Mislim da mi ovde govorimo o principu.
Mehaničke intervencije po pitanju jezika su kontraproduktivne.
Nekada izgovor za još veću diskriminaciju od već postojeće.
Доказано правило је да се по логосу не чачка. Језик има техничке карактеристике, али није то суштина језика.
Ко брљави по логосу, историјско искуство говори да се бави декодирањем једног друштва.
Видети шта је кодирање и како утиче обичајно право, a обичајно право на позитивно право: Проф.др.Валтазар Богишић, а потом прочитати како је схватао и разумевао везу о којој говорим.
https://sr.wikipedia.org/wiki/Валтазар_Богишић
Да би се још потпуније схватила веза у дубини човека и логоса, веза Природног , тј Божјег права, како ко хоће, ваља прочитати од Симе Аврамова,
https://www.scribd.com/doc/245196034/Uporedna-Pravna-Tradicija-Skripta-Za-Ispit-For-Mergffe
Ево шта каже неко паметан и традиционалан да не би дошло до брљања у правној и традиционалној декодификацији једног друштва:
- - -
1.3.3. ISTORIJSKOPRAVNA ŠKOLA
U 19. veku, kao reakcija na školu prironog prava,
javlja se novi pravac
–
ISTORIJSKOPRAVNA ŠKOLA, sa kojom se konačno formira OPŠTA PRAVNA ISTORIJA.ominacija PRIRONOPRAVNOG učenja (koje je nastalo u Francuskoj) onela je u 19. veku i OMINACIJU FRANCUSKOG PRAVA u svetu.Napoleon je želeo a obnovi
RIMSKO CARSTVO, ali i da postane novi Justinijan.
oneo je slavne koekse, o kojih je najznačajniji COE CIVIL iz 1804. goine.Napoleonovi koeksi su prihvadeni širom EVROPE (skoro kao RATIO SCRIPTA, jeini mogudi, nabolji pravni sistem)
Međutim, filozof FIHTE na berlinskom univerzitetu, je još 1807. goine, a zatim i SAVINJI, postavili su temelje novom učenju –
ISTORIJSKO PRAVNOJ ŠKOLI –
koja negira postojanje nekakvog OPŠTEVAŽEŽEG, UNIVERZALNOG PRAVA koje stvara razum.
Ona tvrdi da svaki narod ima
svoje SPECIFIČNO PRAVO koje samo njega olikuje.
Pravo izrasta samo od sebe iz NARODA
–
ono je PLOD NARODNOG DUHA.
Jeino što je ientično za sve naroe su ETAPE RAZVOJA kroz koje pravo nužno prolazi u svom NASTAJANJU:
1. PRVA FAZA
–
nastanak OBIČAJNOG prava ko svakog naroa ili zajenice.
2. DRUGA FAZA
–
ugotrajno PRAVNIČKO PREISPITIVANJE običajnoj prava.3. TREDA FAZA –
tek kaa pravna pravila izrže PROBU VREMENA, one BIVAJU KOIFIKOVANE.
Dakle, tek na KRAJU EVOLUCIJE PRAVA pristupa se IZRADI ZAKONIKA.
Zato su prestavnici ove škole izna svega cenili i izučavali OBIČAJNO PRAVO –
kao jeino IZVORNO i ISTINSKO prvo, a olučno se SUPROTSTAVLJALIonošenju zakona.Tako je nastala ieja a PRAVO POLEŽE EVOLUCI
JI, da je promenljivo
–
nasuprot nepromenljivom PRIRODNOM PRAVU.
PRAVNA ISTORIJA i IZUČAVANJE NACIONALNIH PRAVA posebno su ošli o izražaja u NEMAČKOJ.
Tako je stvorena i ISTORIJA SLOVENSKIH PRAVA (koja je pratila panslavizam 19.veka)
Naš najpoznatiji prestavnik ISTORIJSKOPRAVNE škole bio je Valtazar BOGIŠID (tvorac OPŠTEG IMOVINSKOG ZAKONIKA za Crnu Goru iz 1888. goine)
Ved u 19. veku se u FRANCUSKOJ pojavila KATERA za OPŠTU ISTORIJU zakonoavstva.Tog veka se prvi put pojavio i termin „UPORENO
PRAVO“ .U 19. veku javio se još jean stav –
a je POKRETAČ ISTORIJSKIH PROCESA „UH CELOG ČOVEČANSTVA“ a ne „naroni uh“
Time se ističe a se OBJEKTIVNA IEJA PRAVA razvija u ČOVEČANSTVU kao celini.Međutim, za to ne treba izučavati sve sisteme u oređenom vremenu, ved samo one najtipičnije za oređenu FAZU RAZVITKA