Svedočenje katihete Milana Radeke iz Karlovca
o likvidiranju, prekrštavanju i odvođenja u logore Srba u Karlovcu 1941. godine
ISKAZ MILANA RADEKE, katihete iz Karlovca
Karlovac, 1941. godine:
Broj Srba u gradu i srezu Karlovac
U Karlovačkom srezu ima Srba gotovo jedino u gradu Karlovcu. U vanjskim općinama bio je samo po neki državni službenik (žandarm i željezničar). jedino u Dugoj Resi, gde je velika fabrika, bilo je oko 200 srpskih duša. Kako je prema navodima karlovačkog paroha, prote Mihajla Medakovića, 1939. godine bilo u Karlovcu 2.177, može se računati da je u čitavom srezu bilo najviše 2.500 Srba. Od toga je bio veliki broj prolaznog elementa, naročito vojnih lica (oficira i podoficira s porodicama) i željezničara, pa se broj stalnog srpskog stanovništva u Karlovcu može računati između 1.200 i 1.500 duša (...)
Ustaške mere prema uhapšenim Srbima
22. aprila (1941) iza povratka u zatvor, sudija Gromes saslušao je još nesaslušane prote Mihajla Medakovića i Milana Radeku. Milanu Radeki je kod hapšenja 16. aprila bilo rečeno, da je uzet za taoca zbog onoga što se događa u Bosni i na jugu, jer je navodno nadbiskup Šarić zaklan i skopski biskup Čikada ubijen. Sada 22. aprila, nije bilo više o tome ni govora, nego je saslušanje vršeno o tome, je li uhapšenik četnik. Na to su, izgleda, sve ustaške vlasti polagale najveću pažnju. Profesoru Milanu Radeki kazao je kod saslušanja sudija Gromes: "Izvolite u zapisnik staviti u svoju odbranu, sve što god želite, jer ja želim isto tako kao i vi da se sve ovo dobro svrši". Zapisnik je imao svega pola strane, jer nije bilo nikakve optužbe pa ni odbrane.
24. aprila (1941) saznali smo, preko poverljivih ustaških omladinaca, da će nas razmestiti prema težini optužbe. Jedini su odvedeni u okružni sud, drugi u sreski sud, a jedni u policiju. Neki su pušteni, kao prota Mihajlo Medaković i obućar Dimitrije Dimić. Prof. Milan Radeka je prebačen u okružni sud, a odatle 26. aprila (1941) posebnim vagonom u Zagreb, zajedno sa Markom Sabljićem, Milanom Kozomarićem, te dr. Nikolom Bidovincem i ing. Ivom Goldštajnom (Jevrejinom). Blagodareći srećnoj slučajnosti, kasnom dolasku u Zagreb subotom uveče, navedeni su smešteni u ćeliju polic. zatvora u Petrinjskoj ulici, soba broj 15 na XX spratu, a da nisu prije prošli kroz, ili otpremljeni u logore - Kerestinac kod Zagreba ili "Danica" kod Koprivnice.
U sobi 15/XX (5 h 8 m) bilo je katkada do 50 osoba, ali bilo je jednakih soba, redovno sa 12 osoba, u kojima je bilo i po 80 do 100 lica.
27. aprila (1941) su dopremljeni Karlovčani fotografisani i daktiloskopirani.
Posle šest nedelja, 6. juna (1941) su otpremljeni u logor "Danicu" kod Koprivnice svi osim Marka Sabljića, koji je već ranije zbog čira na želucu otpremljen u bolnicu, ali u julu iz bolnice u Liku (=Jadovno).
U logoru "Danici" bilo je svega preko 30 Karlovčana od 3.200 ljudi. Od 30. juna (1941) dalje otpremani su zatočenici u pet transporta u Liku: 30. juna, 4. jula, 9. jula, 14. jula, 18. jula. Otpremljeno je svega oko 2.500 ljudi. Spaslo ih se svega nekoliko iz poslednjeg transporta, na pr. trgovac Vasiljević iz Tuzle, koji se sada nalazi u Beogradu.
Milan Radeka je 13. jula odveden iz logora sa još nekim sveštenicima i otpremljen u Caprag 15. jula, gde je našao svoju porodicu: ženu i troje dece. Iz Capraga su 1. avgusta prebačeni po spisku transportom u Beograd. Sva imovina ostala im je u NDH.
Prvi ustaški zločin u Karlovcu
Uoči Đurđevdana, 5. maja 1941. odveden je uveče iz svoje kuće vođa samostalnih demokrata i poznati branitelj i zaštitnik Hrvata (!), advokat Dr Milan Vujčić, rodom iz Grad... kod Petrinje. Njegov iznakaženi leš nađen je par dana kasnije u šumi kraj sela Rečice kod Karlovca. S njime je ubijen i aktivni kapetan, Karlovčanin Janjanin Gojko. Janjanin je navodno ubijen iz osvete, zato što je u vojsci strogo postupao. Otac Janjanina Gojka-Mihajlo, penzionisani profesor, živi u Karlovcu, a brat Vojin služi kao oficir u Srbiji.
Smrt Vujčićeva nije objašnjena. Da li je ubijen za to da se Srbima pokaže šta ih čeka od Hrvata, koji ovako uzvraćaju svom najvećem prijatelju, ili je ubijen kao advokat, da bi jedan od najuglednijih karlovačkih ustaša riješio pitanje svojih meničkih dugova! Da je Vujčić nešto o tom slutio, vidi se po tome što je kazao svojoj ženi: "Videćeš, mene će samo jednoga dana nestati". Njegova supruga potkala je ovu stvar preko svoga ujka Bore Blaškovića, nekad predsednika Hrvatskog kluba u Beogradu, sada generala hrvatske vojske.
Sličan slučaj s pogibijom samostalnih demokrata jeste bio i sa advokatom iz Gospića dr. Bogdanom Brujićem.
2/3 juna 1941. bili su u zagrebačkoj policiji kao uhapšenici karlovački đaci - ustaše Aleksandar Stjepanov Šantić, Gombač (Ivanov) Ostarčević, đak učiteljske škole, Avgustinović i Kroupa. Svi navedeni i navodni učesnici i ubice dr. Milana Vujčića odmah su iz ćelija izvedeni i internirani u polic. zgradi, upola slobodni, a uskoro i pušteni, nagrađeni nameštenjima, stipendijama, maturama i položajima u ustaškim redovima. To se moglo videti i pročitati u "Hrvatskim novinama" (ustaški list).
Progoni Srba
Kakvo je stanje Srba u Karlovcu bilo u junu 1941. dovoljno svedoči poruka oca Milana Radeke svom sinu u logor "Danicu". On misli, a i prijatelji poručuju, da je još uvek bolje da sjedi u logoru, nego li da se nalazi na slobodi u Karlovcu. - A dotle je bilo ubijeno svega 5 Srba u Karlovcu. - U isto je vreme tabornik Mane Vilović izjavio da su karlovačke ustaše prekoreli iz Zagreba, da su preblagi u poredbi sa ostalim hrvatskim gradovima.
Karlovac je, izgleda, ustaškoj emigraciji bio pružio malo članova: Ivić iz sreza i neki Klarić (ne profesor) iz grada.
Oko 20. jula, nekako u najvećem jeku transportovanja Srba u Liku, pohapšeno je nekoliko desetina, navodno oko 50 do 60 Srba, neki pohvatani i na povratku s kupanja, i svi onako kako su uhapšeni odmah u veče otpremljeni u Gospić. Jedan od pratilaca, jedan od braće Blašan, pričao je posle sa užasom, da su mu u Gospiću rekli, kad se zanimao za sudbinu svojih sugrađana, znalaca, pa i drugova, da će svi u Velebit "gnojiti bukve"! Oni su svi, kao i ostali dovedeni, stvarno i odvedeni prema Velebitu, privezani žicom uz kolac. Odvedeni Dragan Čortak, diplomirani pravnik, ima brata Veljka u Srbiji, poreskog činovnika; odvedeni Predrag Pejić ima majku u Karlovcu a 3 brata u Srbiji; odvedeni Milenko Mihić, učenik VII r. gimnazije, ima majku u Beogradu; oni bi o ovoj stvari više znali, jer su gotovo svi tada još bili u Karlovcu. Čortak Velja živi u Srbiji kao poreski činovnik; Dr Boško Pejić advokat je u Beogradu, a i Sofija Mihić, rođ. Lolić, živi u Beogradu.
o likvidiranju, prekrštavanju i odvođenja u logore Srba u Karlovcu 1941. godine
ISKAZ MILANA RADEKE, katihete iz Karlovca
Karlovac, 1941. godine:
Broj Srba u gradu i srezu Karlovac
U Karlovačkom srezu ima Srba gotovo jedino u gradu Karlovcu. U vanjskim općinama bio je samo po neki državni službenik (žandarm i željezničar). jedino u Dugoj Resi, gde je velika fabrika, bilo je oko 200 srpskih duša. Kako je prema navodima karlovačkog paroha, prote Mihajla Medakovića, 1939. godine bilo u Karlovcu 2.177, može se računati da je u čitavom srezu bilo najviše 2.500 Srba. Od toga je bio veliki broj prolaznog elementa, naročito vojnih lica (oficira i podoficira s porodicama) i željezničara, pa se broj stalnog srpskog stanovništva u Karlovcu može računati između 1.200 i 1.500 duša (...)
Ustaške mere prema uhapšenim Srbima
22. aprila (1941) iza povratka u zatvor, sudija Gromes saslušao je još nesaslušane prote Mihajla Medakovića i Milana Radeku. Milanu Radeki je kod hapšenja 16. aprila bilo rečeno, da je uzet za taoca zbog onoga što se događa u Bosni i na jugu, jer je navodno nadbiskup Šarić zaklan i skopski biskup Čikada ubijen. Sada 22. aprila, nije bilo više o tome ni govora, nego je saslušanje vršeno o tome, je li uhapšenik četnik. Na to su, izgleda, sve ustaške vlasti polagale najveću pažnju. Profesoru Milanu Radeki kazao je kod saslušanja sudija Gromes: "Izvolite u zapisnik staviti u svoju odbranu, sve što god želite, jer ja želim isto tako kao i vi da se sve ovo dobro svrši". Zapisnik je imao svega pola strane, jer nije bilo nikakve optužbe pa ni odbrane.
24. aprila (1941) saznali smo, preko poverljivih ustaških omladinaca, da će nas razmestiti prema težini optužbe. Jedini su odvedeni u okružni sud, drugi u sreski sud, a jedni u policiju. Neki su pušteni, kao prota Mihajlo Medaković i obućar Dimitrije Dimić. Prof. Milan Radeka je prebačen u okružni sud, a odatle 26. aprila (1941) posebnim vagonom u Zagreb, zajedno sa Markom Sabljićem, Milanom Kozomarićem, te dr. Nikolom Bidovincem i ing. Ivom Goldštajnom (Jevrejinom). Blagodareći srećnoj slučajnosti, kasnom dolasku u Zagreb subotom uveče, navedeni su smešteni u ćeliju polic. zatvora u Petrinjskoj ulici, soba broj 15 na XX spratu, a da nisu prije prošli kroz, ili otpremljeni u logore - Kerestinac kod Zagreba ili "Danica" kod Koprivnice.
U sobi 15/XX (5 h 8 m) bilo je katkada do 50 osoba, ali bilo je jednakih soba, redovno sa 12 osoba, u kojima je bilo i po 80 do 100 lica.
27. aprila (1941) su dopremljeni Karlovčani fotografisani i daktiloskopirani.
Posle šest nedelja, 6. juna (1941) su otpremljeni u logor "Danicu" kod Koprivnice svi osim Marka Sabljića, koji je već ranije zbog čira na želucu otpremljen u bolnicu, ali u julu iz bolnice u Liku (=Jadovno).
U logoru "Danici" bilo je svega preko 30 Karlovčana od 3.200 ljudi. Od 30. juna (1941) dalje otpremani su zatočenici u pet transporta u Liku: 30. juna, 4. jula, 9. jula, 14. jula, 18. jula. Otpremljeno je svega oko 2.500 ljudi. Spaslo ih se svega nekoliko iz poslednjeg transporta, na pr. trgovac Vasiljević iz Tuzle, koji se sada nalazi u Beogradu.
Milan Radeka je 13. jula odveden iz logora sa još nekim sveštenicima i otpremljen u Caprag 15. jula, gde je našao svoju porodicu: ženu i troje dece. Iz Capraga su 1. avgusta prebačeni po spisku transportom u Beograd. Sva imovina ostala im je u NDH.
Prvi ustaški zločin u Karlovcu
Uoči Đurđevdana, 5. maja 1941. odveden je uveče iz svoje kuće vođa samostalnih demokrata i poznati branitelj i zaštitnik Hrvata (!), advokat Dr Milan Vujčić, rodom iz Grad... kod Petrinje. Njegov iznakaženi leš nađen je par dana kasnije u šumi kraj sela Rečice kod Karlovca. S njime je ubijen i aktivni kapetan, Karlovčanin Janjanin Gojko. Janjanin je navodno ubijen iz osvete, zato što je u vojsci strogo postupao. Otac Janjanina Gojka-Mihajlo, penzionisani profesor, živi u Karlovcu, a brat Vojin služi kao oficir u Srbiji.
Smrt Vujčićeva nije objašnjena. Da li je ubijen za to da se Srbima pokaže šta ih čeka od Hrvata, koji ovako uzvraćaju svom najvećem prijatelju, ili je ubijen kao advokat, da bi jedan od najuglednijih karlovačkih ustaša riješio pitanje svojih meničkih dugova! Da je Vujčić nešto o tom slutio, vidi se po tome što je kazao svojoj ženi: "Videćeš, mene će samo jednoga dana nestati". Njegova supruga potkala je ovu stvar preko svoga ujka Bore Blaškovića, nekad predsednika Hrvatskog kluba u Beogradu, sada generala hrvatske vojske.
Sličan slučaj s pogibijom samostalnih demokrata jeste bio i sa advokatom iz Gospića dr. Bogdanom Brujićem.
2/3 juna 1941. bili su u zagrebačkoj policiji kao uhapšenici karlovački đaci - ustaše Aleksandar Stjepanov Šantić, Gombač (Ivanov) Ostarčević, đak učiteljske škole, Avgustinović i Kroupa. Svi navedeni i navodni učesnici i ubice dr. Milana Vujčića odmah su iz ćelija izvedeni i internirani u polic. zgradi, upola slobodni, a uskoro i pušteni, nagrađeni nameštenjima, stipendijama, maturama i položajima u ustaškim redovima. To se moglo videti i pročitati u "Hrvatskim novinama" (ustaški list).
Progoni Srba
Kakvo je stanje Srba u Karlovcu bilo u junu 1941. dovoljno svedoči poruka oca Milana Radeke svom sinu u logor "Danicu". On misli, a i prijatelji poručuju, da je još uvek bolje da sjedi u logoru, nego li da se nalazi na slobodi u Karlovcu. - A dotle je bilo ubijeno svega 5 Srba u Karlovcu. - U isto je vreme tabornik Mane Vilović izjavio da su karlovačke ustaše prekoreli iz Zagreba, da su preblagi u poredbi sa ostalim hrvatskim gradovima.
Karlovac je, izgleda, ustaškoj emigraciji bio pružio malo članova: Ivić iz sreza i neki Klarić (ne profesor) iz grada.
Oko 20. jula, nekako u najvećem jeku transportovanja Srba u Liku, pohapšeno je nekoliko desetina, navodno oko 50 do 60 Srba, neki pohvatani i na povratku s kupanja, i svi onako kako su uhapšeni odmah u veče otpremljeni u Gospić. Jedan od pratilaca, jedan od braće Blašan, pričao je posle sa užasom, da su mu u Gospiću rekli, kad se zanimao za sudbinu svojih sugrađana, znalaca, pa i drugova, da će svi u Velebit "gnojiti bukve"! Oni su svi, kao i ostali dovedeni, stvarno i odvedeni prema Velebitu, privezani žicom uz kolac. Odvedeni Dragan Čortak, diplomirani pravnik, ima brata Veljka u Srbiji, poreskog činovnika; odvedeni Predrag Pejić ima majku u Karlovcu a 3 brata u Srbiji; odvedeni Milenko Mihić, učenik VII r. gimnazije, ima majku u Beogradu; oni bi o ovoj stvari više znali, jer su gotovo svi tada još bili u Karlovcu. Čortak Velja živi u Srbiji kao poreski činovnik; Dr Boško Pejić advokat je u Beogradu, a i Sofija Mihić, rođ. Lolić, živi u Beogradu.