Ustaški zločinac iz Jasenovca i zaludničari na Farmi

Патриотис

Zainteresovan član
Poruka
328
Ових дана слушамо на Фарми (наравно, ми који је гледамо) да Милош Бојанић Фирчија назива ''Љубо Милош''.

Ко је био тај човек и какве везе он има са нама најбоље казује реч Јасеновац...

Међутим, поред њега, више-мање су позната и следећа имена-Мирослав Мајсторовић Филиповић (фрањевачки фратар), Анте Павелић, Хинко Пићили, Вјекослав Лубурић, Жил Фригановић, Славко Кватерник и многи други...

Оно што је занимљиво јесте да су сви они били посредно или непосредно повезани за Римокатоличку цркву. Зашто срБски народ и власт ћуте и затварају очи пред више од 700 хиљада убијених Срба који ни дан-данас нису дочекали правду?

Зашто сваки дан слушамо о геноциду Турака над Јерменима и претњама од међународне заједнице Турској да неће моћи да приступи ЕУ, ако не призна геноцид и не извини се, а о истом питању са Хрватском данас нема ни говора? Каква је улога Ватикана у геноциду срБског становништва, шта им то смета код православња и какве информације имате о горепоменутим усташким функционерима?

1.2.31%20242.jpg
 
Poslednja izmena od moderatora:
Није Пићили него Пицили, и није Хинко него Доминик-моја примедба.
Друго, требао си да поменеш и Петра Бржицу који је за једну ноћ заклао 1360 Срба.


Знам,тражио сам право презиме његово и у већини случајева сам наилазио на
ПиЧили и ПиЋили,па рекох да тако и остане.
Зато сте ви ту,да дате примедбе и напишете оно што је мени промакло.
 
Na žalost, zaludničarima na Farmi, tom rasadniku svakojakih prostakluka, ništa nije sveto, pa ni žrtve u Jasenovcu.

Njihova duhovitost, a pogotovo ovog ofucanog "folkera" pomenutog u prvom postu, koji ne bira sredstva da bi iskazao svoj egzibicionizam, prevazilazi sve granice ponašanja normalnog čoveka.

Nazvati kolegu imenom jednog krvoločnog manijaka i sadiste je za nevericu.

Ali, pošto je epizoda sa Farme asocijativno navela autora da otvori temu o jasenovačkim krvnicima, da obratimo više pažnje istorijskim zbivanjima.

Ljubo Miloš (1919-1948), ustaški oficir i ratni zločinac treći po komandnom rangu u logoru Jasenovac.

Rođen je u Bosanskom Šamcu. Završio je franjevačku gimnaziju i počeo da studira filozofiju. Bavio se i amaterski novinarstvom. Od strane logoraša, Ljubo Miloš je bio upamćen kao krvoločan manijak i sadista.

O njegovom karakteru najbolje govori svedočenje Milan Flumianija:

"Tek što smo stigli, nas sedamnaestorica, u Jasenovac u logor, ustaše su nas mlatili kundacima i doveli do "Ciglane", gdje je Miloš Ljubo imao postrojene već dvije grupe, dok smo mi pristupili kao posebna treća grupa. Maričić je pitao Ljubu Miloša: "U koga da najprije nišanim?", a Miloš je odgovorio: "Gdje ih ima više", i uperili su oba strojne puške na onu četrdesetoricu iz prve dvije grupe i sve ih postrijeljali. Po tom je pitao prvog iz naše grupe, zašto je došao ovamo, a kad je ovaj odgovorio, da je kriv zato što se rodio kao Srbin, ubio ga je na mjestu. Onda je izdvojio advokata Laufera iz Zagreba te ga upitao šta je on, a kad mu je ovaj odgovorio šta je, pozvao ga je ovako: "Ja advokate jako volim, dođi bliže" - i odmah ga je ubio. Kod trećega je ustanovio, da je liječnik iz Zagreba, te mu naložio da pregleda onu dvojicu i ustanovi jesu li već mrtvi. Kad je ovaj liječnik potvrdio da jesu, obratio se na četvrtoga i saznavši da je i ovo jedan liječnik "oprostio" je cijeloj" grupi." Kad je Ljubu Miloša zahvatio luđački napadaj, zajašio je konja i tjerao ga kasom po cijelom logoru, pucajući na grupe zatočenika, kojima nije uspjelo da se pravodobno negdje sakriju. Taj pogibeljni luđak imao je u zapovjedništvu logora sobu, koju je uredio kao nekakvu "ambulantu". Navukao je sam dugačku bijelu liječničku kecelju i poslao ustaškog stražara u židovsku baraku s porukom, da svaki Židov, koji je bolestan, može doći na liječnički pregled. Kad je žrtva došla u tu "ambulantu", postavio ju je Miloš uza zid te jakim zamahom noža razrezao grlo, prerezao rebra i rasporio trbuh. On je tu "operaciju" nazivao: "ritualno klanje Židova", te se njome, kako veli svjedok Riboli, jako ponosio."

Posle rata uspio je da pobegne u Austriju gde se uključio u rad ekstremne ustaške emigracije. U sklopu diverzantske akcije, ubacio se sa grupom ustaša u FNRJ 1948. godine, ali ih je UDB-a otkrila i uhapsila. Posle kraćeg suđenja u Zagrebu, osuđen je na smrt i pogubljen na vešalima iste godine.

Izvor
 
Poslednja izmena:

Back
Top