Upoznaj tišinu i tminu - tušta i tma

5jdcohjb.jpg

"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj"?




...............................................................................
"Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"...

Dj Balašević


(Pjesma o iskonu)
Rig Veda, X, 129



Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zračnog prostora niti nebesa nad njim.
Što je prolazilo čas tamo čas amo?
U čijem okrilju i gdje?
Što bješe to beskrajno bezdno voda?


Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo Jedno,
bez titraja vjetra, a van toga
nije bilo ničega drugog ni daljeg.


U početku bješe tama zavita
u tamu i svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.


Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Proničuć’ srce mišlju,
mudraci su našli tu vezu
što bitak s nebitkom spaja.


Nit vodilju su tako napeli popr’jeko.
Što je tad bilo gore, a što dolje?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dolje je bio poriv, a gore obdarenje.


No, tko to izvjesno zna,
objaviti tko nam to može?
Otkud su nastali oni,
otkud je došlo stvorenje?
Bogovi su kasnije došli,
po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna,
iz čeg je to poteklo?


Iz čega se je razvilo stvorenje,
je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom
bdije u najvišem nebu?
On sam to zna,
a možda ne zna ni on.
 
Poslednja izmena:
Prazna prisutnost


Zatvoren u formi punoj kostiju i mesa
ponavljam sebi da sam živ, da me još ima
I samo vrisnem, trgnem se od običnosti
da osjetim sebe u praznini prisutnosti

Likovi se spajaju u sliku jednog vremena
kao kolaž nestvarnih ljubavi i očekivanja
Tada sam volio svoje snove
nisam znao da je spavanje mala priprema za umiranje

Želje su dobile novu formu i značenje
čuvam ih u novčaniku, zajedno sa slikom voljene
Tuga od jučer jeste vesela uspomena od danas
prestaje da traži pozornost, postaje inventar za radoznale

_živjeti život do zadnjeg daha
_slušati svoje nemosti
_osjetiti sebe kao dio vječnosti
 
Screenshot_1.png

Spakovao svoje uspomene i slike u neke fiokice - kutijice
Šta da napišem na njima ?
Lako lomljivo ,baciti,sačuvati....
U njima su godine , ptice , obale , jezera,suncokreti, makovi ...
Sve što ti nisam rekao i sve što nisi čula
I onaj pogled kad si rekla : Želela sam samo da pričamo da te vidim , čujem
Sve bih mogao i na nogama bih preživeo
Samo da nisam praznih ruku ostao...dok sam te u mislima grlio
Nisam ti nikada rekao koliko je nežnosti ostalo da te čeka..
 
Poslednja izmena:
"Drevni sjaj njene duše
Učutkana čežnja i nedostajanje ,spaljene noći i sećanja hrane njeno telo pepelom
Ipak pod sumrakom njenog izmučenog lica , najlepše zore čekaju da se ponovo rode
Pod velom noći ona piše sebi pisma dok suze ne pobegnu iz njenih očiju
Ne,ne prekidaj let svoje duše niti muči ono što je najbolje u tebi
Nazvala si moj glas razumom i ljubavlju
Na moj šapat i reč primakla se mojoj vatri
Sad čitaš svoj san u mojim mislima tražiš tu spokoj svojoj duši
I govor srca je sada bezpotreban
Ponekad samo ponekad više bole sećanja na nekadašnje snove nego stvarnost koja živi u tvojim rukama
I naklonost koju sad osećaš u duši nikada se neće izgubiti
Ispisah je neizbrisivim mastilom u tvome srcu i tu ostaje
kao lepe uspomene koje postaju svetlost i put
Neki ljudi čine da se osećaš sigurno u svom svetu , ne zato što te duboko razumeju
Već zato što te vole uprkos svemu
A čulne žene osete muškarca u sebi i pre nego što on bude...."

https://forum.krstarica.com/threads/gasenje-duse.1003182/post-51000761

https://forum.krstarica.com/threads/upoznaj-tisinu-i-tminu-tusta-i-tma.932411/post-46989311
 
Poslednja izmena:
Ako zaboraviš,
Pohrani tragove pod lišćem
Na obodu šume.
Obeleži me senkom
I uspavaj me.
Baš tu...
Gde se nikada nismo sreli.

FIL9329.jpg


Ona se sama borila kao heroj u duši te devojčice u sebi
I nikada nije tražila mesto na tronu.
Tek ponekad poželela je da poleti , da dodirne zvezdu padalicu
Sa njom da se vrati i da zaspi, na jastuku njenih snova...
Rekla je, nekada me moraš pustiti da budem sama
Umorim se od ove stvarnosti....
Hoću da ćutim sa tobom najlepše , da se isplačem i da mi tada niko ništa ne kaže i ne pita me ništa
Ali ti ! Ti budi tu blizu, jer trebaće mi ruka tvoja , tvoja tišina
Jer tu na kraju jedino mogu da zaspim
Za nju je ljubav bio odgovor za kojim traga.
Čekanja, nadanja, sve su to za nju bili samo razlozi da nauči i upozna sebe.
Obožavala je sitnice i svaki delić nje podsećao je na ispisanu stranicu dnevnika kada god se osećala krhkom, nežnom, srećnom.
Baš zna da voli jako !!!
 
Poslednja izmena:
FygvNo-aEAQp_oN.jpg

Postoje oluje koje se mogu pobediti samo u tišini
Njeno srce je bilo jedno od najvećih koje je ikada sreo u životu.
Pitao se , kako u tako malom telu može da stane toliko nežnosti i ljubavi !?
Njena snaga da voli mogla se porediti samo sa njenom nežnošću.
Ova mešavina ljubavi , nežnosti i iskrenosti činila su je jedinstvenim bićem.
Baš je zavoleh takvu...
Sa druge strane tvoga sunca u zoru tvojih sumnji , na pragu tvojih želja ...
Pomisliš li na mene , u tajni svoje duše , u tišini tvojih noći
Ponekad ćeš me čuti kako šapućem o večnosti našeg sureta i ljubavi
Sa druge strane sunca , tu ću uvek biti !
Tu ću zauvek ostati u tvome sećanju i stazama vremena
Postoje ljudi koje nikada ne zaboravljamo

Pričala je nežnim umilnim glasom , plesala je za mene
Očaravajućom ljubavlju , elegantna lepota , iskonska nežnost ,miris tajni...

Nije važno što vreme prolazi i lica koja će sa nam sutra ukrstiti puteve
Nije važno gde me moj život odvede ili gde njen ide !
Njena i moja duša su nerazdvojne , niko i ništa to ne može promeniti

Uvek ćemo imati sastanak negde , uvek ćemo imati jedno drugo !

Volim jednostavne radosti, nežnu nespretnost, skromnost tišine, pitoma srca, mistične noći...
Postoji tvoj miris u mojim snovima.💛:heart:

 
Poslednja izmena:
So Hollow
Did I let yuh down, did I bring yuh pain?
Should I carry guilt or let the silence reign?
′Cause I saw the storm 'fore the skies went grey
Yes, I knew you′d stumble, and I walked away
So I took what's mine by the stars above
Took your soul into the night with love
It might be done but it don't end there
I′m still right here, if yuh ever care
You touched mi heart, yuh touched mi soul
You changed mi path, made mi spirit whole
And love stay blind, seen that from start
When I gave yuh mi blinded heart
I kissed yuh lips, I held yuh face
Shared yuh bed, mi sacred place
I know yuh laugh, I know yuh sigh
I been hooked, and I won′t lie
Goodbye, mi lover
Goodbye, mi friend
You were di one
You were di one 'til di end
Goodbye, mi lover
Goodbye, mi friend
You were di one
You were di one I defend
I′m a dreamer, and when I rise
You can't steal mi soul or cloud mi skies
So if yuh leave, just know mi name
And all we were, still burns the flame
I seen yuh cry, I seen yuh grin
Watched you sleep, let the night begin
I′d raise your child, I'd walk dat road
I′d hold yuh hand 'til we grow old
I know yuh fears, and yuh know mine
We had dem storms but we did fine
And I love yuh, Jah know it's true
I can′t find breath if I lose you
Goodbye, mi lover
Goodbye, mi friend
You were di one
You were di light in the end
Goodbye, mi lover
Goodbye, mi friend
You were di one
You were mi roots, mi zen
Still hold yuh hand in dreams I keep
Still whisper prayers when I can′t sleep
One day I'll speak mi soul out loud
When mi knees fall low to di sacred ground
I′m so hollow
So hollow, so hollow
Mi heart echo, echo
In the hollow
 

Ponekad mi ljudi kažu da bi trebalo da želim više, ali istina je da želim manje. Manje buke , manje gužve , manje drame , manje ljudi , manje žurbe , manje stvari , manje stresa ... Ponekad je manje više !!!?
Još topao letnji pesak klizi mi između prstiju. Miris jeseni svuda oko mene
Tišina oktobra donosi mi preko potreban mir
U mojim sakupljenim mislima svi moji pejzaži čudesno nose tvoju nostalgiju
Živiš negde drugde , a ja te volim svuda...
Uvek si mi nedostajala , čak i pre nego što sam te ugledao i zavoleo
Mnogo pre prve noći i svitanja , pre pojave hiljada zvezda , svih mora ...
U tunelima vremena ... Uvek si mi nedostajala
Budi blizu mene , još uvek mi nedostaješ
Postoji deo mene zauvek neispunjen tobom
G24qOQMWAAEUkJ0.jpg
 
Poslednja izmena:

„Čuvar svetlosti“ se kreće kroz senku i dušu poput svetog otkucaja srca.
To je sporo, ritmično prizivanje — gde tama diše, a svetlost se otkriva iznutra.

Pesma nosi puls zemlje — dubok, prostran i senzualan
Govori o ženi čuvarki, onoj koja hoda između svetova, držeći plamen kada sve ostalo bledi.
Njen glas je i šapat i grmljavina — vodi izgubljene kući kroz tišinu
Postoji bol, postoji mir — i ispod svega toga, postojan sjaj koji nikada ne umire.
Zvučni pejzaž za buđenje srca i lutajuće duše, gde sama noć postaje oltar sećanja."

„Čuvari svetlosti“ — gde plamen i tama plešu kao jedno.
244999353-567541747821987-3540455068070957860-n-1.jpg

https://forum.krstarica.com/threads/upoznaj-tisinu-i-tminu-tusta-i-tma.932411/post-48032936
 
Poslednja izmena:
E-s-Uy-EQXEAA8-Y5-S.jpg

Ona stoji u tišini između sna i zore !
Obnaženih leđa gde su se krila nekada krila u njenim rebrima.
Ponekad se uzdiže kroz tišinu i nebeski svod , sećajući se šta znači leteti.
Uvek sam znao da je mogla da leti !

"Mogla je da leti , znam da je mogla da leti💛
Mogla je da sklizne do same površine jezera, a onda da se podigne tako visoko
Mogla je da preleti reku i jezera .Njen duh u njenim mislima
Večno tragajući za obećanom zemljom"


Iscelila se više puta nego što se može ikada zamisliti.
Nosi svoje rane kao ratničke boje, brišući suze pre nego što joj i poteku
Ona je isceliteljka , ona je jedna od čuvara svetlosti i tame
Ona je snaga satkana u tihim nitima,otpornost isklesana vetrovima gubitaka.
Bašta hrabrosti i nežnosti , nosi galaksije u svome srcu i još uvek pronalazi mesta za ljubaznost i saosećajnost prema svemu živom
Njena ljubav ne razotkriva ona skriva , njen dodir leči bez zahteva.
Ona je šaputava milost zore , duša saosećanja učinjena ljudskom.

Gde se drugi lome,ona ponovo cveta
Poput krila ponovo rođenih iz njenih ožiljaka
Ptica koji se uzdiže iz bola ka svetlosti... živi dokaz da čak i bol može biti lep.

I samo jednu želju imam
 
Poslednja izmena:

„Otmica Persefone“​

https://forum.krstarica.com/threads/vajarstvo-ili-skulpture.925107/post-51747125
Rape_of_Prosepina_September_2015-3a.jpg

Persephone: I Chose Hell is a dark mythology lyric video — a gothic folk ballad that reclaims the voice of the queen of the underworld. Not as a victim, but as a goddess who chose her own fate. This is not a rescue story. This is a reckoning.Her myth has long been told as grief and abduction, but this retelling reframes Persephone’s power, choice, and sovereignty.

[Verse 1]
I was the girl in the sunlit grassDancing wild where the spring winds passLaughed with the flowers, soft and freeBut there was more inside of me

They called me Kore, sweet and mildDemeter's joy, the golden childBut every light casts shadow wideAnd something deeper stirred inside

They never asked what I could beJust crowned me queen of purityBut fate was waiting undergroundAnd I would rise where I was bound

I’ve lived a hundred lives in oneFrom springtime’s bloom to kingdom comeI wear the dark, I walk the flameYou’ll never break what bears my nameSeasons turn and I still breatheI am the bloom beneath

[Verse 2]
He came in silence, split the earthThe sky went black, I lost my worthNo hand to hold, no time to runJust ashes where there once was sun

But in the depths, I found my throneA world of whispers, all my ownNot his to keep, not his to claimI carved my power from the flame

They say he stole, they say I criedBut I became what does not dieI made the dark a sacred placeA goddess forged in fire and grace

I’ve lived a hundred lives in oneFrom springtime’s bloom to kingdom comeI wear the dark, I walk the flameYou’ll never break what bears my nameSeasons turn and I still breatheI am the bloom beneath

Half the year I rise in goldHalf I rule where souls are coldNot torn apart I chose this pathAnd now I wear both light and wrath

I’ve lived a hundred lives in oneFrom maiden’s song to queen undoneNo crown was placed I made it burnAnd taught the world how queens returnI rise, I fall, and still I breatheI am the bloom beneath

Still I breathe…Still I bloom…I am the bloom beneath
 
https://forum.krstarica.com/threads/bolna-arkadija.984927/post-51760134
:heart:
The mist lay low on the heathered moor,As I crossed the glen once more,My heart beat slow with every step,On paths I'd walked before.The wind it sang the old refrain,Like harp strings in the rain—"Oh, lad come home, the fire’s still warm,And none shall leave again."

The rowan tree by the cottage doorStill bent with berries red,And though the roof had sagged with age,The walls had stories said.I passed the well, now dry with time,Where once I made my name—"Oh, lad come home, the fire’s still warm,And none shall leave again."

My mother’s shawl hung on the chair,My father’s pipe lay cold,And silence kept a solemn watchO’er memories bright and bold.The ghosts were kind, they did not speak,Just smiled and knew my pain—"Oh, lad come home, the fire’s still warm,And none shall leave again."

The ceilidh songs, the fiddle’s tune,Still echoed in the air,And shadows danced where laughter rang—But I alone stood there.Yet in that hush, I felt a handThat touched me like the rain—"Oh, lad come home, the fire’s still warm,And none shall leave again."

So here I stay, the hills my kin,The sea my lullaby,And when the stars above me gleam,I do not wonder why.For roots run deep beneath this land,In earth, in blood, in name—"Oh, lad came home, the fire’s still warm,And none shall leave again."
https://forum.krstarica.com/threads/bolna-arkadija.984927/post-51542230
" Idemo tugo niz reku dole
Dole sad rane manje bole..."
 

„Čuvar svetlosti“ se kreće kroz senku i dušu poput svetog otkucaja srca.
To je sporo, ritmično prizivanje — gde tama diše, a svetlost se otkriva iznutra.

Pesma nosi puls zemlje — dubok, prostran i senzualan
Govori o ženi čuvarki, onoj koja hoda između svetova, držeći plamen kada sve ostalo bledi.
Njen glas je i šapat i grmljavina — vodi izgubljene kući kroz tišinu
Postoji bol, postoji mir — i ispod svega toga, postojan sjaj koji nikada ne umire.
Zvučni pejzaž za buđenje srca i lutajuće duše, gde sama noć postaje oltar sećanja."

Inverzija je sveto preokretanje , alhemijski trenutak gde se svetlost okreće ka unutra i tama otkriva svoje zlatno jezgro.
To je tačka gde se percepcija preokreće i duša se seća da je ono što se činilo dole uvek bio odraz onoga što je gore.
To nije bitka između svetlosti i tame , to je njihovo ponovno okupljanje.
Spajanje senke i sjaja , neba koje se spušta na zemlju.
Inverzija je samo buđenje , povratak ravnoteži gde se vidljivo i nevidljivo
slivaju u jedno večno kretanje.
Inverzija je i smrt i rađenje , kolaps i širenje , praznina i otkrovenje
Svetlosna inicijacija u tački mirovanja , gde se duša okreće naopačke
Posle dugog putovanja najzad susreće sebe kao celinu.
G2Us05oW8AAtxXi.jpg
 
Poslednja izmena:

Back
Top