Upoznaj tišinu i tminu - tušta i tma

5jdcohjb.jpg

"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj"?




...............................................................................
"Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"...

Dj Balašević


(Pjesma o iskonu)
Rig Veda, X, 129



Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zračnog prostora niti nebesa nad njim.
Što je prolazilo čas tamo čas amo?
U čijem okrilju i gdje?
Što bješe to beskrajno bezdno voda?


Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo Jedno,
bez titraja vjetra, a van toga
nije bilo ničega drugog ni daljeg.


U početku bješe tama zavita
u tamu i svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.


Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Proničuć’ srce mišlju,
mudraci su našli tu vezu
što bitak s nebitkom spaja.


Nit vodilju su tako napeli popr’jeko.
Što je tad bilo gore, a što dolje?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dolje je bio poriv, a gore obdarenje.


No, tko to izvjesno zna,
objaviti tko nam to može?
Otkud su nastali oni,
otkud je došlo stvorenje?
Bogovi su kasnije došli,
po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna,
iz čeg je to poteklo?


Iz čega se je razvilo stvorenje,
je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom
bdije u najvišem nebu?
On sam to zna,
a možda ne zna ni on.
 
Poslednja izmena:
:hvala:
Objedinjena bol,tuga,nada ..i ljubav.

Uspešno pretakanje ljudske duše u reči..savršeno.
Do kostiju..i još dublje..
Prelepo u svojoj poznatosti .
Ovako nešto još nikada nisam čitala...

Možda bi trebalo sada da napišem nešto više , ali ne da mi se više na blogu .
Suviše je tu emocija izliveno .
kako ti reče " pretakanje ljudske duše u reći "........
To ne ide baš bezbolno ...
Hvala ti :heart:
 
Poslednja izmena:
There is love, What you do not notice, because she so tenderly touches our everyday cold, she could not change it, until she lend a hand. There is love, What winches and after the tornado that remain just shattered remnants of life and imagination. There is love, What are you waiting for days, months, weeks and years, and it never came to that, the lack of glowing. There is love, What hesitates whether to cross the threshold of the present. Sometimes it seems. And sometimes simply remains in the future. Very often - forever. There is such a love, What was to happen or not, changing consciousness, crashes rocks, it seems a miracle after miracle. This love can sometimes hurt like hell, and sometimes very happy. Sometimes this leads, and sometimes blind. Sometimes you and kill you, but only to those born again. And sometimes to perish forever. Such love can not create; You can not ask for. According to such a love you can not be indifferent. When this happens, you will simply know it's her. You'll know that before you a new way of life. You'll know that it will be as before. You'll know that even when you're alone, you will not be the same as before. That is true love - one that remains. Even if I leave one day, one part of it will remain in the crevices of your heart is melancholy to remind her. It remains the view and with tears in his eyes. It remains in my dreams at night, in the memories of the day. It remains both in the past and in the present and in the future. Because it's only love can.
......................
...............
 
Poslednja izmena:
Drago mi je da si prepoznala tu iskrenost
Što se hrabrosti tiče skupio sam je
Možda prekasno , ali sam je skupio
Možda nisam baš za sve
Ima reči koje ne mogu izgovoriti:(
Neka ostanu tamo......

‘’KROZ MENE SE IDE U GRAD BOLAN I PROKLET, KROZ MENE SE IDE U VEČNU MUKU PAKLENU, KROZ MENE SE IDE U MEĐU IZGUBLJEN SVET. PRAVDA MOG UZVIŠENOG TVORCA POKRENU; BOŽJA MOĆ ME STVORI ZA KAPIJU OVOM JADU UZ PRVU LJUBAV I MUDROST UZVIŠENU. PRE MENE NE BI STVARI U OVOM GRADU ŠTO VEČNE NE BEHU, PA JA VEČNO TRAJEM. VI ŠTO ULAZITE – OSTAVITE SVAKU NADU!’’

Dante Aliger ( Božanstvena komedija)
 
Poslednja izmena:
Možda nisam baš za sve
Neće reč preko usta:(

‘’KROZ MENE SE IDE U GRAD BOLAN I PROKLET, KROZ MENE SE IDE U VEČNU MUKU PAKLENU, KROZ MENE SE IDE U MEĐU IZGUBLJEN SVET. PRAVDA MOG UZVIŠENOG TVORCA POKRENU; BOŽJA MOĆ ME STVORI ZA KAPIJU OVOM JADU UZ PRVU LJUBAV I MUDROST UZVIŠENU. PRE MENE NE BI STVARI U OVOM GRADU ŠTO VEČNE NE BEHU, PA JA VEČNO TRAJEM. VI ŠTO ULAZITE – OSTAVITE SVAKU NADU!’’

Dante Aliger ( Božanstvena komedija)
Hoće,ali kad sama bude spremna..
Kad se najmanje nadaš.
 
Znaš prijatelju, ja sam nju voleo.
Ono mislim, baš voleo. Istinski, ludo i bez razmišljanja.
Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća.
Sa mnogima sam bio, ali uvek sam nju nosio u srcu.

Najviše mi je trebala, a eto.. Baš njoj sam najviše bola donosio.
Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je terao od sebe. Stalno joj se vraćao, a ustvari bežao od nje.
U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sledećem dokazao da sam djubre. I najgore od svega, kad god bih se vratio, ona je bila tu.
A sada…
-A šta sada? Preboleo si je?
Ma kakvi! Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene.
– Zašto sada ne odeš i kažeš joj sve?
Eh, vidiš… Uspeo sam šta sam hteo. Otišla je od mene.
Sad kad se vratim, više je nema. Kažu da voli drugog, znam da to nije istina.. Ali ..
– Idi do nje onda.
Ne mogu.
– Zašto?
Uključila je razum. Shvatila je da sam, ipak, preveliko đubre i da je ne mogu voleti nikad.
Voleti onako, klasično. Ne mogu biti tu za nju, a uvek ću očekivati da ona bude tu za mene.
Ne mogu kad joj bude najteže doći i zagrliti je, mada znam da ona meni bi.
-Tebe je nemoguće shvatiti!
Eh prijatelju,znam.. To čujem često.
Samo jedna osoba mi je rekla da me razume..
-Ko!?
Pa, ona, druže…”

Djordje Balasevic
odlomak iz knjige
 
Poslednja izmena:
Ostaješ mi dužna, zauvek
Jednu običnu, tihu noć..

Korake, koji se ne broje
I jedan naivan dodir prstiju
Čućeš grmljavinu i setićeš me se
I mislićeš :
Htela sam oluju , obod neba biće boje tvrdog grimiza
A srce će ti kao i tada biti u plamenu

.......................
............................


 
Poslednja izmena:
Hodam sa senkama , tražeći tragove u noći
Osluškujem tamu , razotkrivanje naših snova
Izoštravam čula , dok ne otkrijem tajne uneverzuma
Možda već sutra naći će mo neuhvatljivo svetlo
Za sad nemam šta da ponuidim , nemam lepih reči
Niti cvetne pesme
Danas grebem "prljavštinu" po zidovima moga srca
Pokušavam da obrišem usirenu krv iz starih pukotina
Zbog tebe želim ponovo postati "čistim "

Počeo sam da skrivam osećanja samo za sebe , jer ne mogu da nadjem pravu reč da ih opišem u celosti
I pitam se da li ću ikada naći reči da pričam o stvarima koje pronadjoh na "strugotinama" srca
To me najviše proganja , reči .....
Kako malo znače kad zakasniš...
One nikada nisu dovoljne i dobre kad ono što želiš da kažeš skroz ti obuzme dušu
Ko mi je ukrao sećanje ?
 
Poslednja izmena:
Uvek postoji jedno proleće ili leto koje te promeni jednom zauvek

vara1-jpg.1325681



Vrati mi proljeće
da mi dušu zakiti,
da miris ljubavi mogu prosuti
u drugim očima.
Vrati mi proljeće
koje si odnio,
odlazeći ljubav ranio
da se bori sa nijemim noćima.

Vrati mi proljeće
bilo je moje,
za mene prosipa ljubavi boje
i sjaj zjenica u krilo uhvati.
Vrati mi proljeće
da ga dotaknem,
da se iz ovog mrtvila pomaknem
i dušom ljubav mogu pozvati.

Vrati mi proljeće.
Možda opet ljubav mi donijeće.
Vrati mi proljeće.
Bez mene i ono umrijeće.

hurija 🖤
 
Poslednja izmena:
Ftgdrg-JWYAMu2z-W.jpg

Svetlost bledi u mojim očima , ali sumrak raspiruje sve moje čežnje
Molim te daj nam krila da letimo , bez ljubavi naš svet umire
Tako sam izgubljen u ovome svetu koji nije za mene ,kao pravo dete noću
Postoji samo jedno rešenje koje donosi spokoj !
Biću nepobediv , biću oluja , postaću vatra , ja ću rasti
Dragocenog li trenutka blaženstva
Samo ako uspem da pobedim sav unutrašnji strah
Godine neverne kopne, nestaju besanim noćima lice boraju ostaju sečanja maglom šivena u njima uvek ti čekaš skrivena... A onda krene tupo, tek da zavara dobro poznat bol svud me zapara a noći dugo, dugo traju, predugo sve je uzalud, nismo jedno za drugo... Dokle ću da odričem želju za tobom ćutanjem da prikrivam borbu sa sobom? Ponos je preskupa cena, sebična ognju što se ne gasiš, žetvo besplodna... A onda krene tupo, tek da zavara dobro poznat bol svud me zapara...
 
Poslednja izmena:
Poslednja izmena:
Ftals-QXs-AA95y-Q-2.jpg

Ne može tebe niko da ima..
Ostaješ iluzija,
Nežna erotska bajka,
Kao potreba
I jedno preglasno ludilo
Koje samo sebi
Smem da poželim..
Još me ne budi, ne dodiruj me,
Izdaću sebe
Kada god ti prilazim samo da ne izustim
Ono što oboje znamo ....
Prodji prstima kroz moju dušu
Jednom ,samo jednom osećaj se kao ja
Veruj kao što ja verujem
Pogledaj u pravcu u kome gledam
I ja ću te pronaći

Y.B.
 
Poslednja izmena:
E-txesn-Xs-AQ3-WHf.jpg

Ponekad , samo ponekad , više bole sećanja na zajedničke snove nego stvarnost koja živi u našim dušama i rukama
Fasciniraju nas reči , ali tamo gde se srećemo u tišini i tmini , iza nje osečanja su drugaćija .
Mnogo snažnija da me ponekad plaše...
Ti si moje ćutanje , spokojstvo moje duše i mir moga uma
Može se moj glas nazvati ljubavlju , moj šapat i moje reči
Želim približiti tvoju kožu mojoj vrućini da ćitaš san u mojim očima
Naviknut da ti pišem , a meni nedostaju tvoji poljupci i milovanja
Kad reči nisu dovoljne okrećam se ka ćutanju
Sve iz straha da ne kažem manje od onoga što osećam
Ili pak previše da te mogu povrediti
Od svega toga što nije rečeno jedan deo ostaje u srcu drugi u očima
Sa nadom da će pre ili kasnije biti pročitani onakvim kavi jesu

Otići ću jednom tamo gde me ljubav čeka da me okuje svojim okovima
Da ponovo bojama oslikam svoju samoću
Stajaću nem i okamenjen pred njom da me dodirne svojim milovanjem
Da mi svojim poljupcima produži sva zadovoljstva požude i čežnje
Valjda će tako prestati strah od razdvajanja
 
Poslednja izmena:
Kada bi znala,kako si lako u meni svoje mesto našla
Kako tama više nije tama
I boje su, one tvoje omiljene,
I znakovi, tako uporno stoje
Na tvojoj su strani,
Ti tvoji "prokletnici"
Ti prerušeni vojnici
Tvoje ljubavi i tvoje nežnosti..
Privlačan je tvoj mentalitet da želiš da pričaš o bilo kojoj temi
Bez ograničenja , bez osudjivanja ili straha od posledica
Pričati bez ograničenja i žurbe o stvarima koje su zaista važne u životu
Znaš da ponekad pratim tvoja jutra
Znaš da sam sunce koje ljubi tvoju kožu i čisti tvoju dušu
A hteo sam da budem mesec
Lep providan pa da se zaljubiš u mene i spavam ti u snovima večito
...................................................................................
Budi sunce i svi će te videti
Dostojevski
4b99819f1060511e54cb70a73b5a5b87.jpg
 
Poslednja izmena:

Halil Džubran​

Prava ljubav plod je duhovne prisnosti
– Pogrešno je mišljenje da ljubav proizlazi iz dugih prijateljstava i upornog udvaranja. Ljubav je plod duhovne intimnosti, a ako se intimnost ne pojavi nakon sekunde, neće se pojaviti ni nakon godine ni kroz generacije.

Pesma

U dubini moje duše je pesma koja neće u reč da se odene.
To je pesma što kao kamenje u mome srcu prebiva
i odbija da se mastilom toči na hartiju,
ona mi osećanja obuhvata poput tananog omotača
i neće da se jezikom skrnavi.


Kako da je izdahnem kada se plašim da je zrak ne zaprlja?
Kome da je ispevam kada je navikla da živi u mojoj duši kao u svome domu
te se plašim da se slušanjem ne povredi?
Ako mi u oči pogledate, videće te senku njene senke,
i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osetiće te njeno treperenje.
Svojim delima je iskazujem kao što jezero odrazava sjaj zviezde,
moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute na vrelini sunca,
otkrivaju tajne ružinog cveta.

U meni je pesma koju tišina objavljuje, a buka sputava;
koju snovi izgovaraju, a java progoni.
To je pesma ljubavi, ljudi, i nema Izaka koji će je ispevati,
niti Davida koji će odsvirati.
To je pesma mirisnija od jasminovog cveta,
i nema sećiva koje je može raniti.
Bolje je čuvana od devojačkih tajni,
i nema strune koja je može prisvojiti.
Ko može sjediniti huku mora i pesmu slavuja,
ko može spojiti oluje sa dečijim uzdasima?
Koje ljudsko biće
moze božansku pesmu ispevati?
............................
..................
 
Poslednja izmena:
Kada te u svojoj glavi na bezbroj načina opišem
Prestaću da pišem...
Za sada , prećutaću te i bićeš moj jedini razlog zašto se ljubav tako teško izgovara na glas.. 🖤
Znaš, Ne umem te napisati više...
Ni kako bol prestaje Ni kako sreća grl
Fsippt-BXg-AAw-PQ5-1.jpg

Misliš da je teško stihove pisati?
To je samo otisak duše na papiru.
Možeš ga gužvati, paliti, brisati,
al' ne možeš sprečiti strasti da naviru.

Moraš sebi krv isisati,
kožu izvrnuti, to boli, dabome.
......................
......................

G.Tadić
 
Poslednja izmena:
I ne plašim se više vremena kada ču zanemeti !
Neke noći mi se vekovima ponavljaju
A kosti su mi tri puta spaljivali
Uvek se pojavi "Ona" koja ostavlja čudne tragove i nosi svoja zaboravljena imena ispod leve plećke
Obuzeta željom i čežnjom , smeš li me ovakvog sa ožiljcima ružnim?
Sa njima sam prve korake naučio sa krivim ljudima i na pogrešnim mestima
Čuvaj se , moje misli beskrajom se hrane
Čutim te kroz mesečeve poljane gde mesec oće sebi da te vrati
Ne dam mu što od tebe oteo jesam
A jesam !

Znam za njena pisma koja godinama piše samoj sebi
Nebo su joj zatamnili , a ona je sebi stvarala novo u odrazu jezera
Valjda se zato iz njenih tišina čuje huk hladnih noći pretočenih u reči
E-s-Uy-EQXEAA8-Y5-S.jpg

Tišina je zlokobna strast , koja me uvek pronadje !
Pomisli ugrejaće se pod mojim srcem , a ne sluti da ja svoga puta više nemam
Miljama je ostao iza mene , ja nemam kome da se vratim više
Čak i sećanja nisu više samo moja , imam ih od pamtiveka
Samo ponekad pričam o sečanjima da bi potvridio samoga sebe
Koga ja to napuštam odlazeći u samoga sebe ?
I ne plašim se više vremena kad ću zanemeti !
 
Poslednja izmena:
tumblr-m13mxoh-Ipp1r9k77ho1-500.jpg

Teach me to write love, I'll write you a song for the dead

Ja više nemam kud,osim u svoje hladne i mračne hodnike koji dišu sve moje poraze.
Da li si nekada hodala njima , za mrakom koji daha više nema već ropće kao sputana zver u kavezu
Da li si nekad uronila u njega , u lepljivu kratku smrt i praiskonska sećanja ?
U taj mrak koji u nama muklo postoji i vrišti kad su noći neme
U kojima smo mi samo mi ,a mrak je samo naš kao strahovi i želje
Da , to je moj strah moje breme prošlosti koje mi još uvek kuje u grudima to remek delo sećanja.
Da li si dotakla crno dno sebe i da li te uplašilo to što si osetila ?
Pitaš li se koga ćeš pronaći u tom crnom bezdanu ?
Sebe ili mene ! ?
Svake stote godine zaspim i sanjam sebe kako spavam.

I will not let you go into the unknown alone.
Fv-VD7le-Xg-AAuczd.jpg
 
Poslednja izmena:
2rxgytu.jpg

Tiho ću sedeti i ćutaću ,život mi je za sada nepodnošljiv
Ono što želim je nemoguće, što je moguće ne želim
Zamisli prazninu.............
Potpunu,tihu.hladnu.
U njoj trenutno spava moje postojanje
Ponekad samo svoj otisak pronađem u tuđim rečima.
Da li opet spavam i sanjam ?
Ne postoji ništa što više vezuje nego kad nadjete delove sebe u dugim ljudima
Bliznjačke duše su retke , ali prepoznaćete je u trenu kad vam se primaknu , osetite mir i toplinu
Njih mogu da razdvoje životne okolnosti , naći će mesto sastanka pa makar i u snu .
Njima tišina i noć pipada
Ponekad izmislim sadašnjost, da imam gde da prenoćim.
I ja sad u snu odoh da spavam i sanjam
Breathe my name, what does it say? On your tongue, how does it taste? When it pulses through your veins Tell me if you feel the same Say my name, what does it tell you? Trust your heart for it remains true When all else seems to delude you You will Know what lives inside you Breathe – For in your breath you will find me I will Grace you – Beyond your wildest dreams I am here - You would never believe If you knew - just how I know you in me Breathe my name when you are lonely I'll be there if you will let me Feel my warmth as I caress you Feel my lips and let them bless you Breathe – For in your breath you will find me…
 
Poslednja izmena:
282551658-712506986658795-8311474247056869371-n.jpg

Drevni sjaj njene duše
Učutkana čežnja i nedostajanje ,spaljene noći i sećanja hrane njeno telo
Ipak pod sumrakom njenog izmučenog lica , najlepše zore čekaju da se ponovo rode
Pod velom noći ona piše sebi pisma dok suze ne pobegnu iz njenih očiju
Ne,ne prekidaj let svoje duše niti muči ono što je najbolje u tebi
Nazvala si moj glas razumom i ljubavlju
Na moj šapat i reč primakla se mojoj vatri
Sad čitaš svoj san u mojim mislima i tu tražiš spokoj svojoj duši
I govor srca je sada bezpotreban
Ponekad samo ponekad više bole sećanja na nekadašnje snove nego stvarnost koja živi u tvojim rukama
I naklonost koju sad osećaš u duši nikada se neće izgubiti
Ispisah je neizbrisivim mastilom u tvome srcu i tu ostaje
Kao lepe uspomene koje postaju svetlost i put
Neki ljudi čine da se osećaš sigurno u svom svetu
Ne zato što te duboko razumeju,već zato što te vole uprkos svemu
A čulne žene osete muškarca u sebi i pre nego što on bude....
Živeti sa nekim ili živeti u nekome ćini veliku razliku
Postoje pojedinci u kojima se može živeti , a da se sa njima ne živi
I obrnuto !
...........................................................................................
"Povezivanje dvoje ljudi je dato samo u čistoj ljubavi i prijateljstvu"
Johan Wolfgang Goethe
 
Poslednja izmena:

Back
Top