Upoznaj tišinu i tminu - tušta i tma

5jdcohjb.jpg

"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj"?




...............................................................................
"Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"...

Dj Balašević


(Pjesma o iskonu)
Rig Veda, X, 129



Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zračnog prostora niti nebesa nad njim.
Što je prolazilo čas tamo čas amo?
U čijem okrilju i gdje?
Što bješe to beskrajno bezdno voda?


Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo Jedno,
bez titraja vjetra, a van toga
nije bilo ničega drugog ni daljeg.


U početku bješe tama zavita
u tamu i svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.


Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Proničuć’ srce mišlju,
mudraci su našli tu vezu
što bitak s nebitkom spaja.


Nit vodilju su tako napeli popr’jeko.
Što je tad bilo gore, a što dolje?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dolje je bio poriv, a gore obdarenje.


No, tko to izvjesno zna,
objaviti tko nam to može?
Otkud su nastali oni,
otkud je došlo stvorenje?
Bogovi su kasnije došli,
po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna,
iz čeg je to poteklo?


Iz čega se je razvilo stvorenje,
je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom
bdije u najvišem nebu?
On sam to zna,
a možda ne zna ni on.
 
Poslednja izmena:
FDanuWtWEAINHF7

Ništa ne zaglušuje kao tišina , ta relaksirajuća praznina uzaludnosti dok se sve ne izmeni i dodje na svoje mesto.
Sećanja se talože kao leptiri ovih prohladnih dana dok su se nekada dirljivi osmesi igrali na letnjem mirisnom vazduhu isprepletani opojnošću jedne ljubavi , jedne starosti i jedne mladosti .
Sad su lišene klatna sata i nada se obavija kao marama od bodljikave žice dodajći toplinu ništavnosti kako se sve više približavamo totalnoj praznini .
Praznina plače izmedju izgubljene ljubavi i zapaljenih fotografija ove duboke čežnje za vraćanjem vremena unazad sa strašnim saznanjem i samoćom koja mami tiha kao dim koji se diže kroz veo od bodljikave žice .
Ovo je tačka koju emocije pozivaju na sve veći bol i osećaj gubitka sve više pritiska dušu i osećanja

Te grube reči izrečene u trenutku bezumnog besa u obliku toksičnog spreja raspršene po mojojoj tek pronadjenoj ljubavi i smislu ponovnog življenja srušile su sve u jednom trenu i trajno se nastanile u meni .
Sada ti otisci reči u meni poprimaju nove oblike koji su trajni i jačaju moje uverenje u sve moje sumnje .
I sporo idemo na prstima u budućnost ostavljajući za sobom snove i sve lepe izgovorene reči koje su pratile osećanja , jer otisci jezivog života ostaju neprimećeni u dobro skrivenim podsetnicima na korišćenje nekim novim propalim ljubavima

Crni gavranovi opet grakću ove jeseni kroz olovnu tminu i bude opet maglu na zapuštenom mesecu .
Jenjava razbudjena senzualnost koju je ona stvorila i utopila u jednom trenu nagoveštavajući razrešenje toga još ranije
Sve uhvaćeno još u senci letnjih dogadjanja , dok duboko u sebi stvara dijamante trulež i propadanja .
Moji cenjeni prijatelji svedoci ste sporog nestajanja našeg vremena , pa mi ova bol zato neće teško pasti
Svedoci ste naših poderanih tapiserija nastalih u haotičnom tkanju koje moramo završiti .
Rodjeni u rasulu života i konačno dok tišina i tmina padaju na ovakve beskrajne priče koje svako mora kad tad da ispriča tamo u konačnom razmišljanju pitajte se , da li smo bili vredni našeg dela ! ?
 
Poslednja izmena:
Moram li uvek da gledam te tamne oči koje me uvek pronadju i dozivaju kroz prazninu koja proganja moju dušu , jer sam ponovo ubio ljubav i postao imun na prašnjave albume slika i uspomena .
Imun na sve te raskošne trenutke nekadašnjih osećanja prikovanih poput leptirice na svetlosti mesečine .
Sada je sve samo dim na usnama , sablasni podsetnik kako se eros i čežnja mogu iscrpeti iz duše !
FD-xQZ9X0AEQtru


.....................................................
............................
 
Poslednja izmena:
U toj tišini gledam sećanja ogoljena i razotkrivena !
kao i uvek njen duh mami moj puls koji se poklapa sa drevnim zvonima nestalih satova .
Uznemirujuća noć za mene , nosi me daleko u sećanja koja sam mislio da sam potisnuo i po ko zna koji put koračam toplinom letnjih noći .
A svestan sam da su takva sećanja samo sablasni ples za kažnjavanje usamljenih
 
Poslednja izmena:
FBQ0AhxXEAUSiL9

Stay close to me. Don't worry about silences: you are all around me like a burning flame.

Nije navikla na "odredjena milovanja "

Ne naviknuta na pravu iskrenu ljubav , izgradila je previše zidova u svom životu i nosila previše maski , samo je čekala da je neko zbuni gorućim rečima , šaputanim vetru .
Neko sasvim drugačiji koji je to mogao da pročita u svakoj njenoj nijansi .
Voleti takav nesigurni plamen koji gori samo na korak od toliko praznih srca , ova ljubav se usudila da prodje kroz njen slomljeni san kao ukleti rekvijem .
Nekadašnji zaneseni optimizam i čežnja , kao i verovanje koje je sada izgubljeno i kakvu god sad "mudrost " bude ponudila scu ,biće mudrost koja ima odredište usamljenosti
 
Poslednja izmena:
"Mi umiremo samo kad ne uspemo da pustimo koren u drugima"
Lav Tolstoj

FEgPLrmWYAcg7dL

Muškarac uvek ostaje uz ženu prema kojoj doživaljava sve emocije !
I strast i bes i nežnost i ljubomoru .....
I potrebu za njenim prisutvom u njegovom životu .... bez obzira na sve ....
Svako" milovanje" koje sam osetio bilo mi je urezano u svesti i na koži .
Podsećajući me svaki put kad bi se pogledao , kako mi nedostaje odredjena toplina !
Jer nekada se toliko zavoli da se ne možete rastati od nekoga , ma koliko jedno drugo povredjivali .
Da li su to te fatalne ljubavi ? Prepoznao bi je , goreo sam u njima ....
.............................
FDq15KFXsAUiqCL
 
Poslednja izmena:
Svi imamo to nevino dete u sebi koje je u kavezu naših grehova .
Znao sam da živim jedan od tih jedinstvenih trentaka i želeo sam da ih što dublje i intezivinije proživim .
Osećajući kako je svaki detalj ugradjen u sećanje koji će postati utočište u kome ću provesti veći deo svog života
........................................
.......................
 
Poslednja izmena:
Moje ruke su dopirale do tebe u mraku , znaš li to ?...................
FFOIVNQXwAk2VUi


Ponekad mi reći izmiču - ne slušaju me
Ostavljaju nedokučiv otisak svoga mastila na tvome telu i mojim prstima
Reči gorke , neuklopljene , besmislene , samo da pobegnu od mojih misli
Srce preklinjem te , vreme je da se vratimo iz mraka !
 
Poslednja izmena:
Kad je razočarenje obučeno u tišinu , obično tišina postaje zaborav !!!
Postaćemo stranci ! Ti ćeš sanjati druge živote ,a ja ću živeti u drugim snovima .
Delićemo prostor koji možemo da ispunimo samo sećanjima .
I doći će dan kada će ona postati skroz nepoznata kao i mi .
Kakva letargija otupljuje moja čula da srce ponovo postaje nesposobno da kuca i kad zima traži zaklon u mojim grudima
Na mestu gde se nekada krila sad postoji samo šupljina iz koje mi vreme beži
 
Poslednja izmena:
Kojim bi rečima mogao danas da ispunim ovu prazninu ćutanja i mraka ?
Koji stihovi bi mogli da prate samoću koja me drži za ruku ?
Beskorisno je , ponavljam po ko zna koji put
Mislim na nju i ponavljam istu molitvu po ko zna koji put
Misao kao molitva ...
Čudo koje spava izmedju nemogućeg sadašnjeg vremena
Jer sve što sam izgubio , nisam trebao da imam
I neko koga sam izgubio nije trebao da bude u blizini


 
Poslednja izmena:
„Никада не реците да волите некога ако никада нисте видели његов бес, лоше навике, апсурдна уверења и противречности. Свако може да воли залазак сунца и радост, само су неки способни да воле хаос и пропадање." Марио Варгас Љоса
FFDgrxQXwAQRrdW
 
Појединац се одувек морао борити да га племе не преплави. Ако покушате, често ћете се осећати усамљено, а понекад и веома уплашено. Али ниједна цена није превисока да се плати за привилегију припадања себи.
Фридрих Ниче
FEy7sqnXsAYujnp
 
Tražim ponovo po ko zna koji put ....
Počinjem tamo gde skromnost prestaje , poći ću izvan granica skromnosti .
Gde prestaje razum ! Gde se telo i duh nude svakojakom zadovoljstvu
Duhovnom, intelektalnom i animalnom
Neću nikada prestati da tragam za mojom nedosanjanom , pronaćiću je znam
Rečeno mi je , zapisano mi je ............

FFbzbJPXsAEvQQa
 
Poslednja izmena:

Back
Top