Slagali su te,
ja umro nisam.
Ne vjerujes?
Pogledaj oko sebe,
dok te proljece dodiruje
zivotom
dok te necija poruka budi
iz sna u kojem nisam bio ja,
pogledaj...vidjeces da sam tu
u tvom oku sa iskrama ljubavi,
u tvojoj kosi sto mirise
na ljeta.
Zaviri u razbacane listove,
cujes li kako sapucu
poznato ti ime...ime prvih poljubaca,
prve suze, prvog uzdaha...
i ako me nema tu,
tad im vjeruj da sam
zauvijek otisao.
Slagali su te,
ja nisam umro...
jos me ima u prasnjavom kutu
tvoje sobe...gledam te
dok spavas
i kako se budis topla od sna
u kojem nisam bio ja.
Ne vjerujes?
Zar bih te bez pozdrava
ostavio ja,
bez poljubca...zagrljaja...
pogledaj, jos me ima u kutu
tvojih rumenih usana
dok citas
pozutjele listove
svojih sjecanja.
Onda kada me ne bude tu,
tad znaj...umro sam, najdraza.