Nije sporno da se na prostoru mrčene Ukrajine prepliću interesi vodećih zapadnih centara i Rusije. I jedni i drugi su u podjeljenoj Ukrajini imali svje igrače i to "klatno" je išlo čas na jednu, čas na drugu stranu. Ali poslije Majdana počelo se igrati po "oštrici žileta". Rusija je vojno zauzela Krim i pokrenula talas protesta na jugoistoku Ukrajine koji je ipak rezultirao samo pobunom i odmetanjem jedne male teritorije u Donjeckoj i Luganskoj oblasti, ali i gubitkom velikog broja života. Rusi jesu dobili taj mini rat, ali su izgubili naklonost i simpatije mnogih rusofonih Ukrajinaca koji su im bili naklonjeni. Jer oni su bez obzira na jezik ipak Ukrajinci.
Na neki način Rusi su zahvaljujući Krimu i Donbasu stavili okove težnjama Ukrajine da pristupi NATO-u jer NATO sigurno neće u svoj sastav primiti članicu koja ne kontroliše svoje međunarodno priznate granice i ima teritorijalni spor sa nekom drugom državom, a pogotovo ako je riječ o Rusiji. Zato mislim da ovdje nije riječ o tome da Rusija želi da spriječi Ukrajinu da uđe u NATO, ja mislim da su oni već uspjeli u tome. Ovdje je riječ ili o pritisku na zapad da isposluju neke ustupke koji su im potrebni, vjerovatno da im se ukinu postojeće sankcije, da smanje djelovanje na zemlje nekadašnjeg SSSR izuzimajući pribaltičke države, da se nesmetano omogući Ruski tok i ko zna šta još. Ili je prosto riječ o težnji Rusije da ovlada Ukrajinom i povrati kontrolu nad njom.