UKLETA MESTA U SRBIJI

klinicka smrt, pa se probudila nesrecnica u zao cas, nije se nasao niko ozbiljan da joj pomogne...
mada, svaki mtvak se u moderno vreme sahranjuje tek nakon dva tri dana bas iz tih razloga, ne verujem da moze da se dignes, soprostenje, posle toliko vremena i normalno finkcionises, places, urlas.. mozak nije dugo imao kiseonika te... cisto sumnjam u tu mogucnost..

Nadam se da si u pravu. Ali opet, ko zna... Mislim da bi to bio veći užas od svih vampira, duhova i "nadprirodnih" pojava. A takve stvari su se događale. U svakom slučaju sada tamo sigurno više niko nije živ, pa ne vredi o tome ni razmišljati.:confused:
 
Jednom prilikom koji minut posle ponoci kad sam se vracao iz bircuza onako bas pod gasom resim da preprecim put do kuce tako sto cu da idem preko groblja jer mi je kuca tako blize za skoro ceo kilometar
Preskocim jedva grobljanski zid i krenem pijan da bauljam preko onih grobova,Mesecina sija letnje doba vidi se kao da je dan.Idem ja i zapinjem preko krstaca i zapnem za neki venac i skljokam se na jednu svezu humku koja je bila sa zuckastom zemljom zatrpana dakle mozda par dana stara.Uhvati me neki dremez oci mi se sklapaju.Hocu da zaspim ali znam gde sam pa pokusavam da se opirem al ne vredi.Klonu mi glava na humku.U taj mah zacuh da neko place i vristi jasno cujem zenski glas .Trgao sam se momentalno i otreznio uhvati me neka jeza .Skocio sam kako osuren i poceo da se osvrcem oko sebe ne cujem nista. Djavo mi ne da mira reko da ja to nisam umislio spustim glavu ponovo na onu humku i osluskujem , majko mila sad opet cujem vrisak i plac zenski dakle ne umisljam ja nista .Cujem jasno da neka zena urla i place.Sledio sam se hocu da trcim al mi se noge zaledile stojim u mestu Potrcao sam najzad kao sumanut niz groblje i bukvalno sam preleteo onaj zid koji sam pre toga sa mukom preskocio.
Danima nisam mogao oka da sklopim koliko sam se uplasio.

Zar ti nije palo na pamet da je možda neka žena živa sahranjena i da si mogao da joj pomogneš? Možda je trebalo sutradan da se raspitaš ko je tu sahranjen i možda nekog da obavestiš o onom što se dogodilo. :dash:

:hahaha:

Ma da, baš su pouzdana svedočanstva pijanih i pospanih ljudi
 
Procitao sma do neke 10-e strane i umorio se :D
Al sto se tice ovakvih mesta ne verujem da postoje ukleta mesta jer cuda se mogu desiti svuda. Koliko vidim neki od vas se raspituju gde ima takvih mesta da odu i posete ono sto ja znam za sigurno da je istina i da nisu price je to sto se meni i mojoj porodici desavalo u selu nadomak Priboja na Limu. Krenucu sa pricom mog dede kome niko nije verovao jer je uvece tako znao sam pijan iz kafane da dodje i da baljezga o svakakvim cudima i duhovima. Jedno jutro dolazi prestravljen i kaze da je sreo coveka kada je prolazio pored romskog groblja pitao ga je za neki put i ovaj mu je pokusoa da objasni gde se to nalazi medjutim u tomku objasnjavanja covek mu se priblizio bas u trenutku kada je sunce krenulo da izlazi na sav njegov trud da mu objasni kako da stigne do tamo covek skine kapuljacu deda kaze da je bio ko utvara sav crn u licu samo mu oci svetlele reko mu je imas srece sto si pijan i sto uskoro svice inace bi drugacije sad prosao dok je deda dosao sebi covek nestao :D Heheheh smesno zadnjicu smo mu pomerali svi jer mu niko nije verovao i ako su price uveliko kruzile o tom groblju da se uvece svasta pojavljuje a ja jos bio mali i ucili me da ne slusam dedu tako d amu nisma verovao ni u jednu pricu koju je nakon toga ispricao da je video sve dok jednom nisma sa stricom zaglavio kod tetke i tetka a posto su kuce daleko jedna od druge ko je iz Sela oko Priboja mozda i zna planina pa kuca planina pa kuca velike udaljenosti i po par kilometara ujutru oko 01h krenusmo kuci preko neke livade koja je dugacka mozda 500m od svih planina oko nas to samo ravnica kad ugledasmo ali bukvalno coveka u belom kako leti da li je bio bas covek ili ne ne znamo ali licilo je na ljudski oblik glava telo noge i krila to nikada necu zaboraviti ta slika mi je jos u glavi kada smo videli skamenili smo se odjednom s epojavila jos jedna takva utvara krenuli smo da trcimo koliko nas noge nose na svu srecu pa smo imali jos nekih 300m do kuce dojurili smo i pogledali sa uzvisenja dole je i dalje u vazduhu lebdelo to nesto, ubrzo posle toga sam se preselio za Beograd kod sestre i uspeo da dodjem sebi, od tada verujem u duhove ili utvare sta vec, a posle toga sam se u uverio i u crnu magiju zato bih zelo sa ovim momcima odavde sto idu da obilaze razna mesta krenem sa njima imam 33 godine i nadam se da mogu biti od pomoci :D
 

Back
Top