UKLETA MESTA U SRBIJI

na nekoliko kilometara od mesta u kojem zivim zabacen u njive i kukuruze nalazi se jedan breg duzine oko trista metara i sirine oko pedest. u stvari on se vise i ne nalazi tamo jer je svo zemljiste koje se tamo nalazilo za par godina odneseno sa tog mesta i koristeno je u razne svrhe. kao deca smo cesto odlazili tamo jer smo mogli da uzivamo u pogledu koji je prebacivao preko lipove sume, grada a na nekim mestima se mogao videti i dunav. po celom bregu su bile posadjene kajsije sto je bio jos jedan dodatno motiv da cesto odlazimo tamo a ono sto je nama bilo naj zanimljivije je to da je mesto bilo pogodno za igru, bageri koji su vremenom odnosili zemlju stvarajuci krater po sredini brega na nekim mestim je za nas tada izgledao kao ambis ali se nismo ustrucavali da se kotrljamo niz litice koje su bile peskovite. ono sto je za nas tada bilo ukleto u svemu tome je da se na tom mestu u neka davna vremena nalazilo groblje i cesto bi se u gornjim slojevima posle nekog odrona mogla pojaviti hrpa kostiju. i tako jednom u zanosu igre skupimo gomilu kostiju koje smo odlucili jednoglasno da bacimo u vatru i ono sto je tada usledilo nikad necu moci zaboraviti. vatra koja se uvecala desetak puta je nekoliko minuta zasvetlela u bojama koje i dan danas vidim pred ocima, plave i zelene nijanse dizale su se visoko u nebo koje je bilo mracno i bez meseca, niko nije za to vreme progovarao ni rec stajali smo tako kao hipnotisani sve dok nas odron koji je nastao duz celog kratera i sirine oko dva metra u grmljavinu i dizanje velikog oblaka prasine nije trgao. eto, tako je bilo, premda je bilo jos nekoliko detalja ali su suvise licno iskustvena da bi ih mogao preneti.ima jos gomila prica vezanih za to mesto ali eto ja sam izabrao jednu koju sam licno doziveo.
 
na nekoliko kilometara od mesta u kojem zivim zabacen u njive i kukuruze nalazi se jedan breg duzine oko trista metara i sirine oko pedest. u stvari on se vise i ne nalazi tamo jer je svo zemljiste koje se tamo nalazilo za par godina odneseno sa tog mesta i koristeno je u razne svrhe. kao deca smo cesto odlazili tamo jer smo mogli da uzivamo u pogledu koji je prebacivao preko lipove sume, grada a na nekim mestima se mogao videti i dunav. po celom bregu su bile posadjene kajsije sto je bio jos jedan dodatno motiv da cesto odlazimo tamo a ono sto je nama bilo naj zanimljivije je to da je mesto bilo pogodno za igru, bageri koji su vremenom odnosili zemlju stvarajuci krater po sredini brega na nekim mestim je za nas tada izgledao kao ambis ali se nismo ustrucavali da se kotrljamo niz litice koje su bile peskovite. ono sto je za nas tada bilo ukleto u svemu tome je da se na tom mestu u neka davna vremena nalazilo groblje i cesto bi se u gornjim slojevima posle nekog odrona mogla pojaviti hrpa kostiju. i tako jednom u zanosu igre skupimo gomilu kostiju koje smo odlucili jednoglasno da bacimo u vatru i ono sto je tada usledilo nikad necu moci zaboraviti. vatra koja se uvecala desetak puta je nekoliko minuta zasvetlela u bojama koje i dan danas vidim pred ocima, plave i zelene nijanse dizale su se visoko u nebo koje je bilo mracno i bez meseca, niko nije za to vreme progovarao ni rec stajali smo tako kao hipnotisani sve dok nas odron koji je nastao duz celog kratera i sirine oko dva metra u grmljavinu i dizanje velikog oblaka prasine nije trgao. eto, tako je bilo, premda je bilo jos nekoliko detalja ali su suvise licno iskustvena da bi ih mogao preneti.ima jos gomila prica vezanih za to mesto ali eto ja sam izabrao jednu koju sam licno doziveo.

a kasnije nije bilo posledica? buduci da ste spalili necije posmrtne ostatke i tako narusili visevekovni mir?
 
Da, ali u ovakvim situacijama strah dobija neki čudan oblik. Kad se uplašimo u "običnim" prilikama vrištimo, zovemo u pomoć, borimo se, bežimo... U ovakvim situacijama kao da smo hipnotisani, a iako nam niko ništa ne govori (prikaze, bar one za koje sam ja slušala, ćute, ništa ne traže, ništa posebno ne rade, samo su tu) mi (ljudska bića) ćutimo, poslušno hodamo ili vozimo, sve trpimo, dok u sebi premiremo. Moj kum je vozio "nešto" što mu je selo na bicikl pozadi dok se vozio van naseljenog mesta u sumrak, vozio je i vozio dok nije skoro pao od umora, jer je to bivalo sve teže i teže, i sve to ćuteći, dok to nešto nije nestalo kad se približio prvim kućama naselja. Tek onda je došao sebi i smogao neku novu snagu da "da gas" i što pre odmagli kući, nikada više se ne vozikajući biciklom okolo. Zašto je tako, Zašto nije reagovao kao kad bi mu bilo ko od nas naskočio pozadi na bicikl, a ne želi da ga vozi ili smo preteški? Tada bi jednostavno stao i tog nekog oterao ili bi ga čak gurnuo sa bicikla. Nikad nisam čula da je prikaza nekog udarila ili da je bilo šta slično uradila, a ipak se plašimo više nego kad bi neko stvaran i ogroman izašao pred nas da nas bije. Zašto? Kakva je to vrsta straha? Ako bismo to znali možda bismo našli i način da reagujemo pametnije u takvim situacijama, a onda bismo možda i više saznali o takvim stvarima. Ovako se uplašimo, ćutimo, pobegnemo... a posle se pitamo šta je bilo. Zašto niko ne pokuša da uspostavi kontakt sa prikazom? (He he, što sam pametna...)

strah od natprirodnog usadjen je u ljude jos od pamtiveka, koliko god mi sad bili urbanizovani i moderni, to je nesto sto je u nasoj dnk,
strah od neshvacenog, natprirodnog, od onoga u sta sebe ubedjujemo i odavno smo smatrali da smo se ubedili da ne verujemo
 
Poslednja izmena:
Snezana, procitao sam tvoje price i svidjaju mi se uglavnom, samo mi nije jasno ovi sto su krali kajsije ili breskve, sto su se pobogu uplasili ovce :D Salim se ja malo, i ja sam pisao neke svoje dozivljaje, ali mislim da je bila jos jedna tema slicne tematike, pa sam tamo pisao neke dozivljaje sto su mi se desili u vojsci, a skoro sam isto imao jedan dozivljaj, ali ne u mestu, nego u voznji... ne znam da li da pisem hm....
 
Killeru.... a i ostali, ne morate mi verovati ali sad, sa ovim videom sam se vratio jedno 15-16 godina u proslost u jedan vojvodjanski grad gde sam proziveo detinstvo i ranu mladost... kao klinac od nekih 16-17 godina vracao sam se sa sestrom iz grada otprilike oko 3 sata ujutru i imali smo opciju da prodjemo precicom i da stignemo brze do kuce, ali caka je blia da si morao proci ili kroz groblje, ili putem pored decijeg zabavista koje je bilo tik uz groblje... Normalno odlucimo se da idemo pored zabavista... bila je zima, sneg. krenuli smo tim putem i u daljini ugledali priliku koja je bila kao ovo bice iz videa, ogrnuta u ogrtac, sa kapuljacom na glavi, a cinilo se kao da ne hoda nego lebdi iznad zemlje... ogrtac joj je bio crn, ali se presijavao na svetlu koja je dolazila sa bandera... mi smo zastali i poceli da sapucemo izmedju sebe sta da radimo, da se vracamo ili? U tom momentu kao da nas je culo, zastalo je i okrenulo se prema nama.......... mislim da nikada u zivotu nisam brze trcao niti cu ikada :D
 
Killeru.... a i ostali, ne morate mi verovati ali sad, sa ovim videom sam se vratio jedno 15-16 godina u proslost u jedan vojvodjanski grad gde sam proziveo detinstvo i ranu mladost... kao klinac od nekih 16-17 godina vracao sam se sa sestrom iz grada otprilike oko 3 sata ujutru i imali smo opciju da prodjemo precicom i da stignemo brze do kuce, ali caka je blia da si morao proci ili kroz groblje, ili putem pored decijeg zabavista koje je bilo tik uz groblje... Normalno odlucimo se da idemo pored zabavista... bila je zima, sneg. krenuli smo tim putem i u daljini ugledali priliku koja je bila kao ovo bice iz videa, ogrnuta u ogrtac, sa kapuljacom na glavi, a cinilo se kao da ne hoda nego lebdi iznad zemlje... ogrtac joj je bio crn, ali se presijavao na svetlu koja je dolazila sa bandera... mi smo zastali i poceli da sapucemo izmedju sebe sta da radimo, da se vracamo ili? U tom momentu kao da nas je culo, zastalo je i okrenulo se prema nama.......... mislim da nikada u zivotu nisam brze trcao niti cu ikada :D
:sad2:....mislim da bi me srcka strefila za 3 minuta ...
 
Jednom prilikom koji minut posle ponoci kad sam se vracao iz bircuza onako bas pod gasom resim da preprecim put do kuce tako sto cu da idem preko groblja jer mi je kuca tako blize za skoro ceo kilometar
Preskocim jedva grobljanski zid i krenem pijan da bauljam preko onih grobova,Mesecina sija letnje doba vidi se kao da je dan.Idem ja i zapinjem preko krstaca i zapnem za neki venac i skljokam se na jednu svezu humku koja je bila sa zuckastom zemljom zatrpana dakle mozda par dana stara.Uhvati me neki dremez oci mi se sklapaju.Hocu da zaspim ali znam gde sam pa pokusavam da se opirem al ne vredi.Klonu mi glava na humku.U taj mah zacuh da neko place i vristi jasno cujem zenski glas .Trgao sam se momentalno i otreznio uhvati me neka jeza .Skocio sam kako osuren i poceo da se osvrcem oko sebe ne cujem nista. Djavo mi ne da mira reko da ja to nisam umislio spustim glavu ponovo na onu humku i osluskujem , majko mila sad opet cujem vrisak i plac zenski dakle ne umisljam ja nista .Cujem jasno da neka zena urla i place.Sledio sam se hocu da trcim al mi se noge zaledile stojim u mestu Potrcao sam najzad kao sumanut niz groblje i bukvalno sam preleteo onaj zid koji sam pre toga sa mukom preskocio.
Danima nisam mogao oka da sklopim koliko sam se uplasio.
 
Poslednja izmena:
Jednom prilikom koji minut posle ponoci kad sam se vracao iz bircuza onako bas pod gasom resim da preprecim put do kuce tako sto cu da idem preko groblja jer mi je kuca tako blize za skoro ceo kilometar
Preskocim jedva grobljanski zid i krenem pijan da bauljam preko onih grobova,Mesecina sija letnje doba vidi se kao da je dan.Idem ja i zapinjem preko krstaca i zapnem za neki venac i skljokam se na jednu svezu humku koja je bila sa zuckastom zemljom zatrpana dakle mozda par dana stara.Uhvati me neki dremez oci mi se sklapaju.Hocu da zaspim ali znam gde sam pa pokusavam da se opirem al ne vredi.Klonu mi glava na humku.U taj mah zacuh da neko place i vristi jasno cujem zenski glas .Trgao sam se momentalno i otreznio uhvati me neka jeza .Skocio sam kako osuren i poceo da se osvrcem oko sebe ne cujem nista. Djavo mi ne da mira reko da ja to nisam umislio spustim glavu ponovo na onu humku i osluskujem , majko mila sad opet cujem vrisak i plac zenski dakle ne umisljam ja nista .Cujem jasno da neka zena urla i place.Sledio sam se hocu da trcim al mi se noge zaledile stojim u mestu Potrcao sam najzad kao sumanut niz groblje i bukvalno sam preleteo onaj zid koji sam pre toga sa mukom preskocio.
Danima nisam mogao oka da sklopim koliko sam se uplasio.

Zar ti nije palo na pamet da je možda neka žena živa sahranjena i da si mogao da joj pomogneš? Možda je trebalo sutradan da se raspitaš ko je tu sahranjen i možda nekog da obavestiš o onom što se dogodilo. :dash:
 
Jednom prilikom koji minut posle ponoci kad sam se vracao iz bircuza onako bas pod gasom resim da preprecim put do kuce tako sto cu da idem preko groblja jer mi je kuca tako blize za skoro ceo kilometar
Preskocim jedva grobljanski zid i krenem pijan da bauljam preko onih grobova,Mesecina sija letnje doba vidi se kao da je dan.Idem ja i zapinjem preko krstaca i zapnem za neki venac i skljokam se na jednu svezu humku koja je bila sa zuckastom zemljom zatrpana dakle mozda par dana stara.Uhvati me neki dremez oci mi se sklapaju.Hocu da zaspim ali znam gde sam pa pokusavam da se opirem al ne vredi.Klonu mi glava na humku.U taj mah zacuh da neko place i vristi jasno cujem zenski glas .Trgao sam se momentalno i otreznio uhvati me neka jeza .Skocio sam kako osuren i poceo da se osvrcem oko sebe ne cujem nista. Djavo mi ne da mira reko da ja to nisam umislio spustim glavu ponovo na onu humku i osluskujem , majko mila sad opet cujem vrisak i plac zenski dakle ne umisljam ja nista .Cujem jasno da neka zena urla i place.Sledio sam se hocu da trcim al mi se noge zaledile stojim u mestu Potrcao sam najzad kao sumanut niz groblje i bukvalno sam preleteo onaj zid koji sam pre toga sa mukom preskocio.
Danima nisam mogao oka da sklopim koliko sam se uplasio.

klinicka smrt, pa se probudila nesrecnica u zao cas, nije se nasao niko ozbiljan da joj pomogne...
mada, svaki mtvak se u moderno vreme sahranjuje tek nakon dva tri dana bas iz tih razloga, ne verujem da moze da se dignes, soprostenje, posle toliko vremena i normalno finkcionises, places, urlas.. mozak nije dugo imao kiseonika te... cisto sumnjam u tu mogucnost..
 

Back
Top