Učiteljica i paradajz

Manga Hilux

Stara legenda
Poruka
84.335

Učiteljica je rekla deci da napišu na papiru imena ljudi koje mrze: Dobili su lekciju koju će pamtiti do kraja života​


photo_2022-12-14_20-42-50.jpg

Učiteljica je odlučila da decu na praktičan način nauči lekciju o mržnji i to je bilo sve što im je trebalo

Jednog dana učiteljica je zamolio učenike da zapišu na komad papira imena svih ljudi koje mrze. Kada su to uradili, učiteljica im je rekla da sledećeg dana donesu kesu paradajza u školu, a da u njoj bude onoliko komada paradajza koliko su napisali imena.
Neka deca su donela kesu sa dva paradajza, druga tri, pet, pa čak i deset.
Paradajz
Foto: Pixabay
Učiteljica je zamolila učenike da ove paradajze nose sa sobom dve nedelje, ali posle nekoliko dana deca su počela da se žale na smrad trulog povrća.
Nekoliko učenika se žalilio na poteškoću nošenja kese sa 10 paradajza koji su trulili. Miris je bio previše oštar i jak, dok je tečnost curila iz kese.
Nedelju dana kasnije, učiteljica je okupla razred, ponovo saslušala njihove žalbe i rekla:
“Sve je to veoma slično onome što nosite u srcu kada ne volite određene ljude. Mržnja izjeda dušu i čini je bolesnom. Ako posle nedelju dana ne možete da podnesete miris pokvarenog paradajza, zamislite „aromu“ gorčine i besa koji svakodnevno nosite u srcu!
Srce je prelepa bašta koju treba redovno čistiti od korova, tj. oprosti onima koji su te naljutili. Ovo otvara prostor za zaista dobre stvari.
Ne uzimajte od života sve, uzmite samo najbolje!”
stil.kurir.rs



https://nsuzivo.rs/zivot/uciteljica...li-su-lekciju-koju-ce-pamtiti-do-kraja-zivota
 
Nije bas da je za ozbiljan pdf psihologija vise je za "zabavu" ili nesto tipa rekla kazala.

Mimo moje opservacije simpaticna prica ni malo zivotno primenjiva.
Jasno je i zasto. Koje dete ce da vuglja kesu sa povrcem po ceo dan? Nijedno.
Roditelji te dece da dopuste da se setaju okolo-naokolo sa trulim povrcem, jos teze.
Ali da ne budem grbava nadzak baba neka ostaen da ej lepa fikcija zivotno neprimenjiva za danasnja pokolenja.
 
Nije lep primer jer danas su se deca naucila da postoji ADHD i onda jednostavno sve sto im se ne radi kazu necu vise i cao...
Dakle vec posle par sati drzanja paradajza dete kaze nije mi interesantno i kraj, po bilo koju cenu kazne ce pristati da ga vise paradajz ne interesuje..

Kako preneti poentu koja u sebi ne sme da sadrzi nista sadisticko niti neprijatno....ali moze kaznu kao sadisticku i neprijatnu zamenu...to je savremeno pedagosko pitanje..

Ranije se radilo privikavanje celu osnovnu skolu da neki djaci mogu da izdrze fokus od 45 min...
Sad se i ne pokusava jer fokus je 20 min , ostaje na nivou prvog razreda osnovne cak i posle srednje skole....kod vecine, a oni primerci koji su zdravog nervnog sistema i usmerenja da ga razviju pa su ga i razvili su osakaceni....superiorni ali osakaceni....

Ruga se onima koji mogu da rade 4h takmicenja i sedenja za stolom u punoj koncentraciji...Ruga im se i na faxu jer su prebaceni modeli selekcije i ocenjivanja na forme od 1h, pa umesto da isti dan imate 3 ispita od po 4h pismeni deo , imate blic pitanja po 1h i to je max....
Posle imamo disparitet izmedju obavljanja posla i mogucnosti, jer se ocekuje da svaki posao traje 1h...posle ide zamor....
 
Ali da se razumemo , u trenutnom stanju Srbije, ja podrzavam svaki gest , metodologiju koja vodi ka pravoj Srbiji na vodi , dakle drustvu koje ce jedino na svetu podrzati lenje i glupe ljude da im ovo bude oaza svetska....

dakle proterajmo sve one koji bi da budu dr mr pr , fakultetlije i slicno nek to zavrsavaju po svetu..
Olaksajmo skolski sistem i dobijanje diplomica a da bude poletno i zabavno i da na kraju ekonomija bude usmerena da se radi 5,6 h ali da se ima za picence, za izlaske u toku nedelje i da tako cirkulisu pare....a to je najbitnije....drustvena korisnost i pozeljnost da se odrzava , samim tim ce i funkcionalnost....a moc proizvodnih sredstava raste dovoljno da se pokrije produktivnost i na taj nacin....

Nece biti velikog bogacenja osim na prevaru i na kriminal, ali to ce malo doneti nasilja u neiskristalisanim situacijama a to moze da se regulise i resi....par ministara kao Mali i cigan mali godisnje u Srbiji i imamo funkcionalan sistem pogodan za sve...cim je za lenje i glupe, pogodan je i za onog ko nije takav , moze da se prilagodi , sta bice duhovitiji ali nek cugne dve votke vise i cao djaci..
 

Džak krompira​

U davna vremena tokom procvata jedne drevne civilizacije gde su se poštovali ljubav i mudrost, mladi su se poučavali primerima i ličnim iskustvom.
Jednog dana posmatrajuću svog učitelja mladi učenik ga upita:
– Tako si smiren, mudar, uvek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš… Otkrij mi tajnu i pomozi mi da i ja postanem takav.
Učitelj je prihvatio i zamolio učenika da donese krompir i jedan običan džak.
– Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvređenost – reče učitelj – uzmi jedan krompir pa sa jedne njegove strane napiši svoje ime, a sa druge ime čoveka sa kojim si se zamerio, a onda stavi krompir u džak.
– I to je sve? – upita učenik iznenađeno.
– Ne, – odgovori učitelj – potrebno je da uvek sa sobom nosiš taj džak, i svaki put kada se se osetiš uvređeno da u njega staviš krompir.
Učenik je pristao. Prošlo je neko vreme. Džak se punio krompirima i postajao poprilično težak. Bilo je vrlo nezgodno stalno ga nositi sa sobom. Uz to krompiri koji su prvi stavljeni u džak počeli su da se kvare. Neki su proklijali, a neki istrulili i širili neprijatan miris. Učenik je došao kod učitelja i rekao:
– Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Prvo, džak je suviše težak, a drugo, krompir se pokvario. Predloži nešto drugo.
Ali učitelj je odgovorio:
– To isto dešava se i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš ili se uvrediš, tvom “duševnom džaku” se dodaje još jedan težak “krompir” iako ti to odmah ne primećuješ. Zatim džak postaje sve veći i teži. Postupci se pretvaraju u navike, navike u karakter koji rađa poroke i osobine koje zaudaraju popup ustajalog krompira. I na taj tovar lako bi zaboravili da nije suviše težak da ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da posmatraš ceo taj proces sa strane.
Svaki put kada odlučiš da se uvrediš ili da nekome naneseš uvredu razmisli da li ti je taj “krompir” potreban.

Zen priča
 
ima i drugi smisao poruka u prvoj slici gore
život je pijaca sa mnogo tezgi i proizvoda, odnosno, šansi
na ljude je koju će tezgu odabrati i koji _proizvod_šansu uzeti
Da, priča je odlična i ima smislova koliko god želiš da vidiš. Bilo bi dobro kada
bi roditelji i učitelji zaista podučavali decu na ovaj način, ali čisto sumnjam u to.
Bakterije..:nono3: zaraza..:nono3: drži ih pod staklenim zvonom..
Ko da nisu sa ove planete. Kako je bolje opisano u onoj akciji ''beba na plaži''.
 
Eto, a može se lep ručkić napraviti svaki dan od krompirića i salatica od paradajsa
Imas poentu , deci naloziti da donose krompir , paradajz i komade mesa u skolu radi moralne edukacije , a ucitelj ce to posle nastave da odnese kuci...

Isto i kad idu kod lekara...
Samo za lekara pitati sta da donesu sledeci put, pa ce ih lekar nauciti sta je dobro za ishranu , jer ne bi lekar to trazio za sebe da ne valja....edukacija...

Kod popova ta edukacija ne bi prosla, tu vaze druga pravila lukavstva...
 
Mislim da bih popila prijavu Ministarstvu kada bih ovako nešto predložila deci i osvanula u svim žutaćima pod naslovom : nenormalna učiteljica ugrozila zdravlje dece terajući ih da nose trulu hranu :mrgreen:
I ok, znam da priča spada u moderne basne, iliti poučne pripovetke i slažem se sa porukom koju šalje.
To je dovoljno da popijes prijavu .....

To sto se slazes sa ovako nakaradnom pedagogijom je dovoljno da te zapamti neko i da zna koliko nisi dobar pedagog..
 
Ma glupe su te analogije jer imaju uzivo primere na kojima treba da se uce...
Sta fali objasnjavati na medjusobnim odnosima , kao da su ljudi shvatili sta rade jedni drugima, pa mora sad paradajz a ne da konkretno objasnis sta ko radi drugome..
Sta nekog ces uvrediti a hoces poentu..pa ebiga onda..

Danas su mladi postali maheri za malverzacije, ako pratis sta ti stavljaju kao uslove..

Svako ce reci ja sam adhd...nemam paznju a moram da pratim samo ono sto me interesuje i sto me pali inace se dosadjujem i nemam energiju i uzasno mi je dosadno i necu da nanosim sebi stetu , hocu da radim samo ono sto mi je interesantno i sa mojim mozgom izgledam sebi kao genijalac..

I onda dobijes razred u kojem svi imaju jedinice i cesto beze sa casova.....uce jedni od drugih sta treba da rade da bi ono sto je javno odobreno dobili a svidja im se u tom trenutku nije da im se ne svidja...
 

Back
Top