Тај део свакако јесте, мада можда је и реторска фигура. Штета што нема извора, било би занимљиво видети колико је та прва бугарска владавина оставила трага на српском идентитету.
Не бих рекао баш блиски, Константин Порфирогенит је ипак овде преписивач римског извора који је бележио ситуацију стотинама година касније. Исто и Gesta Sclavorum. Није немогуће да је до акултурације дошло у прва три-четири века, будући да су очито Срби више пута бежали у Хрватску и сл. Данијел Џино је написао ону сјајну књигу Becoming Slav, Becoming Croat о најранијим слојевима.
Свакако тачно, босански банови су се бавили поробљавањем и продајом сопствених поданика.
Meni je teško povjerovati u većinu te priče.
Poznato je iz historiografije da je bilo velikih bježanja pred terorom osvajača, no ovdje mi je jednostavno nevjerojatno da je u Hrvatsku (ili dio pod vlašću Hrvata) pobjeglo toliko ljudi. To bi bio egzodus biblijskih razmjera, a onda-što? Koliko se, da je i bio velik broj- iako ne ovako golem- uopće vratio u Srbiju?
20%? 70%? 90%?
I kakav su identitet ti ljudi, Hrvati i Srbi, onda uopće imali? To nisu jasno odvojeni narodi kao npr.
veći dio indijanskih naroda u SAD. Možda su bili ogranci nekog slavenskog "naroda" koji se zvvao malo različito, na primjer kao što postoji 6 ogranaka naroda Siouxa, pa su svi kao Siouxi.
A kad se spominju jedni uz druge u velikim ili bijelim zemljama- od Češke do Ukrajine- to su njeki "narodi"
koji žive skupa i seljakaju se skupa- što je sve vrlo čudno. Svi pokušaji rekonstrukcije njihovih jezika teško da imaju smisla, jer je skoro nemoguće da su svoje slavenske jezike donijeli iz tih zemalja i "sačuvali", nego je realnije da su se jezično asimilirali u kontinuum slavofonih naroda koji su tu bili, ti razni Neretvani i sl., i preuzeli njihove govore.
Isto ne vjerujem ni u kakvu njihovu proto-nacionalnu svijest, pa i na razini Komanča i Apača. To su bili regionalni Slaveni koji su gradili uz pomoć i sukobe sa susjedima neke oblike civilizacije i država.
Džino je mislim većinom u pravu, no onda od starih vrela ostaje vrlo malo kao unekoliko pouzdan izvor.
Istinabog, i Tajna povijest Mongola, napisana dosta kasnije i u narodu koji je onda imao svijest, djeluje više kao neki roman.