Bez obzira kako posmatramo svet i ucestvujemo tim nacinom u njemu oko nekih stvari koje bih ja isto kao Wittgenstein nazvao cinjenicama se moramo sloziti a to je pre svega ono sto nazivamo materijalnim ...Bar se nadam da svi to vidimo na isti nacin,bar ogromna vecina,sa malim procentom izuzetaka...
Sad, ja nisam nesto preterano pametan, ali imam mogucnost (bar ja tako mislim) da pokusavam stvari sagledati sto je objektivnije moguce u okviru svoje subjektivnosti... Prepoznajem arhetipove ponasanja individua i pretpostavljam na osnovu svog iskustva sta ih je do tog stadijuma dovelo...Namerno se izrazavam sa recju-pretpostavljam jer sve sto imamo su pretpostavke na pretpostavku i teorije na teoriju... Stoga ja prtetpostavljam da ogromna vecina populacije nase planete ima isti ili veoma slican pogled na svet za ono sto zovemo materijalno.
Dosao sam do zakljucka da ono sto nas zbunjuje i cini razlicitima je nas Razum-Logika i sama rec/misao kojima se koristimo zarad nase komunikacije i licnog razmisljanja...
Ako zelimo nesto objasniti (zanimljiva rec) moramo poci od neke pretpostavke koja ce velikoj vecini biti prihvatljiva i to onda mozemo sa malom dozom skepse nazvati cinjenicom.
Uglavnom smo se pogubili u apstrakcijama i pokusajima da opisemo svoje osecaje i osecanja.U redu i ono sto nazivamo materijom nam dolazi kroz osecaje,ali jednostavno negde moramo poceti i napraviti nesto sto cemo zvati cvrstim osloncem ,koliko god je to moguce...
Sve sto imamo od reci/misli su metafore. I tesko je bar meni snaci se u njima i njih kritikovati upravo njima (jer nemam cime drugim)i pokazati kako smo zalutali i zasto,sebi i drugima...
Pre svega Reci nisu isto sto i materijalni oblik -recimo Jabuka-to je samo nas pokusaj da jedni drugima pokusamo objasniti taj materijalni oblik,dali smo mu ime da bi ga ubuduce prepoznali i slicno...
Mapa nikada ne moze biti teritorija koju pokusava opisati.Mi smo je osmislili da bi se lakse orjentisali u prostoru -time smo stvorili i granice koje ne postoje nigde drugde do u nasem Um-u-Razumu... Time sebe ogranicavamo i u tom ogranicavanju nalazimo odredjeni smisao...
Vratimo se na nasu Jabuku.ono sto nas najvise natera da je prepoznamo je njen oblik(mada i tu sada ima izuzetaka)dok boja,ukus,sorte i slicno moze varirati i veoma je subjektivno kao osecaj-skoro nemoguce opisati a ono sto ne mozemo opisati drugima najbolje je ostaviti u sebi...
Mocart je bolji od betovena.Jabuka je ukusnija od kruske- Ovakavi iskazi su besmisleni,jer je stvar licnog ukusa i dovodi do rasprava koje uopste nemaju smisla...
Reci ustvari i nemaju nikakav smisao ukoliko im ga mi ne pridamo i time ih osnazimo da nam nesto znace...
Na taj nacin dolazi do sukoba izmedju individua pa i celih naroda-zbog nekakve gluposti uglavnom apstraktnog pojma kome smo pridali nekakvo znacenje...Izazovemo osecanje u sebi kada zbog nekakvih svojih apstraktnih"ubedjenja" pozelimo drugima nauditi i slicno...
Kako smo stvorili i zapetljali se u svim tim pojmovima ogromnom vecinom apstraktnim...Zato jer smo stvarali granice tamo gde one ne postoje,jer smo morali da bi stvorili kakav takav cvrst oslonac sebi i dali smisao necemu ,sto je nemoguce bez ogranicavanja...
Pogubili smo se u razlikama koje nas cine posebnima samo iz jednog razloga jer smo koristili Reci i Logiku koje cine nas Razum,kako? Pa ogromnom vecinom pogresno,bar iz mog ugla shvatanja...
Nastavak sledi,mora malo i da se radi