U pocetku bi Rec

Onoliko koliko kilograma mozes da podignes, toliko imas snage.
Ljudi mogu da mastaju koliko zele, evolucija odredjuje na koji nacin ce komunicirati.

Nevazno je da li se radi o recima, gestovima, mislima ili impulsima
komunikacija se odvija u direktnoj zavisnosti od evolucije.

Komunikacija se ni sada niti se ikad odvijala samo recima pisani dokumenti su slicni kompresiji u informatici, pokusaj da se zabelezi ili komunicira malom kolicinom podataka. Znamo da ljudi uspevaju da smisle algoritam kako bi recima preneli misli i osecanja.
Witgenstein je napravio, kao nepriznat filozof, veliki zaokret u nacinu razmisljanja,
prakticno delujuci na sve kasnije pravce.
I sam kažeš da deluje na svu filozofiju,pa kako misliš onda da nije priznat filozof?
Njegov doprinos modernoj filozofiji je ekvivalent onog šta nam je ostavio! Ni manje ni vise.
Više je ,postmoderno,autirao klasićnu filozofiju I doctrine univerzalija,nego što je sam kreirao
neku svoju doktrinu! Pokušao je stvaranje struktura za izražavanje,ali mu je nedostajalo baš ovo šta danas imamo:
razvijena informatika I moćni hardveri.
Inače,ovo šta se radi na kreiranju veštačke inteligencije,ne bi bilo moguće bez strogih I jasnih zahteva koje je
postavio Witgenstein.
 
I sam kažeš da deluje na svu filozofiju,pa kako misliš onda da nije priznat filozof?
Njegov doprinos modernoj filozofiji je ekvivalent onog šta nam je ostavio! Ni manje ni vise.
Više je ,postmoderno,autirao klasićnu filozofiju I doctrine univerzalija,nego što je sam kreirao
neku svoju doktrinu! Pokušao je stvaranje struktura za izražavanje,ali mu je nedostajalo baš ovo šta danas imamo:
razvijena informatika I moćni hardveri.
Inače,ovo šta se radi na kreiranju veštačke inteligencije,ne bi bilo moguće bez strogih I jasnih zahteva koje je
postavio Witgenstein.

Istina, ali bas zato sto je izasao iz okvira klasicne filozofije nije priznat ni danas.
Pusti pricu o njemu, tema je komunikacija.
Cak i vestacka intelegencija je evolutivni korak, pored ostalog i u komunikaciji.
 
Da li bi svet bio bolji ako bismo jedni drugima čitali misli pre nego što ih izgovorimo? Da li bi i tada reči imale karaktere?

U Budino vreme ljudi su smatrali da stiču velike zasluge ako zbrinu nekog monaha.
Jedna starija žena je ponudila smeštaj i hranu dvojici monaha. Kako se za nju
govorilo da ima sposobnost čitanja misli, monasi su bili uplašeni da će imati neke
neprimerene misli i da će ih zbog toga biti sramota. To ih je navelo da stalno
motre na svoje misli i vrlo brzo su dostigli probuđenje.
 
I sam kažeš da deluje na svu filozofiju,pa kako misliš onda da nije priznat filozof?
Njegov doprinos modernoj filozofiji je ekvivalent onog šta nam je ostavio! Ni manje ni vise.
Više je ,postmoderno,autirao klasićnu filozofiju I doctrine univerzalija,nego što je sam kreirao
neku svoju doktrinu! Pokušao je stvaranje struktura za izražavanje,ali mu je nedostajalo baš ovo šta danas imamo:
razvijena informatika I moćni hardveri.
Inače,ovo šta se radi na kreiranju veštačke inteligencije,ne bi bilo moguće bez strogih I jasnih zahteva koje je
postavio Witgenstein.

Licitirah juce knjigu Wittgensteinovu i uspeh da je dobijem i onda mi covek u poruci kaze :Samo da ne bude zablude ova knjiga je na francuskom...hahahahah,odmah otkazem kupovinu...
Medjutim danas sam pogledao film i mogu reci da se u mnogo cemu slazem sa njim,ali ne da bih samo autirao klasicnu filozofiju-kako ti kazes,vec bih to prosirio na sve nauke i religije gde filozofija ima uticaja i plus ja to vidim jos malo drugacije a o tome cu sutra,sada je vec kasno...
Ako mozes Dragoljube da mi pomognes gde bih mogao da nabavim-kupim knjigu ?
 
Bez obzira kako posmatramo svet i ucestvujemo tim nacinom u njemu oko nekih stvari koje bih ja isto kao Wittgenstein nazvao cinjenicama se moramo sloziti a to je pre svega ono sto nazivamo materijalnim ...Bar se nadam da svi to vidimo na isti nacin,bar ogromna vecina,sa malim procentom izuzetaka...
Sad, ja nisam nesto preterano pametan, ali imam mogucnost (bar ja tako mislim) da pokusavam stvari sagledati sto je objektivnije moguce u okviru svoje subjektivnosti... Prepoznajem arhetipove ponasanja individua i pretpostavljam na osnovu svog iskustva sta ih je do tog stadijuma dovelo...Namerno se izrazavam sa recju-pretpostavljam jer sve sto imamo su pretpostavke na pretpostavku i teorije na teoriju... Stoga ja prtetpostavljam da ogromna vecina populacije nase planete ima isti ili veoma slican pogled na svet za ono sto zovemo materijalno.

Dosao sam do zakljucka da ono sto nas zbunjuje i cini razlicitima je nas Razum-Logika i sama rec/misao kojima se koristimo zarad nase komunikacije i licnog razmisljanja...

Ako zelimo nesto objasniti (zanimljiva rec) moramo poci od neke pretpostavke koja ce velikoj vecini biti prihvatljiva i to onda mozemo sa malom dozom skepse nazvati cinjenicom.

Uglavnom smo se pogubili u apstrakcijama i pokusajima da opisemo svoje osecaje i osecanja.U redu i ono sto nazivamo materijom nam dolazi kroz osecaje,ali jednostavno negde moramo poceti i napraviti nesto sto cemo zvati cvrstim osloncem ,koliko god je to moguce...

Sve sto imamo od reci/misli su metafore. I tesko je bar meni snaci se u njima i njih kritikovati upravo njima (jer nemam cime drugim)i pokazati kako smo zalutali i zasto,sebi i drugima...

Pre svega Reci nisu isto sto i materijalni oblik -recimo Jabuka-to je samo nas pokusaj da jedni drugima pokusamo objasniti taj materijalni oblik,dali smo mu ime da bi ga ubuduce prepoznali i slicno...

Mapa nikada ne moze biti teritorija koju pokusava opisati.Mi smo je osmislili da bi se lakse orjentisali u prostoru -time smo stvorili i granice koje ne postoje nigde drugde do u nasem Um-u-Razumu... Time sebe ogranicavamo i u tom ogranicavanju nalazimo odredjeni smisao...

Vratimo se na nasu Jabuku.ono sto nas najvise natera da je prepoznamo je njen oblik(mada i tu sada ima izuzetaka)dok boja,ukus,sorte i slicno moze varirati i veoma je subjektivno kao osecaj-skoro nemoguce opisati a ono sto ne mozemo opisati drugima najbolje je ostaviti u sebi...

Mocart je bolji od betovena.Jabuka je ukusnija od kruske- Ovakavi iskazi su besmisleni,jer je stvar licnog ukusa i dovodi do rasprava koje uopste nemaju smisla...
Reci ustvari i nemaju nikakav smisao ukoliko im ga mi ne pridamo i time ih osnazimo da nam nesto znace...
Na taj nacin dolazi do sukoba izmedju individua pa i celih naroda-zbog nekakve gluposti uglavnom apstraktnog pojma kome smo pridali nekakvo znacenje...Izazovemo osecanje u sebi kada zbog nekakvih svojih apstraktnih"ubedjenja" pozelimo drugima nauditi i slicno...

Kako smo stvorili i zapetljali se u svim tim pojmovima ogromnom vecinom apstraktnim...Zato jer smo stvarali granice tamo gde one ne postoje,jer smo morali da bi stvorili kakav takav cvrst oslonac sebi i dali smisao necemu ,sto je nemoguce bez ogranicavanja...

Pogubili smo se u razlikama koje nas cine posebnima samo iz jednog razloga jer smo koristili Reci i Logiku koje cine nas Razum,kako? Pa ogromnom vecinom pogresno,bar iz mog ugla shvatanja...

Nastavak sledi,mora malo i da se radi :)
 
Bez obzira kako posmatramo svet i ucestvujemo tim nacinom u njemu oko nekih stvari koje bih ja nazvao cinjenicama se moramo sloziti

Nastavak sledi,mora malo i da se radi :)

Ništa se ne moramo složiti tako da nije neophodan nastavak.
Onog trenutka kada pojedinac promeni svoje stanje svesti on je promenio i svoje viđenje i razumevanje sveta.
Onog trenutka kada "filozof" uključi ljubav u svoj život on je prestao da bude filozof.
Zašto? Jednostavno on više ne gleda događaje, stvari i život preko svojih fizičkih čula pa ih i ne percepira na način kako je to činio ranije.
Počinje da ih po prvi put vidi onakvim kakve stvarno jesu. Jer, ljubav je ta formula za preporod i ekspanziju svesti koja nam omogućuje da vidimo realnost a ne da pretpostavljamo.
Uistinu ovde nije reč u humanoj ili čulnoj ljubavi već o jednoj koju čovek tek treba da otkriva. To je ljubav iznad svake filozofije uma i to je pravo znanje ili razumevanje do kojeg se ne dolazi preko spoljnih izvora.
Otvoriti se prema višim vrednostima života jeste tačka kojoj čovek stremi. Sve dotle je sve dotle je sve dotle...igranje kamenčićima na obali reke.

Svest je duhovna a ne intelektualna (mentalna) kategorija i ne nalazi se u oblasti uma. Svest je ono što mi jesmo i ono što je neophodno razviti do najviših stadijuma da bismo znali istinu o sebi i o svetu u kojem živimo i u koji odlazimo, iz kojeg smo i "došli"...
 
Poslednja izmena:
Ništa se ne moramo složiti tako da nije neophodan nastavak.
Ti ces da mi kazes :hahaha:
Mozda tebi nije ali meni jeste i ima onih koji bi voleli da "cuju"...
Ti se ne hranis da bi ziveo ? Ne znas sta je jabuka i slicno ?Da sam nisi Duh ciji si sledbenik ?
Nemas pojma o cemu pricas i o cemu ja pricam,pogubljeniji si od mene,ali ja bar znam da jesam i to priznajem, za razliku od tebe,koji sve znas i u sve si siguran,pun mi je k takvih...
 
KOR

Логика је врло релативна стваи, као и премисе од којих она креће. За некога ће увек истина бити једно, за другога друго... Квалитет наших логичких закључака је итекако повезан са нашим емоцијама, што врло често убија њен смисао.
Upravo tako.
 
Svi imamo (bar se nadam) isti pogled na svet,a to je ono sto zovemo Svescu-kako je Ozi objasnio subjekat nesaznajni i ispred njega slika,ustvari je vise kao video-slike u vremenu...
Medjutim da li je to Svest,sta kada zazmurimo,ili slepi ljudi,gluvi i slicno...
Za mene je Svest nesto vise ili manje od onoga sto je saznajno subjektu svojim culima.
Tj. Za mene je Svest ono sto ostane kada eleminisemo uticaj svih cula-slicno sto se pokusava meditacijom...
To je jedna drugacija perspektiva od one na koju smo navikli.A postaviti se u drugaciju perspektivu to je mali problem za nas ali ne i nedostizan...
 
Pogledom na svet iz jedne perspektive ne mozemo posticu odgovore na neka pitanja koja zadajemo sebi.
Ociglednao da nam je pitanje logicki lose postavljeno ili nam je pogled na svet zarobljen u trenutnoj perspektivi...

Pitanje filozofsko: Da li je casa do pola puna ili od pola prazna?

U tom pitanju logika je zasnovana na perspektivi na koju smo svi navikli-sagledavati svet oko nas na nacin razgranicavanja i deljenja.
Dakle casa je do pola puna a od pola prazna. Nema tu ili to je logicka zackoljica.
Medjutim to je nasa perspektiva i mogucnost da sagledamo stvari iz nje.
Medjutim iz jedne druge perspektive koju mogu uvideti:
Navikli smo da pojam prazno za nas izjednacavamo sa -Nista- sto je isto pojam koji nema temelja u stvarnosti...
To je ustvari pojam koji iskazuje nasu manjkavost da sagledamo svet iz jedne druge perspektive.
Time smo uveli iracionalno u svoju realnost, sto je pokusaj iskazati protok vremena.
Matematicki: Imam jednu jabuku i ti mi je uzmes 1-1=0. Pojam 0 je poistovecen sa -Nista-
Jabuka je samo od mene presla do tebe i ona jos uvek postoji,ali iskazuje da kod subjekta kod koga je bila vise nije.
To gde je sada jabuka nikoga ne interesuje,ali nam pokazuje da je sve kruzenje u vremenu.
1 je sadasnja pozicija jabuke a -1 je njeno proslo stanje,pozicija u vremenu to je iracionalno.
Dakle 0-Nista-Prazno je posledica iracionalnog-nase perspektive sagledavanja u vremenu i prostoru...

Znaci casa je uvek puna pa bila ona i od pola prazna,jer u drugoj njenoj polovini je vazduh(koji takodje nije Nista,vec uvek nesto)odnosno prostor ispunjen njime i Jedno je sa svime sto cini nas ,micro i macro svemir i nasu poziciju u kojoj se nalazimo.
 
Svi imamo (bar se nadam) isti pogled na svet,a to je ono sto zovemo Svescu-kako je Ozi objasnio subjekat nesaznajni i ispred njega slika,ustvari je vise kao video-slike u vremenu...
Medjutim da li je to Svest,sta kada zazmurimo,ili slepi ljudi,gluvi i slicno...

Тачно, свест је управо то. Несазнајни субјекат наспрам кога су слике опажаји.

Невероватано је колико људи заправо не узимају "свест"на тај начин, већ као празан појам.
И ти сам си сврстао свест у апстрактне појмове па сам ти ово одговорио на питање шта је свест , да поновим:

Sta za tebe Ozi predstavlja apstraktni pojam-Svest ?

Свест није апстрактан појам већ се он односи на оно у чему си управо сада. На несазнатљив субјекат наспрам кога су слике, опажаји.

Ради се о основној шеми субјекта и објекта испред њега.

arms_fp02.jpg


Ово је илустрација ситуације у којој си управо сада. Имаш дакле субјекат кога не можеш сазнати и имаш ИСПРЕД њега скуп слика уоквирен једном сфером која чини твоје видно поље.
Слике у тој сфери се мењају обликом и величином кад год се помериш.

То је свест. То је представа. То није неки апстрактан појам него твоја реалност. И то је сав свет који сазнајеш и који можеш сазнати.

Изван тога, изван свести, је ткз. "ствар по себи".

Питаш се шта када затворимо очи. НИШТА. У том случају имаш и даље несазнајни субјекат наспрам кога је опажај мрака. То је такође свест.

Где год имамо несазнајни субјекат наспрам кога су објекти, имамо посла са свешћу. Док она искуства која не улазе у ту шему, искуства трајања, воље, нису свест. Већ слутња трансендентног, Интуиција.

Управо је то "место" где подела на субјекат и објекат, тј свест, попушта своје стеге.

Identitet subjekta htenja sa subjektom spoznavanja, po kojemu rec JA oba ukljucuje, jeste cvor sveta, a stoga je i neobjasnjiv. Samo su nam odnosi izmedju objekata shvatljivi; ali medju njima mogu dva biti jedan, ukoliko su delovi jednog celog. Ovde naprotiv gde je govor o subjektu, ne vrede vise pravila za spoznavanje objekata, a istinski identitet spoznavajuceg sa onim, sto se spoznalo kao htenje , dakle identitet subjekta sa objektom , neposredno je dat. Ko sebi neobjasnjivost toga identiteta pravo predoci , taj ce ga sa mnom nazvati cudom svoje vrste.
Sopenhauer . iz dela "O nacelu razloga"
 
Izbegavao sam da se petljam s tim krucijalnim pitanjem,tj.zapitanošću svesti o sebi,jer je to
preozbiljno I neodgovoreno pitanje u ljudskoj istoriji umnosti.Što ne znači da je lose postavljeno,
već samo da nije postavljeno u pravi okvir!
Šopenhauer je pokušao od tog pitanja napraviti spektakl I za malo da je uspeo-za toliko koliko
mu je Hegelova racionalna logika,ledena I britka to dozvolila.
Vitgenstein je ukazao na to pitanje svih pitanja,a I danas savremeni fizičari veoma važnim shvataju
pitanje subjekta.
Ja sam sklon fenomen JA izostaviti iz reči I promišljati ga u slikama I prizorima mojih čula!
Čulno JA je daleko važnije I vrednije od rečno-misaonog!
Ovde nije naodmet napomenuti da imamo produžena čula savremenim spravama za posmatranje,analizu,
za prikupljanje čulnih podataka...
Nije vise dovoljan samo organoleptički uvid u neke namirnice da bismo se opredelili za njih ,već koristimo
egzaktne podatke o nutritivnim svojstvima I sastavu...
Znači,zahvaljujući mnogim aparatima (Hablima I mikroskopima te spektroskopskim analizerima...) su naša
čula proširena I mi I o tom JA imamo dalekosežnija I analitičnija saznanja...Još uvek neke vitalne procese
ne razumemo,ali je bar jasno da vise nisu misterije Ili relikti već objektivno predmetom naših saznavanja!
Da ,naravno-jedini način koji donosi neka znanja je posmatranje JA kao objekat!
Na kraju ove price rečima-ostaje da je JA pomalo egzotićan svemirski objekat!:mrgreen:
 
E moj druze Dragoljube,ja volim da slusam muziku i u tome uzivam,ali ne svaku ovakvu recimo:

- - - - - - - - - -

Jedno pitanje...
Avionu je od Beograda do Berlina bilo potrebno sat i po vremena da stigne a nazad od Berlina do Beograda samo devedeset minuta.Kako je to moguce ?
 
Svi imamo (bar se nadam) isti pogled na svet,a to je ono sto zovemo Svescu-kako je Ozi objasnio subjekat nesaznajni i ispred njega slika,ustvari je vise kao video-slike u vremenu...
Medjutim da li je to Svest,sta kada zazmurimo,ili slepi ljudi,gluvi i slicno...
Za mene je Svest nesto vise ili manje od onoga sto je saznajno subjektu svojim culima.
Tj. Za mene je Svest ono sto ostane kada eleminisemo uticaj svih cula-slicno sto se pokusava meditacijom...
To je jedna drugacija perspektiva od one na koju smo navikli.A postaviti se u drugaciju perspektivu to je mali problem za nas ali ne i nedostizan...

SVEST= SVE JEST.

Na šta ova riječ ukazuje?
Prvo, ukazuje na SVE, dakle bez iznimke, bez odvajanja, stoga na nešto besprostorno.
Drugo, ukazuje da SVE JESTE, dakle postoji bez trajanja, trajanje je vrijeme, stoga da postoji kao bezvremeno. Sve jednostavno JESTE, nit' stvorivo nit' uništivo.

To takođe znači da ono čim se ukazuje na postojanje svega uistinu jeste usmjereno ka tom svemu, dakle pokazuje na to što jest potvrđujući da to (ono) uistinu JEST. A šta je to što je pokazatelj onoga što jest? To je odraz istog, kao ogledalo. A šta je odraz tog istog? Duh je dakle Znanje o onome što jest, tj Znanje o sebi koji jest, jesam. Duh je ogledalo Sopstva. Kada duh sobom, tj, Znanjem-o-Sebi ukazuje da ono-što-jest jeste SVE, na Sopstvo, i da SVE u Sopstvu podjednako jeste Sopstvo, onda to znači da ne postoji perspektiva iz koje posmatramo to što jest (Sopstvo, Sebe) jer ne postoji odvojenost koja bi omogućila prostornost i stoga pozicije. Perspektiva nestaje a duh biva jedno sa onim što sobom reflektuje. Ta refleksija se vraća Sopstvu koje duhom zna šta i kako ono jeste. Sopstvo je istinsko Biće, apsolut. Dakle, jedino onda kada Biće usmjeri svoju pažnju ka Sebi, perspektiva nestaje jer u Sebi ne postoji podjela koja omogućava prostornost, a duh kojim se Biće doživljava biva nerazdvojiva cjelina koja je sadržana u svakom svom dijelu. Jedino u tom odnosu duha i Sopstva SVEST (Svijest) se uzdiže prema Biću i Biće Sebe (Sopstvo) doživljava apsolutom. Apsolut je zato što svaki njegov dio uistinu jeste ista cjelina; svaki dio sadrži cjelinu u Sebi i stoga zna Sebe apsolutno.

Kada se pažnja Bića usmjeri na odvojenost pojedinačnih Znanja-o-Sebi, duh cjeline nestaje a javlja se novi duh, opet usmjeren prema Sopstvu koje je sada pozicionirano u subjektu a centar iz kojega posmatra projekciju, subjekat, nema moć da sagleda Sebe (sadržioca cjeline) jer je u konstantnoj relaciji sa projektujućim objektima (odvojenim individualizovanim Znanjima-o-sebi). U ovom stanju javlja se Svjesnost koja je je podložna promjeni, stoga nadgradnji.

Za razliku od Svjesnosti koja postoji kao hijerarhijski sistem Znanja-o-Sebi, SVEST (Svijest) je nepromjenjiva, ne može se stvarati niti nadgrađivati. Ona se uzdiže prema Biću (Sopstvu, Sebi) jedino kada se pažnja Bića okrene od projektovanog sadržaja (subjekta i objekata) ka Sebi koji taj sadržaj projektuje iz Znanja-o-Sebi cjelini. Pri tom nestaje prostor, vrijeme, pozicije i perspektiva, nestaje svjesnost o postajućem sebi a uzdiže se SVEST, duh kojim Sopstvo potvrđuje Sebi da je ono sadržilac i sadržano u istom Jednom koji je apsolut.
 
Poslednja izmena:
Тачно, свест је управо то. Несазнајни субјекат наспрам кога су слике опажаји.

Невероватано је колико људи заправо не узимају "свест"на тај начин, већ као празан појам.
И ти сам си сврстао свест у апстрактне појмове па сам ти ово одговорио на питање шта је свест , да поновим:



Питаш се шта када затворимо очи. НИШТА. У том случају имаш и даље несазнајни субјекат наспрам кога је опажај мрака. То је такође свест.

Где год имамо несазнајни субјекат наспрам кога су објекти, имамо посла са свешћу. Док она искуства која не улазе у ту шему, искуства трајања, воље, нису свест. Већ слутња трансендентног, Интуиција.

Управо је то "место" где подела на субјекат и објекат, тј свест, попушта своје стеге.

Sa takvom " definicijom " svesti tesko da mozes da odredis neke " vidove " svesti, poput - individualne svesti, drustvene svesti, klasne svesti, ili, npr., pojam podsvesti u psihologiji, itd., itd.

Jos je teze, bar se meni cini, da odredis pojam samosvesti ( taj veliki doprinos nemacke klasicne filozofije ).

Varam li se ?
 
Sa takvom " definicijom " svesti tesko da mozes da odredis neke " vidove " svesti, poput - individualne svesti, drustvene svesti, klasne svesti, ili, npr., pojam podsvesti u psihologiji, itd., itd.

Jos je teze, bar se meni cini, da odredis pojam samosvesti ( taj veliki doprinos nemacke klasicne filozofije ).

Varam li se ?

Наравно да се вараш. Свест није нека тамо фантазмагорија него је то управо ситуација у којој си сада и коју зовеш "реалност". Тј несазнатљив субјекат наспрам кога су опажаји, слике које се мењају обликом и величином како се помераш. То је твоја представа. Твоја свест. И То је сав објективан свет који постоји.

И ради се о буквално наспрам субјекта.

Да поновим нешто о што сам писао о томе:

Samo ispred nečijeg subjekta može egzistirati objektivan prostorni svet. Dok, na primer odmah tu iza vas nema prostornog sveta. Nema prostora i vremena iza vas. Već stvari po sebi.

Kako kaže Šopenhauer:
"Ne morate da stvar po sebi tražite u kulama u oblacima, nego u stvarima ovog sveta, dakle u stolu na kome pišete, u stolici ispod Vaše poštovane pozadine."

Šopenhauer

Ako apstrahujemo ISPRED apstrahovali smo sve. Ostala je stvar po sebi.
U tom smislu ne postoji IZA saznajućeg subjekta. Samo ispred mene nalazi se prostorni svet. Pojam "Iza" je reč poput one reči "ništa", kvazipojam koji nema značenja. Niko nikada nije nešto saznao a da je to bilo iza njega. Uvek je morao imati posla sa slikom ispred saznajućeg subjekta. Sa svojom predstavom. To je osnova forma podele na subjekat i objekat. Forma čiste čulnosti. Gde god je saznanja , ona mora biti.

http://forum.krstarica.com/entry.php/41893-Subjekat-i-objekat

А то што је камара људи неспособна за такву наједноставију интроспекцију , па је под појам "свест" исплела смотру небулоза, друга је тема.
 
Poslednja izmena:
Kažeš ili kaže:]Forma čiste čulnosti...:manikir:
A o čemu ja tebi drvim već nekoliko godina ,a ti "predstava" pa "predstava"...
Moš to zvati I tandrljanje,ali ga doživljavaš čulima!
Neverovatno da to ne možeš da shvatiš ,a pozivaš se na filozofski razbor!
Predstavi u tvom umu ne trebaju čula!
A koristiš li ti Ozi ČULA?
Ma bez veze se ja tu ubeđujem-ko da nečiju sujetu ubedi...
A I nije ni važno da to Ozi zna.;)
 
Наравно да се вараш. Свест није нека тамо фантазмагорија него је то управо ситуација у којој си сада и коју зовеш "реалност". Тј несазнатљив субјекат наспрам кога су опажаји, слике које се мењају обликом и величином како се помераш. То је твоја представа. Твоја свест. И То је сав објективан свет који постоји.

И ради се о буквално наспрам субјекта.

Да поновим нешто о што сам писао о томе:



А то што је камара људи неспособна за такву наједноставију интроспекцију , па је под појам "свест" исплела смотру небулоза, друга је тема.

Moze biti da se varam. Ali, onog momenta kada ti subjekt stavis naspram objekta, izasli smo iz okvira filozofije kako je ja shvatam. Hocu reci, ne mislimo isto.

No, znamo se, ostao sam uskracen za odgovor na moja pitanja.:)
Rec je , dabome, o razlicitim oblicima svesti ( indivudualna, drustvena, klasna, podsvesna, itd. ). I opet, da budem jasan - sta ti podrazumevas pod pojmom samosvest ?
 
Poslednja izmena:
Moze biti da se varam. Ali, onog momenta kada ti subjekt stavis naspram objekta, izasli smo iz okvira filozofije kako je ja shvatam. Hocu reci, ne mislimo isto.

No, znamo se, ostao sam uskracen za odgovor na moja pitanja.:)
Rec je , dabome, o razlicitim oblicima svesti ( indivudualna, drustvena, klasna, podsvesna, itd. ). I opet, da budem jasan - sta ti podrazumevas pod pojmom samosvest ?
Svest je primarno čulna.Sekundarno su sećanja svesti I tercijalno apriorije-konkluzije komparacija sećanja...Premetanje apriorija
je filozofiranje...:mrgreen:
 
O da...Društvena svest,Zeitgest,klasna svest I ine svesti su premetanje apriorija-filozofiranje...Radnja moždana-pićkuliranje obićno...:mrgreen:
Ali ,naravno-u svesti jednog subjekta...To što isto misle njih tristo miliona,,,Pa...svojevremeno je isti broj želeo seksualne odnose s Merlin Monro,
a da ne pričam s Brižit Bardo...Sinergija? Pa bile su yebene.naravno...Jadne da nisu...:lol:
 
Koliko je mocan nas Um kada je u pitanju Svest i kako se mi to razvijamo od rodjenja pa na dalje...
Mi upijamo sve kao sundjer,odnosno nas Um i vremenom vecina stvari koje smo upili vise ne pripadaju Svesti vec podSvesti.
Kao kada vozimo auto recimo,kada naucimo da ga vozimo u pocetku pratimo i mislimo o tome ali vremenom to prelazi na auto pilota prakticno i nasa podSvest uprqavlja njime...Na taj nacin mi funkcionisemo sa 95% stvari koje nas okruzuju,odnosno to je ono sto predstavlja nase navike,a samo 5% otprilike predstavlja nas slobodan izbor,sve ostalo je na auto pilotu,kao vec nauceno-automatizovano...
Znaci sve sto nasim culima upijemo ide u nasu podSvest i ona nas prakticno oblikuje kao osobe koje postajemo...
Muzika koju slusamo nas isto takodje oblikuje i svaka moguca misao iz pesama prakticno govori o nama kako smo mi to sebe oblikovali...
Znaci nase misli nas oblikuju i moramo biti ekstremno oprezni sta to upijamo-ubacujemo u svoj Um.Sve to utice na nase Telo i time na nase zdravlje,jer njime nas Um upravlja,zato moramo mudro birati sta ce nas oblikovati...
Mnogi veruju da situacije stvaraju anksioznost,stres,depresiju i slicne stvari koje uticu na nase zdravlje,medjutim dokazano je da u istim situacijama razliciti ljudi drugacije reaguju, dok kod jednih izaziva uzbudjenje ista situacija kod drugih izaziva stres recimo,to je zato sto nije u pitanju situacija vec nasa reakcija na nju,odnosno misli koje nama podSvesno upravljaju a koje smo stekli navikama i ubacili ih u auto pilota...

Znaci prestanite da radite ono sto vas uzrujava i stvara negativna osecanja u vama,cime stvarate navike koje vas obuzimaju auto pilotem nasom podSvescu i covek se iz svega moze izvuci..
Na taj nacin mi odredjujemo u kakvom cemo stanju biti menjavsi svoje misli kroz nas mocni Um...
Dakle birajmo mudro svoje misli, jer one nas odredjuju i uticu na ono sto postajemo sto utice i na nase Telo a time i na nase zdravlje...

Zato birajte Ljubav i pozitivno ispred Straha i negativnih osecanja i onda cemo i biti Ljubav i kroz nju delati-naviknuti se na to,to ce nam biti auto pilot i vodilja nase podSvesti,koja je mnogo bitnija od Svesti jer je ono sto je nas oblikovalo i automatizovalo da se tako ponasamo...
Za..bite Sopenhauere i slicne koji su negativisti i promenicete sebe,nema depresije,nema anksioznosti,stresa i slicnog...Upravljajmo sami svojim zivotima u pozitivnom smislu i pozitivni cemo biti,znaci ako vam nesto ne odgovara,menjate svoje navike ka pozitivnom i bicete zdraviji jer Um nasim telom upravlja...
 
Zanima me kako hardver i softver funkcionisu jedan sa drugim u racunarima i to na atomskom nivou?
Sta je informacija za hardver i kako on sa njom raspolaze?
Pa ako neko zna,molio bih lepo :)
 
Osvrnuo bih se na Aurelijeve reci:
Sve što čujemo je mišljenje, a ne činjenica. Sve što vidimo je perspektiva, a ne istina.

Ove reci sa kojima raspolazemo u svojoj komunikaciji su daleko od istine-onoga sto ona predstavlja,
isprepletane osecanjima koje pokusavamo da racionalizujemo i pogubljeni u tom apstraktnom svetu
mi pokusavamo da se sporazumemo,ali ti sporazumi upravo to i jesu a daleko su od stvarnih cinjenica
i prave istine.
Prava istina i Rec bozija je sama frekvencija koja cini materijalno i duhovno ispoljavanje ovakvim kakvo
i jeste i cime je sacinjen ceo nas poznati svemir i zasniva se na vibraciji Reci bozije...
 

Back
Top