Sprovodeci dosledno svoje komunisticke ciljeve po principu : Sto gore (po
srbski narod), to bolje (po komuniste),
partizani su u zajednici sa
cetnicima izvrsavali napad na 3 bataljon 749 nemackog pesadijskog puka, koji
je dobio naredjenje, da se iz Kragujevca probije u pravcu Gornjeg Milanovca
i da oslobodi zarobljenu 6 cetu iz 920 puka, koja se nalazila u rukama
cetnika.
Medjutim, po nacinu kako je izvrsen, napad je imao jedini cilj, da izazove
odmazdu i da, na taj nacin, natera Kragujevcane da dodju u sumu.
Ovaj napad dogodio se 16 oktobra 1941 godine izmedju sela Bare i Ljuljaka.
U napadu su ucestvovali sa cetnicke strane : major Miodrag Palosevic,
kapetani Duja Smiljanic i Milos Glisic, porucnik Stojanovic i potporucnik
Mojsilovic, a sa komunisticke strane : Raja Nedeljkovic, komadant
Kragujevackog partizanskog odreda profesor Dragutin Markovic, student
Radisav Lazarevic, i zemljoradnik Miloje Simovic.
Komunisti i cetnici izvrsili su napad iz zasede, kojom prilikom su pobili 9
i ranili 27 Nemaca, od kojih je, kasnije, jos jedan umro.
Kada su Nemci hteli da ponesu svoje pobijene i ranjene drugove, komunisti i
cetnici su zeleli da im to sprece. Zato su ovi poslednji izisli iza
skrivenih polozaja i otvorili neposrednu vatru na Nemce. Nemci su uzvratili
na vatru, kojom prilikom su poginuli cetnicki komadanti porucnik Stojanovic
i potporucnik Mojsilovic, kao i znatan broj cetnika. Nemci su se morali
povuci ka Kragujevcu, ostavljavajuci svoje mrtve.
Tada su cetnici i partizani izvrsili uzasan MASAKR nad pobijenim Nemcima (!!!).
Otsekli su im polne organe, pa im stavili u usta, izlomili im ruke i noge,
povadili oci i iscupali jezike.
To su ucinili jedino sa ciljem, da Nemci izvrse sto krvaviju odmazdu nad
nevinim srbskim stanovnistvom.
I, razume se, nisu se prevarili. Usledio je jedan od najvecih pokolja Srba,
koji je Sumadiju, i uopste celu Srbiju, u crno zavio.