Turkijska teorija o poreklu Hrvata

Mrkalj

Buduća legenda
Poruka
33.493
Da ne veruješ, nemamo niti jednu temu o poreklu Hrvata. Evo jedne. Nije ni o gotskom, ni o iranskom, ni o srpskom poreklu, nego o turkijskom poreklu Hrvata.

content


https://books.google.rs/books?id=tuAjyxyLgQoC&pg=PA14&dq=strane+svijeta+bojama&hl=en&sa=X&ved=2ahUKEwig1tWk1eLuAhUJCsAKHdOtACUQuwUwAXoECE0QCA#v=onepage&q=strane svijeta bojama&f=false

Hrvatska smotra: nacionalni, socijalni i knijževni mjesečnik, Volume 8, 1940, str. 14
 
Poslednja izmena:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Spe...ype/ArticleView/articleId/120449/Default.aspx
POMAMA ZA SAPUNICOM IZNOVA JE AKTUALIZIRALA TEORIJU KONTROVERZNOG POVJESNIČARA OSMANA KARATAYA
Hrvati vole ‘1001 noć’ jer su podrijetlom Turci?!

Zašto je nacija pomahnitala za sapunicom “Tisuću i jedna noć”? Odgovor je nepodnošljivo lagan – Hrvati su podrijetlom Turci! Djeluje vam kao provokacija? Ili pak loš humor? Naprotiv, stvar je krajnje ozbiljna.

Dr. Osman Karatay, 40-godišnji poznati povjesničar s izmirskog sveučilišta Ege, kaže da nije pratio Onura i Šeherezadu, ali mu oni nisu bili ni potrebni za tvrdnju da su Hrvati prvotno bili tursko pleme Ogura koje se tijekom povijesti slaveniziralo.


Tu tezu, poznatu u znanstvenim krugovima kao “turska teorija o podrijetlu Hrvata”, dr. Karatay je objavio u knjizi pod naslovom “U potrazi za izgubljenim plemenom – Podrijetlo i nastanak hrvatske nacije”. O “Tisuću i jednoj noći” koja je osvojila Hrvatsku, kaže da je u Turskoj emitirana prije četiri godine, ali ju nije gledao.

Uostalom nije veliki ljubitelj televizije, a voli samo komedije i umjetničke filmove, pa Hrvatima željnima smijeha toplo preporučuje tursku TV sapunicu “Široka porodica” (Geniş aile).

Turska je raj za filmsku industriju, po produkciji je treća u svijetu, nakon Hollywooda i Bollywooda, a postoji najmanje trideset serija boljih od “Tisuću i jedne noći”, uvjerava nas dr. Karatay koji, osim engleskoga, izvrsno govori i hrvatski jezik. Ali, pustimo sada to, objasnite vi nama svoju teoriju o turskom podrijetlu Hrvata.
Crni i bijeli
“Oko 463. godine turkijski plemenski savez Ogura dospio je iz Zapadnog Sibira na područje Dona i Volge. Po tadašnjoj turanskoj državnoj organizaciji, bio je sastavljen od dviju grupa - Crnih Ogura i Bijelih Ogura, koji su bili mađarskog i turskog podrijetla. U to vrijeme nije bilo velikih razlika između turskih i mađarskih naroda koji možda nisu govorili isti jezik, nego nešto između današnjeg turskog i mađarskog jezika.

U sastavu Crnih Ogura bilo je deset plemena pa su se zato zvali Onoguri (‘on’ na turskome znači ‘deset’). Crni Oguri, tj. Onoguri, ostali su u okolini Dona, živjeli pod upravom Avara, Plavih Turaka (Kök Türk) i Hazara, te se uselili u Panoniju u 890-im godinama. To su, dakle, Mađari čije se ime razvijalo u smjeru Onogur-Ungar-Hungar”, objašnjava nam dr. Karatay.
1613076817405.png


Dobro Osman bey, a Hrvati su u vašoj teoriji, očito, u vezi s ovim drugim Ogurima, Bijelim? Autor teorije o turskom podrijetlu Hrvata nastavlja: “Ne znamo koliko je bilo plemena Bijelih Ogura, ali dobro znamo da su ona bila manja od Crnih. Riječ ‘bijeli’ označavao je manje grupe koje su većinom bile prethodnice ovim većima. Hakani/Kagani su, na primjer, pripadali bijelim savezima.”
A što se dogodilo s tim Bijelim Ogurima? “Ne znamo što se s njima dogodilo, u izvorima ih se naziva Saraguri. Migracija, genocid, asimilacija? Iznimno su rijetki izvori u kojima se spominju. U kasnijim razdobljima ime ovih Ogura spominje samo Ruski prvi ljetopis (Povest’ Vremennykh Let).” Dobro, dobro, a gdje su više ti Hrvati? Baš kad nam se strpljenje primaklo kraju, turski akademik otkriva. “E pazite sad ovo! U tom ruskom izvoru piše: ’Belie Ugry su iz Galicije otišli do Heraklije s ciljem da budu saveznici s Bizantom.

Car je tada ratovao s Avarima i Irancima. Znamo da je to bilo u 620-im godinama.’ A bizantski car Konstantin Porfirogenet (10. stoljeće) pak piše: ’Belokroati’ (Bijeli Hrvati) suiz Galicije otišli do Heraklije s ciljem da budu saveznici s Bizantom. Car je tada ratovao s Avarima i Irancima. Dakle, u oba izvora iste riječi, ista boja (bijeli), ista Galicija, isti car, isti Avari, isti Iranci! Razlika je samo u dvije riječi: u prvome izvoru (Bijeli) Oguri, a u drugom (Bijeli) Hrvati. To je neodrživo i može biti samo plod greške.

Hrvati su bili Oguri! Nadalje, prva imena Hrvata, posebno sedmero braće, turska su. Znanstvenici poput Mikkole, Rasonyja i drugih to su već pokazali. Konstantin Porfirogenet kaže da ‘Hrvat’ na slavenskom jeziku znači ‘onaj koji osvaja mnoge zemlje’. Ali to značenje ne postoji u slavenskim jezicima. Ali postoji u turskome! To možete vidjeti u najstarijim napisima Plavih Turaka, npr. ‘Sü sülepen il kubrattım’ (‘Ja sam poslao vojsku i okupio zemlju (državu)’.

Kubrat znači ‘okupiti’. Inače, to je ime bugarskog kana koji je osnovao veliku državu na sjeveru Crnog mora u sedmom stoljeću. Izvori Konstantina Porfirogeneta sadrže grešku jer mi imamo ‘kurbat’, a ne ‘kubrat’. Kür Bat na staroturskome doslovce znači ‘moćni knez’. Kod Turaka ima mnogih primjera kao Kür Şad, Kür Han, itd.”

Dakle, riječ Hrvat je zapravo turskog podrijetla – pitamo stidljivo akademika u strahu da nismo sve baš najbolje pohvatali. “Da, rekao sam: Ako je originalni oblik ‘horvat’ kurbat, to je turski, a znači ‘moćni knez. Ako je pak pravi i originalni oblik ‘kubrat’, kao što nalazimo kod Konstantina Porfirogeneta, i to je turski, a znači ‘okupiti’.”
‘Neizmjerno poštujem Nadu Klaić’
“Dakle, što ja dalje zaključujem?” nastavlja ljubazni Osman bey? “Bijeli Oguri su izbjegli od Avara oko 558. i došli do sjevernih Karpata. Zbog toga ih izvori ne spominje na istoku (Kavkaza i Crnog mora). Oni su tamo nastavali rat s Avarima, naravno zajedno s tuzemnim Slavenima. Kao dobri ratnici, oni su organizirali Slavene tako da Avari nisu mogli na sjeverne Karpate.

Poslije istanbulske opsade, oko 626., Avari gube svoj imidž, svi narodi u okolini dižu pobune, naravno na to ih potiče Bizant, a carska diplomacija i vojska pomaže Hrvatima da dođu u Dalmaciju. Naravno, nisu svi ondašnji Hrvati dospjeli u Dalmaciju”, objasnio nam je u najkraćim crtama dr. Karatay svoju teoriju o turskom podrijetlu Hrvata. “To je povijest formiranja Hrvata”, kaže.

“Prvi Bijeli Oguri koji su otišli u Galiciju, bili su malobrojni. Slavenizacija je tamo bila već u tijeku, a nakon nekoliko generacija više ništa nije ostalo od starih identiteta. Znači, jedna grupa Ogura osnovala je hrvatsku državu u kojoj su se miješali slavenski, turski, germanski, ilirski i drugi elementi. Zato ne možemo danas samo reći da su Hrvati Turci.

Hrvati nisu Turci, ali imaju jedan do dva posto turske krvi”, zaključuje povjesničar s Izmirskog sveučilišta. Na pitanje kako su na njegovu teoriju reagirali hrvatski povjesničari, odgovara da uglavnom ne zna, a da ne bi želio previše govoriti o nekim primjerima koji su mu ipak poznati. “Neki su reagirali u stilu ‘Ne želimo biti Turci’. To znači da ili ne znaju čitati, ili ne razumiju. Ja bih jako volio znati što o mojoj teoriji misli jedna Nada Klaić, koju neizmjerno poštujem kao znanstvenicu.

Ali, nažalost, Nade više nema. Možda i ovo govori o tome koliko je u Hrvatskoj poznata moja teorija. Kod vas sam još uvijek poznat kao 33-godišnji povjesničar! A imam već 40. Tužno. Ne zato što se to ne zna, nego zato što sam ostario. A kao 28-godišnjak sam prvi put pisao o oguro-hrvatskoj teoriji.” A jeste li baš sto posto sigurni u svoju teoriju ili ipak sumnjate, upitasmo ga. “Nemam ni jedan posto sumnje. Ja sam svoju teoriju dokazao. Taj sam posao završio, danas radim na sasvim drugim temema.”

maxresdefault.jpg

prof. dr. Osman Karataj

Kod vas sam još uvijek poznat kao 33-godišnji povjesničar! A imam već 40 godina’
 
Poslednja izmena:
Урадак у којем Осман нашироко образлаже туркијско поријекло Хрвата имамо овдје. Османова излагања имају основа, има ту подоста празнина које треба попунити, у том ходу кроз историју има "затамњених" дијелова, код многих навода (рецимо око Оногура) можемо извести и другачије закључке или претпоставке, но то можемо буквално када се бавимо поријеклом свих народа и прелазом из периода антике у рани средњи вијек.

Осман није први историчар који указује на туркијско поријекло Хрвата, и неки хрватски историчари су били на том трагу, мада је код њих заврзлама, нема каквих све теорија нисмо чули од њихових историчара, примјетно је да би некако направили отклон од словенства, у тим вратоломијама често се упетљају ко пиле у кучине.
Тако хрватски историчар Вјекослав Клаић у свом дјелу са почетка XX вијека Повијест Хрвата (овдје) својата Кубера, бугарског кана у VII вијеку, по предању сина Кубрата (не Кробата на којег Осман указује него великог бугарског кана који је владао Великом Бугарском на простору од Дњепра до Урала), и за тог Кубера на стр.42 пише хрватски кнез (?).

У својој књизи је Осман извео још један занимљив закључак који није поменуо у овом интервјуу. Након досељења на ове просторе касније блиске односе Хрвата са Мађарима и чињеницу да су радо прихватили мађарску власт, објашњава тиме јер је по њему остала свијест о заједничком туркијском поријеклу.

У сваком случају, занимљива Османова теорија, видјећемо како ће се тема развијати и каквих ће бити постова који ће помоћи бољем сагледавању теме.
 
Poslednja izmena:
У својој књизи је Осман извео још један занимљив закључак који није поменуо у овом интервјуу. Након досељења на ове просторе касније блиске односе Хрвата са Мађарима и чињеницу да су радо прихватили мађарску власт, објашњава тиме јер је по њему остала свијест о заједничком туркијском поријеклу.

A u poslednje vreme su hrvatski istoričari prešli na isto vreme doseljavanja Hrvata i Ugara - deveti vek. Ugri su, ako ne grešim, imali 3 turkijska plemena (otud Porfirogenit Ugarsku naziva "Turskom").

Ne bi ništa čudilo da su Horvathi bili četvrto turkijsko ugarsko pleme, koje je bilo specifično jedino po tome što nije odmah pristalo na zajedničkog ugarskog hegemona pa je moralo da padne "prijateljko" ubeđivanje na planini Gvozdu (Mala Kapela).
 
Staviću samo ovo, uz napomenu da se ovo odnosi na iransku tezu o poreklu Hrvata (a i Srba).
Pogledajte prilog 859946

Pogledajte prilog 859948


Мозински је прихватио серБ од пасеба и староруске речи што значи пастир. Установио је да реч хорватх на сарматским језицима значи то исто.
Тако да је претпоставио да се ради о истом једним делом сарматизованом народу. Што је и Жупанич негде указивао јер ће се хрватско име наћи у првим столећима након Христа записано на споменицима на територији Докавкаских Срба.Међутим Жупанић је Србе сматрао староседеоцима Кавказа Алродијцима а Хрвате као пучко име свакако масагетско или сарматско. Оно што је интересантно да је Марија Гимбутас овај рани помен Срба и Хрвата прихватила као Словене под утицајем Мозинског.
 
Iranci su se ful uhvatili za iranskih teoriju porijekla Hrvata, i to predstavljaju kao dokazano.
Turci bi isto rado svojatali Hrvate, Srbi ionako. Prilično smo traženi.
A Kurde da i ne spominjemo


Inače, evo i intervjua Osmana Karataja sa jedne turske televizije. Izgleda da teza gospodina Karataja o turskom poreklu Hrvata dobija sve veću popularnost u Turskoj

 
Hrvati su originalna slovenska plemena, namerno mnozina. Ta plemena su osovjili Avari u oblastima karparta(odatle im ime) u 6. veku, i od tada su bili potcinjeni avarima i koji su ih taslacili. Kako god okrenes sa njihovom seobom da li 7. vek(malo verovatno) ili 9. vek to je povazano sa Avarima.
Ta plemena su Franci koristili kao vazale/robove da bi pokusali kontorlisati sto vise Slovena na Jadranu nakon pada Avarskog Kaganata pa je tako pleme Guduscana(koje se naselilo iz danasnje Srbije(ne i tadasnje) u Liku pod pritiskom Bugara) potcinjeno tim avarsko-slovenskim grupama nazvanim Karpati(hrvati)
 
Hrvati su originalna slovenska plemena, namerno mnozina. Ta plemena su osovjili Avari u oblastima karparta(odatle im ime) u 6. veku, i od tada su bili potcinjeni avarima i koji su ih taslacili. Kako god okrenes sa njihovom seobom da li 7. vek(malo verovatno) ili 9. vek to je povazano sa Avarima.
Ta plemena su Franci koristili kao vazale/robove da bi pokusali kontorlisati sto vise Slovena na Jadranu nakon pada Avarskog Kaganata pa je tako pleme Guduscana(koje se naselilo iz danasnje Srbije(ne i tadasnje) u Liku pod pritiskom Bugara) potcinjeno tim avarsko-slovenskim grupama nazvanim Karpati(hrvati)

Walter Phol (1995)
Zanimljivu tezu o etnogenezi Hrvata iznio je austrijski povjesničar Walter Phol. Po njemu Hrvati nisu bili etnos, nego socijalni sloj, najvjerojatnije ratnika, unutar avarskoga kaganata kojima je zadaća bila braniti granice kaganata, to jest upravljati u ime Avara pokorenim stanovništvom na njegovim rubovima. Nakon što je poslije neuspjele opsade Carigrada moć avarskoga kaganata oslabjela na rubovima avarskoga carstva javljaju senovi regionalni savezi koji nose slavenska obilježja, ali preuzimaju i neke avarske tradicije. U skladu s time Pohl objašnjava pojavljivanje hrvatskoga imena u toponimima koji se protežu na širokom području od Kijeva, preko Poljske, Češke, Štajerske, Koruške i Hrvatske pa sve do Duklje.

Za Pohla je znakovita činjenica da se hrvatsko ime javlja na područjima koja su do 626. bila pod avarskom vlašću i protiv koje su se u prvoj polovici 7. stoljeća pobunila i otada se u njima odvija proces regionalne slavenske etnogeneze. U vezi s pobunama protiv Avara sačuvala su se imena koja snažno podsjećaju na hrvatska. Tako se na primjer bugarski kan kojise oko 635. pobunio protiv Avara i istjerao ih iz svoje zemlje prema izvještaju patrijarha Nikofera zvao Kuvrat ( Teofan ga u svome Vremenopisu zove Krovat, a Anastazije Bibliotekar prevodi kao Crobatus).

Pohl uočava i strukturne sličnosti u bugarskoj i hrvatskoj predaji o doseljenju, to jest u hrvatskom i bugarskom origo gentes. Prema Pohlu protiv Avara se nisu bunili već izgrađeni narodi, već je nositelj pobune bio od Avara postavljen vojnički sloj koji je zapovijedao višeetničkim savezima na rubovima kaganata. Tek nakon propasti avarske države ime je, tvrdi Phol, izgubilo svoje socijalno značenje i počelo je značiti lokalne skupine ratnika, da bi na koncu, kao u hrvatskome primjeru, dalo ime etnogenetskim procesima koje su ti ratnici započeli. To bi ujedno moglo biti i objašnjenje za šutnju bizantskih i franačkih izvora o Hrvatima sve do 9. stoljeća.13

Lujo Margetić (1977/2007)
Sličnim putem razmišljanja išao je i Lujo Margetić. Kako bi objasnio šutnju bizantskih i franačkih vrela o Hrvatima u 7. i 8. stoljeću, Margetić je 1977. iznio ideju da bi se doseljenje Hrvata trebalo pomaknuti u kasno 8. stoljeće i povezati ga s franačkim ratom protiv Avara. Pritom Margetić nije imao na umu dolazak cijeloga naroda, već samo hrvatskih borbenih četa.14

Nemogućnost da u okvirima svojega modela riješi problem zašto franačka vrela još ni u prvoj polovici 9. stoljeća uz opširne vijesti o Ljudevitu Posavskome i Borni još uvijek ne spominju Hrvate, naveli su Margetića na potpunu promjenu modela. Prema Margetićevoj novoj tezi, oslanjajući se na otkrića arheologije, u avarskom je kaganatu oko 630. došlo do razračunavanja, u kojem je nova probizantska elita svrgnula s vlasti staru protubizantsku elitu i promijenila politiku kaganata.

Margetiću se vrlo prihvatljivom činila ideja da je probizantska grupacija pobijedila zahvaljujući pomoći koju je poslao Kuvrat / Krovat, probizantski orijentirani vladar Velike Bugarske. Hrovati, kako Hrvate spominju najstariji izvori, bili bi zapravo vojna jedinica (ili pleme) koju je poslao protobugarski vladar i koja se tako njemu u čast zvala. Nakon pobjede to je ime preuzeo cijeli pobjednički savez plemena.

Taj Drugi avarski kaganat trajao je kratko, od 630. do 675., kada u Panoniju prodire novi val konjanika mongolskih rasnih obilježja koji preuzima vlast u kaganatu i osniva Treći kaganat, koji će trajati sve dok ga nije uništio Karlo Veliki. Zaključna bi ideja bila da se na rubovima avarskoga carstva (Poljska, Karantanija, Hrvatska) zadržavaju potomci četa koje su prije četrdesetak godina u ime savezničkog vladara Kuvrata / Krovata bile zauzele cijelu državu.15 Na taj način, slično kao kod Phola, objasnilo bi se pojavljivanje hrvatskoga imena na širokom prostoru, a samo u Hrvatskoj ti bi „Krovatovci“ bili jezgra nove etnogeneze.
_______________
12 Ivan Mužić, Podrijetlo Hrvata, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1989.
13 Walter Pohl, Osnove hrvatske etnogeneze: Avari i Slaveni, u Neven Budak (ur.), EtnogenezaHrvata, Zagreb 1995., 92-93.
14 Lujo Margetić, Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb, 1977., 5 – 88.

15. Lujo Margetić, O etnogenezi Hrvata i Slavena, Književni krug, Split, 2007., 43.

FRAN JANKOVIĆ: TEORIJE O ETNOGENEZI HRVATA, ZAVRŠNI RAD, Mentor: doc. dr. sc. Ante Birin, Zagreb, 2017. SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, HRVATSKI STUDIJI, ODSJEK ZA KROATOLOGIJU

https://core.ac.uk/download/pdf/197879939.pdf
https://webcache.googleusercontent....+&cd=3&hl=en&ct=clnk&gl=rs&client=firefox-b-d
 
Poslednja izmena:
Hrvati su originalna slovenska plemena, namerno mnozina. Ta plemena su osovjili Avari u oblastima karparta(odatle im ime) u 6. veku, i od tada su bili potcinjeni avarima i koji su ih taslacili. Kako god okrenes sa njihovom seobom da li 7. vek(malo verovatno) ili 9. vek to je povazano sa Avarima.
Ta plemena su Franci koristili kao vazale/robove da bi pokusali kontorlisati sto vise Slovena na Jadranu nakon pada Avarskog Kaganata pa je tako pleme Guduscana(koje se naselilo iz danasnje Srbije(ne i tadasnje) u Liku pod pritiskom Bugara) potcinjeno tim avarsko-slovenskim grupama nazvanim Karpati(hrvati)


Neka nova teorija ?
Pa Hrvati su dovedeni kao brana bizantu od Avara i spriječili su pobjedom nad Avarima u sedmom stoljeću da se Avari usele bizantu u dalmaciju...
Kasnije u osmom stoljeću agresivni i osvajački Avari opet se ne uspijevaju proširiti na Hrvate...
Evo tu na godini 769. možeš vidjeti da baš jedino Hrvate avarski kaganat nije mogao progutat dok su vas Srbe progutali skupa s ostatkom balkana...


 
Poslednja izmena:
To nije nova teorija nego jedina ispravna koju je prihvatila i najveci strucnjak za ranu srednjevekovnu hrvatsku istoriju sa Zagrebackog Sveucilista u XX veku-Nada Klaic:

She believed the Croats were Slavs in the Avar Khaganate ruled by the Avars, and as such firmly considered that Croatian state organization and titles župan and ban were of Avar origin. She thought the discovered graves which dated from before the 9th century belonged to the Avars, not Croats,and that the Avars lived in Dalmatia.

https://en.wikipedia.org/wiki/Nada_Klaić#cite_note-FOOTNOTEMarčinko2000150-54-11

Toliko je toga avarskog kod ranih hrvata od titula bana pa do otkrivenih ranih grobova hrvata koji su kombinacija avarskih i franackih obelezja do potpunog nepostojanja hrvata na danasnjim teritorijama u pisanim spisima Franaka, Vizantije, Mletacke sve do druge polovine 9. veka, cak se i Srbiji ranije pominju iako zive izolovano u planinama a ne pored vecih vizantijskih gradovna na obali Jadrana poput Zadra i Splita, kao sto je navodno bio slucaj sa hrvatima od 7. veka.

Opste je poznato da su karpati(hrvati) bili pod uticajem Avara od 6. veka za razliku od Srba koji su bili izvan tih uticaja.
 
Poslednja izmena:
Opste je poznato da su karpati(hrvati) bili pod uticajem Avara od 6. veka za razliku od Srba koji su bili izvan tih uticaja. Sorbi, Serbi ili Srbi su bili pod uticajem franacke severozapadno zbog cega se i pominju najranije u pisanim spisima od svih slovenskih nacija danas.

NE_600ad.jpg


U cuvenoj knjizi o poreklu Slovena H. H. Horworth "The spread of the Slaves" isto pise o avarskom uticaju na hrvate,

hrvati-i-avari.png


Ni Srbi ne vole delove DAI gde se pominje da im ime potice od jeftinih serbula i da su bili niski sloj ali cinjenica da su Sorabi koji su dosli sa Istoka Nemacke osvojili i prisvojili upravo te slovene.
Tako i hrvati ne vole to sto su bili robovi Avara i kasnije Franaka(postoje strasni opisi u DAI o tretmanu hrvata od strane Franaka sa bacanjem hrvatske dece kerovima) ali to je tako.

Cuveni istoricar srednjeg veka istoka Evrope i Balkana, Florin Kurta, predaje na Oksfordu:

vkAxI2z.png


Jgd951T.png


Mozes da volis ili ne ali to je tako.
 
To nije nova teorija nego jedina ispravna koju je prihvatila i najveci strucnjak za ranu srednjevekovnu hrvatsku istoriju sa Zagrebackog Sveucilista u XX veku-Nada Klaic:

She believed the Croats were Slavs in the Avar Khaganate ruled by the Avars, and as such firmly considered that Croatian state organization and titles župan and ban were of Avar origin. She thought the discovered graves which dated from before the 9th century belonged to the Avars, not Croats,and that the Avars lived in Dalmatia.

https://en.wikipedia.org/wiki/Nada_Klaić#cite_note-FOOTNOTEMarčinko2000150-54-11

Toliko je toga avarskog kod ranih hrvata od titula bana pa do otkrivenih ranih grobova hrvata koji su kombinacija avarskih i franackih obelezja do potpunog nepostojanja hrvata na danasnjim teritorijama u pisanim spisima Franaka, Vizantije, Mletacke sve do druge polovine 9. veka, cak se i Srbiji ranije pominju iako zive izolovano u planinama a ne pored vecih vizantijskih gradovna na obali Jadrana poput Zadra i Splita, kao sto je navodno bio slucaj sa hrvatima od 7. veka.

Opste je poznato da su karpati(hrvati) bili pod uticajem Avara od 6. veka za razliku od Srba koji su bili izvan tih uticaja.


Pa Hrvati jesu živjeli na prostoru iza avarskog kaganata ili na prostoru samog avarskog kaganata...
Međutim, ti si sam skovao teoriju da su Hrvati bili robovi Avarima...
Priča ide u suprotnom smjeru...
Bizant prepoznaje Hrvate kao nekoga tko je dovoljno jak da spriječi Avare da zaposjednu dalmaciju pa ih poziva da se nasele ovdje. U tom slučaju ako smo živjeli na prostoru avarskog kaganata to je bilo samo zato jer nas Avari nisu mogli spriječit da tamo živimo, a očigledno su bili bolje organizirani od nas, ili jednostavno puno brojniji...
Hrvati, iako brojčano manji od Avara, prepoznati su u snazi kao dovoljna protuteža Avarima i saveznik vrijedan predaje najboljeg dijela teritorije...
Da su bili Hrvati bili robovi Avarima predajom dalmacije Hrvatima Bizant bi dalmaciju tako u stvari predao Avarima, a to je upravo ono što je Bizant htjeo izbjeć, yebe te logika...
Tojest ne yebe te logika nego bi svjesno htio izmislit neku novu povijest...
 
Poslednja izmena:
Anselmo Banduri (Dubrovnik 18. kolovoza 1675. - Pariz 1743.) hrvatski povjesničar

Otac Matija bio je ugledni dubrovački trgovac, a mati Deša Volanti sestra stonskog biskupa Frane. Njegovo kršteno ime je Matija, no redovničko mu je ime Anselmo. Prezime Banduri sreće se i kao Bandurini, Bandurović, Bandurius. Njegov rođak Ivan Aletin, sekretar Dubrovačke republike, bio je bibliofil i starinar, a posjedovao je arheološku i numizmatičku zbirku.

1692. Anselmo se zaredi u benediktinskom redu, te boravi u dubrovačkom samostanu godinu dana, zatim se preseli u Italiju u Montescaglioso, no nakon kraćeg vremena vraća se u Dubrovnik gdje sluša predavanja dominikanca Antuna Bundića. Ubrzo odlazi ponovno u Italiju, u Aversi, gdje studira filozofiju, nakon nekoliko mjeseci seli 1696. u Rim, u kolegij sv. Anselma. Po završetku studija nastanio se u Firenci, gdje istražuje arhive s usmjerenjem povijest posebno južnih Slavena.

1700. dolazi u Firencu najveći tadašnji paleograf benediktinac Bernard de Montfaucona. Banduri mu pomaže u prepisivanju rukopisa, a ovaj uvidjevši učenost Bandurija, obeća mu da će po povratku u Pariz ishoditi da i ovaj dođe. 1703. zaista Banduri odlazi u Pariz na poziv firentinskog nadvojvode Cosio III Medici, koji mu omogućuje život u tom gradu. Ovdje odmah počinje proučavati rukopise, te otkriva 140 Petrarkinih pisama, što mu podiže ugled u svijetu. Ovdje se Anselmo počeo baviti Bizantom, a u Kraljevskoj knjižnici otkriva anonimni spis "Patria seu Origines Urbis Constantinopoleus".

Prvo svoje djelo tiska u Parizu 1705. To su sačuvana djela carigradskog patrijarha sv. Nicefora. Djelo doživljava još dva izdanja. U njegovom velikom djelu "Imperium Orientale sive Antiquitates Constantinopolitanae in quatuor partes distributae" sakupljeno je mnogo važnih neobjavljenih izvora za povijest Bizanta, kao i neki ranije pronađeni rukopisi, a među njima se nalazio i spis "De administrando imperio" cara Konstantina Porfirogeneta. To je bilo drugo izdanje za hrvatsku povijest važnog djela sačinjenog na osnovi novopronađenog rukopisa. Ovo djelo tiska u Parizu 1712. u dva velika sveska. Drugo značajno djelo, koje se nadovezuje na prethodno, je "Numismata imperatorum Romanorum a Traiano Decio ad Palaeologos Augustos", Pariz 1718, gdje je opisan život careva i cezara, prikazani kovani novci rimski, grčki i egipatski (Ptolemejevići). Kao dio tog djela izdana je numizmatička bibliografija "Accesit Bibhotheca nummaria, sive auctorum qui de re nummaria scripserunt". nastalih od XVI st. do njegova doba. To djelo je 1719. doživjelo drugo popravljeno izdanje, tiskano u Hamburgu.

Upravitelj knjižnice Cosima III je umro i nadvojvoda pozove u Firencu Bandurija, imenovavši ga novim upraviteljem. Banduri nije otputovao, jer je u međuvremenu u Parizu našao zaštitnika kralja Luja XIV. Zahvaljujući njemu posta 1715. članom Academia des Inscription et des Beaux Arts. Ujedno je postao savjetnik Filipu Orleanskom i upraviteljem numizmatičke zbirke njegove majke Lizolote. No u tom poslu Anselmo je zanemario svoje redovničke dužnosti, te doživljava prigovore. To ga je nagnalo da preseli 1724. u dvorac vojvode od Orleansa. Do smrti (1743.) nije više objelodanio ni jedno djelo. Umro je u Parizu.

Dokumenti, koja se odnose na njegov život, čuvaju se u Državnom arhivu u Firenci, Nacionalnoj knjižnici u Parizu, a pisma u Vatikanskoj knjižnici te kraljevskoj knjižnici u Haagu.

Радио на исправци ДАИ , МСД и других раних византијских извора тако да ДАИ не можемо држати као свето писмо.
 
Poslednja izmena:

Back
Top