Podrijetlo Hrvata?

[Ovi jedan]

Занима ме када ћеш престати да лупеташ.

И стави још неку слику из игрице визуелно да дочараш утисак.

Javi čoviku da piše ludosti i da je potratija 30god uzalud


Tko žele znati nešto više o mojih 30-ti hodišnih arheoloških istraževanjah kuljturi Bijelih Hrvata v Ukrajinskome Prikarpatju može mi pisati:

dr. Orest Korchinskij
ul. Koshicja, 4/95
L'viv-58,
79058 Ukrajina

e-mail:
okorchinsky@ukr.net

or_korch@yahoo.com

 

[Ovi jedan]

Jedna od stvari koja me oduševila kod Bijelohrvata su njihove prve utvrde i gradovi koje su upravo oni prvi počeli radit na prostoru gdje borave sjeverni Slaveni. Većina njih su ruševine ili zapuštene gradine, al pronađe se i poneki još uvik "očuvanji" primjerak. Šta ukrajinci govore o arheološkom nalazištu Стільсько u pramajci Galiciji, ali i o svojim precima Bilim Hrvatima pročitajte u nastavku:



Krajem 10. stoljeća nove ere, u Pridnjestrovljanskoj regiji postojala je slavenska država, poznata kao Velika ili Bijela Hrvatska. Iako bizantski car Konstantin u svojoj knjizi "O upravljanju Carstvom", smješta Bijelu Hrvatsku na područje moderne granice Češke i Poljske, neki istraživači i dalje poistovjećuju Bijele Hrvate s Velikohrvatima i smještaju ih u Sjeverne Karpate. Ovdje su živjela plemena Zapadnih Trebovljana i Poborana (dabrova), koji su u 9. stoljeću ušli u Veliku Moravsku kneževinu. S početkom propadanja potonje, formirana je Zapadna Trebovljanska kneževina s glavnim gradom u Stilskom. Poznata kao Zvenigorodska (Stolska) kneževina.

Hrvati se spominju i u "Priči minulih godina": prvo u njenom nedatiranom dijelu, među ostalim slavenskim plemenima; drugo, 907. kao sudionici u vojnom pohodu kijevskog kneza Olega protiv Bizanta ; treće, 993. u vezi s pohodom kijevskog kneza Volodimira Svjatoslavića protiv Hrvata. Prema nekim izvješćima, vatikanski arhivi sačuvali su kratke zapise na grčkom jeziku nastale najkasnije 1328.–1331., u kojima se navodi da se između gradova Halič i Volodimir nalazi grad Stolsko, sjedište Galičke metropole.

Rekonstrukcija arheološkog nalazišta Stiljsko od Bijelih Hrvata u Ukrajini


Drevni grad sastojao se od utvrda detineca (glavne gradske tvrđave, gdje je knez živio sa svojom vojnom svitom) i predgrađa smještenih na sjeveru, jugu i istoku. Cijeli teritorij bio je okružen zemljanim obrambenim zidinama, dugim 10 km, i kulama koje su se uzdizale na površini moćnih zemljanih bedema. Razmjere grada također pokazuju lokalni toponimi i nazivi područja, grebena, stijena i šuma koje su lokalni stanovnici odavno koristili. Na primjer, Zlatna vrata, Željezna vrata, Knežev bunar, Komorišče, Brana, Kula i Podkomorišče.


Od ranih 1980-ih, Gornjodnjestarska arheološka ekspedicija Nacionalne akademije znanosti Ukrajine pod vodstvom Oresta Korčinskog(kontakt njegov imate) započela je istraživanje spomenika sjevernih Hrvata u Gornjem Pridnjestrovlju. Među otkrivenim nalazištima je povijesno-kulturni kompleks s tvrđavom-centrom iz 9.-11. stoljeća u selu Stilskij. Pokriva veliko područje Bibrsko-Stilske uzvisine (dio Opilja ).

Kao rezultat arheoloških istraživanja utvrđeno je da se na visoravni iznad modernog sela u 9. - početkom 11. stoljeća nalazio veliki grad, čija je površina dosezala 250 hektara, a duljina obrambenih zidina oko 10 km. Na to ukazuju snažni zemljani bedemi, okruženi jarcima i umjetno izgrađenim terasama, koji su u nekoliko redova okruživali drevno gradište. Visina utvrda, izgrađenih po uzoru na Zmijske bedeme , iznosila je od 7 do 10 metara.

U jednom od prolaza do grada iskopan je kameni pločnik koji se prema drevnoj legendi nazivao "Bijeli put". Prema legendi, duboko pod zemljom ispod naselja nalazio se podzemni grad. Spomenuti istraživač tvrdi da su ovdje postojali podzemni labirinti, moguće umjetnog podrijetla. Oko naselja nalazilo se utvrđeno predgrađe , gdje je iskopano nekoliko desetaka stambenih, poslovnih i obrtničkih objekata, imanja pojedinih bogatih građana. Na podovima kuća uništenih požarom otkriveni su ostaci peći, prikupljeni su brojni uzorci kružnog i oblikovanog posuđa, predmeta svakodnevne upotrebe i oružja. U neposrednoj blizini grada arheolozi su istražili gustu mrežu naselja, bogomolja i nekropola. Drevni grad bio je povezan s Dnjestrom vodenim putem dugim 11 km, izgrađenim u 9. stoljeću na rijeci Kolodnici.

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]

Arheološki kompleks Plisnesk je skupina arheoloških nalazišta smještenih u blizini hutira Plisneška (danas dio Pidhirtsi, Zoločivski rajon, Lavovska oblast), na izvoru rijeke Bužok.

Ranosrednjovjekovno naselje imalo je veliku površinu od 400-450 ha koja je mogla nastanjivati desetke tisuća ljudi, okruženo s nekoliko redova utvrda, manjim naseljima, više od 142 grobna humka i uključivalo je utvrdu s poganskim središtem. Dio kulture Luka-Raikovecka, bio je grad sličan polisu i jedno od središta ranosrednjovjekovnog plemena Hrvata. Pad grada i slojevi paljenja smatraju se povezanima s ratom Vladimira Velikog s Hrvatima (992.-993.).


Glavne atrakcije arheološkog kompleksa uključuju:

Drevnoslavensko kultno središte s kraja 7. - 10. stoljeća
Slavensko nalazište, pripisano Bijelim Hrvatima i Bijeloj i Megalijskoj Hrvatskoj, drevnog utvrđenog naselja iz 8. - 10. stoljeća
Naselje iz doba Kijevske Rusije iz 11. - 13. stoljeća (kronika Plisnesk, prvi put se spominje u pisanom obliku 1118. u kronici, a zatim u "Priči o Igorovom pohodu". Bio je dio Galičke kneževine i Galičko-Volinske države. Uništen je 1241. godine kao posljedica mongolske invazije, a sada se na njegovom mjestu nalazi istoimeni hutir. Područje naselja je arheološki spomenik od nacionalnog značaja)
Groblje na humku iz 9. - početka 12. stoljeća (sada arheološki spomenik od nacionalnog značaja)
Kompleks građevina Pidhirci (Plisnesk) Samostan reda sv. Vasilija Velikog


3D rekonstrukcija arheološkog kompleksa Plisnesk

 

[Ovi jedan]

Drevni Galič(Halych) je nacionalni arhitektonsko-povijesni rezervat koji se nalazi u zapadnoukrajinskim naseljima Halič, Krilos, Ševčenkove, Bilšivci i Zalukva. Lokalitet obuhvaća znamenitosti iz 11. do 17. stoljeća u drevnom Haliču i njegovoj okolici. Rezervat je osnovan 8. veljače 1994.

Arhitektonske znamenitosti
Halič je jedan od rijetkih ukrajinskih gradova u kojima je djelomično sačuvana arhitektura iz doba Kijevske Rusije, slično Kijevu i Černihivu. Rezervat se sastoji od više od 200 arhitektonskih spomenika. Glavni arhitektonski spomenici, kao i muzeji koji pripadaju rezervatu, navedeni su u nastavku.


Crkva Rođenja Kristova (14. – 17. stoljeće)
Halički dvorac (14. – 17. stoljeće)
Muzej karaitske povijesti i kulture, uključujući deset karaitskih kuća (20. stoljeće) i groblje u selu Zalukva
Krylos
Ostaci drevnog Haliča (11. – 13. stoljeće)
Temelji katedrale Uznesenja (12. stoljeće), kao i grob Jaroslava Osmomysla (12. stoljeće) i kapela sv. Vasilija (15. stoljeće)
Temelji crkve sv. Ilije (12. stoljeće)
Knežev bunar (12. stoljeće)
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (16. stoljeće)
Halički grob
Temelji crkve sv. Ćirila (12. – 13. stoljeće)
Sustav bedema i utvrda
Muzej povijesti drevnog Haliča
Muzej narodne arhitekture i života u Karpatima Regija
Ševčenkovo
Crkva sv. Panteleona (12. stoljeće)
Bilšivci
Kompleks karmelićanske katedrale i samostana (17. stoljeće)

Halički dvorac

Halički groblje

 

[Ovi jedan]

Maketa starog Bijelohrvatskog grada Galiča/Halycha

 

[MOST6]

Дакле први помен Хрвата уствари је фалсификат настао седам векова после догађаја о коме говори.....одлична потврда.

Otkud ti da je u pitanju falsifikat? Paleografsko istraživanje je utvrdilo da jezični obrazac datira u rani srednji vijek, jer se koriste latinski izrazi kakvi se ne koriste u razvijenom srednjem vijeku ni kasnije, imena su sva slavenska, nema kršćanskih, forma u kojoj je zapisana koristi obrasce ranog srednjeg vijeka.

 

[Ovi jedan]

Utvrda koje je napravljena u tri faze, a Bijelohrvati su postavili njene temelje:

Dvorac Terebovlja je ruševni dvorac iz 17. stoljeća u gradu Terebovlji u zapadnoj Ukrajini.

Ruševine se nalaze na rubu kanjona Gniezni, blizu ušća u rijeku Seret. Utvrda, čiji se ostaci još uvijek mogu vidjeti, izgrađena je 1630-ih pod vodstvom terebovljanskog staroste Aleksandra Balabana.


Na brdu dvorca u Terebovlji nalazile su se najmanje tri tvrđave. Prvi povijesni dvorac u gradu, spomenut u staroruskom spisu Primarna kronika, bio je dvorac podignut u 9./10. stoljeću. Grad je postigao svoju najveću moć za vrijeme vladavine kneza Vasiljka Rostyslaviča, praunuka velikog kijevskog kneza Jaroslava Mudrog.

Tvrđava kneza Vasiljka Rostislaviča bila je drvena, zatvorena palisada, a samo je dvorska crkva unutar nje bila izgrađena od kamena. Tvrđava je imala nekoliko obrambenih linija, ali nije bilo bunara. Arheolozi pretpostavljaju da je voda ovdje dovođena pod zemlju ili je jednostavno punila rezervoare. Ovaj izvorni dvorac nije bio poput onog koji je do danas sačuvan. Čak ni ulaz u njega nije bio s istoka, kao danas, već sa sjevera - iz modernog parka. Ispod dvorca nalazili su se podrumi.

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]

Grad Užgorod su osnovali rani Slaveni, od kojih je jedno pleme bilo Bijeli Hrvati, koji su naselili područje modernog Užhoroda pod Kuberom u drugoj polovici prvog tisućljeća nove ere. Ratnici iz Ukrajine osnovali su tvrđavu Ungvar 677. godine prema Chronicon Pictumu. Naselje je bilo središte nove slavenske kneževine na čelu s dinastijom koja je poticala od Porginog nećaka Kubrata. U 9. stoljeću utvrđeni dvorac pretvorio se u utvrđeni ranofeudalni grad -naselje koje je prema Gesta Hungarorum izvorno bilo podložno starobugarskom knezu Salanu sve dok nije palo u ruke Laborca, vladara koji je bio odan Velikoj Moravskoj.

U svom temeljnom djelu iz 1861. 'Ungvár története: a legrégibb idöktől maig' (Povijest Užhoroda: od antičkih vremena do danas), mađarski povjesničar Károly Mészáros iz Hajdúdoroga piše: 'Prvi stanovnici Ungvámaka, prije nego što su grad i njegova regija došli u posjed osvajačkih Mađara, bili su Slaveni i Rusini.

(obzirom da je grad krajem 11.st. osvojen od strane Mađare ne znam koliko je toga naših predaka ruku djelo, a koliko od sjevernih susida pa stavljam jednu neutralnu)

 

[Ovi jedan]

Još malo zanimljivosti i poveznica između Crveno-Bijele i Plave Hrvatske
Croatia - White Croats

Regija povijesne Paganije oko rijeke Neretve ima mnogo zajedničkih toponima i hidronima sa zapadnom Ukrajinom, poput Neretve, Mosora, Ostrožaca, Gata. Također Sinj, Kosinj, Kostrena, Knin, Roč, Modruš i mnogi drugi diljem Hrvatske i Zapadne Bosne. Previše da bi bilo samo slučajnost.

Brojni su nazivi sela, brda i rijeka u Slovačkoj, Češkoj (osobito u Moravskoj), Poljskoj i Ukrajini, koji imaju svoje očite ekvivalente u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Mnogi od njih su doista iznenađujući:

Bac, Bajka, Baska, Bila, Bistrice, Blatce, Bohdalec, Boskovice, Brezovica, Budin, Budisov, Cehi, Chrast, Chvojnica (= Fojnica), Dol. Krupa, Dolni Lomna, Dolni Domaslovice, Doljani, Doubrava, Doubravice, Doubrovnik, Drienovac, Gat, Harvatska Nova Ves, Hor. Mostenice, Hradec, Hvozd (Gvozd), Javornik, Kal'nik, Klenovec, Klenovice, Klobuky, Kninice, Konice, Koprivnice, Kostelec, Krasno, Kuhinja, Lipa, Lomnice, Ljubica, Mali Javornik, Markusovce, Nova Ves, Novosad, Odra, Okruhlica, Parać, Plešivec, Pohorelice, Porin, Raztoka, Rogatec, Ribnik, Rudina, Selce, Slatina, Sopotnia, Stitary, Šumperk, Tabor, Tajna, Travnik, Trebarov, Trzebinia, Tucapy, Veliki Javornik, Vinica, Vinodol, Vrabce, Vrdy, Vrbovec, Zabreh, Zubak, Žumberk.

 

[Ovi jedan]

Još malo o drevnim gradovima koje su naši Bijelohrvatski preci podigli, a bude znatiželju i predmet su istraživanja brojnih Slavenskih arheologa kao i mnogih drugih stručnjaka iz svog polja zanimanja.


Zvenyhorod [Звенигород], selo u Pustomitijskom rajonu, Lavovska oblast, otprilike 20 km jugoistočno od Lavova. Također se naziva Zvenyhorod Halytskyi, kako bi se razlikovao od Zvenyhoroda Kyivskyi, koji je bio grad južno ili jugozapadno od Kijeva za vrijeme Kijevske Rusije (vjerojatno uništen od strane Tatara 1240. godine). Lokalitet galicijskog sela kontinuirano je naseljen od paleolitika i jedno je od najstarijih takvih nalazišta u Galiciji . Zvenyhorod se prvi put spominje u drevnim kronikama pod godinom 1087., kada je bio sjedište kneza Volodara Rostislaviča . Godine 1124.–1141. tamo je vladao njegov sin, Volodimirko Volodarovič , a nakon što se preselio u Halič , tamo su vladali Ivan Rostislavič Berladnik (1144.) i Roman Igorovič (1206.–1212.). Grad je svoju važnost crpio iz položaja na raskrižju trgovačkih putova istok-zapad i sjever-jug. Dvorac , izgrađen na niskom brdu okruženom močvarama rijeke Bilke, bio je praktički nepristupačan. Nakon što je 1240. godine izgorjelo, Zvenigorod je postao obično selo, a njegova vodeća uloga prešla je na Lavov.

Iskapanja u Zvenigorodu proveli su Isidor Šaranevič (1885.), Mihailo Hruševski (1899.), N. Mikilita (1907.), I. Bilynkevič (1920-ih), L. Čačkovski (1932.), Jaroslav Pasternak (1937.) i I. Svešnjikov (1970.–1981.). Među pronađenim artefaktima, najvrjedniji u povijesnom smislu su uzorci rimske provincijske keramike uvezene iz Galije i olovni pečati mitropolita Konstantina i kneza Vasiljka Rostislaviča od Terebovlje. Pronađeni su i neki tragovi dvorske crkve izgrađene od bijelog kamena.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Zahvaljujući suradnji arheologa, arhitekata i vizualizatora, bilo je moguće ponovno stvoriti izgled kneževskog Zvenigoroda u 11. i 12. stoljeću.

Stručnjaci su stvorili trodimenzionalni model ne samo kneževskog okruga - najutvrđenijeg dijela grada, gdje se nalazila palača, već i bojarskih četvrti, gdje je živjelo plemstvo, te dijela predgrađa - ukupno na površini od oko 25 hektara.

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]

Lijep pozdrav iz Zvenyhoroda