Tuga....kada naidje.....

Tugu koju nosim u sebi prevelika je da bi je mogla ikome iskazati.Dio mog života je nestao, no valjda tako mora biti, valjda plačam danak onome što sam mogla imati, ono što mi je nuđeno na pladnju, a ja to nisam znala iskoristiti. Od nečega , ma koliko to željeli ne možemo pobijeći, kao ni od samoga sebe. Neke si stvari nikada neću moći oprostiti, doista je svatko kovač svoje sreće !
tuga.jpg
 
Tuga kad dode ,osetis sve .pocinje onaj cudan osecaj praznine i samoce.I
Sad dok pises toliko boli u suzama koje liju niz obraze ,sigurnija nego ikada da je svemu dosao kraj .
ON se vise nikada nece tebi vrati .boli te ...jer verovala si ,nadala se
Ne pusti da tugujes ,pusti pjesme i placi .
DA PLACI JER ON SE TEBE I NESECA ........drugoj pise i drugu voli
Tako je kad tuga naide .......pa nepusta ......
 
Već što znam da je mnogi neće razumjeti...
Neka je... nekako se nosim s njom...
Moja je.... pratilja kroz život... i to vjerna...
Naučila sam na nju...
Moja je...
A i zašto bi... probala sam ispričati svoju priču...
Ljudi su me u čudu gledali...nisu vjerovali...
I nisu razumjeli...
Nikad ni neće...
I ono najgore...svi su imali toliko savjeta...toliko osude...toliko nevjerice...
I svi bi napravili drugačije da su bili na mom mjestu...
I kad počnu--ja ne bih ono ili ovo...
--Ja bih ovako ili onako...
--Nikad to ne bih trpjela...
--Nikad si to ne bih dozvolila...
Znate što...
Nikad niste bili na mom mjestu...i molite Boga da se nikad ni ne nađete...
Ne tražim više od nikog ništa....
Ne očekujem više od nikog ništa...
A i ne želim ničije sažaljenje....to mi ne treba...
Još uvijek ima u meni snage...
Još uvijek ima u meni volje i želje,...
Još uvijek volim svoj život...bez obzira kakav je...
Još uvijek znam biti sretna...
Još uvijek imam ljubavi za one koje volim
I znate što...
Još uvijek ima onih koji me vole...
JA SRETNA...
MENI DOVOLJNO....
dok nedode D-MOL......
 
nestala si nečujno
hteo sam da uhvatim čas tvoje nježnosti
tvoju tišinu sam udahnuo
zažmurio sam u krotkom snu
probudila me stvarnost
sloboda je okove stavila oko vrata
usne su pokorene
zabranjene za sve sem tebe
oči sam spustio
položio pesme na dlanove
nekako sam mirisao na tebe
tvoju odeću
tvoje cipele
tvoju svilu iza mojih tregera
samo tvoje boje su moja nadanja
prkosne želje za neočekivanim susretima
svet je raskorak u čulnosti
budi tu još ovaj put
kad igram kocku bačenu na riziko zvani život

GORDAN SAVIĆ
:kpozdrav: :zag:
 
4 - Ivan Dobnik
Pokloni mi svoj hod. Pokloni mi svoje disanje.
Pokloni mi svoje noći. Tamne džepove radosti.
Vrtlog nedostižnih usana. Sveske, u koje
nikada ne zapišeš moje ime. Taj uzdah.
Tu nadu. Taj mrak, u kojem se gubiš i niko te
ne nalazi, ni u knjigama, ni pod pokrivačima, nikada.

tumblr_pylzb3DPe31s2bgfho1_540[1].jpg
 

Back
Top