Smorisha
Buduća legenda
- Poruka
- 36.978
Ma meni to malo smešno.Ти размишљаш о "money menagement-у" док је професору то непознат појам.
Jedino ako ne izlazi iz restorana.
Ma meni to malo smešno.Ти размишљаш о "money menagement-у" док је професору то непознат појам.
I meni.
Sta ti je to?
Meni izbiju 400 evra samo za kirije.U moje 90-tih mama mi namaže kiflu džema i stavi u kesu za užinu i to ti je.
Najviše sam trošio za igrice, na izlaske ne toliko, jer se nikad nisam alkoholisao u klinačkom dobu, kasnije na faxu i jesam sli ni tada mnogo.
Ništa to nije mnogo.
Danas kupiti detetu komp ili PlayStation jeftinije nego nekad po kupovnoj moći.
Igra sa drugarima online ne juri po igraonicama.
Mnogi samo igraju igrice na tsbletu ili telefonu.
Najveći pojedinačni trošak često su letovanja.
Pa kazi takoДомаћинско вођење кућних финансија.
Mašinica kod Kineza za 800 din traje već 4 god.😜С тим што није сваки термин искоришћен, а и не може свако да буде исфризиран за 10 минута.
E kirije su problem za studente.Meni izbiju 400 evra samo za kirije.
Plus hrana, dzeparac, ekskurzije, garderoba, a jos su skromni, nepusaci
E, a sad pevas ako nadjes sobu sa kupatilom za 150 plus troskoviE kirije su problem za studente.
Ja sam ko student živeo po sobama privatnih kuća i obično tražio zaseban ulaz ili zaseban sprat da nemam ništa sa gazdom i uvek imao par cimera koje inače nisam poznavao sa kojima sam delio kuhinju i kupatilo, a svako imao svoju spavaću sobu na spratu kuće dok je gazda na primer živeo u prizemlju.
Kirija mi je bila 100 evra + računi oko 15 evra grejanje i 700 dinara struja
Da skočile cene mnogo.E, a sad pevas ako nadjes sobu sa kupatilom za 150 plus troskovi
.... i u evrimaDa skočile cene mnogo.
Isto i kod mene bilo.Ма, ја до скора плаћао 300.
У ствари, јуче свратио до фризерке која ми је била успут. Само једном сам био код ње. Прошли пут у фризерају у суседству платио 330, а сада код ове 400.
Све у свему, у Србији је фризерај такав да можеш да одеш кад год пожелиш.
Наравно, причам о мушком фризеру, не знам цене за женску клијентелу.
Ако оћеш квалитетну услугу онда цена скочи на 2 иљаде.У праву јеМа, ја до скора плаћао 300.
У ствари, јуче свратио до фризерке која ми је била успут. Само једном сам био код ње. Прошли пут у фризерају у суседству платио 330, а сада код ове 400.
Све у свему, у Србији је фризерај такав да можеш да одеш кад год пожелиш.
Наравно, причам о мушком фризеру, не знам цене за женску клијентелу.
Da skočile cene mnogo.
... a rat u Donbasu?E, u tome je poenta profesorovog tvita.
Zakljucak je ostao da lebdi u vazduhu (na Tviteru) - Vucic je kriv!
Hehe, evo, drug Dlugomir je to odmah provalioTroškovi života su se ove godine dramatično povećali tako da ni nadprosečne plate (kao u slučaju tog kardiologa) to ne mogu da prate.
Mjok, nikakav rat ni svetska kriza ne mogu da pariraju Vucicu.... a rat u Donbasu?
Hajmo ljudi da pisemo peticiju da mu uzmemo 150 00 vidite da se zali da ne mere zivet' sa tim paramaЈа разумем да правилником нијекдозвољено отварати тему на основу Тњитер поста, па бих зато онда да ову тему схватимо као моју ауторску тему, а као пример узмемо тњит професора медицине кардиолога који је на Тњитеру добио великку пажњу.
Касније је објавио још пар постова везаних за ову тему.
Тема се развила тако да су се твитераши углавном поделили у две групе, једна која каже, парафразирам:"Теби је мало 150 000 динара, а замисли како ја живим са 30 000 динара" а други кажу:"Како вас није срамота, он је кардиолог, професор и треба да има далеко већу плату".
Свој став не могу да напишем на Твитеру, јер има премало карактера, а други разлог је што су Тњитераши масовно ретарди са којима није могуће водити дијалог, те избегавам било какве Тњитер расправе.
Елем, сматрам да је главна реч у професоровом твиту реченица "Са тим се не може живети", и мислим да с разлогом се многи твитераши буне око става да се са 150 000 динара преживљава у Србији (Професор има двочлану породицу, он и малолетна ћерка).
Разумем и да трошкови живота могу да буду велики, али рећи како са 150 000 динара двочлана породица преживљава је, благо речено - претеривање.
Наравно да неко ко је кардиолог са великим искуством треба да има далеко веће приходе, али твит није о томе, већ о "преживљавању" са 150 000 динара у Србији за два члана породице.
Професору желим далеко веће приходе, али изјавити да се са 150 000 динара само "преживљава" у Србији је екстремно претеривање. Свакако не обезбеђује угодан живот, али 150 000 динара за двочлану породицу у Србији омогућује сасвим пристојан живот.
Коментари на Твитеру како је он професор, доктор, лекар и кардиолог, не мењају појам "преживљавање" јер сви ми, без обзира шта смо по занимању или нисмо по занимању, имамо исте основне потребе и основне трошкове.
У Србији двочлана породица са 150 000 динара може врло пристојно да живи, а професор, иако заслужује далеко веће новце од тренутних (мада, из одговора закључујемо да има веће приходе од 150 000 динара), не може да каже да се са 150 000 динара не може живети.
Ja sve mislim da nije bilo Vučićevog Radnog zakona iz 2012.godine da bi ekonomska situacija bila primetno gora u Srbiji.E, u tome je poenta profesorovog tvita.
Zakljucak je ostao da lebdi u vazduhu (na Tviteru) - Vucic je kriv!
U Srbiju kao strani privatnik je prilično teško ući osim ako nisi neki mega koncern. Uzmite moje iskustvo za primer. Državni kapitalizam za njih znači kapitalizam za one koji su bliski državi, za druge nema.
Ja sam 2008. planirao da dođem sa svojim novcem (Podignut business development kredit kod Northern Trust-a) i imao plan da otvorim kancelariju sa desetak zaposlenih, koja bi se bavila onim što i dan danas radim - dizajnom enterijera za UK tržište. Imao sam plan da zaposlim sedam osoba iz struke (Arhitekte,dizajneri,planeri) a ostatak je trebalo da bude pomoćno osoblje.
Prvi problem sa kojim sam se susreo - Idiotske provizije za transfer novca. Jel uopšte moguće da postoji jedna država na svetu koja ne želi da se novac slije u nju ?
Zatim se radi o birokratiji , proces otvaranja firme za outsorcing je ravan sletanju na mesec. Kada mi je neki ne baš pouzdan čovek ispostavio račun koliko će novca trebati da mi on "sredi" sve oko toga, bio sam u čudu. Zbog čega bih plaćao nekome za mutne radnje a da pritom želim da otvorim firmu i pomognem ljudima u Srbiji?
Sulud zakon o radu. U Srbiji prema onome što mi je pokazala moja advokatica, kada nekog zaposliš gotovo i ne postoji način da ga skloniš sa knjiga ukoliko nisi zadovoljan njegovim radom. Kada ga primiš za "stalno" (Što je idiotski termin sam po sebi) ti si sebi navukao na vrat bedu i dolaziš u apsurdnu situaciju da ti zaviš od osobe koja je tebi podređena, gde ako naletiš na nekog probisveta ćeš bukvalno morati da ga moliš da obavlja svoj posao.
Kada sam video gde to sve ide, pozvao sam svog šefa i ponudio da taj kredit koji sam podigao uložim u projekte firme gde radim uz procenat od učinka. Hvala Bogu pa sam uspeo da isplatim sve i da mi ostane nešto novca preko da kupim jednosoban stan koji ću proslediti svojoj ćerkici kad napuni 18 godina.
Ja bih sad otisao u penziju kad bih dobio 45kМени треба 200 000 месечно, али могу да се провучем са 150 хиљада.
Kako vas nije sramota, on je kardiolog, profesor i treba da ima daleko veću platu