Ovdje se neki forumaši slijepo pozivaju na strane zapise slavenskih naziva kao da su to bez greške i prilagodbe zapisani nazivi izvornih govornika.
Za Bornine Gačane postoji i teorija koja bi objasnila franačko ime Guduscani od Gudučani po rijeci Guduči u dalmatinskom zaleđu.
Pošto je zapisano da Borna dobija Liburniju od Franaka, što bi odgovaralo području današnjeg Hrvatskog primorja i Like, bilo bi malo vjerojatno da Borna tamo vlada već prije toga, pogotovo ako uzmemo u obzir da tamo i nema nekih arheoloških nalaza iz tog doba za razliku od područja gdje se nalazi rijeka Guduča.
Isto bi objasnilo kod Franaka zapisanu blisku Borninu rodbinu u Dalmaciji i zašto se vladarska središta, koja vladaju i nad pretpostavljenim Borninim područjem i onim što je dobio od Franaka, nakon njegove smrti uvijek nalaze izvan njegovog pretpostavljenog područja u Lici i Gackoj, gdje u to vrijeme nije zapisano ni ime njegovog grada iz kojeg vlada nego se uz njega spominju samo bezimene utvrde.
Iz Ravnih Kotara je počinjala i stara rimska cesta koja je vodila sve do Siska, sjedišta pobunjenog Ljudevita, pa izgleda logično da tuda krene Borna u kaznenu ekspediciju i kod Siska na Kupi dođe do zapisane bitke .
Franci su isto u pohodima na Ljudevita koristili rimske ceste za putovanje iz Furlanije do Siska.
Pogledajte prilog 883118
Guduča je rijeka u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji. Izvire u blizini naselja Bulić i Vukšić. Duga je 24,9 km. Ulijeva se u Prokljansko jezero.
Pogledajte prilog 882976
Ravni Kotari
Prostiru se od Zadra do Skradina (ušća Krke), odnosno od zaleđa Zadra na zapadu do zaleđa Skradina na istoku. Najplodniji su dio dalmatinskog primorja. Administrativno središte je Benkovac kao jedini grad, makar se nalazi na istočnom rubu Ravnih kotara. Najviša točka je vrh Standardac na 305 metara nadmorske visine.
Najstariji arheološki nalazi na ovom području datiraju iz 5. tisućljeća pr. Kr. iz vremena danilske kulture, a nađeni su na lokalitetu Smilčić nedaleko od Benkovca.
Tragovi liburnske prisutnosti nalaze se na lokalitetima Nedinum (Nadin), Corinium (Karin), Varvaria (Bribir) i Asseria (Podgrađe), dok je rimska građevinska ostavština pronađena na području Stankovaca, Benkovca i Miranja. Kršćanstvo se, na području Ravnih kotara, počelo širiti u 4. stoljeću, a prve crkve datiraju iz 5. i 6. stoljeća.
Nakon doseljenja Hrvata na ovo područje u ranom srednjem vijeku, Ravni kotari se nalaze podijeljeni između starohrvatskih županija Ninske, Lučke, Sidraške i Bribirske, koje u 10. stoljeću spominje bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u svom djelu O upravljanju Carstvom.
Do turskih provala Ravni kotari su se nazivali
V Hrvatih, u značenju "zemlja Hrvata". Tu su se nalazila značajna srednjovjekovna hrvatska središta poput Nina, Karina, Ostrovice i Bribira, a tu je svoje posjede imalo i više hrvatskih plemićkih rodova (Bribirski, Karinjani, Jamometi, Mogorovići, Gusići).
Pogledajte prilog 882987
U mjestu Šopot kod Benkovca pronađeni su ostaci starohrvatske crkvice iz 9. stoljeća te fragment oltarne pregrade s natpisom i imenom kneza Branimira (879.-892.). Na području Vrane podignut je sredinom 11. stoljeća benediktinski samostan sv. Grgura koji je kralj Dmitar Zvonimir (1075.-.1089.) predao rimskom papi i koji je od druge polovice 12. stoljeća bio sjedište vitezova templara.
Kada se uzmu svi dostupni podaci i teorije o Borni mogla bi se napraviti priča da je on bio najprije lokalni knez Gudučana unutar većeg plemenskog saveza na tom području, pripadnik vladajuće dinastije, njihov izaslanik kod franačkog dvora koji dobija zadaću dovesti u red susjednog pobunjenog Ljudevita.
Podcjenjujući veličinu pobune biva očito iznenađen veličinom neprijateljskih snaga, poražen i jedva se spašava.
Time navlači Ljudevita na sebe koji sad dolazi kod njega i uništava mu zemlju.
Gubi podršku svojih ljudi koje uz franačku pomoć opet podčinjavanja, možda dolazi do "državnog udara" gdje on preuzima cijelu vlast kao franački čovjek.
Ostajući vjeran Francima i očito imajući dobre veze i naklonost dvora dobiva vlast nad sve širim područjem, najprije Dalmacijom tj. cijelim plemenskim savezom na tom području kojem pripada, potom Liburnijom .
"Liburnija" tj. Lika, Gacka i Krbava kao pridodano područje će imati drugačiji status jer ne pripadaju izvornom plemenskom savezu, što se vidi i kod Porfirogeneta kada nabraja župe u Hrvatskoj više od stoljeća kasnije.
Po njegovu opisu granica Hrvatske one se poklapaju sa teritorijem kojeg je još Borna uspio okupiti pod svoju vlast.
Pogledajte prilog 883166
