Tri priče iz stare Crne Gore

[igracina]

1.
Crnogorac ispod vješala

Doveli Perišu Ivanova pred vješala a paša će:

- Periša, sina smo ti posjekli!
- Jes, bogami!
- Šćer smo ti u harem poveli!
- Jes, bogami!
- Ženu smo ti umorili!
- Jes, bogami!
- Sve smo ti uzeli!
- Nijeste, ne - Periša stade ispod vješala - Crnu Goru mi nijeste uzeli![/quote]




2.
Moli se Bogu i drž’ se Rusije

Vladika i gospodar Crne Gore, Petar I, ležaše na samrtnoj postelji.
Sinovac mu i nasljednik - mladi Rade Tomov, dršćućim glasom ga upita:
- Gospodaru, viđu da ćete umrijet, nego što ću ja sad?
A vladika se uspravi i sjede na postelju, pa mu odgovori:
- Ja ti sad ne mogu pomoć ništa, no ti ove najposljednje riječi od mene: moli se Bogu i drž se Rusije.
To izgovori i u istu minutu predade dušu u ruke gospodnje.




3.
Rob nema imena

U borbama oko Dubrovnika, 1806. godine, zarobe Francuzi dva Crnogorca, i izvedu pred generala Loristona.
- Kako dopade ropstva? - upita general prvoga.
- Nesreća me zarobi! - odgovori Crnogorac. - Dok sam se peo uz jedan vis - da ugrabim slavu - kamen iskliznu ispod opanka - umjesto da se nađem na njegovom vrhu, našao sam se podno njega.
- Kako tebe zarobiše - upita general drugoga.
- Rana me zarobi! - odgovori Crnogorac. - Dok sam jurišao na vašu utvrdu, zrno me udari po desnoj strani - ostao sam da ležim pored utvrde, a sad sam, evo u oku (središtu) njenom!
- A kako se zoveš? - upita general prvoga.
- Rob nema imena! - odgovori Crnogorac.
- A ti? - upita general drugoga.
- Ime mi je poginulo onoga dana, kad sam u ropstvo pao! - odgovori Crnogorac.
- Vi ste, dakle, bezimeni Crnogorci!
- Nijesmo ni to! - Ime svoje zemlje smo nosili dok smo se pod njenom zastavom borili! Kad smo na koljenima pred tuđom - više ga ne možemo nositi!
- Ništa zato - reći će general - bili sa imenom ili bez imena, poslaću vas u Pariz - da vidi Evropa kako se - pred francuskim bojnim stegom - klanjaju i ratnici sa divljeg crnogorskog brijega!
Sjutri dan, tek što je sunce granulo, izvedu zarobljenike u krug kasarne, oko koje je bila udvostručena straža. - Jedan je pipao okrvavljeni zavoj, dok je drugi, zanijet mislima, pogledivao put Crne Gore, i sam sa sobom nešto mrmoljio.
- Mora da je ovaj pameću pomjerio - smijali su se vojnici - a kako i ne bi - vode ga u Pariz! - Kad ovdje ovako mrsi, šta li će tek tamo činiti!
- Praštajte, braćo moja, i ti, zemljo moja! - Crnogorac se prekrsti, a onda u hitrom zaletu, poput strijele kad je tetiva odapne - udari glavom o kameni zid kasarne - samo tihi uzdah, pomiješan sa snagom udarca, oglasi njegovu smrt.
Dok su se vojnici u čudu pitali šta ovo bi, dotle drugi Crnogorac, gledajući mrtvog druga, reče:
- Hvala ti, brate, što svojom smrću dozva i moju smrt! - pa zbaci struku, i rukama razdera zavoje na rani. - Šiknu krv - vojnici navališe na nj - da je zaustave, a on, posrćući ispred njih, samo moljaše: Uzmi je, bože, uzmi što prije.
No, bog mu odmah molbu ne usliši. Umro je petog dana, u zoru, ne okusivši ni koru hljeba, ni kap vode.

 

[Kazanova]

O evo splacina ponovo, sa svojim temama. Nove novcijate. Sada poceo i bajke.

Pa da proanaliziramo malo sta kazu:

1.
Crnogorac ispod vješala

Doveli Perišu Ivanova pred vješala a paša će:

- Periša, sina smo ti posjekli!
- Jes, bogami!
- Šćer smo ti u harem poveli!
- Jes, bogami!
- Ženu smo ti umorili!
- Jes, bogami!
- Sve smo ti uzeli!
- Nijeste, ne - Periša stade ispod vješala - Crnu Goru mi nijeste uzeli!

I nju ce da nategnemo!

2.
Moli se Bogu i drž’ se Rusije

Vladika i gospodar Crne Gore, Petar I, ležaše na samrtnoj postelji.
Sinovac mu i nasljednik - mladi Rade Tomov, dršćućim glasom ga upita:
- Gospodaru, viđu da ćete umrijet, nego što ću ja sad?
A vladika se uspravi i sjede na postelju, pa mu odgovori:
- Ja ti sad ne mogu pomoć ništa, no ti ove najposljednje riječi od mene: moli se Bogu i drž se Rusije.
To izgovori i u istu minutu predade dušu u ruke gospodnje.

Ovu ne bih komentarisao.

Da vidimo sta kaze sledeca:

3.
Rob nema imena

U borbama oko Dubrovnika, 1806. godine, zarobe Francuzi dva Crnogorca, i izvedu pred generala Loristona.
- Kako dopade ropstva? - upita general prvoga.
- Nesreća me zarobi! - odgovori Crnogorac. - Dok sam se peo uz jedan vis - da ugrabim slavu - kamen iskliznu ispod opanka - umjesto da se nađem na njegovom vrhu, našao sam se podno njega.

'teo je da pobegne, znaci. Iz'em ti ja tu slavu.

-Kako tebe zarobiše - upita general drugoga.
- Rana me zarobi! - odgovori Crnogorac. - Dok sam jurišao na vašu utvrdu, zrno me udari po desnoj strani - ostao sam da ležim pored utvrde, a sad sam, evo u oku (središtu) njenom! A ovaj u sred boja 'oce da se izlezava, mrsko mu je ustajat'. i boj biti
- A kako se zoveš? - upita general prvoga.
- Rob nema imena! - odgovori Crnogorac. Nekrstu, us,ro si se od stra' pa si i ime zaboravio.
- A ti? - upita general drugoga.
- Ime mi je poginulo onoga dana, kad sam u ropstvo pao! - odgovori Crnogorac. Junak gine jednom a ovaj precrko i kad su ga samo za ime pitali.
- Vi ste, dakle, bezimeni Crnogorci!
- Nijesmo ni to! Nijesu tada poznavali termin Crnogorac, ne bogomi, nije se Milo tada ni rodio-Ime svoje zemlje smo nosili dok smo se pod njenom zastavom borili Kad je bila vecina i cuvala im zaledjinu, a ni ime svoje otadzbine se ne nosi u dzepu! Kad smo na koljenima pred tuđom - više ga ne možemo nositi! Izbili im iz ruke, pih... samo se znaci busaju recima u grudi- Ništa zato - reći će general - bili sa imenom ili bez imena, poslaću vas u Pariz da vidite svet- da vidi Evropa kakvi su Jetiji -pred francuskim bojnim stegom - klanjaju i ratnici sa divljeg zapada crnogorskog brijega!
Sjutri dan, tek što je sunce granulo, izvedu zarobljenike u krug kasarne, oko koje je bila udvostručena straža.Vala neke opasne zverke rek'o bih :wink: - Jedan je pipao okrvavljeni zavoj menjao uloske, dok je drugi, zanijet mislima mozda je neki zanesen, otkud znas?, pogledivao put Crne Gore, i sam sa sobom nešto mrmoljio ovom nema spasa.
- Mora da je ovaj pameću pomjerio a vi ste to pre mene uocili, izvinite Francuzi- smijali su se vojnici pa videli neke budale - a kako i ne bi - vode ga u Pariz! - Kad ovdje ovako mrsi, šta li će tek tamo činiti!
- Praštajte, braćo moja, i ti, zemljo moja! I Petar se zaplace, pri prvim petlovima i bi ga zao sto se 'nako sramotno odrece Isusa - Crnogorac se prekrsti, a onda u hitrom zaletu, poput strijele ka' munja bre, kakva strela, yebala te ona kad je tetiva odapne - udari glavom o kameni zid kasarne rekoh da mu nema spasa - samo tihi uzdah, pomiješan sa snagom udarca, oglasi njegovu smrt joj majko, ala boli ova sasava glava.Dok su se vojnici u čudu pitali šta ovo bi, dotle drugi Crnogorac, gledajući mrtvog druga, reče:
- Hvala ti, brate, što svojom smrću dozva i moju smrt! - pa zbaci struku, i rukama skinu uloske, kad... nema vise menstruacije, pa pogleda ocima u vojnike a oni goli sve od pola na dole... - Šiknu krv - vojnici navališe na nj - da ga... jer ne videse zensko, boga pitaj od kad, a on, stenjuci ispod njih, samo moljaše: Uzmi je, (nevinost prim. A.) bože, uzmi što prije.
No, bog mu odmah molbu ne usliši. Umro je petog dana, u zoru, ne okusivši ni koru *, ni kap vode. jer ne stize od silne yeb...

 

[aleks1]

Za Gazdaricu:

Ja sam mislio da si najavila da ces da zaustavis ovu hiperprodukciju tema o Crnoj Gori, od kojih mnoge koje otvara igracina nemaju veze sa istorijom kao naukom. Nije meni uopste problem da pocnem da otvoram vise tema O CG dnevno, pa ti vidi sta ces sa inflacijom njih!

 

[PAC-PAC]

ЧЕТВРТА ПРИЧА

Играо се Играчина, играо па заиграо те не примети септичку јаму, миц по миц и упаде у њу.

НАРАВОУЧЕНИЈЕ ПРИЧЕ:

СВАКА ПТИЦА СВОМЕ ЈАТУ ЛЕТИ.