Tri najveće tajne

Ljubo2

Iskusan
Poruka
5.650
Da bi znali Istinu o postojanju materije, žibota i Univerzuma,sa značenjem posledice, nužno je da saznamo istinu o njihovom njihovog Uzroku. O kojemu ne znamo gotovo ništa. Znamo samo da postoje tri mogućnosti o tome ko ili šta bi Uzrok mogao da bude, ali te tri mogućnosti su dnas ujedno i tri najveće svetske tajne koje naučno još uvek nisu rešene.

Ptva tajna
U fizici je otkriveno da su materija, život i Univerzum nastali po načinu samopokretanja nematerijalnog Kvantnog vakuuma, koji sa stanovišta fizike izgleda kao Ništa. Međutim, šta je Kvantni vakuum i kako je bilo moguće da iz nečega koje izgleda kao NIšta, nastane Univerzum kao Nešto, to fizičari ne znaju. Jer pomoću fizičkih čunih i eksperimentalnih metoda , koje su za istraživanje nematerijalnog Kvantnog vakuuma, neupotrebljive, fizičari o Kvantnom vakuumu ne mogu da saznaju ništa. Zzbog čega je Kvantni vakuum za fizičre danas jedna od najvećin naučno nerešenih tajni. A time ujedno i jedna od najvećih tajni o Uzroku Univerzume, koji je nastako po načinu samopokretanja Kbantnog vakuuma.

Duga mtajna
Druga tajba jea Bug, za kojeg se veruje da je stvori svet iz Ništa. Ovo verovanje je preuzeto iz spisa starih nestalih naprefnih civilizacija koje su živele na Zemlji pre nas. Različite svetske religije izmišljaju šta bi Bog mogao da bude i u to izmišljeno veruju, ali pouzdano o Bogu i dalje još uvek niko ništa ne zna. Jedino što možemo da konstatujenoj, este, da je verovanje u Boga, kooji je stvorio svet iz Ništa, podudarno sa otkrićem fizike da je Univerzum nastao samopokretanjem nematerijalnog Kvantnog bakuuma, koji izgleda kao Ništa. Iz čega sledi zakjljučak da su Bog i Kvantni vakuum jedan i isti, ljudima nepoznati prirodni fenomen.

Treća tahna
Svest je nešto o čemu se svi naučnici i svi ljudi sveta slažu da postoji. Na primer, svi ljudi sveta znanju da je čovek svesno biće, ali o postojanju Svesti još uvek nikakvih čulnih, tj. naučnih dokaza nema. Po svemu sudeći, zato što ni Svest nije materijalna, pa je Svest, dakle, nešto drugo, koje bi, isto kao i Bog, moglo da bude identično nematerujalnom Kvantnom vakumu.

Sve ovo podrazumeva, ako želimo da pokušamo da otkrijemo tajnu postojanja Uzroka materije, života i univerzuma, tada treba da krenemo od Svesti, jer o Svesti je ipak nešto što nam je poznato, jerr mi sami smo Svest. Koju možemo da spoznamo u sebi. Što podseća na religijsku dogmu o Bogu, koja kaže "da Boga možemo spoznati samo u sebi". Pa ako je dogma o Bogu preuzeta iz starih sisa nestalih civilizacija, to bi treebalo da znači da reči pojam "Bog", kada se prevede na nama razumljiv jezik, trebalo da znači, "Svestt".

Šta vi mislite o svemu ovome?







 
Turio si u isti koš kvantni vakuum, Boga i svest, sugerišući da su oni u suštini jedno te isto. To je pogrešno po mom mišljenju. Samo zato što su ove tri stvari trenutno nedovoljno objašnjene, ne znači da su iste. Naučna nepoznanica nije isto što i religijski koncept, a to nije isto što i fenomen svesti.
Drugo, to što kažeš da o kvantnom vakuumu "ne možemo znati ništa" jer je "nematerijalan", apsolutno nije tačno. Kvantna teorija vakuuma je dobro istraženo polje fizike sa eksperimentalnim potvrdama (npr. Kazimirov efekat, kvantne fluktuacije, itd). Problem nije da se "ništa ne zna", nego da se još uvek ne zna sve. To je velika razlika.

Dalje, nema dokaza da su religijska učenja o Bogu "preuzeta iz starih nestalih civilizacija". To je samo tvoja nedokazana pretpostavka.

Tvrdnja da je verovanje u Boga "podudarno" sa kvantnom fizikom je pseudonaučna: podudarnost u jeziku nije isto što i fizička ili filozofska ekvivalencija.

To što kažeš da ako želimo da saznamo "uzrok" Univerzuma (što je potpuno iluzorno i nekompatibilno razmišljanje, ne znamo ni "uzrok" zelene boje), moramo početi od svesti jer je ona "nama poznata". To ti je tipičan skok bez osnove: činjenica da posedujemo subjektivno iskustvo ne znači da je svest temelj kosmosa. To je tipična antropocentrična greška, tj projektovanje ljudskog iskustva na celu stvarnost. I na kraju (a nije to sve, ali nemam više vremena) - cela tvoja argumentacija kontantno meša empirijske pojmove (fizika, eksperimenti) sa metafizičkim i religijskim (Bog, svest). Nauka i religija koriste različite metode I imaju različite ciljeve. Njihovo spajanje bez jasnih kriterijuma vodi u konfuziju (eventualno prozu, fikciju, poeziju, umetnost i štatijaznam), ali sigurno ne vodi u konkretno objašnjenje.
 
Свест не постоји, постоји само свесност. Исто као што на пример љубав не постоји, већ постоји само вољење. Не постоји говор, постоји говорење, итд. У том смислу, не може постојати Свест која није свесна себе, већ постоји само свесност. А ко је онда свестан, то је питање, ми бисмо рекли Бог. Можда се може стање свесности назвати Свешћу, али онда Свест не може да буде несвесна саме себе, па да ствара како би откривала саму себе.
 
To ti je tipičan skok bez osnove: činjenica da posedujemo subjektivno iskustvo ne znači da je svest temelj kosmosa. To je tipična antropocentrična greška, tj projektovanje ljudskog iskustva na celu stvarnost.
Пусти Љубу, он ће те сада затрпати километарским постовима у којима ће ти објашњавати своја учења. Ако имаш живаца да то читаш и дискутујеш, срећно ти било.

Али независно од те ваше врле будуће дискусије, ја морам да у пар речи прокоментаришем ово што си написао.

Пусти на тренутак речи и појмове и обрати пажњу на своју тренутну ситуацију у свету и на оно што те окружује и што зовеш стварност.
Видећеш испред себе овако нешто.
arms_fp02.jpg


Дакле видећеш једну обојену сферу испуњену сликама. У њој и слику коју зовеш своје тело, две руке и део носа.
То је твоја представа коју зовеш "реалност".
Сада обрати пажњу.
Те обојене слике испред тебе мењају се обликом и величином кад год се помериш.
Одмакни руку од себе и видећеш да се она тиме смањила. Дакле, глагол "смањити" у опису тог догађаја померања руке постоји. Он је ту постојећи међу осталим глаголима и описује чињеницу да се у твом видном пољу тим померањем руке нешто смањило. Факт.
И једноставно питање је шта се ту смањило? Да ли се смањила "рука" или "слика руке"?
Наравно, одговор је да се смањила "слика руке". Али онда је то што видиш испред себе слика?! Зар не? :think:
И она је испред главе, а не у глави?! Опет зар не?
Ово ти јасно може показати да је оно што зовеш реалност твоја представа и да је она субјективна. Да је то буквално твоја свест.

Имаш ли нешто да приговориш овом? Шта каже твоја наука?
Претпостављам шта каже, тако да у ствари не мораш да одговараш. Штета само што су постојали један Џон Лок и један Џорџ Баркли, тако да.. грешиш. Свет изван свести нимало не личи на оно што опажаш. Не само да не личи већ се суштински разликује.

А сада настави разговор са Љубом.
 
Poslednja izmena:
Пусти Љубу, он ће те сада затрпати километарским постовима у којима ће ти објашњавати своја учења. Ако имаш живаца да то читаш и дискутујеш, срећно ти било.

Али независно од те ваше врле будуће дискусије, ја морам да у пар речи прокоментаришем ово што си написао.

Пусти на тренутак речи и појмове и обрати пажњу на своју тренутну ситуацију у свету и на оно што те окружује и што зовеш стварност.
Видећеш испред себе овако нешто.
arms_fp02.jpg


Дакле видећеш једну обојену сферу испуњену сликама. У њој и слику коју зовеш своје тело, две руке и део носа.
То је твоја представа коју зовеш "реалност".
Сада обрати пажњу.
Те обојене слике испред тебе мењају се обликом и величином кад год се помериш.
Одмакни руку од себе и видећеш да се она тиме смањила. Дакле, глагол "смањити" у опису тог догађаја померања руке постоји. Он је ту постојећи међу осталим глаголима и описује чињеницу да се у твом видном пољу тим померањем руке нешто смањило. Факт.
И једноставно питање је шта се ту смањило? Да ли се смањила "рука" или "слика руке"?
Наравно, одговор је да се смањила "слика руке". Али онда је то што видиш испред себе слика?! Зар не? :think:
И она је испред главе, а не у глави?! Опет зар не?
Ово ти јасно може показати да је оно што зовеш реалност твоја представа и да је она субјективна. Да је то буквално твоја свест.

Имаш ли нешто да приговориш овом? Шта каже твоја наука?
Претпостављам шта каже, тако да у ствари не мораш да одговараш. Штета само што су постојали један Џон Лок и један Џорџ Баркли, тако да.. грешиш. Свет изван свести нимало не личи на оно што опажаш. Не само да не личи већ се суштински разликује.

А сада настави разговор са Љубом.
Dobro, ti si ovde postavio pitanja, odgovorio na pitanja, pozdravio se i otišao.

Ne znam što sam ti ja uopšte trebao. :mrgreen:

P.S. ne znam kako si samo zaključio da ja mislim da "svet izvan svesti liči na ono što opažamo", ali ajde, računam da ti je tako bilo lakše da odgovoriš sam sebi.
 
Turio si u isti koš kvantni vakuum, Boga i svest, sugerišući da su oni u suštini jedno te isto. To je pogrešno po mom mišljenju. Samo zato što su ove tri stvari trenutno nedovoljno objašnjene, ne znači da su iste. Naučna nepoznanica nije isto što i religijski koncept, a to nije isto što i fenomen svesti.
Ako znaš da ove tri stvari nisu doboljno objašnjenje, kako znaš da nisu iste? Ja znam da jesu. Po tome što sam dao dokaze i logiku da samo Svest postoji i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji: naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumebanje. Zar bi Bog mogao da bude nešto drugo of zoga? Ili Kvantni vakuum iz kojega je nastao UNiverzum, koji se ne sastoji ni od čega drugog do od tih sedam fizičkih i psihičkih radnji.
Drugo, to što kažeš da o kvantnom vakuumu "ne možemo znati ništa" jer je "nematerijalan", apsolutno nije tačno. Kvantna teorija vakuuma je dobro istraženo polje fizike sa eksperimentalnim potvrdama (npr. Kazimirov efekat, kvantne fluktuacije, itd). Problem nije da se "ništa ne zna", nego da se još uvek ne zna sve. To je velika razlika.
Kvantni efekaz, kvantni fluktuacije - to su samo imena za fenomene vezane za Kvantni vakuum, z akoje fizičari nemaju nikakvo objašnjenje. Ali to je nebitno, ako se ta dva fenomena mogu opisati rečima "kretanje" ili "vibracija", sa značenjem opažljivih fizičkih radnji, bez kojih svesnosti ne bi moglo da bude, kao predmeta psihičkih radnji opažanja, oasećanja i pamćenja, tj. predmeta svesnosti, bez kojih Svestu, kao vršioca tih radnji, ne bi moglo da bude.
Dalje, nema dokaza da su religijska učenja o Bogu "preuzeta iz starih nestalih civilizacija". To je samo tvoja nedokazana pretpostavka.
Ima dokaza. Hinduisti i hrišćani veruju da je Bog trojedan. Jedino što znamo da postoji, tako što se večoto pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja, je Svest. Ima dokaza da su Vavilonci, Sumerani i stari Egipćani verovali u Božamski trojednost.
Tvrdnja da je verovanje u Boga "podudarno" sa kvantnom fizikom je pseudonaučna: podudarnost u jeziku nije isto što i fizička ili filozofska ekvivalencija.
Verovanjne u Boga nije podudarno sa kvantnom fizikom, zato što ni vernici u Boga, ni kvantni fizičari pojma nemaju o čemu pričaju. Ali verovanje u trojednog Boga je podudarno sa sa Trojednom Svešću, kao vršiocem fizičkih i psihičkih radnji od kojih se Univerzum sastoji, koji je nastao samnaprezanjem i samopokretanjem Kvantnog vakuuma, kao polja Svesti, koja je jeduni poznatog nam faktpra koji raspolaže sposobnostima fizičke i psuhučke radnje da vrši.
To što kažeš da ako želimo da saznamo "uzrok" Univerzuma (što je potpuno iluzorno i nekompatibilno razmišljanje, ne znamo ni "uzrok" zelene boje), moramo početi od svesti jer je ona "nama poznata". To ti je tipičan skok bez osnove: činjenica da posedujemo subjektivno iskustvo ne znači da je svest temelj kosmosa. To je tipična antropocentrična greška, tj projektovanje ljudskog iskustva na celu stvarnost. I na kraju (a nije to sve, ali nemam više vremena) - cela tvoja argumentacija kontantno meša empirijske pojmove (fizika, eksperimenti) sa metafizičkim i religijskim (Bog, svest). Nauka i religija koriste različite metode I imaju različite ciljeve. Njihovo spajanje bez jasnih kriterijuma vodi u konfuziju (eventualno prozu, fikciju, poeziju, umetnost i štatijaznam), ali sigurno ne vodi u konkretno objašnjenje.
Ti još uvek nisi načisto stim da su materija. žovot i Univerzum nastali samonaprezanjem i samopokretanjem Kvantnog vakuuma (reorija Velikog praska) I nisi načisto s tim da se Univerzum i život u Univerzumu ne sastoje ni od čega drugog do od sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji koje sam gore naveo. I nisi načisto s tim da te fizičke i psihičke radnje ne mogu postojati same po sebi, bez vršioca koji raspolaže sposobnostuma da ih vrši. I nisi načisto s tim da je svakom čoveku, kao svesnom biću i kao deliću Univerzuma, poznato da da je Svest jedina koja postoji i koja raspolaže sposobnostima da te radnje vrši.

Sizife, znanje fizike i teologije, ovakvo kakvo poznajemo, je nespojivo jedno sa drugim. Sve dok do kraja ne objasnim Svest. Da bi tek tada to objašnjenje mogli da spojimo i sa fizikom i teologijom, kao i sa svim ostalinm naukama, podrazumevajući i metafiziku. Pa čak i svetske ideologije i politike. Jer sve što se dešava u Univerzumu, dešava se po zakonima Svesti u nikakvim drugim zakonima.

Da bi se na krju shvatilo da su Kvantni vakuum, Bog i Svest jedno i isto, najvažnija stvar je dokazati i objasniti da se Univerzum i život, koji su nastali samopokretanjem Kvantnog Vakuuma, ne sastoje ni od čega drugog do od sedam fizičkih i psihičkih radnji, koje ne mogu postojati same po sebi, bez Svesti kao Vršioca, koji raspolaže sposobnostima da ih vrši ili ne vrši. Kad ih vrši, fizički se manifestuje kao Univerzum i život, a kad ih ne vrši, manifestuje se kao nematerijalni Kvantni vakuum. I to je sva mudroet u vezi postojanja i Kvantnog vakuuma, i Boga i Svesti.

Ako želiš možemo opširnije da razgovaramo o tome da se Univerzum ne sastoji ni od čega drugog do od sedam fizičkih i psihičkih radnji, koje su ključ razumebanja postojanja sveukupne stvarnosti.
 
Свест не постоји, постоји само свесност. Исто као што на пример љубав не постоји, већ постоји само вољење. Не постоји говор, постоји говорење, итд. У том смислу, не може постојати Свест која није свесна себе, већ постоји само свесност. А ко је онда свестан, то је питање, ми бисмо рекли Бог. Можда се може стање свесности назвати Свешћу, али онда Свест не може да буде несвесна саме себе, па да ствара како би откривала саму себе.
Iz ovoga što si rekao ispada da ti tvrdiš da samo fizičke i psihičke radnje postoje i to same po sebi, beu vršioca koji raspolaže sposobnosima da ih vrši. U stvarnosti stvari tako ne stoje, a to nije ni logično. Svest je ta koja postoji, a ne njena svesnost. Svesnost je stanje Svesti u koje Svest sebe dovodi u vreme kada fizičke i psihičke radnje vrši. Drugo stanje Svesti je nesvesnost, u koje Svest sebe dovede kad prestanje fizičke i psihičke radnje da vrši.
 
Пусти Љубу, он ће те сада затрпати километарским постовима у којима ће ти објашњавати своја учења. Ако имаш живаца да то читаш и дискутујеш, срећно ти било.
Ja mogu da pišem kilometarske postove, zato što se stvarnost manifestuje na bezbroj različitih način i što se niti i jedna od tih različitih manifestacija ne može objasniti ako ne znamo da objasnimo Svest. Zato što su to su sve te manifestacije samo bezbrojne različite mogućnosti pomoću kojih Svest može da se manifestuje. Ona može da se manifestuje i kao Nebo i Zemlja i vatra i voda i kao kamen i kao čovek itd. Iako je objašnjenje postojanja Svesti vrlo prosto. Sve noguće svoje manifestacije čini uz pomoć svojim samo sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. Razlika je samo u informacojama po kojima se ona kreće i radi, pa makar se radilo o tako drastičnoj razlici kao što je razlika između jednog kamena i čoveka. Po onfomaciji o kamenu, Svest će da gradi kamen i manifestuje se kao mamen. A po informacji o obliku i građi tela čoveka, ona će da gradi čoveka i manifestuje se kao čovek. Ali to je relativno. Pod određenim okolnostima i uslovima mineral kamena može preko biljke da dospe u telo čoveka i po informaciji o ćoveku unutar čoveka, počeće da graddi telo čoveka i ponaša se kao čovek. A kad čovek umre i zakopaju ga u zemlju, telo čoveka će po informaciji o zemlji i kamenju, ponovo početi fizički da se manifestuje kao kamen.

Pokušaj pomoću Šopehhauerove filozofije da objasniš sve ovo što sam ja sada objasnio ili pokušaj ako možeš pomoću Šopenhauerove filozofije da oboriš ovo što sam ja objasnio. P ako ne možeš - a sigurno me možeš - neće ti ostati ništa drugo već da se okaneš Šopenhauera i njegove glupr filozofoje, koja ne objašnjava ništa. I konačno prihvatiš Ljubinu filozofiju koja objašnjava sve.
 
Iz ovoga što si rekao ispada da ti tvrdiš da samo fizičke i psihičke radnje postoje i to same po sebi, beu vršioca koji raspolaže sposobnosima da ih vrši. U stvarnosti stvari tako ne stoje, a to nije ni logično. Svest je ta koja postoji, a ne njena svesnost. Svesnost je stanje Svesti u koje Svest sebe dovodi u vreme kada fizičke i psihičke radnje vrši. Drugo stanje Svesti je nesvesnost, u koje Svest sebe dovede kad prestanje fizičke i psihičke radnje da vrši.

Да, заправо саме радње су личност односно Бог. Бог је вољење. Бог је свесност. Бог је истинитост.

Свест не значи ништа, то је само име, једино свесност значи нешто.
 
Да, заправо саме радње су личност односно Бог.
Radnje ne mogu postojati same po sebi i vršiti same sebe. Mora da postoji vršilac koji ih vrši. Na prmer, fizičari kažu "sve je energija, a energiju definišu kao sposobnost kretanja u rada. Oni su takođe otkrili da se energija manifestuje još i kao svetlost i elektricitet. Ali, otkrili su još i to da energija nastaje iz nematerijalnog Kvantnog vakuuma, koji izgleda kao NIŠTA. Pa ako predpostavimo da postoji Bog koji je stvorio svet iz Ništa, to bi onda značili da ni Bog nije materijalan i da i on izgleda kao Ništa. Odnosno, da je Bog sam taj Kbantni vakuum, koji raspolaže fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, pa bi onda bilo logično, kad opažamo energiju, tj. svetlos i elektricitet, da mi tada opažamo samog Boga, koji se napreže, kreće i svojim kretanjem i radom od sebe samoga stvara Univerzum i čoveka u Univerzumu.
Бог је вољење. Бог је свесност. Бог је истинитост.
Ovde sada nastaje problem. Voljenje nije postojanje. Voljenje se manifestuje kao doživljaj, kao psihička radnja, koja tajiđe ne može da postoji sama po sebi i vrši samu sebe, isto kao i fizička radnja kretanja. Kao što miora da postoji kretač koji se kreće, tako mora da postoji i onaj koji raspolaže sposobnošću da nešto voli. Pa ako je Bog taj koji je sposoban da voli, onda je on taj isti Kretač koji je sposoban da se kreće, kojeg opažamo kao energiju.

Ali, ako je taj koji raspolaže fizičkom sposobnošću da se napreže i kreće, onaj isti raspolaže i psihičkom sposobnošću da voli, onda on nije Bog, već Svest. Je mi iz iskustva sebe samih kao energetkskih i svesnih bića, znamo da i mi ljudi takođe raspolažemo fizičkim i psihičkim sposobnostima kretanja i violjenja i da su te fizičke i psihičke radnje uslov naše svesnosti. Kad vršimo te fizičke i psihičke radnje, mi smo budni i svesni, a kad ne vršimo, ni tada spavamo i nismo svesni ničega. I upraco svesnost je ono glavno i suštimsko po čemu Svest jeste Svest. Kao i ono suštinsko po čemu bi Bog mogao da bude Bog. Jer kako bi Bog mogao da stvori ovaj materijalni, živi i svesni svet, kad i sam ne bi bio Svest, tj. kad ne bi mogao ništa da oseće, ni zna, niti da se napreže, kreće i radi?

I druga stvar je pitanje od čega je Bog stvorio svet, od kojeg materijala? Logoka kaže da iz Ništa me može nastati nešto, već samo Nešto. A imajući na umu da je Bog jedini koji postoji i da je on taj koji raspolaže fizičkim i psihičkom sposobnostima, onda ne postoji druga mogućnost da stvori Univerzum i čoveka u Univerzumu, već da ih stviti iz sebe samoga, kao organizovane oblike svog ličnog kretanja i rada, poput atoma, nebeskih tela, galaksija i tela ćelija, biljaka, životinja i ljudi. Koji svi, odrefa, isto kao i Bog, mogu i da se kreću i opažaju, osećaju i pamte svoje kretanje. Pa su u tom slučaju Bog i Univerzum jedno i isto. To je stanovište i filizofskog pravca zvanog "panteizam". Dakle, po ovoj fičozofiji i čovek je Bog. A pošto je čovek Svest, to znači da je i Bog, Svest. Da nije tako, onda one verske dogme, po kojima je "Bog stvorio čoveka na svoju sliku i priliku" i "da Boga možemo sposznati samo u sebi", ne bi imale nikakvu vrednost.
Свест не значи ништа, то је само име, једино свесност значи нешто.
Pa i "Bog" je samo ime. Koje takođe ne znači ništa, ako nemamo nikakav dokaz da on postoji. A kao što je poznato, nemamo. A za fizičke i psihičke radnje imamo dokaz, kao i za svesnost koja se pomoću njih stvara. A pošto fizičke i psihičke radnje ne mogu da psstoje same po sebi i vrše same sebe, bez vršioca koji raspolaže sposobnostima da ih vrši i pomoću njih dovodi sebe u stanje svesnosti, onda je logučnije Vršioca tih radnji zvati imenom "Svest", nego imenom "Bog". Mada, samo ime koje ćemo da damo tom Vršiocu, uopšte nije ni važno, već je samo važan pojam koji iza tog imeba stoji, a to će uvek da bude ono koje postoji i raspolaže sposobnostima vršenja fizičkih i psihičkih radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Pomoću kojih postoji sam po sebi, kao svoj i uzrok i posledica, tako što se večito, po princippu "jaje-pile-koka" pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja.
 
Ozimane, tvoj primer sa rukom koja drugačije izgleda kad je približiš ili udaljiš me dovodi do sledećeg argumenta - ako uzmeš metar (ili neko drugi ako ga uzme) i izmeriš dužinu ruke ona će uvek biti ista. Kako je to moguće ako je ruka samo slika i predstava?
 
netoćno,bog nepostoji
Postoji samo ono koje raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, a kojim imenom ćemo to da zovemo, nebitno je. Evo dokaza:

Prvi dokaz:
Umimo za primer sve lčjude sveta, koji se bave nnajrazličitijim zanimanjima, čiji rezultati rada, iako su drastično različiti, ipak, svi oni, da bi izvršili svoje radnje zadatke rade isto: naprežu se i kreću se, opažaji svoke naprezanje i kretanje, osećaju, pamte, misle i razumeju. Različite su samo informacije, tj. ideje, po kojima se oni naprežu kreću i rade.. Koje se takođe stvaraju uz pomoč tih istih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.

Drugi dokaz:
Materijalni oblici, atomi, nebeska tela, galsksije, kao i teka ćelija, biljaka, žovotinje i ljudi, nemaju značenje postojanja. Zato jer sve su to samo visoko razvijene organizacije kretanja i rada onoga koji postoji kao najprvo, a to je ono koje raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, pomoću kojih, od sebe samoga, sve te organizacije kretanja i rada gradi. Naravno, opet je razlika između svih tih materijalnih oblika je samo u informacijama, tj. idejama, po kojima živa i svesna energija sve ove oblike gradi.

Na primer, sva organska bića na Zemlji - ćelije biljke, životinje i ljude - gradi materija uzeta od tela planete Zemlje, koju u našem neznanju smatramo mrtvom. A koja to nije, jer raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. UZ pomoć kojih, od sebe same može putem samoorganizovanja, da sagradi telo sveke. ćelije, biljke. životinje ili čoveka, samo kad se dograbi informacijueo obliku tela i građe bulo kojega od ovih mateijalnih oblika. I pod uslovom da postoji potrebna okolnost u kojoj je stvaranje tih materijalnih oblika moguće. Uz napomenu da je materija planete Zemlje ta koja sama stvorila i okolnosti pomoću kojih će da stvara organska bića na Zemlji, kao i informacije po kojima će da ih stvara.

Sve se ovou fozici, biologiji, kao i psihologiji odavno zna i neverovatno je kako je moguće da i pored sveg ovog znanja verske institucije, koje nam pričaju bajke za malu decu i vernici, još uvek postoje.

I ne samo verske, već i političke institucije, koje po svojim izmiščkenim zakonima vode svet iz katastrofe u katastrofu, pored znanja iz prirodnih nauka o prirodnom zakonu Harmonije i dobra ili zakonu "ljubavi" , po kojem su sve materijalne forme u Univerzumu sagrađene, pomoću kojih se najlakše ostvaruje dugovno i materijalno blagostanje svih živih i svesnih subjekata koji ive materijalne forme grade. Među koje spada i ljudski organizam kao jedan od najsavršenijih. Koji može da posluži kao mini model za gradnju čovečanstva kao živog i svesnog bića. S obzitom da evolucija cele prirode upravo tako i teče. Prvo po principz ljubavi, harmonije i dobra elementarne čestice su napravile atome. Pa po istom principu su posle atomi napravili nebeska tela. Pa nebeska tela, galaksije kao svoje harmonične oblike kretabja i rada,

Da bi, zatim, aromi na planetama po istom principu sagradili jednoćelijske organizma. Pa jednićelijski organizmi, tela biljaka, žovotinja i ljudi. Da bi danas ljudi po istom principu od sebe samih napravili Čovečanstvo kao živo i svesno biće, poput ljudskog organizma.

To je sada tekuća razvojna faza organske prirode. I imajući na umu da se sve ovo u nauci takođe odavno zna i da ja ništa ne izmišljam, sada je pitanje šta političari i političke i svetske institucije još uvek na Zemlji eksperimentiđu sa ljudima i vode ih iz katastrife u katastrifu? Hajde, političari - razlaz - i dozvolite naučnicima da po principu Zakona harmonije i dobra ujedine i organizuju i urede ljudsko društvo.

Dok god to ne uradimo ni životinje, da bi preživele, neće moćo da prestanu uzajamno da se žderu. Jer kad se ljudi ujedine i kad se napravi trajni svetski mir, tada će celo Čovečanstvo i cela organska priroda da se spoje sa duhovnim svetom, iz kojeg dolaze sve duše (aure) životinja i ljudi na Zemlji i materijalizuju se. To spajanje sa duhovnim svetom će da bude uslov da svi ljudi i sva organska bića telepatski, informatički povežu u jedno živo i svesno biće. Kao što ljudska aura ili duša sve ćelije i organe u ljudskom telu telepatski povezuke i jedno živo i svesni biće.

Tada će svi ljudi i sva bića da steknu i sposobnost da energiju potrebnu za održavanje svojih tela crpu direktno iz Duhovnog sveta, koji je Kolektivna svest cele organske prirode, pa posle bića na Zemlji više neće morati uzajamno da se proždiru da bi preživela. I tada će, kako u Bibliji stoji, !lav i jagnje moći u iru da spavaju zajedno".

Ada je moguće živeti i bez hrane i vode, pogledajte vide o argentincu VUktoru Truvianu, koji već sedam godina ništa niti jede, niti vodu pije i još se hvali kao se udebljao. Onn nije jedini primer u sveti, a takvih primera je bilo uvek i ranije.

 
Ozimane, tvoj primer sa rukom koja drugačije izgleda kad je približiš ili udaljiš me dovodi do sledećeg argumenta - ako uzmeš metar (ili neko drugi ako ga uzme) i izmeriš dužinu ruke ona će uvek biti ista. Kako je to moguće ako je ruka samo slika i predstava?
neće UVEK nego samo dok god ima SVESTI koja to opaža i meri i u čijoj se predstavi to sve dešava.van te svesti ne postoje nikakvi metri i mere i dužine itd
 
Postoji samo ono koje raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, a kojim imenom ćemo to da zovemo, nebitno je. Evo dokaza:

Prvi dokaz:
Umimo za primer sve lčjude sveta, koji se bave nnajrazličitijim zanimanjima, čiji rezultati rada, iako su drastično različiti, ipak, svi oni, da bi izvršili svoje radnje zadatke rade isto: naprežu se i kreću se, opažaji svoke naprezanje i kretanje, osećaju, pamte, misle i razumeju. Različite su samo informacije, tj. ideje, po kojima se oni naprežu kreću i rade.. Koje se takođe stvaraju uz pomoč tih istih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.

Drugi dokaz:
Materijalni oblici, atomi, nebeska tela, galsksije, kao i teka ćelija, biljaka, žovotinje i ljudi, nemaju značenje postojanja. Zato jer sve su to samo visoko razvijene organizacije kretanja i rada onoga koji postoji kao najprvo, a to je ono koje raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, pomoću kojih, od sebe samoga, sve te organizacije kretanja i rada gradi. Naravno, opet je razlika između svih tih materijalnih oblika je samo u informacijama, tj. idejama, po kojima živa i svesna energija sve ove oblike gradi.

Na primer, sva organska bića na Zemlji - ćelije biljke, životinje i ljude - gradi materija uzeta od tela planete Zemlje, koju u našem neznanju smatramo mrtvom. A koja to nije, jer raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. UZ pomoć kojih, od sebe same može putem samoorganizovanja, da sagradi telo sveke. ćelije, biljke. životinje ili čoveka, samo kad se dograbi informacijueo obliku tela i građe bulo kojega od ovih mateijalnih oblika. I pod uslovom da postoji potrebna okolnost u kojoj je stvaranje tih materijalnih oblika moguće. Uz napomenu da je materija planete Zemlje ta koja sama stvorila i okolnosti pomoću kojih će da stvara organska bića na Zemlji, kao i informacije po kojima će da ih stvara.

Sve se ovou fozici, biologiji, kao i psihologiji odavno zna i neverovatno je kako je moguće da i pored sveg ovog znanja verske institucije, koje nam pričaju bajke za malu decu i vernici, još uvek postoje.

I ne samo verske, već i političke institucije, koje po svojim izmiščkenim zakonima vode svet iz katastrofe u katastrofu, pored znanja iz prirodnih nauka o prirodnom zakonu Harmonije i dobra ili zakonu "ljubavi" , po kojem su sve materijalne forme u Univerzumu sagrađene, pomoću kojih se najlakše ostvaruje dugovno i materijalno blagostanje svih živih i svesnih subjekata koji ive materijalne forme grade. Među koje spada i ljudski organizam kao jedan od najsavršenijih. Koji može da posluži kao mini model za gradnju čovečanstva kao živog i svesnog bića. S obzitom da evolucija cele prirode upravo tako i teče. Prvo po principz ljubavi, harmonije i dobra elementarne čestice su napravile atome. Pa po istom principu su posle atomi napravili nebeska tela. Pa nebeska tela, galaksije kao svoje harmonične oblike kretabja i rada,

Da bi, zatim, aromi na planetama po istom principu sagradili jednoćelijske organizma. Pa jednićelijski organizmi, tela biljaka, žovotinja i ljudi. Da bi danas ljudi po istom principu od sebe samih napravili Čovečanstvo kao živo i svesno biće, poput ljudskog organizma.

To je sada tekuća razvojna faza organske prirode. I imajući na umu da se sve ovo u nauci takođe odavno zna i da ja ništa ne izmišljam, sada je pitanje šta političari i političke i svetske institucije još uvek na Zemlji eksperimentiđu sa ljudima i vode ih iz katastrife u katastrifu? Hajde, političari - razlaz - i dozvolite naučnicima da po principu Zakona harmonije i dobra ujedine i organizuju i urede ljudsko društvo.

Dok god to ne uradimo ni životinje, da bi preživele, neće moćo da prestanu uzajamno da se žderu. Jer kad se ljudi ujedine i kad se napravi trajni svetski mir, tada će celo Čovečanstvo i cela organska priroda da se spoje sa duhovnim svetom, iz kojeg dolaze sve duše (aure) životinja i ljudi na Zemlji i materijalizuju se. To spajanje sa duhovnim svetom će da bude uslov da svi ljudi i sva organska bića telepatski, informatički povežu u jedno živo i svesno biće. Kao što ljudska aura ili duša sve ćelije i organe u ljudskom telu telepatski povezuke i jedno živo i svesni biće.

Tada će svi ljudi i sva bića da steknu i sposobnost da energiju potrebnu za održavanje svojih tela crpu direktno iz Duhovnog sveta, koji je Kolektivna svest cele organske prirode, pa posle bića na Zemlji više neće morati uzajamno da se proždiru da bi preživela. I tada će, kako u Bibliji stoji, !lav i jagnje moći u iru da spavaju zajedno".

Ada je moguće živeti i bez hrane i vode, pogledajte vide o argentincu VUktoru Truvianu, koji već sedam godina ništa niti jede, niti vodu pije i još se hvali kao se udebljao. Onn nije jedini primer u sveti, a takvih primera je bilo uvek i ranije.

upravo tako.
 
Ozimane, tvoj primer sa rukom koja drugačije izgleda kad je približiš ili udaljiš me dovodi do sledećeg argumenta - ako uzmeš metar (ili neko drugi ako ga uzme) i izmeriš dužinu ruke ona će uvek biti ista. Kako je to moguće ako je ruka samo slika i predstava?
Неће бити иста. Ето, узми лењир и фиксирај га испред твоје руке. Онда руку померај напред док лењир остаје фиксиран ту где је. И? Гле чуда, како удаљујеш руку тако се она смањује пратећи подеоке на лењиру?
То је видиш чињеница. Нешто се у том догађају померања руке смањује? Глагол "смањити" није ту некаква фантазија, већ опажајна, емпиријска чињеница, зар не? Оно што видиш испред себе се смањује, што значи да је то видиш испред себе слика, и у томе је поента.
А разматрања шта је рука по себи, да ли је исте или различите "величине", да ли рука по себи уопште може имати некакву величину, јер је истина да је свака просторна величина форма нашег сазнајућег разума, али то је већ друга тема. Пусти ту тему, и обрати пажњу само на чињеницу коју сам изнео, јер она је довољна да разоткрије свет као представу.
 
Ako znaš da ove tri stvari nisu doboljno objašnjenje, kako znaš da nisu iste? Ja znam da jesu. Po tome što sam dao dokaze i logiku da samo Svest postoji i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji: naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumebanje. Zar bi Bog mogao da bude nešto drugo of zoga? Ili Kvantni vakuum iz kojega je nastao UNiverzum, koji se ne sastoji ni od čega drugog do od tih sedam fizičkih i psihičkih radnji.

Kvantni efekaz, kvantni fluktuacije - to su samo imena za fenomene vezane za Kvantni vakuum, z akoje fizičari nemaju nikakvo objašnjenje. Ali to je nebitno, ako se ta dva fenomena mogu opisati rečima "kretanje" ili "vibracija", sa značenjem opažljivih fizičkih radnji, bez kojih svesnosti ne bi moglo da bude, kao predmeta psihičkih radnji opažanja, oasećanja i pamćenja, tj. predmeta svesnosti, bez kojih Svestu, kao vršioca tih radnji, ne bi moglo da bude.

Ima dokaza. Hinduisti i hrišćani veruju da je Bog trojedan. Jedino što znamo da postoji, tako što se večoto pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja, je Svest. Ima dokaza da su Vavilonci, Sumerani i stari Egipćani verovali u Božamski trojednost.

Verovanjne u Boga nije podudarno sa kvantnom fizikom, zato što ni vernici u Boga, ni kvantni fizičari pojma nemaju o čemu pričaju. Ali verovanje u trojednog Boga je podudarno sa sa Trojednom Svešću, kao vršiocem fizičkih i psihičkih radnji od kojih se Univerzum sastoji, koji je nastao samnaprezanjem i samopokretanjem Kvantnog vakuuma, kao polja Svesti, koja je jeduni poznatog nam faktpra koji raspolaže sposobnostima fizičke i psuhučke radnje da vrši.

Ti još uvek nisi načisto stim da su materija. žovot i Univerzum nastali samonaprezanjem i samopokretanjem Kvantnog vakuuma (reorija Velikog praska) I nisi načisto s tim da se Univerzum i život u Univerzumu ne sastoje ni od čega drugog do od sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji koje sam gore naveo. I nisi načisto s tim da te fizičke i psihičke radnje ne mogu postojati same po sebi, bez vršioca koji raspolaže sposobnostuma da ih vrši. I nisi načisto s tim da je svakom čoveku, kao svesnom biću i kao deliću Univerzuma, poznato da da je Svest jedina koja postoji i koja raspolaže sposobnostima da te radnje vrši.

Sizife, znanje fizike i teologije, ovakvo kakvo poznajemo, je nespojivo jedno sa drugim. Sve dok do kraja ne objasnim Svest. Da bi tek tada to objašnjenje mogli da spojimo i sa fizikom i teologijom, kao i sa svim ostalinm naukama, podrazumevajući i metafiziku. Pa čak i svetske ideologije i politike. Jer sve što se dešava u Univerzumu, dešava se po zakonima Svesti u nikakvim drugim zakonima.

Da bi se na krju shvatilo da su Kvantni vakuum, Bog i Svest jedno i isto, najvažnija stvar je dokazati i objasniti da se Univerzum i život, koji su nastali samopokretanjem Kvantnog Vakuuma, ne sastoje ni od čega drugog do od sedam fizičkih i psihičkih radnji, koje ne mogu postojati same po sebi, bez Svesti kao Vršioca, koji raspolaže sposobnostima da ih vrši ili ne vrši. Kad ih vrši, fizički se manifestuje kao Univerzum i život, a kad ih ne vrši, manifestuje se kao nematerijalni Kvantni vakuum. I to je sva mudroet u vezi postojanja i Kvantnog vakuuma, i Boga i Svesti.

Ako želiš možemo opširnije da razgovaramo o tome da se Univerzum ne sastoji ni od čega drugog do od sedam fizičkih i psihičkih radnji, koje su ključ razumebanja postojanja sveukupne stvarnosti.
Nikakav dokaz nije to što su "stari Vavilonci" verovali u nešto. Mnogo mi je smešno što ne razlikuješ konkretan dokaz i nečije mišljenje.

Kvantni fizičari itekako imaju pojma o čemu pričaju, jer se njihove teorije u formi dobro poznatih eksperimenata potvrđuju u praksi desetinama godina unazad. Od fotoelektričnog efekta, GPS-a, magnetne rezonance, Fejnmanove kvantne elektrodinamike za koju se kaže da je najpreciznija teorija koju je čovečanstvo ikada razvilo.... i šta sve ne, LED, laser, sve su to stvari proistekle iz čiste teorije.

Tako da meni više liči da ti ne znaš o čemu pričaš kad pričaš o kvantnoj fizici.

A ove tvoje maštarije o sedam radnji - naprezanju, kretanju, sećanju i štatijaznam su totalno nenaučne i nemaju nikakav dokaz. To je samo lepa poezija, ali nema upotrebnu vrednost.
 
netačno, to su sve izmišljotine i kvazinauka

a ovi tvoji fotoenergični afekti,magneti fajmahovi kvamtni eketerodiminikimiki blja blja držnedaj-NISU poezija i igra reči i TO je neki ''dokaz'' po tebi ti? -.- i jedno i drugo ima upotrebnu vrednost-0
Није то баш тако. Кванта физика је дубоко захватила у можемо рећи метафизичку стварност. Погледај само онај експеримент двоструког прореза, о коме сам писао овде:
https://forum.krstarica.com/threads/cestica-talas-subjekat.371833
Проблем је што су физичари исувише дигли нос да би питали филозофе о чему се ту ради. Па суочени сами са противуречностима које не могу објаснити, постају мистици попут Нилса Бора или Вернера Хајзенберга.
За филозофа су открића кванте физике корисна, јер буквално пружају експериманталну потврду знања до којих смо давно дошли у идеалистичкој филозофији.
 
Није то баш тако. Кванта физика је дубоко захватила у можемо рећи метафизичку стварност. Погледај само онај експеримент двоструког прореза, о коме сам писао овде:
https://forum.krstarica.com/threads/cestica-talas-subjekat.371833
Проблем је што су физичари исувише дигли нос да би питали филозофе о чему се ту ради. Па суочени сами са противуречностима које не могу објаснити, постају мистици попут Нилса Бора или Вернера Хајзенберга.
За филозофа су открића кванте физике корисна, јер буквално пружају експериманталну потврду знања до којих смо давно дошли у идеалистичкој филозофији.
šalio sam se
delimično

premda,zašto bi za filozofe bila korisna otkrića njima (a pogotovo tebi) omražene ''nauke''? šta ih briga za njihovu eksperimentalnu ''potvrdu'' :think:
 
šalio sam se
delimično
premda,zašto bi za filozofe bila korisna otkrića njima (a pogotovo tebi) omražene ''nauke''? šta ih briga za njihovu eksperimentalnu ''potvrdu'' :think:
Zato sto su korisna. Zasto bismo odbacivali eksperimente jer kako je govorio Sopenhauer: "Srednji vek nam je pokazao cemu vodi misljenje bez eksperimenata, dok nam je novi vek pokazao cemu vodi eksperimentisanje bez misljenja".

Uzgred, Sopenhaurovo delo, "O volji u prirodi" upravo jeste:

"Razmatranje potvrda koje su autorovoj filozofiji posle njenog nastajanja pruzile empirijske nauke".
 
Zato sto su korisna. Zasto bismo odbacivali eksperimente jer kako je govorio Sopenhauer: "Srednji vek nam je pokazao cemu vodi misljenje bez eksperimenata, dok nam je novi vek pokazao cemu vodi eksperimentisanje bez misljenja".

Uzgred, Sopenhaurovo delo, "O volji u prirodi" upravo jeste:

"Razmatranje potvrda koje su autorovoj filozofiji posle njenog nastajanja pruzile empirijske nauke".
jer si rekao sto puta da nauka nema pojma o suštini sveta itd, da prezireš naučnike i njihove retorte itd,citirajući i tu šopenhauera koji ih je isto prezirao
 
Turio si u isti koš kvantni vakuum, Boga i svest, sugerišući da su oni u suštini jedno te isto. To je pogrešno po mom mišljenju. Samo zato što su ove tri stvari trenutno nedovoljno objašnjene, ne znači da su iste. Naučna nepoznanica nije isto što i religijski koncept, a to nije isto što i fenomen svesti.
Drugo, to što kažeš da o kvantnom vakuumu "ne možemo znati ništa" jer je "nematerijalan", apsolutno nije tačno. Kvantna teorija vakuuma je dobro istraženo polje fizike sa eksperimentalnim potvrdama (npr. Kazimirov efekat, kvantne fluktuacije, itd). Problem nije da se "ništa ne zna", nego da se još uvek ne zna sve. To je velika razlika.

Dalje, nema dokaza da su religijska učenja o Bogu "preuzeta iz starih nestalih civilizacija". To je samo tvoja nedokazana pretpostavka.

Tvrdnja da je verovanje u Boga "podudarno" sa kvantnom fizikom je pseudonaučna: podudarnost u jeziku nije isto što i fizička ili filozofska ekvivalencija.

To što kažeš da ako želimo da saznamo "uzrok" Univerzuma (što je potpuno iluzorno i nekompatibilno razmišljanje, ne znamo ni "uzrok" zelene boje), moramo početi od svesti jer je ona "nama poznata". To ti je tipičan skok bez osnove: činjenica da posedujemo subjektivno iskustvo ne znači da je svest temelj kosmosa. To je tipična antropocentrična greška, tj projektovanje ljudskog iskustva na celu stvarnost. I na kraju (a nije to sve, ali nemam više vremena) - cela tvoja argumentacija kontantno meša empirijske pojmove (fizika, eksperimenti) sa metafizičkim i religijskim (Bog, svest). Nauka i religija koriste različite metode I imaju različite ciljeve. Njihovo spajanje bez jasnih kriterijuma vodi u konfuziju (eventualno prozu, fikciju, poeziju, umetnost i štatijaznam), ali sigurno ne vodi u konkretno objašnjenje.
Udji malo u umetnost,
i ostani neko vreme tamo. Dozvoli sebi da ti slome sistem. Izmrve, samelju do neprepoznatljivosti.
Kašće ti se samo.
 

Back
Top