Treće Oko I Šesto Čulo

Ispred nas su jedinstvene police koje sadrže pregrade, fioke i fiočice. U fiokicama stoje naslagane stvarčice. Fiokice su kao ruske babuške, naslagane su jedna iza druge, od najveće do one najmanje. Velike i male fioke imaju i tajne pregrade. Za nešto znamo gde šta stoji ali fioka ima puno i to se sve mora pretražiti… Važno je zabeležiti da je u fioci br.3, pronađena mumificirana, tigrasta, „halucinogena“ žaba. U fioci br. 6, je pronađeno veoma vrednih, originalnih, replika, dvanaest automobilčića marke „porše“, svi automobilčići su u različitim bojama.

Da bih skratio, tražili smo najmanju fiočicu i u njoj smo pronašli nešto sasvim zanimljivo. U maloj fiočici br. 9, je bila mala bočica sa neidentifikovanom tečnoću. U tečnosti su jedno pored drugog identifikovani: treće oko a pored njega šesto čulo...​
 

Prilozi

  • Spontano Sagorevanje.jpg
    Spontano Sagorevanje.jpg
    51,7 KB · Pregleda: 122
Ispred nas su jedinstvene police koje sadrže pregrade, fioke i fiočice. U fiokicama stoje naslagane stvarčice. Fiokice su kao ruske babuške, naslagane su jedna iza druge, od najveće do one najmanje. Velike i male fioke imaju i tajne pregrade. Za nešto znamo gde šta stoji ali fioka ima puno i to se sve mora pretražiti… Važno je zabeležiti da je u fioci br.3, pronađena mumificirana, tigrasta, „halucinogena“ žaba. U fioci br. 6, je pronađeno veoma vrednih, originalnih, replika, dvanaest automobilčića marke „porše“, svi automobilčići su u različitim bojama.

Da bih skratio, tražili smo najmanju fiočicu i u njoj smo pronašli nešto sasvim zanimljivo. U maloj fiočici br. 9, je bila mala bočica sa neidentifikovanom tečnoću. U tečnosti su jedno pored drugog identifikovani: treće oko a pored njega šesto čulo...​
Takvu žabu, kao u fioci broj 3 je zagrizla moja Boni...
Jurcala je okolo, tresla glavom, iz usta joj je kuljala bela pena...
"Besan pas, pesan pas" - vikali smo i bežali od nje.
"Ma ne, nije besan pas! To joj se žaba popišala u usta"... čuo se nečiji glas...
;)
 
Što više pratim mlađi sloj današnjim pisaca, tim se pre zaprepastim koliko se trguje tropima, majko mila! :D:eek: Pa to je za ne poverovati...
Šta je u pitanju? Možda je na snazi neki nepisani manifest, u koga svi svako malo zaviruju... To je strašno. Bar da to ima, da ne ispadne da svi prepisuju jedni od drugih... Recimo, i ja sam već iskoristio trop babuške u jednoj storiji... Još par ovakvih primera percipiram kao nešto što treba da me obeshrabri da odustanem od njihovog korišćenja, jer nemoguće da smo svi kopiranti! Na primer, šahovska tabla i figure, časovnici, pa i porše kola sada... Pa, stanite, bre rođaci, od koga mi to svi prepisujemo stvari? :P Teši me jedino priroda jezika. Slovo kao slovo ne znači ništa dok ga ne staviš u kontekst živog značenja, a njih u jeziku, hvala Bogu, može biti bezbroj...pfuu...:cool::aha:
 
Ti možeš slobodno da prestaneš da čitaš šta pišem... ovo što si napisao je uvreda, nikada ni od koga ništa nisam prepisao, to sugerišeš... babuške su naše i poršei i podsvest kolektivna je naša zajednička... nemam 20 godina. da na ovaj način pišem... malo si preterao sa svojim "šalama"... I iskreno možeš misliti koliko me je briga za takvo mišljenje... ja pišem i pisaću dalje... ništa i nikada nisam prepisivao.. da nije Harms imao babuške i porše-e?! Uostalom nađi šta je prepisano pa ovde to dokaži, nemoj se praviti puno pametan. Spontano Sagorevanje nastaje "spontano"... baš tako, bez plana i programa već te priče pišem kada sam najumorniji da bi svest što više uključila i izvukla nešto iz podsvesti.... za tebe nebitno. Važno je da si i ti "negde nešto"... sa automobilčićima i babuškama i još plus "porše"... molim te lepo... uzmi piši pa da komentarišemo... Uzmi čitaj S. Sremca ili Sartra ali prestani da se__š 🤣
Rođače uzmi pa napiši nešto da komentarišemo... 😎
Ne mogu prestati jer sam radoznao na pisano slovo. ;) Da se razumemo: nije to tvoja krivica. Nije ničija, zapravo, i to je ujedino i poenta, fenomen i neki čudan simptom kome danas ne mogu da doakam. Ali šta da radim...stresem to sa sebe i nastavim dalje...sa pisanjem. ;) :cool: :lol: Pišem i ja, ne brini. ;):) I da, jbt, eto kad ga pomenu - tačno imam pričicu i o Harmsu ! :aha: Od prošle godine!:) Poršea sam danas usputno ubacio u jednu ogromnu koju sada šljakam, i to onako uzgredno, da bi ga iste noći pročitao ovde kod tebe! :D Ništa - pojeo vuk magarca...:cool: Niko ni od koga ne prepisuje, reaguješ na prvu loptu, ne radi se o tome.... Reč je o nestvarnom fenomenu da svako dolazi do tih stvari na drugačiji način, ali mene samo zapanjuje da su to u formi bukvalno - iste stvari!:eek:Postoji za tu pojavu stručan izraz u terminologiji: kongenijalnost. ;) Dva ili više autora ili naučnika dolaze do istih ili sličnih stvari, otkrića i zapažanja nezavisno jedan od drugoga! Hegel bi za uzročnika toga naveo njegov tzv. Zeitgeist, Duh (aktuelnog) vremena... Činim ti čak i uslugu ovde: delim simptomatiku tog fenomena, jer je po svemu sudeći stvaran! Malo ko ga registruje ali tu je... Jedino što vadi situaciju su potpuno različiti pristupi, uglovi i aspekti kojim se tim istovetnim stvarima prilazi, pretvarajući ih u sadržaje različitog konteksta. Istovremeno sam iznenađen i (ne)prijatno zatečen time. Ali to mora da nešto (danas) znači... možda i na korist svačijeg kreativnog rada. ;)
 
Tako je i to sam ovde napisao... ja mrtav umoran pišem Spontano Sagorevanje... namerno... zbog eksperimenta - ti upravo objasni... i baš kao što si opisao mogu to biti i dve, tri rečenice, ali zaprepasti i mene neki put šta tu sve stvarno ispliva... Izvini, istina je da reagujem brzo i zapaljivo ali veruj mi nikako nisam unapred smišljao ni fiokice ni babuške ni porše :) Sve se odigralo za 5 min, napisana je mikro-priča, olovkom, kasnije prekucana... mnogo toga nikada nisam ni prekucao i to baš iz razloga koji si sada naveo. Napišem nešto, to se sutradan ili prekosutra na neki lud način odigra a ja se tada sam pred sobom osećam kao plagijator 🙃 ... šta da kažem... to ume da mi se dešava i sa poezijom. Mislim da je to zbog slobode koju takva forma zahteva... kada se um opusti i "otvori"... uleće i izleće sve i svašta.
 
Ma @Black_star je u pravu... Zeitgeist, Duh (aktuelnog) vremena je uvek prisutan i oduvek ga osećam... ali ja bih drugačije o svemu tome... ti i ja pre neki dan spomenusmo Junga i "antene"... to je slično... ne dešava se to svakome ali @Black_star je najverovatnije ekstrasenzitivan kao i ja uostalom, tako da je to normalno... da super je :) hvala @Soradze i ti si ok skroz :) ... bilo bi lepo upoznati Vas i lično... promocija knjige, izložba... važno je da prvo završim šta sam počeo ... veliki pozdrav za oboje!
 
Tako je i to sam ovde napisao... ja mrtav umoran pišem Spontano Sagorevanje... namerno... zbog eksperimenta - ti upravo objasni... i baš kao što si opisao mogu to biti i dve, tri rečenice, ali zaprepasti i mene neki put šta tu sve stvarno ispliva... Izvini, istina je da reagujem brzo i zapaljivo ali veruj mi nikako nisam unapred smišljao ni fiokice ni babuške ni porše :) Sve se odigralo za 5 min, napisana je mikro-priča, olovkom, kasnije prekucana... mnogo toga nikada nisam ni prekucao i to baš iz razloga koji si sada naveo. Napišem nešto, to se sutradan ili prekosutra na neki lud način odigra a ja se tada sam pred sobom osećam kao plagijator 🙃 ... šta da kažem... to ume da mi se dešava i sa poezijom. Mislim da je to zbog slobode koju takva forma zahteva... kada se um opusti i "otvori"... uleće i izleće sve i svašta.
Ma @Black_star je u pravu... Zeitgeist, Duh (aktuelnog) vremena je uvek prisutan i oduvek ga osećam... ali ja bih drugačije o svemu tome... ti i ja pre neki dan spomenusmo Junga i "antene"... to je slično... ne dešava se to svakome ali @Black_star je najverovatnije ekstrasenzitivan kao i ja uostalom, tako da je to normalno... da super je :) hvala @Soradze i ti si ok skroz :) ... bilo bi lepo upoznati Vas i lično... promocija knjige, izložba... važno je da prvo završim šta sam počeo ... veliki pozdrav za oboje!
Nije frka, znaš šta je najluđe...Da si ti jedini kod kog sam to uočio-ne! :D Postoje još nekoliko ljudi-autora kod kojih sam spontano naleteo na istovetnu stvar! I sad, objasni ti to! :aha: Jedan od njih, sa svojom skoro izbačenom zbirkom priča, je čak i profesor književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu! I šta onda treba: da ga optužim za krađu motiva ili on mene? :) Kako, kad smo do istovetnih tropa došli sami, nezavisno, individualno...? :P Wow, koja je to zbrka, ona najluđa, kosmička! :D U jednom osvrtu na savremenu srpsku književnost kod Gojka Božovića, vrsnog našeg literate, izdavača i znalca, tumača i analitičara, pročitao sam da kod nas trenutno postoji jedan trend gde se mladi autori trude da nekako 'pounutre' svoja literarna iskustva, izmeštajući ih u domen intimnih, izolovanih, intrinsičnih zbivanja, odnosa i događaja, gde se čudne, maltene mistično-alhemičarske stvari obznanjuju - radije negoli da ih predstavljaju kao deo šireg, objektivnog, životnog iskustva van tako oštre podele na spoljašnje/unutrašnje, gde je čak i jedan Marko Vidojković sa svojim 'srcetom' (stvaralačkom psihom/datom personom) na 'tapetu' (kohezijom Života bez previše njegovog mistifikovanja) u tom pogledu uspešniji od 'nas ostalih opskurnjaka'...:confused: Negde sam se tu prepoznao, uz pomalo gorak ukus da i tako nešto (što se ne da opisati i definisati) iznenada potpada pod neki aktuelni trend - viđeno okom dobrog poznavaoca prilika Božovića, a o čemu nisam bio nimalo svestan, pa sam se to tek naknadno uverio, i to veruj ne prvo kod tebe već na promociji zbirke malopre pomenutog profe sa Filološkog, dakle, čak i kod njega! :D Doduše, to me ne iznenađuje, književnost je kao more...:cool:
Heh, kad smo kod mora, negde sam, recimo, kod tebe pročitao u nekoj ranijoj skaski zadivljujuću upotrebu morskih životinja, konkretno, kitova u neobičnom okruženju, beše li, ulice...?:cool: I eto, još jedan trop! :P Iako mi je ta priča još nenapisana, već toliko dugo držim njen sadržaj u glavi, poprilično SF-prirode, gde sam nameravao da predočim tu jaku, impresivnu sliku kitova van njihovog prirodnog staništa... :P Znači, to ide opet, nastavlja se i ne zaustavlja...:aha:
Ja jedino što mogu jeste da se složim s tobom da su izgleda tendencije takve, famozni Duh vremena, da autori zaista naginju tim nekim introspektivnim, izuzetno hermetičnim svetovima u književnom ispoljavanju danas, moram da naglasim - koliko privlačno to bilo, toliko može biti i odbojno za neki drugi, potpuno lakši, laganiji vid proze za koji postoji interesovanje kod čitalaca i koji takođe može biti cenjen upravo zbog tih, radikalno suprotnih kvaliteta... ali šta je tu je, krug mora da se zatvori i da se provuče igla kroz to, kao kroz klupko...:cool: Tuđe oči čitalaca su uvek provereni svedoci, dok autorske oči mogu (a i ne moraju) lutati svetovima - zamagljene... Vidiš razlike: 'svetovima' umesto 'Svetom'? ;) Ovo mogu i sebi reći komotno... Kako bilo, u takvim opservatornim uslovima gde dominira 'pounutrenje sveta i smisla' mislim da nema sumnje u to da je evidentan neki upliv kolektivnog nesvesnog... ;) :) Meni je malo čak glupo da o tome pričam, ali siže nekih mojih, recimo, priča uopšte ne potiče iz mog svesnog stanja!:P Ja te priče, naime, sanjam -:D:eek: kao nešto izuzetno bogato značenjem i značajno da se zabeleži! :D Kad se probudim, već mi biva jasno da ih moram zapisati! :) Na tom putu, kao i tebi, priča se u roku od 5min kako kažeš dopunjava iznenadnim idejama i kao da se brusi sama od sebe... No šta da ti kažem - izgleda da je to danak kolektivnom nesvesnom. ;):cool::aha:
 
Nije frka, znaš šta je najluđe...Da si ti jedini kod kog sam to uočio-ne! :D Postoje još nekoliko ljudi-autora kod kojih sam spontano naleteo na istovetnu stvar! I sad, objasni ti to! :aha: Jedan od njih, sa svojom skoro izbačenom zbirkom priča, je čak i profesor književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu! I šta onda treba: da ga optužim za krađu motiva ili on mene? :) Kako, kad smo do istovetnih tropa došli sami, nezavisno, individualno...? :P Wow, koja je to zbrka, ona najluđa, kosmička! :D U jednom osvrtu na savremenu srpsku književnost kod Gojka Božovića, vrsnog našeg literate, izdavača i znalca, tumača i analitičara, pročitao sam da kod nas trenutno postoji jedan trend gde se mladi autori trude da nekako 'pounutre' svoja literarna iskustva, izmeštajući ih u domen intimnih, izolovanih, intrinsičnih zbivanja, odnosa i događaja, gde se čudne, maltene mistično-alhemičarske stvari obznanjuju - radije negoli da ih predstavljaju kao deo šireg, objektivnog, životnog iskustva van tako oštre podele na spoljašnje/unutrašnje, gde je čak i jedan Marko Vidojković sa svojim 'srcetom' (stvaralačkom psihom/datom personom) na 'tapetu' (kohezijom Života bez previše njegovog mistifikovanja) u tom pogledu uspešniji od 'nas ostalih opskurnjaka'...:confused: Negde sam se tu prepoznao, uz pomalo gorak ukus da i tako nešto (što se ne da opisati i definisati) iznenada potpada pod neki aktuelni trend - viđeno okom dobrog poznavaoca prilika Božovića, a o čemu nisam bio nimalo svestan, pa sam se to tek naknadno uverio, i to veruj ne prvo kod tebe već na promociji zbirke malopre pomenutog profe sa Filološkog, dakle, čak i kod njega! :D Doduše, to me ne iznenađuje, književnost je kao more...:cool:
Heh, kad smo kod mora, negde sam, recimo, kod tebe pročitao u nekoj ranijoj skaski zadivljujuću upotrebu morskih životinja, konkretno, kitova u neobičnom okruženju, beše li, ulice...?:cool: I eto, još jedan trop! :P Iako mi je ta priča još nenapisana, već toliko dugo držim njen sadržaj u glavi, poprilično SF-prirode, gde sam nameravao da predočim tu jaku, impresivnu sliku kitova van njihovog prirodnog staništa... :P Znači, to ide opet, nastavlja se i ne zaustavlja...:aha:
Ja jedino što mogu jeste da se složim s tobom da su izgleda tendencije takve, famozni Duh vremena, da autori zaista naginju tim nekim introspektivnim, izuzetno hermetičnim svetovima u književnom ispoljavanju danas, moram da naglasim - koliko privlačno to bilo, toliko može biti i odbojno za neki drugi, potpuno lakši, laganiji vid proze za koji postoji interesovanje kod čitalaca i koji takođe može biti cenjen upravo zbog tih, radikalno suprotnih kvaliteta... ali šta je tu je, krug mora da se zatvori i da se provuče igla kroz to, kao kroz klupko...:cool: Tuđe oči čitalaca su uvek provereni svedoci, dok autorske oči mogu (a i ne moraju) lutati svetovima - zamagljene... Vidiš razlike: 'svetovima' umesto 'Svetom'? ;) Ovo mogu i sebi reći komotno... Kako bilo, u takvim opservatornim uslovima gde dominira 'pounutrenje sveta i smisla' mislim da nema sumnje u to da je evidentan neki upliv kolektivnog nesvesnog... ;) :) Meni je malo čak glupo da o tome pričam, ali siže nekih mojih, recimo, priča uopšte ne potiče iz mog svesnog stanja!:P Ja te priče, naime, sanjam -:D:eek: kao nešto izuzetno bogato značenjem i značajno da se zabeleži! :D Kad se probudim, već mi biva jasno da ih moram zapisati! :) Na tom putu, kao i tebi, priča se u roku od 5min kako kažeš dopunjava iznenadnim idejama i kao da se brusi sama od sebe... No šta da ti kažem - izgleda da je to danak kolektivnom nesvesnom. ;):cool::aha:
Dopada mi se ovo što pišeš.
Ti i Sava se kanda javljate iz 5. dimenzije, gde je čeprkanje po kolektivnoj riznici tropa dozvoljeno, čak poželjno...
Kvantni skokovi su u toku, tako da i mi, čitaoci sa antenama, polako priskačemo, tj. pristižemo...
:vzagrljaj:
 
Dopada mi se ovo što pišeš.
Ti i Sava se kanda javljate iz 5. dimenzije, gde je čeprkanje po kolektivnoj riznici tropa dozvoljeno, čak poželjno...
Kvantni skokovi su u toku, tako da i mi, čitaoci sa antenama, polako priskačemo, tj. pristižemo...
:vzagrljaj:
sve je postalo pepeo i dim...:cool:
otkada si, draga, otišla sa njim... :mrgreen::lol:
 
Hvala puno @Black_star i @Soradze, ništa vi ne zaostajete sa brojem "antena" na glavi ; tako to nekako percepiram, mislio sam u jednom trenutku da više nema sa kim šta da se priča ali vidiš ima.... meni to puno znači, prožimanje i analiziranje kroz ovakva iskustva su jako dragocena...


EX EX: Proces / Album: "Kvantni Skok" 2018

 
Poslednja izmena:

Back
Top