Charolij@
Obećava
- Poruka
- 51
Put kojim ne krenuh
U šumi zlatnoj behu puta dva,
A tužan što nisam niz oba kren’o,
Dugo sam stajao na jednom ja
I gledao niz drugi, kako zavija
tamo daleko u šipražju zelenom.
Prvim se uputih, koraka čila,
Jer beše sav čist i zelen;
Trava je uspravna i nedirnuta bila,
Al' od stopa mojih se svila
I za mnom osta put ugažen.
I oba se jednako pružahu tog jutra
U neokaljanom lišću što ležaše na tlu.
Oh, čuvao sam onaj drugi za sutra!
Al' znajući da sudbina je čudna
Sumnjah da ikada vratiću se tu.
Kad prođu godine i starost me sputa,
Pričaću o ovome s uzdahom ja;
Kroz šumu se račvahu dva puta –
Al krenuh kud niko drugi ne luta,
U tome beše sva razlika.
Robert Frost (1916)
U šumi zlatnoj behu puta dva,
A tužan što nisam niz oba kren’o,
Dugo sam stajao na jednom ja
I gledao niz drugi, kako zavija
tamo daleko u šipražju zelenom.
Prvim se uputih, koraka čila,
Jer beše sav čist i zelen;
Trava je uspravna i nedirnuta bila,
Al' od stopa mojih se svila
I za mnom osta put ugažen.
I oba se jednako pružahu tog jutra
U neokaljanom lišću što ležaše na tlu.
Oh, čuvao sam onaj drugi za sutra!
Al' znajući da sudbina je čudna
Sumnjah da ikada vratiću se tu.
Kad prođu godine i starost me sputa,
Pričaću o ovome s uzdahom ja;
Kroz šumu se račvahu dva puta –
Al krenuh kud niko drugi ne luta,
U tome beše sva razlika.
Robert Frost (1916)