Kupujemo polovna kola, stare kuće i stanove, seknd hend odeću, a otkidamo se od posla.
Šta mislite dragi drugari i drugarice, koliko snižavamo kriterijume i u nalaženju idealnog partnera, tj. partnerke? Ima li takvih među nama.
Znate ono: "Ma dovoljno samo da je.... i već je (ga) uzimam"
Do sad me zivot naucio...
Stvari su tu da sluze svrsi, a ne da robujemo njima... (casa je casa, staklo ili kristal manje bitno)
Teze je zaraditi nego potrositi... (lako se pada u zamke, cari potrosackog drustva, vestacki stvorene potrebe...)
Nisam bogat da kupujem jeftine stvari, iliti jeftina stvar-skupa stvar.
Umetnik sam sa novcem, znam da nadjem kvalitet za male pare, operisana sam od kompleksa, zavirim svuda, od buvljaka, do...
E, sad...tezi deo pitanja. Partner...Tu se vodim instiktom. Na pocetku je to "macak u vreci", i nacinje se vreca soli, pa...
Kriterij? Sto mi brat davno rece, kad sam naborojala karakteristike kakvog bih frajera volela-E, odlicno, idi sad kod vajara da ti ga bas takvog napravi.

Retko su mi se podudarale teorija i praksa. Nekako ja najvise ocekujem od sebe. Manje od partnera, i tog odnosa uopste. Tek neke bazicne postavke...Bice da ipak imam niske kriterijume...