Evo malo opširnijeg posta od mene, nadam se da mi nećete zameriti:
Sve je bolje danas što se tiče tinejdžera nego u moje vreme, ja sam '91-o godište. Žao mi je što sada nisam tinejdžer, jer mi se ovo danas mnogo više dopada, nego moje odrastanje i teen godine. Mislim da sam zakasnio s tim koju deceniju... U moje vreme većina mladih je bila opsednuta turbo folkom i seljaklukom, grand paradama i sličnim glupostima, dok su rep, pank, metal i ostalo bili teški andergraund, a to je onda vuklo sa sobom druge nedostatke. Samim tim, i američki stil življenja, fore i pristup životu su bili andergraund, ili barem alternativa. Drugo, mladi su bili manje divlji, bilo je gudre i alkohola i tada, ali ne kao danas kad svi rejvaju, dsuju, opijaju se, i nekako imaju mnogo bahatiji odnos prema životu, zapadnjački odnos. Mi smo ipak bili dosta naivniji i primitivniji, drugo supkulture - pankeri, reperi, metalci, to su tad bile neke grupacije, a i po pitanju ljubavnih odnosa je još postojala neka romantika, danas toga nema, skoro svi mladi su hardkor, hookup kultura itd.
Poznajem neke tinejdžere, a i znam za dosta njih preko neta, svi slušaju rep, stranu muziku, ludake poput Ludih Srba, na netu su, zajebavaju se neprestano, bleje su mnogo intezivnije i žurke mnogo jače i bahatije, mladi mnogo divlji i neobuzdani, prosto smo se mnogo približili zapadu, turbo folk i grand su umrli ili mutirali u rep tipa Rasta što je opet prihvatljivije... to je možda ono čemu smo mi težili kao klinci ali je tad sve bilo mnogo sporije plus mnogo više seljakluka tih 2000-tih, ljudi su bili mnogo veći retardi. Ovi klinci danas mnogo više znaju, mnogo su otmeniji, sofisticiraniji u stilu života, u svemu. Dvehiljadite i rane dvehiljade-desete kad sam ja bio tinejdžer su ipak jedna velika pustinja, u svakom smislu, bile i ostale. I jedna velika naivnost, možda mi jedino nedostaje malo ta romantika što je tad postojala, ali ništa drugo.