Teorije o poreklu Srba

Sarabi su bili Turci kao sam već napisao pošto imali su kraljestvo u Turćiji i ne u Srbiji i nemaju ništa od ništa sa Srbima.

Thrakijci su Thrakijci i nisu Srbi - inakda nisu bili Srbi. Sa njima verovatno radite sasvim isto, kao sa nama Slovencima da ih oćete na silo i sa silom da su Srbi ali mi nikada nismo bili Srbi.

Isto je sa Ilirijom i sa Ilirima i ako su nekada osnovali Ilirske province to ni pod razno ne znaći da je to veza sa bilokojim narodima na Balkanu koji nisu bili Iliri nikada pošto uz Ilire ovdje je živelo još stotine drugih naroda odn. u tadašnjom svetu plemena.

Napisao sam već, da neći više komentirati ove citate i autore pošto su stvarno smješni i amaterski i nemaju nikakve veze sa opštom istorijom prošlosti u Europi.
Dokazujete samo ,da vi za svaku cjenu oćete dirati i još uvjek dirate u prostor dugih i na teritorije drugih koji nisu Srbi. Samo to dokazivate i ništa drugo. U na prvi pogled slićnim nazivima za xy plemena oćete za svaku silu prepoznavati svoj izvor - to je baš ludo i istorijsko neprihvatljivo.
Znano je, da vi ste namjerovali imati izlaz na more adrijansko - pa da potom toga izmišljavali ste si razne politićke špekulacije da su Crnogorci i Albanci Srbi, da ste imali svoje ljudi u Dalmaciji itd ... ali na našim kartama iz naših linka jasno je baš suprotno - da smo tamo nekada bili i živjeli mi Slovenaci i ne Srbi.
A što se tiće onih famoznih rjećnika Njemaćki - Windisch itd .... šta je to?? Dali smo vidjeli kakve rjeći su u njima stvarno napisane u prevodu??? Kod toga postoje i drugi isto nazivani rjećniki: Wendisch /Windisch - Deutsch(Njemaćki) koji valjaju za naš slovenaćki prevod i naše rjećnike!
Dali je jezik u njima baš isti - jeli??
Već jezik slovenaćki a pogotovo onaj srednjevekovni je sasvim drugi od srpskog ili vašog jezika!


Pozdrav Slovenac-Nordijac
Ne znam kako sam ovo prevideo tj nisam video ranije,(provuklo se,umaklo mi) ali evo ti jos jedan dokaz o SRBIMA
PS. molim te da se ostavis rimo-katolicke literature nego pogledaj i malo drugu NE NASE IZVORE (ALI IZOSTAVI KATOLICKU!!!)
 
Evo i nastavka!!!
A eto imas sada i naziv knjige pa prosvrljaj po netu i naces je,pa procitaj bas ako te zanima(posto ja licno mislim da ti samo teras po svome i sto tebi odgovara)
ovo ti samo jedan od gomile dokaza ko su SRBI
uzdravlje:bye:
 
Uh umalo da zaboravim,#
Evo ti par primera kako su nas sve nazivali i ko!!!

Ali je opste poznato da ces ti i ovo poreci tako da mi nema svrhe nista vise da prilazem,lako je objasniti nekome ko hoce da saslusa i pogleda, ali nekome ko je nacionalno nastrojen i srbo-mrzac JAKO TESKO
Slovenac svako dobro ti zelim!!!
uzdravlje:bye:
 
Poslednja izmena:
Evo jos malo o nama SRBIMA
http://www.ancientlibrary.com/gazetteer/0317.html
ovde mozete naci skoro sve slicne nazive za SRBINA presudite sami

SER

SES

3)5

into the Mediterranean, bet. Rusucurrum

and Rusubicar. Serbi, a people of Sarmatia As., on the

Caspian, bet. the Vali and the Udse. Serdi, a people of Moasia, on Scomius m.,

het. the Thunatse and the Tilatsei, s. of

the Treres.

Seres, the people of Serica. Sergetia fl., a r. of Dacia, rising N.e.

of Zarmizegethusa, and falling into the

Danube above Taurunum

Serimum, a town of the Bastarnse, Sarmat.,

near the Borysthenes, L., below Sarum.

Servitium (Serbinum), a town of the Var-

ciani, Pannon., on Savus fl., R., at the

confluence of Verbas fl., bet. Preetorium

(23) and Urbate (25).
 
Današnji stanovnici Srbije su Srbi po nacionalnom (političkom) smislu ali u etničkom smislu su mješavina mnogobrojnih etnosa sa balkana (Crnogoraca, Hercegovaca, Bosanaca, Dalmatinaca, Hrvata, Albanaca, Bugara Grka, Cincara,...) i bliskog istoka. Sadašnja nacija Srba ima vrlo malo zajedničkog sa nekadašnjim etničkim Srbima. Etnički Srbi danas žive uglavnom u Vojvodini a oni raseljeni po Slavoniji Hrvatskoj,Mađarskoj,Austriji, Češkoj, Slovačkoj i Njemačkoj su odavno izgubili svoju vezu sa srpskim etnosom, srodili se sa domorodačkim stanovništvom i nestali sa političke scene Evrope.
 
Poslednja izmena:
Ај докажи то....

Roberto Salinas Prajs (71), čovek koji tvrdi da je legendarna Troja u delti Neretve, ponovo je u Beogradu,..Prajs je, inače, po zanimanju bogataš i u Beograd je došao poslom.

.da li se sećate časa, dana, kada vam je na um pala ideja da je Troja na ušću Neretve?

- Bilo je to još 1964. godine.Čitajući Homera, nikako nisam mogao da razumem zašto o Ilirima, čiji je doprinos u Trojanskom ratu tako veliki, zašto o njima, dakle, ima tako malo informacija i mnogo dezinformacija. Ispada da su posle Trojanskog rata, jednostavno, nestali. Zatim, proučavajući opsežne pripreme za Trojanski rat, pitao sam se; odakle toliki kapital u novcu, robi, hrani? Trojanska armija morala je da ima logističku podršku, bogato zaleđe, da bi mogla da vodi jedan tako dug, naporan odbrambeni rat. Šlimanova Troja u Maloj Aziji takvo zaleđe i takvu logističku podršku nije mogla da ima. I tako sam počeo da sumnjam u Šlimanovu topografiju. Shvatio sam da je Šlimanova Troja izmišljeno mesto, nezgrapna izmišljotina koja ne može da izdrži potanko ispitivanje teksta koji slavi, to jest, 'Ilijadu'. Šliman je, očigledno, otkrio mesto koje su sami Grci identifikovali, oko 700. godine stare ere, kao najverovatnije mesto gde je bio homerski Ilij.

Sve to nagnalo me je da Troju tražim na sasvim drugoj strani, da se sve više interesujem za Ilire, za Dalmaciju, i, sinulo mi je, jedne noći, da je Troja bila u delti Neretve. Poludeo sam od tog otkrića, ali, nisam se osmelio da o tome javno govorim.

Kada ste se osmelili?
- U junu 1967. godine čuo sam za Aristida Vučetića iz Dubrovnika koji je još 1935. godine objavio svoj rad o lutanjima Odiseja po dalmatinskim ostrvima, posle Trojanskog rata. Odleteo sam odmah za Dubrovnik kod Aristida Vučetića, On je, sećam se, živeo u Kunićevoj ulici, a Kunić je, koje li slučajnosti, preveo - "Ilijadu"!? Prvi put u životu bio sam u prilici da pričam sa nekim o dalmatinskoj Troji, a da me sagovornik potpuno razume.
Onda sam našao referencu za lokaciju Iliona u delti Neretve kod zapostavljanog istoričara Mojsija Horenskog.

Kako vam je pomogao Mojsije Horenski?
- Pa, lepo. On je opisijući Ilij rekao da taj grad leži u zemlji Ahajaca, u susedstvu Peloponeza i ZAPADNO od Soluna i od Makedonije, u zemlji Evropi. A Šlimanova Troja u Maloj Aziji ne može nikako da bude zapadno od Soluna i Makedonije, pa ni u susedstvu Peloponeza. Ovaj dragoceni podatak Mojsija Horenskog koristio je i Stefan Vizantijski, a on je bio crkveni poglavar, znači, službeno državno lice. I to mi je bilo veoma važno, bio je to znak da sam na dobrom putu da nađem pravo mesto gde je bila Troja.

Vi, gospodine Prajs, još na prvim stranicama knjige "Homerova slepa publika" pišete da je izbor maloazijskog Hisarlika za Šlimanovu Troju - "politička smicalica"?
- Da, u "Homerovoj slepoj publici" zaista sam tvrdio i u predgovoru i u postskriptumu, da je Homer pogrčen i da je onda bilo neophodno izmisliti i lažnu Troju u Maloj Aziji i da sve to ima političku pozadinu.Činilo mi se, takođe, da se problem Troje oprezno zaobilazi i da sve to miriše na izbegavanje istraživanja, kao da je istina zataškana. Bilo mi je zaista čudno i sumnjivo da, na primer, nijedan klasični filolog ne započinje ozbiljnu duboku raspravu o homerskom pitanju, niti se hvata neposredno u koštac sa homerovskom literaturom.

Ali, sada, posle toliko godina, ne mislim da je reč o političkoj teoriji zavere, već da je na delu zavera neznanja. I zbog te zavere neznanja su današnje klasične studije i dospele u ćorsokak, nema novih velikih otkrića o drevnoj prošlosti čovečanstva, pa i o homerskom periodu. Klasične nauke postale su jalove kao laboratorijske voćne muve, i toliko su hibridizovane da u budućnosti neće dati ništa značajno.

Gde je Šliman u ovoj priči?
- Šliman je samo išao za zvaničnim teorijama i za njega je pitanje lokaliteta Troje bilo samo pitanje brda. Njega nije mučilo ko su Trojanci, ko su Iliri, za njega su svi oni bili Grci, za njega je i Homer bio Grk. A i šta može da se očekuje od nekoga ko je nemački arheolog, ponosan na nemačku istorijsku školu koja je tada, krajem 19. veka, bila u ekspanziji. To je ono što se može reći o politizaciji klasičnih nauka.

A nije li Homer pogrčen, davno pre Šlimana, odmah posle pada Troje kada je na istorijsku scenu stupila starogrčka ekspanzija i hegemonizam?

- Da. Homer je još tada postao Grk. Ali, Grci su to uradili, takođe, iz neznanja misleći da sa njima počinje svet, što je svojstveno mladim narodima. U starom veku, jedino Homer zna da postoje trideset ilirskih plemena, jedino on ima ideju o federaciji plemena od Neretve do Dunava i preko Dunava, dalje, na sever i do juga Italije na drugoj strani. Jedino Homer ima uvid u globalni poredak arhajskog, herojskog doba kada Grci još i ne postoje kao narod. A i kasnije, kod pogrčenog Homera, vidi se da između grčkih gradova-država nije prazan prostor, već tu postoje zemlje u kojima žive i neki drugi narodi koji nisu Grci.

Primera radi, iščitavajući Homera, shvatio sam da Menelajeva vojska na Troju stiže iz Lombardije i venecijanskog zaleđa, a Agamemnonove snage dolaze iz južne Italije. Ali, posle pada Troje, kada tekst "Ilijade" počinje da se rađa i da se seli polako iz Dalmacije ka Solunu i Maloj Aziji, tamošnji narodi, pa i Grci, sve teže razumevaju izvorni tekst "Ilijade". Jer, homeridi, rapsodi, guslari, ako hoćete, počinju polako da prilagođavaju "Ilijadu" i "Odiseju" novonastaloj istorijskoj situaciji, pa i topografiji.

Prve generacije homerida i rapsoda još znaju o čemu pevaju, znaju da pevaju o dalmatinskoj Troji i o ilirskom narodu kao glavnom junaku trojanske tragedije. Ali kasnije generacije rapsoda potpuno su pogrčile Homera, a Grke su homerizovali sa sve dalmatinskom topografijom. Tako je pogrčeni Homer postao okovani Guliver koji više ne može da daje informacije o ilirskoj, dalmatinskoj prošlosti svog epa i svog naroda. I mi tog Gulivera moramo razvezati, moramo ga osloboditi da bismo saznali ko je on i ko je taj narod kome Homer pripada.

Ovo je stari intervjui, a Salinas Prajs je pre neki dan opet bio u Beogradu, na promociji svoje nove kjihe "Homerova šaputanja" u sklopu Sajma knjiga (mada je ovo bilo 2007 godine)
 
Ај докажи то....

Sudeći prema knjizi Johana Hristifora barona Bartenštajna "Kratak
izveštaj o stanju rasejanoga mnogobrojnoga ilirskoga naroda" iz
1761. godine, Ilirima su smatrani Srbi. On kaže:

"Ilirski narod. Pravo mu je sedište u Sremu, to jest, u istočnoj
strani Slavonije, i u Galiciji. U ovome pak članku reč je o Ilirima,
koji su se po Ugarskoj nastanili. Narod je taj došao iz Arbanaske,
Dalmacije, Bosne i Srbije; ima svoj vlastit jezik.

Prve su u njega vrline, da je veran svome vladaocu, da ljubi pravdu, gostoprimstvo i junaštvo; imena porodička nisu kod njega u običaju. svaki se Ilir poziva po imenu, kao što mu je na krštenju nadenuto. A ako je kome otac bio čovek na glasu, onda se sin poziva po imenu očinom, nastavivši na oto nekakav nastavak (ić).

Ovaj narod najvećma miluje mučenicu (rakiju) i žene. Drži se staroverske crkve, koja se razlikuje od katoličke u ovome trome: 1, oni (Iliri) veruju da sv. duh izlazi samo od oca; 2, ne pripoznaju papine (prvenstvene) vlasti, a 3, odriču da ima ognja za čišćenje (Purgatorium), makar što i sami misle, da je dobro moliti se za dušu svojih mrtvih. Popovi (parosi) u njih moraju biti oženjeni il udovci."

J. H. baron Bartenštajn: "O rasejanom ilirsko-rascijanskom narodu
(1761)", Gutenbergova galaksija, Beograd/Valjevo, 1995, str. 201

To je opste poznato i pravo je cudo kako niko na tome ne insistira. Pravoslavni Srbi su u 18. veku bili priznati u Austriji pod imenom ilirske nacije, a sve nacionalne institucije nosile su pridev ilirski, sve do 19. veka, kada su zvanicni jezici u srpskom
vojvodstvu bili nemacki i "ilirski", odnosno srpski.
 
Ај докажи то....

ИЛИРСКА ДВОРСКА ДЕПУТАЦИЈА,

једна врста министарства при аустриском двору у Бечу, у 18. веку за српске (илирске) послове. Аустрији је требала једна институција, која ће стално водити надзор над Србима у аустријским областима, који су јој увек били сумњиви, па је 1745., лод изговором да 'излази у 'сусрет жељи српског народно-црквеног сабора у Сремским Карловцима од 1744., царица Марија Терезија основала Дворску 'Комисију за српске ствари". Та комисија претворена је 5/8 1747. у Илирску Дворску Депутацију, са компетенцијом да расправља све ствари рацког или илирског народа quoad religiosa et spiritualia.
Против ове иnституције "устала је енергично Угарска Дворска Канцеларiја, која, као и остале угарске власти,. није ниkада хтела да призна угарским Србима никаквих посебних права и привилегован положај.
Али су Срби требали Аустрији, и као одлични војници, и као противтежа мађарским аспирацијама, те се српско министарство при бечком двору, под претседништвом врло угледних државникаа, као што су били гроф Коловрат, барон Бартегштајн, барон Колер, одржало све до његовог поновног неуспеха са доношењем уредбе или Регуламента о Устројству српске е цркве у Митрополији Карловачкој.
Угарске државне власти искористиле су народне немире, који су тим поводом избили и царица Марија Тореаија је 2/12 1777. укинула Илирску Дворску Депутацију. Тада су Срби по областима угарско-хрватског провинцијала потпали под директну власт Угарске Дворске Канцеларије, а 'Срби у 'Војној Крајини" под Дворски Ратни Савет.
После тога учињен је још један покушај да се Срби изузму испод угарске власти, за време политичке борбе између Аустрије и Угарске 1790. до 1792. Потакнути од 'Аустрије, Србн су на сабору у Темишвару тражили експропријацију или засебну територију у Угарској, па им је цар Леополд одмах изашао на сусрет и. као први корак одредио 20/2 1791. да се установи Илирска (срлска)Дворска Канцеларија, и да се на њу пренесу све српске ствари, које се имају одузети од Угарске Дворске Канцеларије.
Али, чим су се Аустрија и Угарска намириле, нови цар Франц II укинуо је већ 3/6 1792. Илирску Дворску Канцеларију, а све српске послове поново пренео на Угарску Дворску 'Канцеларију, пошто су Србн XXVII законским чланком од 1791 .признати за држављане Угарске. То коначно укидање српског министарства при аустријском двору у Бечу утврдио је и X чланак закона од 1792.
Литература: Ј. М. Schwiker- Politische Geschichte der Serben in Ungarn (1880)
 
Ај докажи то....

I za sami kraj,a moze i za TEK NOVI pocetak (kako hoces) od volje ti :) Sandanski

Цитати из историјских извора:

* Херодот је први дао податак да су Венети и Илири један исти народ. (1. 196)
*Приликом пописа регрута за римске легије у време императора Августа, 12.године на пределу римске Далмације, то јест, централне Илирије, ми налазимо на помен више српских племена која и данас постоје. (Плиније Старији 3. 26)
* Јоанис Зонара назива Аргонову и Теутину Илирију "Србском империјом". "Агрон цар Срба који су народ Илирије." (Патрологиа, том 134. ст.690)
* Плиније Старији помиње Србе на пределу данашње Херцеговине и Далмације (Историја природе 3.26)
*Апиан из Александрије каже да Грци називају Илирима народ који живи на пределу од Македоније и Тракије, од Хаоније и Теспортије па до Дунава.
* Апиан за име Илири и Илирија, каже да их Грци тако зову, те да они себе тако не зову. Затим каже: "Ови народи, (то јест племена) и такође Панонци, Рећани, Норичани, Мези из Европе и друга суседна племена која насељавају десну обалу Дунава, Римљани разликују једне од других тачно као и разна грчка племена што разликују једне од других и називају свако његовим именом, али сматрају да су сви они обухваћени под заједничким илирским именом... у погледу пореза називају сва племена од извора Дунава до Црног Мора илирским порезом" (Х.6)
* Дион Касиус, писац Римске историје, из другог века после Христа, помиње Србе као народ старе Илирије.
Треба напоменути да је Дион био римски перфект Илирије и да је на лицу места могао да се упозна са приликама у Илирији.
----------------------------
* Планински венац чији један крак чине планине Шара-Копаоник-Јастребац, а други крак Шара-Јабланица-Проклетије-Сињајевина-Дурмитор, код свих античких писаца називају се Србским планинама. (Латински Mons Sordus sive Mons Scordus, Француски Montagnes Scordisques, Les Montagnes Serbes, Montagnes de la Serbie).
----------------------------
Мовсес Хоренаци (ок.410-490 п.н.е.).
Јерменски историчар:
*"Thracia orientem versus a Dalmacia, non longe a Sarmacia sita est continet quinque parvas et unam magnam provinciam, in qua septem genera Slavorum habitant."
"Trakija se nalazi istočno od Dalmacije, nedaleko od Sarmatije i sastoji se iz pet malih i jedne velike oblasti u kojim zivi pet slovenskih plemena."
-------------------------------------
Лаоник Халкокондил (Laonici Chalcocondylae). Византијски историчар из Афине, у десетотомном делу "Историја", 15 век:
*"... Serblos Tryballos, autem gentem esse totius orbis antiquissimam, compertum habeo....Tryballos, Mysios, Illyrios, Polonos, Sarmates eadem inter sese linguam uti... Ultra citraque Istrum colunt, longa lateque regnantes... hoc hominum genus... itaque mea quidem sententia... variis fontunae procellis iactatum, Ionii regionem insedisse... ibi sedes fixisse...""...

Срби Трибали - најстарији народ и највећи од (свих) народа, проверено знам....
Трибали, Мизи, Илири, Пољаци, Сармати, сви говоре на једном истом језику... Живе са једне и друге стране Дунава где владају огромним територијама... тај народ... борећи се са разним бурама судбине, заузе територију око Јонског мора, и тамо се утврди..."
.-----------------------------------
* Несторова хроника (Повест времених лет односно Повест прошлих времена; рус: Повесть временных лет) је најстарији руски летопис, настајао је крајем XI и почетком XII века у Печерском манастиру код Кијева. Назив је добио по писцу летописа, монаху Нестору, иако се зна да је само дело рад више генерација. Прва редакција је Несторова из 1113. године.

..Словени по Дунаеви, ...
..ту бо е [сть] Илурикъ,... ту бо бяша СловІни пІрвІе.
..пояснение(по савременом издању):
Илурикъ (Иллирия) - это территория бившей Югославии, где больше всего сербско-говорящего народа (иллирский язык в истории всегда был синонимом сербского языка).

Превод::Словени на Дунаву..ту беше Илирикум..ту беху Словени ПРВИ..
У објашњењу: Илурик је територија бивше Југославије, где већински народ говори србски (илирски је језик у историји увек био синоним србског језика)


The historian from Slavonia Matija Petar Katancic wrote about the Serb name in the western Balkans :
“Nostris profecto Illyriis adeo id familiare est us Srblos passim se compellent, non Serviam incolentes modo, sed universum pene Illyricum, ac Daciam quoque, in primis qui Graecam sequuntur ecclesiam, qui per hoc maxime se ab ceteris distingui putant quod Srbli, Srblyani nuncupantur.”

“It is very usual that our Illyrians call themselves Srblos, not only those who live in Serbia, but [those who live in] all Illyria and even Dacia, particularly those who follow the Greek law [the Orthodox]. They show that they distinguish themselves the most when they call themselves Srbli, Srbljyani”.

M.P.Katancsics. De Istro ciusque adcolis.1798



A Hungarian anonymus author states in 1790
“Serbii i Bosnenses, quos Hungari Rascianos a Rasciae Regno appelant, nunquam se in propria lingua Rascianos vocant, se Serbios (Szerblyi), neque usquam linguam suam, aut nationem, Rascianam nuncupant, sed Serbicam aut Slavicam, Szerbszky, Szlavenski Narod”.

“The Serbs and the Bosnians, which Hungarians call Rasciani because of the Rascian state, never call themselves Rasciani in their own language, but Serbios (Szerblyi), and don’t call neither their language and people Rasciani, but Slavicam, Szerbszki, Szlavenski Narod.”

Dissertatio Brevis ac Sincera Hungaris Auctoris de Gente Serbica perperam Rasciana dicta, ejusque meritis et fatis in Hungaria, 1790


ezuita iz Češke Josip Dobrovski (1753–1829), „otac slavistike", smatrao je samo kajkavski dijalekt kao hrvatski, dok je „sve drugo za njega ilirski ili srpski jezik“.

. Za Dobrovskog Srbi su i Dubrovčani, Makedonci i Bosanci.. poistovjećivao (je)„dalmatinsko-ilirski“ jezik sa srpskim jezikom pa je do kraja života ostao pri gledištu da su Dalmatinci i po jeziku i po porijeklu uglavnom Srbi.


http://www.patriotmagazin.com/arhiva/0229/media/010.htm
http://govori.tripod.com/srbi_svi_i_...bez_hrvata.htm
 
Ај докажи то....

Delo ima osam svezaka (deveti sadrži dodatke i ispravke) velikog, folio-formata, nekih pet do šest hiljada stranica, i najmanje tri autora; štampano 1751-1819.
Naslovni je autor Illyricum sacrum italijanski jezuit Daniele Farlati (1690-1773), no inicijalnu je enciklopedijsku ideju sakupljanja i objavljivanja građe razvio jezuit Filip Rićeputi, ; osim toga, na prikupljanju građe za Illyricum sacrum Riceputiju je pomagao, uz Farlatija, i sveštenik Pacifik Bizza (koji će 1746-1756 biti splitski nadbiskup), kao što je Farlatiju u kasnijim godinama pri pisanju i izdavanju pomagao jezuit Jacopo Coleti.

"У историјском смислу" пише Фарлати, "постоје две Србије ":

1- Приморје или Приморска Србија..
..још се зове Горња Далмација
...Superioris Dalmatiae, idest Serbliae maritmae
..Mediteranska Srbija (Serbia mediteranea)..
"U kraljevskim titulama beleži Farlati, " primorska Srbija se ponekad naziva Primordijom, nacionalnim i političkim centrom Srba."
( primeri titule kralja Stefana Tomaša 1443-1461 i njegovog sina kralja Stefana Tomaševića 1461-1463..)

Ova Srbija počinje od reke Cetine (Zentina) , a u njen sastav ulaze Neretvanija, Zahumlje, Travunija.KOnavle i Duklja." Hi omnes Serbli erant".
Nakon pripajanja Neretve Zahumlju priobalje izmedju Cetine i Neretve zove se Krajina..Kasnije se, piše Farlati, " deo primorske Srbije, koji se proteže od Cetine prema Istoku, uključujući Gornju Dalmaciju, naziva Vojvodstvo Sv.Save ili Hercegovina"

2. Zagorje ili Unutrašnja Srbija
"Zagorje se sastoji od dva dela, Bosne i Rascije/Raške (partes Serbliae)", piše Farlati.
"Neki smatraju da su imena Srbija i Rascija (Raška) jedno isto. To nije tačno. Rascija se ne može izjednačiti sa Srbijom, niti Srbija sa Rascijom.Rascija je samo jedan deo Srbije (pars Serbliae)"..Ova zabuna, objašnjava Farlati, verovatno proističe iz činjenice da se raška liturgija služi i u Srbiji i u Rasciji.

"Reka Drina deli Srbiju na dva dela. Bosna je onaj deo koji se prostire sa jedne strane reke Drine" ..
Serbia divisa in due porzione dai flume Drino. Bosnia e la porzione al di qua del drino o della Drina".
(napisao je Ivan Lučić/Giovani Lucio, rodjen u Trogiru 1604., u 3. poglavlju " De REgno Dalmatiae et Croatiae libri rex" iz 1655.)

Po knjizi Slovenska Germanija, dr.Ive Vukčevića, Beograd, 2007, str. 139-141



ps. ako ti ni ovo nije dosta :evil: samo reci,:) ja ti saljem jos
uzdravlje :bye:
 
Ima tu naširoko pošto nam germanska i nordijska škola ne daju ništa od pre VI veka a nemoguće da su Sloveni u VI veku naselili teritorije mnogo borbenijih i moćnijih naroda i da su sada većinski narod Evrope a i respektabilan faktor u Aziji ta priča ne pije vodu.
Sloveni postoje u Antičkoj istorije pod različitim imenima jedna od njih je Vend koji se prostiru selektivno od Baltika pa do Ukraine.
Dakle u toj velikoj porodici naroda Ilira Tračana i Kelta živeli su i preci Slovena već tada raštrkani što znači da su bili starosedeoci u Evropi koji su se nažalost povlačili u močvare i gradili i opstali sa nekom vrstom miroljubivog rešenja sem kada bi došlo do najgoreg.
Tragovi se jasno vide jer je svaki narod ostavio trag Huni ,Atila .Tatari i grčki istoričari su obavezno pisali odakle su došli sem kod Slovena ; Sarmata i td. gde nikad nisu pisali odakle su došli jer se tada podrazumevalo da su opšte poznati starosedeoci Evrope i da to svi savremenici znaju.
 
Ima tu naširoko pošto nam germanska i nordijska škola ne daju ništa od pre VI veka a nemoguće da su Sloveni u VI veku naselili teritorije mnogo borbenijih i moćnijih naroda i da su sada većinski narod Evrope a i respektabilan faktor u Aziji ta priča ne pije vodu.
Sloveni postoje u Antičkoj istorije pod različitim imenima jedna od njih je Vend koji se prostiru selektivno od Baltika pa do Ukraine.
Dakle u toj velikoj porodici naroda Ilira Tračana i Kelta živeli su i preci Slovena već tada raštrkani što znači da su bili starosedeoci u Evropi koji su se nažalost povlačili u močvare i gradili i opstali sa nekom vrstom miroljubivog rešenja sem kada bi došlo do najgoreg.
Tragovi se jasno vide jer je svaki narod ostavio trag Huni ,Atila .Tatari i grčki istoričari su obavezno pisali odakle su došli sem kod Slovena ; Sarmata i td. gde nikad nisu pisali odakle su došli jer se tada podrazumevalo da su opšte poznati starosedeoci Evrope i da to svi savremenici znaju.

to ti je rode kao i danas sto se neki nasi srbi bore da povrate ukradenu istoriju Srba,a mi se kao ne obaziremo i idemo onom politikom,ma neka oni pricaju sta hoce mi znamo ko smo i sta smo!!! AHAAA malo sutra ako ovako nastavimo procemo kao kurdi
uzdravlje:bye:
 
Све је то "млад" период историје. Ако се мало само загребе по старијим временима, долази се до много занимљивијих ствари и тек се онда сазнаје колико се тога заправо не зна, а што ће се једног дана - надајмо се - развојем космичке технологије и рођењем будућег српског генија, 4. по реду, који ће затворити круг и објединити сазнања Николе Тесле, Михајла Пупина и Милутина Миланковића, открити.

250px-Position_Alpha_Cma.png


СИРИЈУС - најсјајнија звезда нашег ноћног неба са својом привидном величином (магнитудом) од −1.47. Налази се у сазвежђу Велики пас (Canis Maior). Сиријус је видљив зими, у касну јесен пред јутро и у рано пролеће након сумрака, и то са целе јужне полулопте и са северне полулопте на географским ширинама не већим од 75°.

Познат у Старом Египту као СОПДЕТ и код Старих Грка као СОТХИС, уживао је централни значај у њиховој космогонији. Народ Догона у афричкој држави Мали, антрополошки феномен по контрасту примитивне културе и знања о свемиру, а који води порекло од робова-ученика египатских свештеника из најстаријег слоја, и данас чува сећање на то како су творци људске расе били богови са Сиријуса.

hiero_X1.png
hiero_N14.png
hiero_M44.png

Египатски хијероглиф Сиријуса, до сад неодгонетнута мистерија.

Да ли је у питању чиста случајност, како тврди Бечко-Берлинска школа? На пример, превођење старе српске речи "пас" у значењу покољења, као пас, животиња. "Велики пас" није "Canis Maior", већ се ради о Великом Покољењу, Великим Прецима, јер су људи заправо настали генетичким инжењерингом који су досељеници са Сиријуса спровели над затеченим човеколиким мајмунима, аустралопитекусима и неандерталцима, како би од њих сачинили радну класу будућег друштва.

Погледајмо само у реч СОПДЕТ и узмимо у обзир да нам је она дошла након неколико преписивања, па након тога преко Грка. На име ког данашњег народа она подсећа? :) Није нимало тешко погодити. Као и грчка реч СОТИС. Као што је академик Јован И. Деретић показао на примеру Грчког Ксантоса/Сантоса како је у питању обично преличено Србица, није нимало тешко одгонетнути шта се крије иза имена Сотис.

Као ни у имену самог народа Догона (догнати, догонити), нити зашто су баш они робови који су напустили Египат тако названи.

Погледајмо за тренутак и фотографије звезде Сиријус:

220px-Sirius_A_and_B_Hubble_photo.jpg


и запитајмо се да ли је прича о крсту и оцилима/огњилима и даље мистерија, или је јасно као дан шта она представља и да је у питању била имплантирана порука тако осмишљена да се преноси са генерације на генерацију, како бисмо тек у технолошки најразвијеније доба схватили да она заправо представља кључ којим се дешифрује наше истинско порекло и наша истинска изгубљена домовина.

znak.gif
slika-Srpski-krst-orden-1913-god-111120x640.jpg
134871.jpg

gimbutasvincaschriftle4.jpg

MDbckl_small.jpg
post54781233227945.jpg
 
Poslednja izmena:
Фуј...од оваквих деретићевских интерпретација уковрџа ми се цела коса одмах.:besna:

Као што је академик Јован И. Деретић показао на примеру Грчког Ксантоса/Сантоса како је у питању обично преличено Србица, није нимало тешко одгонетнути шта се крије иза имена Сотис.

- развојем космичке технологије и рођењем будућег српског генија, 4. по реду, који ће затворити круг и објединити сазнања Николе Тесле, Михајла Пупина и Милутина Миланковића, открити.
Имаш неку валидну референцу, мењаш.се, или нам ово преносиш са спиритистичке сеансе, у којој си био голгетер стаклене чаше?
Знам да ти није опрви пут да невидљиве поруке преносиш овде, али узми у обзир да те читају нормални људи..

Ја наравно не спорим да је забележан легенда народа Догона и да се односи на сазвежђе Канис-а, али ми иде на живце кад неко покушава сновиђенјима, снатрањима и мантрањем да повезује нешто што је српско предање терминима мисираца и јелина, са акцентом на афричким легендама.


Познат у Старом Египту као СОПДЕТ и код Старих Грка као СОТХИС,
Кад си већ кренуо у тему зашто ниси прочитао понешто о тој теми, да видиш да се Сопдет не може повезати ни са каквим псима, јер јој је култ био раширен око Ашвина, на јужној капији Мисира и да ,била ЖЕНСКО?

Онда би можда лакше повезао (кад се ослободиш зависности од деретића и осталих аутохтонистичких књига које не испушташ из руку, заједно са МирЈам и Анжеликама) да је "Сириус" и код Срба ЖЕНСКО.И има своје име, које нећу да ти кажем, јер си ми се силно замерио.


Пази ти сад ове дање бљувотине од литерарицуса мењам.се:

На пример, превођење старе српске речи "пас" у значењу покољења, као пас, животиња. "Велики пас" није "Canis Maior", већ се ради о Великом Покољењу, Великим Прецима, јер су људи заправо настали генетичким инжењерингом који су досељеници са Сиријуса



Погледајмо само у реч СОПДЕТ и узмимо у обзир да нам је она дошла након неколико преписивања, па након тога преко Грка. На име ког данашњег народа она подсећа? :) Није нимало тешко погодити. Као и грчка реч СОТИС. Као што је академик Јован И. Деретић показао на примеру Грчког Ксантоса/Сантоса како је у питању обично преличено Србица, није нимало тешко одгонетнути шта се крије иза имена Сотис.

Чуј, ако Сопдет личи на Србицу (макар и преличено, ухххх), ти онда заиста личиш (преличен) на Догонца,

и запитајмо се да ли је прича о крсту и оцилима/огњилима и даље мистерија, или је јасно као дан шта она представља и да је у питању била имплантирана порука
Ово нисам баш разумела, сад се спиритисти не јављају пре ко чаше него преко имплантираних порука??:zcepanje::zcepanje:
Јој, јој , ал 'сам застарела:hahaha:

[/QUOTE]

Шта да ти кажем осим да си пролупао скроз- наскроз:kafa:
 
Све је то "млад" период историје. Ако се мало само загребе по старијим временима, долази се до много занимљивијих ствари и тек се онда сазнаје колико се тога заправо не зна, а што ће се једног дана - надајмо се - развојем космичке технологије и рођењем будућег српског генија, 4. по реду, који ће затворити круг и објединити сазнања Николе Тесле, Михајла Пупина и Милутина Миланковића, открити.


СИРИЈУС - најсјајнија звезда нашег ноћног неба са својом привидном величином (магнитудом) од −1.47. Налази се у сазвежђу Велики пас (Canis Maior). Сиријус је видљив зими, у касну јесен пред јутро и у рано пролеће након сумрака, и то са целе јужне полулопте и са северне полулопте на географским ширинама не већим од 75°.

Познат у Старом Египту као СОПДЕТ и код Старих Грка као СОТХИС, уживао је централни значај у њиховој космогонији. Народ Догона у афричкој држави Мали, антрополошки феномен по контрасту примитивне културе и знања о свемиру, а који води порекло од робова-ученика египатских свештеника из најстаријег слоја, и данас чува сећање на то како су творци људске расе били богови са Сиријуса.


Египатски хијероглиф Сиријуса, до сад неодгонетнута мистерија.

Да ли је у питању чиста случајност, како тврди Бечко-Берлинска школа? На пример, превођење старе српске речи "пас" у значењу покољења, као пас, животиња. "Велики пас" није "Canis Maior", већ се ради о Великом Покољењу, Великим Прецима, јер су људи заправо настали генетичким инжењерингом који су досељеници са Сиријуса спровели над затеченим човеколиким мајмунима, аустралопитекусима и неандерталцима, како би од њих сачинили радну класу будућег друштва.

Погледајмо само у реч СОПДЕТ и узмимо у обзир да нам је она дошла након неколико преписивања, па након тога преко Грка. На име ког данашњег народа она подсећа? :) Није нимало тешко погодити. Као и грчка реч СОТИС. Као што је академик Јован И. Деретић показао на примеру Грчког Ксантоса/Сантоса како је у питању обично преличено Србица, није нимало тешко одгонетнути шта се крије иза имена Сотис.

Као ни у имену самог народа Догона (догнати, догонити), нити зашто су баш они робови који су напустили Египат тако названи.

Погледајмо за тренутак и фотографије звезде Сиријус:



и запитајмо се да ли је прича о крсту и оцилима/огњилима и даље мистерија, или је јасно као дан шта она представља и да је у питању била имплантирана порука тако осмишљена да се преноси са генерације на генерацију, како бисмо тек у технолошки најразвијеније доба схватили да она заправо представља кључ којим се дешифрује наше истинско порекло и наша истинска изгубљена домовина.


Sve si pobrkao i pomješao pa se izgubilo i ono malo logičnog slijeda događaja, uzroka i posljedica. Kakve veze ima grb Srbije prvi put upotrijebljenu XIX vijeku sa Dogonima (kojima su pripisane lažne priče zapravo izmišljotine nekog italijanskog novinara) ili sa Sirjusom ili sa prastarim pismom (bez obzira na sličnost ne postoji istovjetnost)...
Deretić je budala.
 
Чуј, ако Сопдет личи на Србицу (макар и преличено, ухххх), ти онда заиста личиш (преличен) на Догонца,

Објаснићу о чему се ради, претпостављам да још увек робујеш бечко-берлинској лингвистици, мада показујеш знаке вољности да разбијеш њене окове.

Преко хебрејског и арамејског се Далет и Реш лако мењају јер се слично пишу, тако да Сопдет није Сопдет неко Сопрет, као што је и Деретић бриљантно уочио да је хебрејски Доданим заправо Роданим и да се односи на земљу Роданију ("Серби, народ и раса"). У истој књизи су приказане и бројне пермутације сербиског имена и такође је показано да су Спори заправо Сорпи, односно Сорби (Срби), те је исто тако и Сопрет заправо Србет.

Разлика у запису Сопдет и Сопрет (Далет и Реш):

סעפדת
סעפרת


Очигледно је да је име Сиријуса заправо било: Сопрет (Србет), а да је Реш грешком (или намерно?) било преписано као Далет.
 
Објаснићу о чему се ради, претпостављам да још увек робујеш бечко-берлинској лингвистици

Tvojoj pronicljivosti nikad kraja
:zcepanje::zcepanje::zcepanje:

Mnogo si sladak, majke mi..skroz si mi ubio volju da ti sapnem koja su ona slova gore
:hahaha::hahaha::hahaha:

Imas pice od mene, ako se ne zagrcnem i skoncam od ovolikog smejanja:mrgreen:
 
Poslednja izmena:

Back
Top