Teen problemi (Obavezno pročitati uvodni post) vol. 2

Znači odlučio si, Nemačka i ništa drugo. Ako, pametno. Ionako ovde nema ničega...

Pa brate, moglo bi se reci da sam udario kurtzem u ledinu. Neke moje predstave (o skoli, zivotu, poslu...) , ideje i snovi su se srusili, nisam bas ocekivao da ce stvari ispasti ovako.
Nisam potonuo i predao se, ali nemam ti sad ni neku ideju sta raditi. Ovo je neki period kad sam odlucio malo da povucem rucnu, da stanem, da dam sebi nekog vremena da razmislim, da vidim sta je to cime bih voleo da se bavim, sta bi meni prijalo, gde je neka sansa i izlaz za mene...

Kad mi se ukazala sansa da ucim besplatno nemacki jezik, prihvatio sam je. To mi moze biti escape strategija ako vec dodjem do 30te i ne uradim nista. Ono, odoh u Nemacku ili neku od tih zemalja da radim bilo sta. Oko 30 vec nemas vise sta da mozgas, to ti je poslednja sansa da nesto uradis ili barem da pokusas. Bolje i pokusati i popusiti, nego nikad ne pokusati i jesti sebi bulju sto si se predao bez borbe.

I to mi je jasno, ovde nece biti skoro bolje. Mozda za nekih 20 godina, a pitanje je da li ce i tada biti. Nista se ne desava specijalno i covek ako ode, nista nema toliko pametno da propusti ovde. Iste price, ista mesta, isti ljudi. Super Mario lvl 2, samo ides na repeat.
 
Moje reči se lagano obistinjuju.

giphy.gif


Drago mi je što napokon shvatate šta sam ovde pisao pre par godina.
 
Ne znam burazere, u sve sam se razocarao. I narod sto je pre bio pametan sad mi je glup i dosadan. Nemas vise sta ni da pricas sa ljudima.
Sve sto su ti ljudi pre pricali da je ekstra, da je prava stvar, se na kraju ispostavilo da je cisto kenjanje operisano od svake realnosti.

Posao, prva plata, jebachina, prijateljstva, pice i droze, izlasci... sve je to na kraju kuratz. Ne kazem, nije bas sve lose, ali nije nista sad vantelesno, ultra mega giga, super... kako ljudi to predstavljaju da jeste. Sva prica na kraju ispadne da je cisto kenjanje ljudi.

Vidis na kraju koliko je sve brutalan, da komotno mozes da zavrsis na ulici kao prosjak ili kao totalni luzer iako si sve uradio sto treba da uradis. Vidis u stvari koliko su ljudi losi i sta bi bili spremni raditi i koliko se uniziti za neku poziciju ili koju crvenu vise. A bome vidis i sta dobri ljudi trpe i koga trpe svaki dan da bi imali od cega da zive. Strasne stvari.
 
Ranije me to izjedalo i u potrazi za ultra,mega,giga/super propustio sam solidne prilike i vratio se na start.Što više misliš o tome biće ti gore.Prestao sam da se borim protiv bedaka već živim sa tim.Fokus mi je da što bolje odradim i naplatim posao a to šta osećam ili mislim držim za sebe jer je društveno neprihvatljivo da imaš loš period.Kraće rečeno-šikaniraće te mnogi.

Promena sredine je prelazak iz bedaka u bedak.Biće ti krivo što si limitiran na druženje s dođošima,što radite više od lokalaca za manje pare,što te birokratija koči,što je uprkos svemu tome kući još gore...Ali nećeš završiti na ulici ako je to uteha.To je matrica nevezano kojim se poslom baviš i koliko zarađuješ.Lekar/pekar/apotekar-svi kroz isto prolaze.Kao što rekoh na početku,što više misliš o tome biće ti gore.
 
Ranije me to izjedalo i u potrazi za ultra,mega,giga/super propustio sam solidne prilike i vratio se na start.Što više misliš o tome biće ti gore.Prestao sam da se borim protiv bedaka već živim sa tim.Fokus mi je da što bolje odradim i naplatim posao a to šta osećam ili mislim držim za sebe jer je društveno neprihvatljivo da imaš loš period.Kraće rečeno-šikaniraće te mnogi.

Promena sredine je prelazak iz bedaka u bedak.Biće ti krivo što si limitiran na druženje s dođošima,što radite više od lokalaca za manje pare,što te birokratija koči,što je uprkos svemu tome kući još gore...Ali nećeš završiti na ulici ako je to uteha.To je matrica nevezano kojim se poslom baviš i koliko zarađuješ.Lekar/pekar/apotekar-svi kroz isto prolaze.Kao što rekoh na početku,što više misliš o tome biće ti gore.

Pa ono, igram sa kartama sa koje imam. Nijedan sad segment osim poslovnog ne pati, druzim se, imam dugu vezu, ponekad izlazim, krecem se tu i tamo, ali nista sad da kazes vau.
Ima i toga, svako ima svoju brigu jos im samo i ti filais sa svojom. Verujem da je tako.
 
Ne znam burazere, u sve sam se razocarao. I narod sto je pre bio pametan sad mi je glup i dosadan. Nemas vise sta ni da pricas sa ljudima.
Sve sto su ti ljudi pre pricali da je ekstra, da je prava stvar, se na kraju ispostavilo da je cisto kenjanje operisano od svake realnosti.

Posao, prva plata, jebachina, prijateljstva, pice i droze, izlasci... sve je to na kraju kuratz. Ne kazem, nije bas sve lose, ali nije nista sad vantelesno, ultra mega giga, super... kako ljudi to predstavljaju da jeste. Sva prica na kraju ispadne da je cisto kenjanje ljudi.

Vidis na kraju koliko je sve brutalan, da komotno mozes da zavrsis na ulici kao prosjak ili kao totalni luzer iako si sve uradio sto treba da uradis. Vidis u stvari koliko su ljudi losi i sta bi bili spremni raditi i koliko se uniziti za neku poziciju ili koju crvenu vise. A bome vidis i sta dobri ljudi trpe i koga trpe svaki dan da bi imali od cega da zive. Strasne stvari.

Jaoj, tačno si Overkill, nije trebalo da menjaš nik. :D
Ja iskreno mislim da sreća dolazi iznutra, a ne spolja, Kao onaj vic sa blizancima, kao, imao čovek blizance, jedan bio optimista, drugi pesimista. Dođe im rođendan, i ovaj pesimisti kupi bicikl. Klinac vidi bicikl, obraduje se, ali onda ga udari pesimizam i krene "jao šta ako se izduva guma, mogu da padnem, neko će mi ga ukrasti..." Optimisti je doneo vreću balege. Otvara klinac tu vreću, vidi govna i oduševi se, kaže "JAO JA SAM DOBIO PONIJA... Samo izlgeda da je negde otišao". :D

Mislim klinac je očigledno u zabludi, al njemu je lepo u njegovoj glavi. :D Daj malo nekog pozitivnog mišljenja, ne mora baš level poni koji je otišao, al ono, MALO. :D Svi živimo u govnima, al ja sam na primer dosta srećnija od tebe. Doduše nemam ideju kako uopšte promeniti stav i jel to moguće na kraju, ali ja npr pokušavam da popravim držanje tako što sedim i kuckam a laktovima držim motku iza leđa. Mislim nije lako al jbg šta je tu je.
 
Jaoj, tačno si Overkill, nije trebalo da menjaš nik. :D
Ja iskreno mislim da sreća dolazi iznutra, a ne spolja, Kao onaj vic sa blizancima, kao, imao čovek blizance, jedan bio optimista, drugi pesimista. Dođe im rođendan, i ovaj pesimisti kupi bicikl. Klinac vidi bicikl, obraduje se, ali onda ga udari pesimizam i krene "jao šta ako se izduva guma, mogu da padnem, neko će mi ga ukrasti..." Optimisti je doneo vreću balege. Otvara klinac tu vreću, vidi govna i oduševi se, kaže "JAO JA SAM DOBIO PONIJA... Samo izlgeda da je negde otišao". :D

Mislim klinac je očigledno u zabludi, al njemu je lepo u njegovoj glavi. :D Daj malo nekog pozitivnog mišljenja, ne mora baš level poni koji je otišao, al ono, MALO. :D Svi živimo u govnima, al ja sam na primer dosta srećnija od tebe. Doduše nemam ideju kako uopšte promeniti stav i jel to moguće na kraju, ali ja npr pokušavam da popravim držanje tako što sedim i kuckam a laktovima držim motku iza leđa. Mislim nije lako al jbg šta je tu je.

lako ti je dok zivis na kevinoj sisi. videcemo kada se (ako se) osamostalis
 
Jaoj, tačno si Overkill, nije trebalo da menjaš nik. :D
Ja iskreno mislim da sreća dolazi iznutra, a ne spolja, Kao onaj vic sa blizancima, kao, imao čovek blizance, jedan bio optimista, drugi pesimista. Dođe im rođendan, i ovaj pesimisti kupi bicikl. Klinac vidi bicikl, obraduje se, ali onda ga udari pesimizam i krene "jao šta ako se izduva guma, mogu da padnem, neko će mi ga ukrasti..." Optimisti je doneo vreću balege. Otvara klinac tu vreću, vidi govna i oduševi se, kaže "JAO JA SAM DOBIO PONIJA... Samo izlgeda da je negde otišao". :D

Mislim klinac je očigledno u zabludi, al njemu je lepo u njegovoj glavi. :D Daj malo nekog pozitivnog mišljenja, ne mora baš level poni koji je otišao, al ono, MALO. :D Svi živimo u govnima, al ja sam na primer dosta srećnija od tebe. Doduše nemam ideju kako uopšte promeniti stav i jel to moguće na kraju, ali ja npr pokušavam da popravim držanje tako što sedim i kuckam a laktovima držim motku iza leđa. Mislim nije lako al jbg šta je tu je.

Nema to veze sa time da li sam optimista ili pesimista, ima veze sa drugim stvarima. Sve mislim da sam se bavio i jurio za pogresnim stvarima.
Ono, dok kao nesto studiras, pun si otpimizma, mastas o tome kako ce biti kad zavrsis skole i kad pocnes da stvaras, mislis bices faca, to je prava stvar, trud ce da se ceni i isplati...
I onda vidis da ti poslovi sto si mislio da ce biti do jaja da je to nesto bzvze, vidis da stvari nisu takve kako si ih zamisljao da ce biti. Vidis da neces moci tek tako da ostvaris svoje ambicije, nes biti nista specijalno, obican si xyz lik i to je to. Msm, mozda ces i uspeti u svojim ambicijama, ali tek tamo u nekih 40-50im. Realno, tad mi nista od toga ne treba ni za *****, meni pare trebaju sad.
U ovoj zemlji je tesko dobiti i platu od 30k, a kamo li nesto vise i poziciju vise. Za to moras da radis godinama da bi bio neki faktor. I tu muku za koju bi bio ``presrecan`` da mozes da dobijes vidis da ti pola plate od samo na hranu i put do posla, a da sa drugom polovinom ne mozes nista. Odes osisas se, platis telefon, odes kupis neku obicnu stvar, kupis kondome ili izvedes devojku na pice i ode cela plata. Kao radio si nesto, a para nema nigde. I kako covek da bude motivisan da radi bilo sta? kako da budes optimista? Da ne pricam o tome sto ce i za te sitne pare neko da ti sere nad glavom non stop jer te on to boze nesto placa.
 
Nema to veze sa time da li sam optimista ili pesimista, ima veze sa drugim stvarima. Sve mislim da sam se bavio i jurio za pogresnim stvarima.
Ono, dok kao nesto studiras, pun si otpimizma, mastas o tome kako ce biti kad zavrsis skole i kad pocnes da stvaras, mislis bices faca, to je prava stvar, trud ce da se ceni i isplati...
I onda vidis da ti poslovi sto si mislio da ce biti do jaja da je to nesto bzvze, vidis da stvari nisu takve kako si ih zamisljao da ce biti. Vidis da neces moci tek tako da ostvaris svoje ambicije, nes biti nista specijalno, obican si xyz lik i to je to. Msm, mozda ces i uspeti u svojim ambicijama, ali tek tamo u nekih 40-50im. Realno, tad mi nista od toga ne treba ni za *****, meni pare trebaju sad.
U ovoj zemlji je tesko dobiti i platu od 30k, a kamo li nesto vise i poziciju vise. Za to moras da radis godinama da bi bio neki faktor. I tu muku za koju bi bio ``presrecan`` da mozes da dobijes vidis da ti pola plate od samo na hranu i put do posla, a da sa drugom polovinom ne mozes nista. Odes osisas se, platis telefon, odes kupis neku obicnu stvar, kupis kondome ili izvedes devojku na pice i ode cela plata. Kao radio si nesto, a para nema nigde. I kako covek da bude motivisan da radi bilo sta? kako da budes optimista? Da ne pricam o tome sto ce i za te sitne pare neko da ti sere nad glavom non stop jer te on to boze nesto placa.

Brate evo ja sam optimista, student. Znam da me ne čeka ništa posle škole, znam da neću ništa promeniti, sa faksom mogu samo da se slikam, ali eto, to mi ne ubija optimizam :D Nikada ne bih nekome savetovala 'batali faks, nemaš ništa, idi radi, idi iz zemlje, aaaa'. Samo bih mu rekla 'jedi pite', na faksu mi je lepo, nemam kintu jelte, ali nije mi ni bog zna kako potrebna. Kada dođe i to vreme mogućnost da se ode stoji, da se ostane ovde, da se lupa glavom. Ništa ne beži. Nigde ne jurim, ne smatram da vrebam neke pogrešne stvari, šta znam :whistling:
 
Nema to veze sa time da li sam optimista ili pesimista, ima veze sa drugim stvarima. Sve mislim da sam se bavio i jurio za pogresnim stvarima.
Ono, dok kao nesto studiras, pun si otpimizma, mastas o tome kako ce biti kad zavrsis skole i kad pocnes da stvaras, mislis bices faca, to je prava stvar, trud ce da se ceni i isplati...
I onda vidis da ti poslovi sto si mislio da ce biti do jaja da je to nesto bzvze, vidis da stvari nisu takve kako si ih zamisljao da ce biti. Vidis da neces moci tek tako da ostvaris svoje ambicije, nes biti nista specijalno, obican si xyz lik i to je to. Msm, mozda ces i uspeti u svojim ambicijama, ali tek tamo u nekih 40-50im. Realno, tad mi nista od toga ne treba ni za *****, meni pare trebaju sad.
U ovoj zemlji je tesko dobiti i platu od 30k, a kamo li nesto vise i poziciju vise. Za to moras da radis godinama da bi bio neki faktor. I tu muku za koju bi bio ``presrecan`` da mozes da dobijes vidis da ti pola plate od samo na hranu i put do posla, a da sa drugom polovinom ne mozes nista. Odes osisas se, platis telefon, odes kupis neku obicnu stvar, kupis kondome ili izvedes devojku na pice i ode cela plata. Kao radio si nesto, a para nema nigde. I kako covek da bude motivisan da radi bilo sta? kako da budes optimista? Da ne pricam o tome sto ce i za te sitne pare neko da ti sere nad glavom non stop jer te on to boze nesto placa.

Pa dobro, ali to je sve manje više svuda. Mislim tebi je veći problem jer si ti takav čovek da te jednostavno to pogađa više nego mene, i to je tako kako je, ali biće tako i ovde i u Nemačkoj i u Australiji i u Kanadi, svuda ćeš imati probleme, makar oni i ne bili finansijske prirode, i uvek će ti teško padati to sve. Ne znam majke mi, nisam pametna za tvoju situaciju, glupo je da ti kažem nešto tipa "glavu gore i živni malo" kad to nije tvoj fazon.

Ja kapiram koliko je nekad moja indiferentnost zapravo blagoslov, jer se generalno ne cimam mnogo ni oko čega, već jednostavno ustanovim da je tako kako je i dalje gledam šta ću u tim okolnostima. Mislim jbg, što je do mene do mene je, što nije nije.
 
Brate evo ja sam optimista, student. Znam da me ne čeka ništa posle škole, znam da neću ništa promeniti, sa faksom mogu samo da se slikam, ali eto, to mi ne ubija optimizam :D Nikada ne bih nekome savetovala 'batali faks, nemaš ništa, idi radi, idi iz zemlje, aaaa'. Samo bih mu rekla 'jedi pite', na faksu mi je lepo, nemam kintu jelte, ali nije mi ni bog zna kako potrebna. Kada dođe i to vreme mogućnost da se ode stoji, da se ostane ovde, da se lupa glavom. Ništa ne beži. Nigde ne jurim, ne smatram da vrebam neke pogrešne stvari, šta znam :whistling:

Necu da savetujem nikog bilo sta. Nek svako radi onako kako misli da treba. Sto bi Sokrat rekao: "Ja znam da nista ne znam."

Pa dobro, ali to je sve manje više svuda. Mislim tebi je veći problem jer si ti takav čovek da te jednostavno to pogađa više nego mene, i to je tako kako je, ali biće tako i ovde i u Nemačkoj i u Australiji i u Kanadi, svuda ćeš imati probleme, makar oni i ne bili finansijske prirode, i uvek će ti teško padati to sve. Ne znam majke mi, nisam pametna za tvoju situaciju, glupo je da ti kažem nešto tipa "glavu gore i živni malo" kad to nije tvoj fazon.

Ja kapiram koliko je nekad moja indiferentnost zapravo blagoslov, jer se generalno ne cimam mnogo ni oko čega, već jednostavno ustanovim da je tako kako je i dalje gledam šta ću u tim okolnostima. Mislim jbg, što je do mene do mene je, što nije nije.

Vise sam ocekivao od zivota i sebe. Naravno, i ja sam odigrao dobro sa kartama koje sam imao i sa mogucnostima koje su mi se pruzile, sad su ovo stvari iznad moje moci.

- - - - - - - - - -

Ako nista, barem sam zadovoljan nekim drugim stvarima i nekim svojim drugim uspesima.
 
Necu da savetujem nikog bilo sta. Nek svako radi onako kako misli da treba. Sto bi Sokrat rekao: "Ja znam da nista ne znam."



Vise sam ocekivao od zivota i sebe. Naravno, i ja sam odigrao dobro sa kartama koje sam imao i sa mogucnostima koje su mi se pruzile, sad su ovo stvari iznad moje moci.

- - - - - - - - - -

Ako nista, barem sam zadovoljan nekim drugim stvarima i nekim svojim drugim uspesima.

Gde ti ono živiš? :D
 
Nisam puno daleko od Bee Geea.

Ja kapiram da mesta imaju određenu atmosferu koja utiče na stanovnike, mislim nekako se ta atmosfera stvori tamo na početku, tipa skupi se gomila po nečemu sličnih ljudi, i onda se samo održava jer apsorbuje svakoga. Na primer što u BG imaj grozan osećaj užurbanosti, a u NS ljudi prelaze na crveno brzinom kornjače invalida jer im se može, a u SM ljudi umesto da sviraju jedni drugima iz kola spuste prozor pa dobacuju usmeno. Pa rekoh možda ti okolina pojačava takve emocije, zato sam te to pitala. Mislim kapiram da je to već zalaženje u misticizam. xD
 
Ja kapiram da mesta imaju određenu atmosferu koja utiče na stanovnike, mislim nekako se ta atmosfera stvori tamo na početku, tipa skupi se gomila po nečemu sličnih ljudi, i onda se samo održava jer apsorbuje svakoga. Na primer što u BG imaj grozan osećaj užurbanosti, a u NS ljudi prelaze na crveno brzinom kornjače invalida jer im se može, a u SM ljudi umesto da sviraju jedni drugima iz kola spuste prozor pa dobacuju usmeno. Pa rekoh možda ti okolina pojačava takve emocije, zato sam te to pitala. Mislim kapiram da je to već zalaženje u misticizam. xD

Ima logike to sto kazes. Valjevo odise osecajem da se nista ne desava, da se nista godinama ne pomera. Ista mesta u gradu, na svim tim mestima sviraju isti muzicari godinama i vec 9 godina se skuplja ista ekipa.
Malo se kadar podmladi i to je to, ali sve je nekako zapalo u apatiju. Takav je narod u vecini. da odes sad iz grada i da dodjes za 10 godina, sve ce biti isto.
 

Back
Top