Tebi...

  • Začetnik teme Začetnik teme jana7
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
img-01.jpg

https://i.pinimg.com/564x/59/8c/77/598c7788a9a7e4e6a67b25ae000ed7e1.jpg
 

Gospodska ulica, septembar
baste pune osmijeha
i svi se redom znamo
dobri ljudi, moj dobar grad

I jedno poznato lice, odnekud
a vidim ga prvi put
toliko snova vec u jednom pogledu


Dole, kraj Vrbasa, pod kestenom
u toploj sjenci jesenjoj
sve mi reci o sebi
nemoj nista precutati

Dok nebo razliva boje pastela
na platnu iznad Kastela
dodir tvoj, da slika bude potpuna

Ref.
Ja tebe znam jos odavno iz proslih zivota
kada bili smo druga imena, i ljudi
znam te odavno ti si teska dobrota
i najbolje samo u meni sve budis

Znam te odavno
i uvijek cu da te pronadjem
u svakom zivotu sledecem

Gospodska ulica, septembar
rominja kisa srebrna
uz mene skupi se tiho
tu si uvijek sigurna

I nemoj vise da brines nikada
od tebe ne idem nikuda
ja sam na svom
tek kada tebi pripadam

Ref. 2x

U svakom zivotu nasem sledecem
 
Dajem ti oproštaj za sve šta nisi mogao oprostiti sebi.
Dajem ti slike, zaleđene u vremenu,
Svoj mali, izgubljeni svet,
Jutra bez gorčine,
Uspavanost.

Dajem ti oproštaj prošlih života.
Dajem ti ćutnju i hiljadu neizgovorenih reči.
Obale koje teše,
Zaborav.

Znam da nisam ta,
Nemoguće me je voleti na toliko načina.

Ali umem da sakrijem bol.
10248.jpg

I umem da nestanem.

S
 
Kada mi nedostaješ, najmilije moje, onako jako i svakako da mi se srce grči od tuge, zagrlim te mislima, jakoooo, najjače, i teko nekako, zgrčen, uništen i šćućuren, preguram noći besane, bolne i neizmerno duge ...
✍️
🥲


VILMICA - OSMEH5.jpg
 
  • Podržavam
Reactions: Tea
Od nje ostale su mi samo uspomene na njena buđenja, jer delovala je kao Afrodita, koju morska pučina iz ljubavi i za ljubav rađa ... Ta neopisiva lepota me duboko u srce pogađa... Oh, gde li je sada moja slađa?
✍️
❤
😢


AFRODITA - VILMICA.jpg
 
I dodješ mi tako odnekud, biće da iz bunara sećanja, nenajavljena, snena, milena i gizdava, kao boginja, na krilima povetarca, u san blagougodiš mi i ulepšaš dolazeći dan ... Pokloniš mi svoje vrele uzdahe, anđeoske šapate, drhtave titraje i srca grčevite trzaje … Prođemo zajedno ispod svoda duge i u raj mi pretvoriš noćke duge … Poklonim ti neki uzdah..neki stih..pomislim na nas..preslušam vlastitu tišinu.. i krenem dalje.. u neki novi dan… dan bez nas.... vreme u kojem bez tebe neću nikada da nađem za dušu moju spas ...
✍
❤
😢


VILMICA - PLAVA.jpg
 
  • Podržavam
Reactions: Tea
NIČIJA
Jelena Marković

Žene se dele na ničije, nečije i svačije.
Ti si naišao na ničiju.
Bolje bi mnogo bilo da si naišao na nečiju.
Jer nečija je nečija,
navikla je da pripada,
pa kako je jednom bila nečija,
može postati i tvoja.
A ova što je vazda ničija,
ni na šta nije navikla.
Nije ni morala da se navikava.
A ti misliš - dobro je:
ničija je slobodna.
Pa, ničija je baš i ničija
zato što tako voli slobodu
i što nikad ne bi postala nečija.
Svačija je isto nečija,
Samo što je previše nečija,
ali uz dobre razloge
može postati umereno nečija,
pa opet može postati samo tvoja.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
 
necemo se sresti
nemamo poveznih niti
vise
i da se sretemo
pocistice nas kise
nijesmo vise da nekom smetamo
i ako setamo
licimo na prototipove
dosadom pokrivene
jer znam da si tu samo zamene
iz obzira jedne drage i bezgresne
zene
nijesam te cuvao
i kad sam znao da ti oci vilenisu
a meni andjeli odstupnicu
p i s u ...
 

Back
Top