Tebi...

  • Začetnik teme Začetnik teme jana7
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
725202085723.jpg
 
Moje veliko slovo - Zeljko Krznaric
Ti si jedno veliko slovo
u mom zivotu
neoprostivo i neduzno
namjerno i slucajno
ti si sve
i nocas ja se odjednom sjetim kise
koja je pala tog popodneva
sjetim se tvojih ociju
iz kojih nisam izlazio
pet sati i nekoliko minuta
a za to vrijeme svijet se okretao
i nista nije stajalo
druga smjena je radila neumorno
netko je u tom trenutku ljubio
i umiralo se u tih pet sati
i nekoliko minuta
a mi smo dijelili sudbinu ruze
ja s tvojim imenom na usni
i ti sa mnom
kisa je padala tog popodneva
znam to sigurno
jer na tvom licu je zasjala jedna kap
poput bisera
i trave su sanjale o nama
ti si jedno veliko slovo u mom zivotu
i samo sam tebe ucio
kako se pobjedjuje ravnodusnost
govorio sam ti lijepo
a ustvari
ponekad sam pomislio kako bi bilo
raskopcati tvoju kosulju
i ljubiti te dugo
tako dugo dok kisa ne prestane
ti si moje veliko slovo
veliko poglavlje jednog popodneva
i malo vecernje tame
ti si zvijezda lutajuca
koja mi se seli iz oka u oko
pa sjetis li se kako smo izasli
iz te kise sretni
moje veliko slovo
376532078_10042827199093081_5162242608444481383_n.jpg
 
Sve je ostalo u meni..
Svaka neizgovorena reč, za koju sam znala da neće doći.
Svaki osmeh koji neviđen tone u tamu.
Nečuti glas, uzdah, šapat....
Čuvaću te u sebi, onakvog,
Kakvog sam te za sebe želela.
I kakvog te nikada nisam imala.

Ne brini, ti ništa ne gasiš u meni.
Iskre sam donela iz duše i prošlog života.
Prepoznat znak u svakoj misli,
Trag na duši,
Tvoji su...
Oduvek.
Masla%C4%8Dak+%28Taraxacum+officinale%29 (1).jpg
 

Михаил Љермонтов – ТЕБИ






1.
Па збогом! – Сад нисмо већ двоје,
И задњи пут стежемо руке;
Па збогом! – Сад срце је слободно твоје .
Тек с другим га чекају муке.
Ја знам да ће пориви бола
Још једном овладати њиме,
Кад допре му истина гола
И сазна за умрлог име.

2.
Постоје ти звуци што пламте,
Од охолог света скривени –
Ал' они се вечито памте:
Ко живот су с душом сливени;
У њима сни минули стоје,
Ко гроб што све занавек прима;
Разуме их једино двоје,
И двоје задрхти пред њима!

3.
За трен смо ми заједно били,
Шта вечност пред њиме сад вреди!
Сву сласт смо за трен тај ми пили,
И спалили пољубом једним;
И збогом! – Та љубав је наша,
И зато без жалости бежи:
Јер крај нам се чинио страшан,
Ал' сусрет би био још тежи!

1832.

• Превео Миодраг Сибиновић
 
Evo, onako sam od sebe, ili ga Neko namerno šalje kod mene, silazi sumrak sa Urala i Karpata, nazirem ih dušom, jer tamo daleko preko njih imam moju Srbiju, kćerkicu, seju i brata, i sve postaje hladnije. Jedino misao na Tebe, nezaboravu moj, me greje. Ona mi daje snagu da izdržim ove hladne siburske vetrusine. Oh, kako sam mislima odenuo tvojom vrelom dušicom moju napaćenu dušu kako bih je spasio od prehlade, studeni straha, one neprolazeće zebnje za Tobom, i krvledeće samoće koji me, kao reka ponornica, negde u nedođiju vuče da me tamo, daleko, u tom bezdanu gde se gubi svaka nada, gde ne postoji sada, skroz na skroz, dotuče ...
✍️
❤️
😥


URALKA.jpg
 

Back
Top