Č E K A M T E
----------------
Čekam te, moja malena,
na raskršću jave i sna,
u zagrljaju tuge i bola,
na bridenju usana,
tvog posušenog poljupca,
u grču nadanja i beznađa,
na tugujućem drhtaju vremena,
na klecaju preteškog životnog bremena,
u prebolnom uzdahu,
koji mi grudi probada,
na vrisku tišine,
koji dopire do Boga …
A On ćuti,
kao da se na me` nešto ljuti,
i neće,
oh, kako sam slabe sreće,
da mi te vrati
i da prestanem tugovati …
Čekam te – tu na istom mestu
gde si me i ostavila, moja mila –
na prvoj stanici do ludila …
Čekam te, nadam se, molim, kunem,
jer bez tebe živeti ne znam, ne mogu i ne umem …
Krstan Đ. Kovjenić
