Tebi...

  • Začetnik teme Začetnik teme jana7
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
BODRENJE NA LJUBAV


Ljubljena , ljubav je mučna:
katkad joj zamru čar i zanos,
al’, veruj mi, to je jedino
naše dobro: stvarnost.
Čovek sve tako zaboravi:
živeti, lagati, mreti, dati,
al’ zeđ za poljupcima
i u grob nas prati.
Ljubljena, godine i dani,
neće nikad bolje doneti
ljudi će i sutra i zauvek:
ljubiti, rađati, mreti.
I nekako, nekako to bi
trebalo zaboraviti danas:
ovaj mali, maleni zaborav
jedina je sreća za nas.
ljubljena, mi znamo za zaborav?
Ljubljena, dana i godina breme
neće srušiti naše zanose?
Nas neće pokvariti vreme?
Svejedno je kako volimo,
svejedno je šta poljubac krije;
smrt je blizu, a tako je lepo
pobediti je.

Endre Ady
 
Svaki susret sa tobom, je ispunjen trenucima treme...ipak si ti profesorka...

Mada,moja upornost, seretski osmeh, beskrajna sarmantnost i naravno zaljubljenost, ucinili su da....

Da sam nekako uspeo da istopim tu ledenu masku, kojom plasis djake, a mene tako jako uzbudjujes....

Da, ipak ti si profesorka, a ja samo zaljubljeni ulicni zavodnik, koji je osim knjiga imao i iskustva jednonocnih bestidnosti...

Tako da sam ti dosao do srca, i jos ga topim, iskusnim proverenim na mnogim zenama,trenutke slamanja srca...

Pucanja emocija, uzavrelih osecanja, dubokih eroticnih uzdaha, koje sam ti samo ja izmamio...

Izgleda dosta uspesno, tako da si postala druga osoba, nezna kao zver, pitoma kao maca, ali samo sa mnom.....

Djaci su se spasili..Ali ne i ja....Jer zelim te takvu...opasnu profesorku.


 
VOLIM TVOJE

Volim tvoje kose! Tvoje tamne kose!
I tišinu gorsku što spava u njima.
Mrakom svojih staza neku svetost nose
I u svakoj vlasi jedna tajna ima.

Volim tvoje oči! Beskonačne duge!
Sjaj dalekih zvijezda u sebi su skrila.
Oseke i plime i sreće i tuge,
Na dva snena jedra, na dva meka krila.

Volim tvoje usne! Snažne morske struje!
Stalni žubor voda s njihovog vrela.
Šapat što se s njih iz nečujnog čuje,
Dah sa snagom vjetra kroz prostranstva cijela.

Volim tvoje tajne iz najdubljeg kutka!
Pojave i kretnje, oblike i boje.
Doživljaj ljepote i vječnost trenutka.
Volim tvoje tijelo! Cijelo biće tvoje!

Saša Užarević
 
WKHobkm.jpg
 

Krila

Leteti, leteti, leteti visoko,
Neznanom prostoru
kao starom drugu,
Vitlati se kao omađijan soko,
I umreti, sjajan, u sunčanom krugu.

tumblr_n6tnktXlxu1sbg0tro1_1280.jpg


Čuti samo zamah svoj u prostorima -
Muziku svog krila! I na samom kraju,
Svoj trag izgubiti i cilj među svima,
Iščeznuvši tako u nebu i sjaju.

tumblr_n6tnktXlxu1sbg0tro2_1280.jpg


Da mi žeđ osete kobnu i sve višu
Oči što su tude dugo svetlost pile,
Kao vir dve ovce sa runom od svile,
Kao krv dve noćne sablasti što sišu.

tumblr_n6tnktXlxu1sbg0tro3_1280.jpg


Da ne pamtim nisko rođenje pod mrakom;
Da kao gnev svetlost sva ispuni mene;
Da sam kao kopljem prožet svakim zrakom,
Tu gde gore večne podnevi bez sene.

tumblr_n6tnktXlxu1sbg0tro4_1280.jpg


I strašna raskršća sunaca, i puti
Kud oluj svetlosti neprekidno ide,
Kroz nemi predeo gde vlada i ćuti
Bog koji ubija oči kad ga vide.


tumblr_n6tnktXlxu1sbg0tro5_1280.jpg


Da samo s visina za ponore znadnem,
Bacivši u prostor konce svojih žila;
I letim večito, i letim dok padnem
Samo pod teretom ozarenih krila.


Jovan Dučić

tumblr_n6tnktXlxu1sbg0tro6_1280.jpg
 
tumblr_n2v84e3OAP1sk77tfo1_500.jpg


O, пустили смо свуда душе
и, ето, враћа се само страст невесела.
Одосмо по ћилимовима драгих тела
у небеса, што нас изменише.
У благе жалости пређе занос луди,
у тишине јутарњих облака,
разочарано тело, витко од жуди.

И ужас лица, страсних, давно
покрила је магла,
као месечев лик,
што се јавља у надземаљској сети,
жут, као образина златна, тавно,
у гробу, над којим се бела сен авети,
бела сен невесте,
у бескрај за навек нагла.

Све поста нестварно,
што у љубави чине и чиним;
и живот, ко пусто поље куд ветар јечи,
покрисмо снегом праштања свему,
пољупцима збуњеним и новим.

Па, ето, ипак, трагом се њиним
купи чемер и у зорама овим,
кад више окован, наг нико не клечи.
И душа загледана, невесела,
покрива дим, пруге радости и плеса,
што у бескрају играју небеса,
опет само тешким, гримизним плаштом
страснога тела.
Милош Црњански
tumblr_n4zv3x7XuY1rjgixpo1_500.jpg
 
ČEKANJE

Čekam u senci jednog starog duda
Da mesec zadje i, skrivena tamom,
Po uskoj stazi što kroz noć krivuda,
Da sidješ k meni, čežnjivom i samom.

Čekam, a lenjo prolaze minuti,
I sati biju na tornju daleko.
Već zora sviće, blede mlečni puti,
A ja još čekam, - i večno bih ček’o!

O, što je to što mene veže sada
Za jednu put, za jedan oblik tela,
I što mi duša zatreperi cela,
I sva nemoćna izdiše i pada,
Kad me se takne jedna ruka bela!

I sav zasenjen pred čudesnim sjajem
Lepote tvoje, slab, bez jednog daha,
Kao da svakog časa život dajem,
Prilazim tebi pun pobožnog straha,
Posrćem, klecam, dokle me privlače,
Ko provalija tamna i duboka,
I dok strasnim prelivima mrače,
Tvoja dva crna neumitna oka...


Milan Rakić
 

Čekaj me

Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek kaže ko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znaćemo kako
preziveh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svetu...

(Konstantin Simonov)




(оригинал песме ''Чекај ме'')

Жди меня, и я вернусь.
Только очень жди,
Жди, когда наводят грусть
Желтые дожди,
Жди, когда снега метут,
Жди, когда жара,
Жди, когда других не ждут,
Позабыв вчера.
Жди, когда из дальних мест
Писем не придет,
Жди, когда уж надоест
Всем, кто вместе ждет.

Жди меня, и я вернусь,
Не желай добра
Всем, кто знает наизусть,
Что забыть пора.
Пусть поверят сын и мать
В то, что нет меня,
Пусть друзья устанут ждать,
Сядут у огня,
Выпьют горькое вино
На помин души...
Жди. И с ними заодно
Выпить не спеши.

Жди меня, и я вернусь,
Всем смертям назло.
Кто не ждал меня, тот пусть
Скажет: - Повезло.
Не понять, не ждавшим им,
Как среди огня
Ожиданием своим
Ты спасла меня.
Как я выжил, будем знать
Только мы с тобой,-
Просто ты умела ждать,
Как никто другой.
_________________
 
DA IMAM

Da imam nebeski, izvezeni plašt,
ovjenčan zlatnim i srebrnim sjajem,
modri i mračni, potamnjeli plašt
od noći svjetla što sja, blijedim sjajem,
taj plašt bih prostro ispred nogu tvojih.
No bijedan imam samo svoje snove,
prostro sam snove ispred nogu tvojih -
ti gazi nježno, gaziš moje snove.


W.B.Yeats
 
PROKLIJAĆE ZVEZDE

Draga,
Dajmo oči vodoskocima plavim
Da ih bacimo visoko u nebo.
Noću,
Proklijaće zvezde pod
Trepavicama. Ali nećemo reći
Ni jednom ogledalu koliko smo lepi.
Držaćemo se za ruke
I gledaćemo jedno u drugo slepi.

Branko Miljković
 

Eldorado

Kroz žar i hlad
Taj vitez mlad,
Prepreke silne svlado –
Uz pesme poj,
Jedan sni boj:
On traži Eldorado.


tumblr_n7jtkdqdgj1sbg0tro1_1280.jpg


Al’ starost, gle,
Ne njega gre –
Srce, o gde si mlado?
Sve odno vrag,
Nigde ni trag –
Toj zemlji Eldorado!

tumblr_n7jtkdqdgj1sbg0tro2_1280.jpg


Očaja plen
Kad! Srete sen:
- Senko, bratska nado,
Kaži mi ti
Gde li se skri
Ta zemlja Eldorado!

tumblr_n7jtkdqdgj1sbg0tro3_1280.jpg


- Prejezdi Um,
meseca Hum,
Pa hvataj drum, o jado –
Ne budi len
- Reče mu sen
Tražiš li Eldorado.

Edgar Alan Po

tumblr_n7jtkdqdgj1sbg0tro4_500.jpg
 
Poslednja izmena:
SAPUTNIK


Od ove magle, danas tako guste,
Sve ulice se čine kao puste.
Pa ipak, iza te zavjese sive
Hodaju ljudi,
I ulice žive.

I blizu tebe možda neko ide
Bas istim putem.
Ali s maglom je sliven
Potpuno za te i tebi sakriven.

Dobriša Cesarić
 
UPUTSTVO ZA RUKOVANJE

Postupaj nježno samnom
Drži me u rukama kao dragu stvar
I pazi da ne zadrhte

Ako želiš lupiti mnome o pod
od sakupljenih komadića
nikad me više nećeš slijepiti u mene

Odmakni tvrdu ljusku iza koje stojim;
pogledaj me stvarnu:
vjetrovima išaranu
suncima isprženu
kako treperim na tvom dlanu kao svijeća

Pazi da ne dođu kiše i ugase me

Silvija Balija
http://s7.****************/images/140622/cvwoc458.jpg
 
Samo - Marina Ugrin

Sakrij me.
U mirisu letne oluje
Bljesku munje i
Slutnji zudnje;

Cuvaj me u snovima
Nanizanim u nocima
Krhkim od samoce.

Sakrij me.
U secanju na ukradene
Poljupce od kise
U ocekivanju svitanja.

Sakrij me.
U prekrsenim obecanjima
U uzdahu sto se otima
Samotnim satima.

Sakrij me.
U pricu sto ima sretan kraj.
Sakrij me u zagrljaj,

- Samo ljubav mi ne sakrivaj!
 
Možda si bila u pravu.

Ali dušo, bio sam usamljen,

Niko me nije mogao spasiti sem tebe.

I nikad nisam ni sanjao da ću izgubiti nekog kao što si ti.

Ne želim da umrem,

ali ne čeznem ni za životom

Samo hoću da osetim pravu ljubav.
 
***
Volio sam i nije mi krivo
što me baci kao list papira
noć prekrasna a jutro presivo
ni u jednom nema više mira.
Ništa, ništa meni je bar lako
jedna pjesma jedan litar krvi
pa se smijem mada bih zaplako,
a ti kažeš ni zadnji ni prvi.

Miladin Berić
 

Back
Top