Tebi...

  • Začetnik teme Začetnik teme jana7
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
494762709032811749_TMBTENyB_c.jpg

Ljubav samo tebi,D.
 
Naučila si me priznati ljubav,
padati na koljena da ju sačuvam,
boriti se svime da ne zavlada tišina
i blagoslov ne postane dijelom prošlosti.

Bez svega ovog vječno bih sumnjao,
a sada spremno mogu izgubiti sve
i na kocku staviti što drugi srećom zovu
jer siguran da ljubav nas je takla
ne pristajem živjeti gušen prividom."


 
Zasto tvoj mali smijeh
ne moze da se sije
po oranjima crnim;
da klija i zrije,
da zrni
poput psenice?

Tada bih na slapovima mojih vena
sagradio vodenice
i postao mlinar vjecito prasnjav
od tvoga smijeha? - Ptica


390968811370815932_nYaaf4WZ_c.jpg
 


" Umem da te prepoznam
Da ti vratim sve što sam ti oduzeo
Da te volim
Da te u mislima svlačim dok ti srce ne ugledam
Da samo na tebe mislim dok me lažna smrt muči
Dok mi krv slika užase u glavi
Dok me sume zaobilaze pevajući
Dok dan raste od zadobijenih rana."


204562008046107000_8t0eq0RF_c.jpg
 
"Pogledao ju je nežno, brižno, u tom pogledu više nije bilo onog bezobrazluka koji ju je proganjao kroz snove, ali odjednom je bila sretna što ga ima barem ovakvog…
Samo, jadno li je prijateljstvo kad ostane kao sitan kusur krupne novčanice ljubavi…"

284641638920221612_a6OzQC5w_c.jpg
 
" Zaputi se vrhom očiju slobodno u beskraj vječnih zvijezda,
niz nevidljivu putanju gdje počiva slava izgubljenog sunca,
prepusti nježnost usana jasnom drhtanju prisutnog ljeta,
i svoju osamljenu dušu prisloni uz mene u melem oblaka,
preći ću u tebe svim svojim nadanjima, tijelo tvoje postati."

519462138239181768_QX1gPoJt_c.jpg
 
Trebalo je samo tren ...tren za " srecan ti put " . Bacen kljuc je bio nepotreban izbor.
Izbor je samo nas. Nas put, nasa volja. A djela, djela nas potpis. Srecan ti put. Put u zaborav.
I, da, tamo gdje nije bilo ljubavi, jedino tamo nema " budimo dobri drugovi "
Ta mala recenica je konacna istina, istina nekadasnje zablude.
Cije, to je vec za drugu pricu, drugu stranu, drugi zivot.


 
"U ovom gradu već odavno nije toplo.

Ne zbog jeseni koja se polako pretvara u zimu,

niti zbog hladnih kiša,

niti zbog tmurnih jutara bez sunca koje dočekujem uvek iznova.

Odavno već nisam tamo gde bih htela da budem,

odavno već nisam s onim s kojim se zamišljam još od onog dana kad sam ga videla…

nije ni čudo što je hladnoća sve što mogu osetiti…

ali bar još uvek osećam."
dark-pink-heart.png


tumblr_m9p65fYvzU1rtu8xbo1_400.jpg
 
Poslednja izmena:
МАШТА
Сакрићу негде дубоко, дубоко
Тугу и све мисли моје,
Одвешћу у сјајне пределе око
Да заборавим мртве боје,
И да ми из душе однесе соко
Све лажне наде, које
Бацише ме у бол, у дубоко;
Сакрићу негде илузије своје

Анђелко Заблаћански
 
Ne bira se ljubav kao ni smrt. Sve je u knjigama duboko pod morem zapisano. Jezikom neznanim nama, nebesnim pismenima. Niti se oduprijeti možeš niti preskočiti dan. Kao što ne možeš tuđi san usniti niti okom drugim vidjeti. Volio bih da nisi ti ona koju u ovom času volim.

Pero Zubac

112590059405934694_DuJRLedU_c.jpg
 
Obecanje

Obecala sam ti pjesmu.
Bez tuge, bola, suza.
Pjesmu od osmjeha,
osmjeha boje tvojih ociju,
pjesmu, od svih pjesama drugaciju.

Oprosti, takva pjesma se sonet zove,
a ja, ja ne umijem pisati sonete,
ja sam pisac tuznih poema
ona sto elegiju u dusi nosi
i poneku pastoralu rasutu u kosi.

Moje Muze s vjetrovima druguju,
moji Pegazi na izvoru duse vodu piju,
a tu, tu caruje jesen, novembarseke magle puste
I sa njima tvoje oci ugasle od tmine,
oci u kojima se cita tudje neko ime.

Oprosti umrljana slova jesenjom kisom
necitke rijeci olujom rasute,
umjesto pjesme od osmjeha
umjesto suncanih soneta ja sklapam zadnji stih
u koji bih zauvjek utkala boju ociju tih.

Jos nije vrijeme, jos su nezrele sjetve
strpljivo cu cekati vrijeme zetve
zalivacu klicu kisama plavim
grijati je toplinama beskrajnim
dok ne dozri do zamaha kose.

U otkos jedan sve ce stati
jednog ljeta sve ce nestati
naucicu tad sonete pisati
naucicu ponovo disati
I ode nekim ocima toplim sricati.

Do tada, ne zalazi u moje poljane
klicama zaborava zasijane,
uzmi ove razbacane rime
i sacuvaj kao amanet, zakletvu nijemu
da te se necu sjecati sledece zime.

Obecala sam ti pjesmu od osmjeha.
ja drzim obecanja, i, evo ti pjesma ova,
oprosti samo sto u njoj nema
ni traga tebe, ni djelica mene,
ni naznake od dva oka bez boje, bez osmjeha.
 
Dala bih sve, za jedan tvoj poziv...
Da sjećanje na taj glas obnovim, jer ne želim da ga zaboravim...
Još više bih dala, za samo jedan zagrljaj tvoj...
Da tvoj miris sebi nikad ne zabranim...
Dala bih i sunce i kišu za jedan dan s tobom...
Da uvijek tvoj lik bude spreman doći mi u sjećanje...
I možda ne moram dati nista, jer možda i ti želiš isto...
I možda suzu pustiš kao i ja ili me se ne sjećaš...
Možda...
Možda...
Mozda već od sutra opet postojimo MI,
Ili baš od sutra ne postojimo ni...
Ni ispod ovog neba nismo blizu,
Pa da nas je lakše sastaviti...
Mi smo uvijek različiti svjetovi,
U mome suze caruju
A u tvome je bol i suza stvar prošlosti..

N.N.
 

Back
Top