Tebi...

  • Začetnik teme Začetnik teme jana7
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
6710008-md.jpg

Za tebe
imam osmeh štampan na japanskom papiru
gledaj me
jer ti činiš da trava raste na livadama
ženo
mapo muzike bistrino reke svetkovino plodova
na tvoj prozor
vešaju bršljan automobilskih volana
i prodavači snizuju cene svojoj robi
dopusti da poljubim tvoj glas
tvoj glas
koji peva u svim granama jutra.

Carlos Oquendo de Amat - Pesma
 
Mogla je ona bez njega. Itekako je mogla. Odlično je glumila hladnokrvnost, pred svima se trudila biti ravnodušna, iako se njoj nešto preokrene svaki put kad ga neko spomene.
On bi pogledao u nju i kao da čita knjigu, u sekundi saznao svaku njenu misao, svaki njen osjećaj,samo je on mogao to.
Ali pored svega toga, dobro se držala u toj igri zvanoj-PONOS. " ♥
M.
 
''Ne želim da posjedujem, ne želim da upravljam.Želim samo neko blago lice, malo povjerenja, koju utješnu riječ, toplu ruku, ispruženu da me prihvati kad posrnem...
Da ne dozvoli da padnem."
 
Pokušavam da te zaboravim, pokušavam da prestanem da te sanjam, da te tražim u svakom koji prođe, pokušavam da shvatim šta se desilo, pokušavam da dođem k' sebi, znam da sam te izgubila zauvijek, ali ja se i dalje nadam.Nedostajes mi ti, sve mi nedostaje, nedostaje mi tvoj osmijeh, nisi ni svestan koliko mi nedostaješ, koliko sam tužna, koliko te volim i želim kraj sebe....
 
Milion puta sam se oprostila od tebe, i milion i prvi put te pozdravljam za dobrodoslicu. Zar nije bilo dosta?! Zar nisam dovoljno puta pogazila svoj ponos?!
Sta je to sto te drzi u meni, sta mi ne da da odem za uvek? Da li je to ljubav, navika ili samo puka potreba da me neko ima, potreba da me neko boli? Ne znam.
Nekad mi se cini da je ljubav, ona ljubav koja popuni sve celije mog organizma, sve skrivene uglove moje duse... Ljubav koja me obuzima potpuno.
Nekad mi se opet cini da je samo navika, dosada i navika. Nigde nikog dovoljno dostojnog mene, nikog dovoljno dostojnog da zameni tebe, dovoljno jakog da te istisne iz mog tela, srca i mozga.
Nekad mi se, pak, cini da sam ja u stvari mazohista. Knjiski primer mazohiste. Obozavam bol koji mi pricinis svaki put kad odlazis, obozavam bol koji osetim svaki put kad se oprostim od tebe. Drazi mi je taj tvoj bol nego stotine dokaza ljubavi od drugih. Cak i taj bol, taj poklon od tebe, me cini zivom..
N.N.
 
Iza ovih oblaka
negde daleko na toplom
mesec spava…

Možda sam ove oblake sama ja digla
i poređala da pokrijem moje nebo…

Bez mesečeve prašine i šaputanja noćnih senki
moje će se oči privići na mrak….
i bolje će videti
bez snova u očima,
ko trnja u prstima koji vape da dotaknu sjaj zvezda…

Pod mojim nogama,
pod zemljom koja upija ovu kišu,
duboko je pokopan
moj plavi san…
Čudesna priča o Mesečini, tebi i meni…

U mojoj krvi kuljaju krici…
Ohladiću ih…da ne čuješ i ne dozivaš me…

Ne dozivam te više…
I ne sanjam više…
Jer nisam te pravim imenom dozivala…

Više u plavo ne verujem…
Boja neba je iluzija…
Plavi san nedosanjan je pokopan.

Olivera Simović - Plavi san

107664247313128261_OoVw6Sa8_c.jpg
 
Zaboravljaš me nesmotreno,kao telefon u džepu jakne,kao ključeve od automobila. Zaboravljaš me u žurbi, dok srljaš i juriš usput me gubiš. Pravdaš se lošim danom - nemoj,imam i ja loše dane iako ti to ne govorim,loše godine, decenije, loš život - ali sam za tebe uvek raspoložena.Zaboravljaš koliko si mi potreban dok grli me daljina,tišina se moja ne čuje do tvojih visina. Zaboravljaš da ja zaboraviti ne mogu, da bolno mi nedostaješ tuđinac dok postaješ. Zaboravljaš da te kao ja ni jedna neće voleti i da jako će boleti kada ja budem nedostajala tebi...
 
Bila je nekako suvise obicna,
a imala osmeh najlepsi na svetu,
u svojoj naivnosti nimalo vicna,
i cesto nalik nekom detetu.

Bila je ponekad i i ***** i svetica,
i sve ono sto sam zeleo i nisam,
imala stotine nepoznatih lica,
ni sa jednim nisam postao prisan.

Zelela je da je volim onako ceo
a sve je cinila da me izgubi lako
uzimala lagano deo, po deo
i na kraju sem nje me imao svako.

Bila je nekako suvise obicna,
i sto sam je zeleo sad ne razumem,
ostala je samo pesma obicna
o zeni koju nisam voleo da umem.
 
Parafraza XXV

Otvoriti, otvoriti, otvoriti.
Sa samim sobom se boriti.

Pretvoriti u sunce vrhunce.
Ne gurati se. Dogurati.

Otvoriti, otvoriti, otvoriti
a strašno se umoriti.

Ne uzaludan. Već čudan.
Otvoriti, pa se zatvoriti.

266908715386439037_8JsaDgTQ_c.jpg
 
Sve je prošlo.........
Polako ali i sigrurno................
Moja tuga za tobom prolazi,a život pocinje da mi okrece nove sretnije stranice života i tebe polako ostavlja negdje daleko od mene!!!!!
Mnoge mi stvari više nisu jasne,više mi nije jasno za koga sam se toliko borila i umalo mi se to nije razbilo o glavu.Tebe sam snažno i istinski voljela,ljubav prema tebi je sve više jacala i na kraju me je zamalo totalno uništila.Zašto??????????????
Jer sam ti vjerovala slijepo na svaku rijec!!
Ali od sada više neæe biti tako!!!!!!!!
Napokon u moj život je došao onaj kakvog sam ja u tebi tražila sve ove godine!!!
Život mi je opet poceo davati nadu da ipak sve nije izgubljeno i da se sreca može pronaci kada joj se stalno budeš nadao,košto sam se ja nadala da cu napokon jednoga dana biti sretna u ljubavi,i to mi se uparavu dogadja,zahvaljujuci vjerovanju i hrabrosti koju sam tada imala u sebe,uspjela sam ga ostaviti iza sebe i dati novu šansu sebi!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

 
...Jesam te pustila...nisam ostavila na izbor sebi...sve ono vredno...sve ono tvoje zatvorila sam i ozidala najjačim zidovima... Utamničila sam svu ljubav u tamnici zvanoj duša...ključ bacila...tu te čuvam..tu si siguran...od lošeg.. od vremena koje prolazi...učinila sam te večnim.. besmrtnim... u svojoj ljubavi za tebe.[/SIZE].
 

Back
Top