Tebi...

  • Začetnik teme Začetnik teme jana7
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ako mi dozvoliš da odem, znaš li to, možda se nikada više neću vratiti...

Dosta sam ja gradila dvorce u oblacima..

Teško je na zemlji zadovoljavati se ruševinama...

Ako mi dozvoliš da odem...

Možda se izgubim na putu od ponosa do očaja ili zauvek zapnem između tvoje slabosti i svoga inata....

Najjača sam kada se naoružam slabostima...Tvojima... A tek svojima!!

Ako mi dozvoliš da odem...

Proda ću ti samoću.. Skupo.. Preskupo...

Kao što si ti meni šaku svoje ljubavi...

Znaš li šta me najviše plaši, ako mi dozvoliš da odem.

Možda ću otići sa osmehom....
 
468726273687009871_viKqqTPQ_c.jpg
 
Tip devojke koja preplače cijelu noć, a pojavi se našminkana i nasmijana, pred svima - ima nas mnogo, zar ne? Ima nas previše ponosnih, koje smo naučile lažno da se smijemo, tiho da plačemo, glumimo da ne volimo, da smo jake… A ustvari nam samo treba neko jači da nas zagrli, otopi ponos, obriše suze i ponovo nauči da se smijemo od srca. Treba neko ko će znati da zakrpi ovu potrošenu lutku, a da je tretira kao novu.!!!!!!
 
tebi, prema kome sam bila nepravedna
tebi, kojeg sam zapostavila
tebi, koji volis moje pesme
tebi, koji me strpljivo cekas da se vratim
tebi, koji me docekujes osmehom i suncem,
tebi, koji svoje bivse nikada ne spominjes,
tebi, koji me nikada ne razocaras,
tebi, jer ti si tako dobra dusa,
tebi, obracam se tebi i pruzam ti ruke,
tebi, jer ti to zasluzujes, angele moj....
 
"Postoje samo dve ili tri priče o ljudskoj sudbini i one se stalno ponavljaju u nedogled kao da se nikada ranije nisu dogodile, slično ševama koje pevuše istih pet melodija već hiljadama godina."-Džejn Džonson-Deseti dar
408912841136020563_7LVB2OlH_c.jpg
 
Ludice jedna…
nimalo ti nije trebalo to…da u moj svet zalutas…
da stavljas svoju ljubav na tasove mog nepoverenja…
da se spotices o moje tmurne i vecito kisovite dane….
ti koja zasluzujes toplinu sunca….
odavno vec zivotnu partiju igram sa Djavolom…
dobro poznat protivnik…a ulog nimalo zanemarljiv…
moja dusa…
za sada uspesno blefiram …valjda stvar navike…
samo,tuzno je to sto sam tu naviku... koristio u nasoj partiji…ocekujuci pobedu ..ulozio sam jedinu dragocenost koju sam imao…nasu buducnost…
i izgubio…
prevelik je to ulog …da bi se se na blef odigrao…
 
Naučio si me da volim,ljubim i vjerujem...
a,sad kad sam te izgubila,nauči me da
lakše odbolujem...

tvoju nevjeru i odlazak tvoj...nauči me
da ti jednom naplatim za ovaj bol...
da te zaboli kad najviše budeš sretan,
da te podsjetim koliko sam zbog tebe
nesretna...

sve laži tvoje i poglede varljive,nauči me
kako gledati nekoga u oči i prodavati mu
vješto laži jeftine...

kako izbrisati ovu ljubav što za tebe osjećam,
a ne zaslužuješ je...kako uništiti priču o nama,
samo da više ne sanjam te...i zaustaviti srce da
ne kuca više...i izbrisati rane na kojima tvoje
ime piše....

nauči me kako biti kukavica i pobjeći od
osjećaja ovog...i pobjeći od svih onih koji
me doista budu htjeli voljeti...nauči me da u
grudima imam kamen..isti takav k'o što imaš
i ti...
 
Sviće dan radostan, a u meni još je noć preduga
Kamen na srcu ne spava
Da mi je ljubiti, pa mi te zaljubiti u mene
Jutro je, jutro je, nemoj sunce na mene
Samo idi pusti me

Starimo dušo dan po dan, i ti i ja, i ti i ja,
Negdje na kraju pameti uvijek si ti, čuješ li?
 
"Ne lupa mi više srce kad me nazoveš. Valjda to tako ide. Valjda sam se jednostavno vec odavno umorila. Ne brini i dalje si mi drag,
ali onoliko koliko mi je drag neko koga sam davnih dana pustila...Tek onoliko da ponekad poželim da cujem da si sretan. Samo toliko..."
 


ZAMIŠLJAM
ili
DEVOJAČKI SAN - Leopold Sedar Senghor



Zamišljam da si ovde.
Sunce je,
A ova zalutala ptica tako čudno peva.
Reklo bi se: letnje popodne,
Svetlo. Osećam se zbunjena, vrlo zbunjena,
Tako bih htela da ležim u senu,
S mrljama sunca na goloj mi koži,
S leptirovim krilima poput širokih latica
I svakojakim životinjicama
Oko mene.
161707442839882852_BJwHUBec_c.jpg
 
Večeras, jedini
Zaogrni nas
Nebom zvjezdanim
Pod koprenom noći
Razbudi sva čula
I ujedini ih u ushitu
Postanimo neobuzdani
A ti budi razigrano
Proljeće moje
Razlistaj me cijelu
Okupaj mirisima
Pokreni gorski izvor
I zažuborimo u titrajima
Zaboravi kako moraš
Nahraniti pse, napisati pjesmu,
Ispjevati ariju svakodnevnice
Večeras za promjenu
Šetaj po meni usnama
Izvuci iz mene sve
Vilinske zvuke umilne
I upregni damare da pojure
U bjesomučnom galopu
Po uzdrhtalim preponama
Piši mi imena zvijezda
Pa kad ih dosegnemo
Onda jedini, samo za nas
S ljubavlju, upali mjesec
 
Zvonimir Golob

Ljubavi moja

Ljubavi moja. Tražim te ponovo
tamo gdje sve prestaje: u jednom trenu
između snijega što pada i vatre umirućeg
na tvome licu, ispod tvoje haljine,
u zraku koji izgovaraš.

Amor mio. Nema imena koje ti ne pripada:
tu je kišno ljeto, godina, grana trešnje,
tu je tvoje tijelo od voska na kome je more
ostavilo svoj sjenoviti križ. Gorčina,

prazno nebo, tjeskoba, lude riječi
na koje ne pristajem dok silazim
između tvojih ruku i tražim
nagi plač što ispunjava moja usta.

Ljubavi moja, uzdrhtala na kiši, ona
koja spava na mojoj postelji, prekrivena
mojom rukom, ona koja ne razlikuje više
to što sam stvorio i to što me napušta.

I moju žeđ sa tragovima bezumne soli.
229331805996486095_EbDKQ0rs_c.jpg
 

Voljena moja, našim otkucajima teče ljubav
kao što i njenim skladnim bićem tečemo mi.
Svaka pomisao na odustajanje ili popuštanje,
bila bi neprimjerena našim skromnim nadanjima.
Zato smo zasluženo dio njene nježne milosti.

Svaki puta kad se zagrlimo zanosnim osmjehom
naše obraze kupaju kapi njenih zrelih poljubaca
i povezani slatkom potrebom uzajamnog disanja
postajemo trenutak u njenom vječnom osjećaju.
Voljena moja, ušli smo u dragocjeno trajanje.

U nama su godine i tragovi bezbrojnih sjećanja,
Tvoj sam gde god da podjes, tvoj sam za uvek.
U obrisima čekanja zlatni su dodiri što dolaze
i s njima će naša strepnja za sva vremena nestati.
Ljubav je u nama, voljena moja, i mi smo u njoj.

Sa zadovoljstvom smo obukli njene tople boje
i tijela dostojanstveno prepuštamo početku jeseni,
jer nikada nismo ovako bezbrižno i mirno disali,
kao sada kada nas je zauvijek u sebe primila.
Naša ljubav, voljena moja, naša predivna ljubav.
14nhheb.gif

Zal Kopp
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top