PLAMEN JUTRA
Senke noći se vuku iza mene...a ja..
...razgrćem puteve kroz te sene,
Terajući ih od sebe,
Osluškujem glasove koji vode do tebe,
naprežem svoje užarene zjene,
čekajući jutro,
kad ćeš ‘mesto njih ti biti pored mene,
kad će plamen sa vrhova mojih zarudelih prstiju,
postati ognjište na kom se greješ,
pod kojim zadovoljno predeš,
kojima pališ kao bakljom onaj deo sebe,
koji je kad te prvi put sretoh,
zauvek napustio sebe , upleo se u moju kosu,
u moj osmeh, nogu bosu,
dok ja zaplesah sred tog gnezda u tvom oku.
Eh, kad bi...moje ruke male…
noći što će doći oko tvog vrata zaspale,
eh, kad bi pored mene dočekao zoru,
spoznao bi dragi, moju ljubav
- tu najlepšu treperavu plamenu boju!
…Boju koja večnošću nijansira tu baklju,
sa zaigranom umetničkom strašću.
Na prozoru… svedoku, čežnjivih senki u mom oku ,
uprtim ka tvoga dolasku vlašću.
_________
The Lady D
