PLAMEN JUTRA
Senke  noći se vuku iza mene...a ja..
...razgrćem puteve kroz te sene,
Terajući  ih od sebe,
Osluškujem glasove koji vode do tebe,
naprežem svoje užarene zjene,
čekajući  jutro,
kad ćeš ‘mesto njih ti biti pored mene,
kad će plamen sa vrhova mojih  zarudelih prstiju,
postati  ognjište na kom se greješ,
pod kojim  zadovoljno predeš,
 kojima pališ kao bakljom  onaj deo sebe,
koji je kad te prvi put sretoh,
zauvek napustio sebe , upleo se u moju kosu,
u moj osmeh, nogu bosu,
dok ja zaplesah  sred tog gnezda  u tvom oku.
Eh, kad bi...moje ruke male…
noći što će doći oko  tvog vrata zaspale,
eh, kad bi pored mene dočekao zoru,
spoznao bi dragi, moju ljubav 
- tu najlepšu  treperavu plamenu boju!
…Boju koja večnošću  nijansira tu baklju, 
sa zaigranom umetničkom strašću.
Na prozoru… svedoku, čežnjivih senki u mom oku ,
uprtim ka tvoga  dolasku vlašću.
_________ 
 The Lady D
The Lady D
 
 
