Što se tiče mesta na obali - skala, Skala Rahoni po meni osim par zaista lepih vila-hotela i duge plaže sa prirodnim hladom nema baš ništa posebno. Skala Prinos iako je pristajalište za trajekte, ima deo gde su vile i hoteli, sa plažom i borovinom između i nije delovalo loše. Vilu Hadži Andreu, koja postoji u ponudi naših agencija ne preporučujem samo zato što je od Skale Prinos udaljena više od 1 km i to hoda po glavnom putu, a do plaže i to one nesređene treba da se ide kroz trsku skoro 1 km, mada sama vila jako lepo izgleda. Skale Sotiros i Kalirahis su mala mesta sa jednom glavnom ulicom i bez mnogo interesantnih sadržaja i lepih plaža. Skalu Marien nismo uspeli lepo da vidimo jer kad smo ušli kroz uzane ulice do centra nije bilo mesta za parkranje, još gore je bilo voziti u rikverc jer se po pravilo uvek pojave još par automobila, tako da smo od obilaska odustali.
Od plaža smo pokušali da vidimo što više, pa ću tim redom opisati svoje utiske: Plaža ispred hotela Glyfada mala, pomalo zapuštena i voda puna uginulih pčela i osa. Pachis beach, plaža sa dosta prirodnog hlada, ima restorana i kafića, lep pesak i bistra voda u kojoj na pojedinim delovima dna raste trava. Tripiti je simpatičan kompleks hotela i vila, sa intersantnim prorezom u steni, ali se nismo tamo kupali.
Na Tripitiju
Metalia beach jeste intersantna plaža zbog rudnika, ali smo je posetili kasno popodne i nismo se kupali. Plaža u Pefkariju jeste lepa, ali ulazak u vodu nije baš najbolji u većem delu, tako da se nismo vraćali na tu plažu. Psili Amos je jedna od plaža za koju mogu da kažem sve najlepše. Osim odličnog kafića iza koga ima i tuš, parking dovoljno velik i blizu plaže. Voda je hladnija ovde, verovatno zbog tog izvora za koji predpostavljam da izlazi iz dna, jer vrlo brzo se oseti kako vam je na nogama malo hladnije. Aliki mnogo lepše izgleda gledano odozgo ili sa slika, ali meni je bio malo razočarenje. Plaža koja je mešavina peska i šljunka, krcata nije baš po mom ukusu. Šetnja kroz šumu do stenovitog dela i taj stenoviti deo u špicu Alikija mnogo bolje izgledaju.
Pogled na špic Alikija
Potrudila sam se i da nađem Giolu, što je bila naporna avantura, za koju sam mislila da će biti nagrađena kupanjem u tom bazenu. Međutim, to nije baš delovalo nimalo privlačno, a more je već bilo uzburkano, tako da smo se pošteno oznojili a nismo imali gde da se osvežimo, pošto naravno ni ovde nismo hteli mnogo da maltretiramo kola, pa smo ih parkirali pre uspona. Moj savet je da svi koji se odluče na ovu avanturu to odrade u prepodnevnim satima, kada je more mirno pa se barem možete i okupati, kada ste već došli dovde. Sam bazen u stenama izgleda lepo i gotovo nestvarno u onom belilu stena, ali nimalo primamljivo za kupanje.
Giola
I more u popodnevnim satima
Paradise beach nam se najviše svidela, jer ako zanemarite činjenicu da do nje dopešačite i da nije najsređenija plaža, ima najlepši ulazak sa divnim peskom u vodu i najbistriju vodu i pored talasa a iz vode vam se pruža pogled na zelenilo borove šume koja okružuje plažu. Šteta što nije malo sređenija i što dozvoljavaju dolazak kolima do same plaže, jer gomila vozila samo stvara gužvu i izgleda pomalo haotično.
Pogled na uvalu gde je Paradise beach
Plaža u mestu Kinira
Golden beach je slična Paradisu, sa mnogo boljim prilazom i više restorana. Ono o čemu bi trebalo voditi računa je da se stacionirate krajnje levo, jer tu ima i tuševa i prirodnog hlada, a u blizini je i neka stena sa koje se može skakati. Od kampa do Skale Potamie nije mi se svidelo, jer se stalno širio neki smrad, koji potiče od neke baruštine, a u središnjem delu nije ni mnogo lepa plaža.
Golden beach