Tanatos i ljubav - ljubav pod voljom

gost 212595

Poznat
Poruka
8.567
I jedna tema - za Baj, koji se odužio, ali ne mojom voljom.
Frojd kaže da postoje dve sile u svemiru, sile koje rukovode svime - Eros i Tanatos:

"Eros ili nagon života je, kaže Frojd, nagon “koji stalno teži obnovi života i koji ga stalno obnavlja”. U grčkoj mitologiji Eros oličava i slavi telesnu ljubav. On je simbol strasti koja obuzme bogove i ljude i nagoni ih da uspostavljaju intimne odnose kojim obnavljaju život kosmosa. U Frojdovoj teoriji Eros objedinjuje sve nagone samoodržanja individue (glad, žeđ, nagone ega) i nagone održanja vrste (seksualne nagone). Cilj ovog nagona je održanje i uvećanje života. Po svojoj prirodi Eros teži povezivanju jedinica života u sve veće celine, kao i njihovom očuvanju. On je osnova ne samo braka i porodice,već svake socijalne zajednice i kulture.

U svojoj knjizi “Sa one strane principa zadovoljstva”, Frojd ističe da je “cilj života smrt”. On je primetio da, nakon traumatičnog iskustva, ljudi često “obnavljaju” iskustva. Zaključuje da ljudi nesvesno imaju želju za smrću, ali je ona u velikoj meri ublažena životnim instiktom. Po mišljenju Frojda, autodestruktivno ponašanje je energija koju je stvorio instinkt smrti, Tanatos. Kada je se ova energija ispolji spolja, na druge ljude, onda se to označava agresijom ili nasiljem.

Borba Erosa i Tanatosa je najbitniji sadržaj života uopšte. Eros je ona moćna sila koja može da se suprostavi mržnji, nasilju, okrutnosti i svim vidovima agresivnosti. Kao rezultat ove gigantske borbe dva moćna nagona, kao plod njihovog neizbežnog sukoba, nastaju veoma raznolike, najniže i najviše manifestacije života: sadizam, mržnja, rat, mazohizam, neuroze sudbine, negativna terapijska reakcija ali i ljubav, književnost, religija i kultura."
Tanatos, u drugu ruku - jeste sila koja poništava:
" Strah od smrti obesmišljava život.
A ljudi i dalje, mnogo više nego što bi trebalo, imaju problem sa tim.
To zaključujem kao filozof i prijatelj od koga mnogi očekuju da im leči dušu, pa mu se obraćaju sa raznim problemima kojima je u osnovi taj jedini strah koji nam je svima svojstven – strah od smrti i prolaznosti.

S obzirom na to da je naše bitisanje na ovoj planeti pod ogromnom senkom zagarantovanog odlaska sa nje, logično je da se svi pri susretu sa ovom spoznajom uplašimo. Međutim, bilo bi normalno da taj strah u nekom trenutku i prevaziđemo."

Eros je ljubav a Tanatos strah.
I, kada se vaša ljubav završi, mislite da tu ne može biti više ničega konstruktivnog? Ako pobedimo strah, to što nas neko poništava, ili sami sebe - i poželite da odete, a time i poništavate sve što je bilo?
Ako neko poništava i vašu odluku, kao i slobodnu volju - samim što vas tera da se preispitate, da sačekate - Iako vas je ništio i pre toga?

Da li vam se desilo?
Da li prepoznajete Eros i Tanatos?
Da li uspevate da ih razgraničite?
Da li je sputavanje nečije volje i njeno ništenje - a samim tim i odlazak - Tanatos - smrt pod voljom, kao što bi trebala da bude i ljubav?
 
Da li ostajete u odnosu u kojem vas neko poništavata, verujući, i dalje, da ga možete nagraditi?
Teorijski sad,ako poništava moje "negativne" strane ličnosti,onda mi zapravo čini dobro i iz takvog odnosa ne bih želela da izađem. Ako poništava ono što smatram vrednim u sebi i ako mi urušava samopouzdanje,onda je opstanak takvog odnosa nemoguć.
 
Da.
Da li je realno za sebe reći - ja sam bez mana?
Ili je realno reći: ja sam ih prepun, ali pokušavam da se nadogradim?
Naravno da je svako od nas pun mana. Kod ljubavnog odnosa pitanje je da li partnerove uočene mane utiču na našu percepciju njega u smislu želimo li da ga prihvatimo takvog kakav jeste,zajedno s tim manama. A sad da ne ulazimo u tematiku pojma "mana" - i to je diskutabilno. Nečija mana nekome je vrlina.
 
Naravno da je svako od nas pun mana. Kod ljubavnog odnosa pitanje je da li partnerove uočene mane utiču na našu percepciju njega u smislu želimo li da ga prihvatimo takvog kakav jeste,zajedno s tim manama. A sad da ne ulazimo u tematiku pojma "mana" - i to je diskutabilno. Nečija mana nekome je vrlina.
Upravo.
A pod pojmom Erosa su i sami nagoni, koje moralnost danas vidi upravo tako - da ih osuđuje. Jer: šta nas odvaja od životinje? Upravo to - moralni smo onoliko koliko smo se od nagona odaljili...
Prihvatanje nije problem, već sama osuda i negacija - poništavanje nečega što nije nama nalik.
Negacija i poništavanje - bez konstr(aktine - biti zdrava!) uktivne nadogradnje
 
Pa ne znam koliko je tanatas smrt pod voljom. Moze se prosiriti i u filozofskom smislu, hajde, kao jedan od dualistickih principa kojeg ima i u logici. S tim sto vise volim o tim principima da pricam kroz suptilnije primere u odnosu na krajnji - zivot i smrt. Jer tanatos se pojavljuje u tosta suptilnijim primerima psihe. Tanatos i u seksualnom smislu. Zato mi je besmisleno pricati o ultimativnom, neznom, vodjenju ljubavi, bez imalo izliva i "agresije". Otud, ako izuzmes parafiliju, i kinkarije su sveobuhvatnije sto se tice ljudske psihe u odnosu na iskljucivo vodjenje ljubavi.
A i generalno u odnosima sa ljubavi, pa cak i razgovor izmedju optimiste i skeptika kao jedna zdrava komunikacijska forma su primer gradnje i razgradnje. Analiza i sinteza, pozitivno, negativno. Svi oni, po Frojdu imaju te principe, kosmicke, kako vec. Pa i Jung, cini mi se, potvrdjuje to libidom i procesom individuacije kao nemogucim balansom, ali principijalnim ciljem koji garantuje balans pozitivnog i negativnog. Doduse Jung je vise isao kroz individualno i kolektivno podsvesno.
Sve u svemu, lose bi bilo da se ne prepoznaje taj frojdov tanatos. Coveka kod kojeg upoznajes samo dobro se pazi.

Kultura, u tom smislu, ne podrazumeva iskljucivanje jednog zqrad drugog, vec upravo prihvatanje i kultivisanje tih tananih, suptilnih primera jakih principa u nama. Zato nije nemoralno pisati, nemoralno je pisati po trotoaru.
 
Frojd I Jung priznaju da je čovek "razapet" između Đavola i Boga - kroz senku i super ego; kroz Eros I Tanatos - kroz strahove i težnje da se bude bolji.
Ljubav bi trebala da nas oplemenjuje i nadgrađuje.
Pitanje je: koliko nas, u istu ruku sputava i razgrađuje.
Da li postoji baš jasna granica između Erosa i Tanatosa; kao i dobra i lošeg?
 
Kada je smrt blizu nikom ne pada na pamet da razmislja o ljubavi!
Za njega "traumaticna neuroza" (danas to zovemo PTSD), je isto sto "histerija". U vreme Freuda , "histerija" (ekskluzivno zenska bolest) se lecila vibratorom.Njegovo lupetanje je bazirano na njegovoj dedukciji da
1. "da sve sto zivi umire zbog unutrasnjih razloga" (nije nesto definirao te svoje unutrasnje razloge).
2. da kada covek umre organska materija prelazi u anorgansku, i iz tog umnog dreka sledi zakljucak:

"cilj zivota jeste smrt" i maestro jos dodaje "da je neziva materija postojala pre zive"
 
Šteta što Corvus ne može da učestvuje, ali kako reče, tema ostaje. Nisam je videla kad ju je postavio.
Ali biće nadam se još sagovornika.
Svidelo mi se kuda ide... tema mislim.
To je prava stvar...
Lako je na jedan površan način govoriti o ljubavi, zagovarati, ali ovo je bitno, dakle postoji u nama i jedno i drugo. I zato govoriti o ljubavi samo u nekom pozitivnom kontekstu i meni deluje površno.. Jer... ovo što je napisano u uvodnom postu i što Napokon piše. Kultivacija samo te ružičaste i plišane strane dovodi do nerazumevanja nagona u nama i potiskivanja dela nas. Stoga mi se i sviđaju termini kresanje i slično za sex, jer izražavaju da se u tom intimnom činu pokazuju i agresivnosti, i pohotnost i druge tzv nemoralne stvari.. Ružičaste naočare služe da se ljudi zaštite. Ali čemu to? Treba ipak biti hrabar i ići dalje u spoznaju sebe.. videti u sebi strasti koje nisu "poželjne" i nekad društveno prihvaćene...

pa ću kasnije još o temi, kad porazmislim
reaktiviram :)
 
I jedna tema - za Baj, koji se odužio, ali ne mojom voljom.
Frojd kaže da postoje dve sile u svemiru, sile koje rukovode svime - Eros i Tanatos:

"Eros ili nagon života je, kaže Frojd, nagon “koji stalno teži obnovi života i koji ga stalno obnavlja”. U grčkoj mitologiji Eros oličava i slavi telesnu ljubav. On je simbol strasti koja obuzme bogove i ljude i nagoni ih da uspostavljaju intimne odnose kojim obnavljaju život kosmosa. U Frojdovoj teoriji Eros objedinjuje sve nagone samoodržanja individue (glad, žeđ, nagone ega) i nagone održanja vrste (seksualne nagone). Cilj ovog nagona je održanje i uvećanje života. Po svojoj prirodi Eros teži povezivanju jedinica života u sve veće celine, kao i njihovom očuvanju. On je osnova ne samo braka i porodice,već svake socijalne zajednice i kulture.

U svojoj knjizi “Sa one strane principa zadovoljstva”, Frojd ističe da je “cilj života smrt”. On je primetio da, nakon traumatičnog iskustva, ljudi često “obnavljaju” iskustva. Zaključuje da ljudi nesvesno imaju želju za smrću, ali je ona u velikoj meri ublažena životnim instiktom. Po mišljenju Frojda, autodestruktivno ponašanje je energija koju je stvorio instinkt smrti, Tanatos. Kada je se ova energija ispolji spolja, na druge ljude, onda se to označava agresijom ili nasiljem.

Borba Erosa i Tanatosa je najbitniji sadržaj života uopšte. Eros je ona moćna sila koja može da se suprostavi mržnji, nasilju, okrutnosti i svim vidovima agresivnosti. Kao rezultat ove gigantske borbe dva moćna nagona, kao plod njihovog neizbežnog sukoba, nastaju veoma raznolike, najniže i najviše manifestacije života: sadizam, mržnja, rat, mazohizam, neuroze sudbine, negativna terapijska reakcija ali i ljubav, književnost, religija i kultura."
Tanatos, u drugu ruku - jeste sila koja poništava:
" Strah od smrti obesmišljava život.
A ljudi i dalje, mnogo više nego što bi trebalo, imaju problem sa tim.
To zaključujem kao filozof i prijatelj od koga mnogi očekuju da im leči dušu, pa mu se obraćaju sa raznim problemima kojima je u osnovi taj jedini strah koji nam je svima svojstven – strah od smrti i prolaznosti.

S obzirom na to da je naše bitisanje na ovoj planeti pod ogromnom senkom zagarantovanog odlaska sa nje, logično je da se svi pri susretu sa ovom spoznajom uplašimo. Međutim, bilo bi normalno da taj strah u nekom trenutku i prevaziđemo."

Eros je ljubav a Tanatos strah.
I, kada se vaša ljubav završi, mislite da tu ne može biti više ničega konstruktivnog? Ako pobedimo strah, to što nas neko poništava, ili sami sebe - i poželite da odete, a time i poništavate sve što je bilo?
Ako neko poništava i vašu odluku, kao i slobodnu volju - samim što vas tera da se preispitate, da sačekate - Iako vas je ništio i pre toga?

Da li vam se desilo?
Da li prepoznajete Eros i Tanatos?
Da li uspevate da ih razgraničite?
Da li je sputavanje nečije volje i njeno ništenje - a samim tim i odlazak - Tanatos - smrt pod voljom, kao što bi trebala da bude i ljubav?
Ne mislim da se ljubav koja je prošla prepušta umiranju, poništavanju,
ako smo jednom voleli nekoga iskreno, teško ćemo izbrisati sve njegove tragove
Voljena osoba uvek ostane u našem umu i u našem srcu čak iako je izbačena čak iako je sam otišla čak iako je poništena Tanatosom.
Volim svoje bivše bez obzira na način na koji su nestali iz mog života mislim o njima sa dozom spokoja i drago mi je što sam ih poznavala.
Nečemu su me naučili. Stvarno se tako osećam. Zapravo nisam sposobna da mrzim, nemam to u sebi.
Eros je mnogo više u meni od Tanatosa.
 
Ne mislim da se ljubav koja je prošla prepušta umiranju, poništavanju,
ako smo jednom voleli nekoga iskreno, teško ćemo izbrisati sve njegove tragove
Voljena osoba uvek ostane u našem umu i u našem srcu čak iako je izbačena čak iako je sam otišla čak iako je poništena Tanatosom.
Volim svoje bivše bez obzira na način na koji su nestali iz mog života mislim o njima sa dozom spokoja i drago mi je što sam ih poznavala.
Nečemu su me naučili. Stvarno se tako osećam. Zapravo nisam sposobna da mrzim, nemam to u sebi.
Eros je mnogo više u meni od Tanatosa.
Ljubim te, u ručicu, Perfi!
 

Back
Top