Tako lijepa, a tako blizu....

PIJANA 19-godišnja Norvežanka brutalno je noćas silovana na hvarskoj plaži Bonj, pokraj hotela Amfora. Policiji je silovanje prijavila jutros oko 6 sati te im je opisala muškarca koji ju je silovao. O brutalnosti čina svjedoče krvavi tragovi na plaži.

Policija za počiniteljem još uvijek traga, a prema prvim informacijama djevojka je silovatelja upoznala u obližnjoj diskoteci. Nakon "fajrunta" se zaputio za njom, odvukao je na osamu i silovao je sve dok slučajni prolaznici nisu primijetili što se događa. Djevojka je prebačena u splitski KBC. Nalazi se u teškom stanju šoka.

http://www.index.hr/vijesti/clanak.aspx?id=444348
Tako lepa u ljudi monstrumi :confused:
A na stranu ovo sto je novinar akcentovao ovo PIJANA ..kao da je to opravdanje sto je devojka silovana.Uzasno...
 
U Dubrovniku su su mahom sranci, i to uglavnom neki ljudi u poznim godinama. Tamo je toliko turista, da bi te tesko ko provalio....

Incidenti su sporadicni, i desavaju se, prosle godine je mog burazera neki motorista gadjao kamenom u kolima na auto putu.

A prethodnih godina je sa njim bilo sve OK.

Ja sam isao na jedan dana letos u Dubrovnik, i vise necu, jer se na svakom koraku vidi da smo vrlo nepozelji. Po celom gradu su table na svim jezicima gde se prozivaju srpski agresori ITD.
No posto smo mazohisticki nastrojeni...

Zastupnik sam jedne engleske firme za bivsu YU i tako sam pre 2 godine pozvan od jedne ugledne zagrebacke firme da ih posetim i vidimo da li bi nesto mogli odraditi sa robom na relacijama London-Beograd-Zagreb.
Ukupno sam isao od tada u Hrvatsku - Zagreb, Rijeka, Karlovac i Plitvice 4 puta. Prvi put sam se lepo ispricao sa policajcem kod skretanja za Okucane koji me zaustavio zbog manjeg prekoracenja brzine. I sledeca 2 puta sam sasvim dobro prosao. Ali cetvrti put sam platio za sva tri puta ugodnog putovanja.
Na oko 50-tak km od Batrovaca sam naisao na budalu koja je pokusavala sa Golfom da me udari u branik odpozadi ili bocno da me izbaci sa puta. Posto sam mu uspeo umaknuti, zaustavi me policija zbog prebrze voznje. Pokusao sam im objasniti sta se desavalo i zasto sam ubrzao i preporucio im da zaustave Golf koji je nakon toga ubrzo i prosao, ali ga to nije zanimalo vec je samo konstatovao: Cuj, to nije ni cudno zasto se tako ponasaju prema vama Srbima. Posto oruzje nisam naravno mogao imati, prebacio sam teleskopski kljuc za tockove iz gepeka na sediste. Nakon nekih 100-tinjak kilometara nailazim na zastoj zbog sudara dva vojna hrvatska kamiona koji su isli u koloni jedan iza drugog i obilazim polako kolonu hrvatske vojske ili rezervista (nisam siguran) dugu oko 800 metara sa otvorenim ciradama. Primetio sam da mi je nekoliko vojnika videlo tablicu i zaurlali su : Ubij Srbina i poceli su me gadjati konzervama. Srecom, samo jedna konzerva je pogodila u branik auta, posto je tada vec ubrzano obilazenje, a srecom nisu se odmah svi snasli. U Zagreb sam dosao vidno iznerviran i objasnio im da sa njima necu poslovati, osim ako oni budu hteli dolaziti u Beograd. Posle sam u Karlovcu dobro prosao i video se sa nekim prijateljima kod kojih sam prespavao, a auto je bio u dvoristu njihove kuce.
Sutradan sam obisao Plitvice i zakljucio da su na tim istim plitvickim jezerima na koje sam voleo da svratim nasilno prikriveni svi tragovi starosedelaca etnicki cistog srpskog stanovnistva tog podrucja. Putem sam procitao mnogo antisrpskih i ustaskih grafita, a nekoliko ljudi sa strane mi je pokazalo srednji prst.
Vracajuci se natrag za Beograd usput sam u auto stavio i dobar kamen, ako bi jos neko zeleo da me provocira ili udari u auto.
Vozio sam kuci izuzetno besan i imao sam strahovitu zelju da se sa nekim pobijem ili da mi neko pretrci put sa dignutim srednjim prstom da ga zgazim ne bi li mi ulepsao poslednji boravak u Hrvatskoj.
Shvati da Hrvati nisu isto sto i Srbi. Kroz Srbiju svakodnevno prolazi 100-tine hrvatskih tablica koje ovde niko ne gleda sa prezirom i mrznjom. Ovde niko nece lincovati ili gadjati mlade hrvate koji su dosli na jeftine ***** ili drogu zato sto su Hrvati, ali u Hrvatskoj se to lako moze desiti svakome ko nosi bilo kakva srpska obelezja.
Cuo sam od mnogih kako su ovo leto bili na moru u Hrvatskoj, kako su svi ljubazni i dobri i niko ih nije dirao. Ali sam i cuo kako su jednom od njih istukli dete u Splitu staro 6 godina i kako mu lekari na Splitskoj traumatologiji nisu hteli pruziti pomoc, vec su ga jos i vredjali, pa je pomoc potrazio u privatnoj praksi i vratio se u Srbiju.
Da li ces ici ili neces odluci sam. Mozda ces proci dobro, mozda ces imati problem, ali ako budes krenuo, stavi bar pajser pored sebe, ako nemas u autu dobar stek za neku manju utoku. Pozdrav i srecno.


To je ta Hrvatska.
 
Evo vratih se sa familijom pre dva dana iz Zadra. Isao sam autoputem i to je ravno 6 sati voznje. Bili smo 3 nedelje i nismo imali problema. Auto je bio u garazi. Lokalno nismo vozili auto, a do Knina i slapova Krke sam isao kolima. Hteo sam da rentam auto, ali to je bezobrazno skupo (65 evrica dnevno+ ucesce u steti od 400 evrica ako sam kriv - Grcka je majka mara za to...)
Elem, prodjosmo taj dan 300 km po Zadarskom zaledju, stigosmo i do manastira Otecestvo itd. Moram priznati da sam tokom te tri nedelje video samo jedan auto sa BG tablama u Zadru. U Kninu ih ima k'o salate.
Kada provedete toliko vremena u jednom gradu onda ne mozete da ne primetite da skoro svaka zgrada ima tragove rata, tako da treba imati razumevanja i za te ljude ako vas mrko pogledaju. Prosao sam kolima i kroz Biljane Donje. Mesic je obisao to selo par dana pre nas . Policija cuva selo od nezadovoljnih Shkrabinjaca da bi izbegla daljne ekscese koji stvaraju negativnu sliku kod EU.
Za 11 godisnjicu Oluje je "Jutarnji list" ponudio svojim citaocima veliku HR zastavu po ceni od nekih 7 Evrica i pozivom da taj dan istaknu svi zastave na svojim prozorima. Ocekivao sam tog subotnjeg jutra da ce se grad shareniti od zastava posto odredjena doza fanatizma definitivno postoji.
Ali avaj, to je bila prilika da konstatujem kolika je cena rodoljublja u hrvatskoj - 7 Evrica. Setajuci Zadrom videh svega par istaknutih zastava po privatnim prozorima (drzavne zgrade se ne racunaju posto su to svakako morale da urade). Grad je bio pust (mozda su otisli na proslavu u Knin). Indenticno je bilo i kada sam presao malo posle toga na ostrvo Ugljan, videh samo jednu zastavu. Bas sam bio razocarat, ocekivao sam vishe.

Dok sam ishao trajektom taj dan na ostrvo, pored nas su sedeli dva klinca koja rade na INInoj pumpi na ostrvu. Silom prilika primetih da je jedan od klinaca veoma razocaran desavanjima tog jutra. Otprilike je pricao svom drugaru sledece:
"Eto, tek je proslo 11 godina, a vise niko ne postuje tradiciju i zrtve koje su podnete (nisu istaknute zastave...). Sve Srbe u Hrvatskoj bi trebalo pobiti - dok su drugi ratovali oni su se bogatili. A ovo ostrvo je leglo komunizma, na njemu su sve partizani..."

Deo klincevog komentara lici na izlive mrznje koje je nacizam imao prema Jevrejima svojevremeno. Znaci za sve su krivi Srbi (pa i za to da on ne zaradjuje dovoljno...).
Elem, postoje ekstremisti koje naravno ne treba izazivati, ali mi se ipak cini da je veci deo hrvata spustio loptu do te mere da pocinju da iritiraju te iste ekstremiste.

Oficijalno drzavne sluzbe su krajnje predusretljive i u kontaktima sa njima nisam ni jednog trenutka osetio neprijatnost.

Prosle godine smo obisli B. Vodu, Makarsku i Splitu. Iz kaprica sam otisao na Poljud da ispratim atmosferu na Hajdukovoj utakmici (inace uopste ne gledam nikakve utakmice ni na TVu, a kamoli da idem na stadione...). Taj dan su navijaci ubacili u auto sa ZG tablama bengalku i naravno unistili auto. Znaci kada nema BG tabli, dobre su i ZG:).

Verovatno u celoj ovoj prici treba imati i malo srece, ali ko ne rizikuje taj i ne dobije

Moja preporuka svima koji dolaze iz Srbije u Hrvatsku da pripaze na svoje automobile, oni su svi budale. Kum mi je bio prosle godine u Rijeci sa Vukovarskim tablicama i razbili su mu sajbu zato sto je Srbin. Sta tek onda da ocekuju Srbi koji dolaze iz Bg-a, NS-a i drugih gradova.

Dakle, strasno!

Ustashe ne miruju.
 
PIJANA 19-godišnja Norvežanka brutalno je noćas silovana na hvarskoj plaži Bonj, pokraj hotela Amfora. Policiji je silovanje prijavila jutros oko 6 sati te im je opisala muškarca koji ju je silovao. O brutalnosti čina svjedoče krvavi tragovi na plaži.

Policija za počiniteljem još uvijek traga, a prema prvim informacijama djevojka je silovatelja upoznala u obližnjoj diskoteci. Nakon "fajrunta" se zaputio za njom, odvukao je na osamu i silovao je sve dok slučajni prolaznici nisu primijetili što se događa. Djevojka je prebačena u splitski KBC. Nalazi se u teškom stanju šoka.

http://www.index.hr/vijesti/clanak.aspx?id=444348
Tako lepa u ljudi monstrumi :confused:
A na stranu ovo sto je novinar akcentovao ovo PIJANA ..kao da je to opravdanje sto je devojka silovana.Uzasno...

Ja prosto ne mogu da verujem koliki su monstrumi ovi hrvati ccc :sad2:
Oni uvek nadju rech opravdanja za svoje monstrume... Kao eto, provocirala ga je sto je zgodna ili sama je trazila to bunim grudima :hahaha:
Monstrumi
 
Evo vratih se sa familijom pre dva dana iz Zadra. Isao sam autoputem i to je ravno 6 sati voznje. Bili smo 3 nedelje i nismo imali problema. Auto je bio u garazi. Lokalno nismo vozili auto, a do Knina i slapova Krke sam isao kolima. Hteo sam da rentam auto, ali to je bezobrazno skupo (65 evrica dnevno+ ucesce u steti od 400 evrica ako sam kriv - Grcka je majka mara za to...)
Elem, prodjosmo taj dan 300 km po Zadarskom zaledju, stigosmo i do manastira Otecestvo itd. Moram priznati da sam tokom te tri nedelje video samo jedan auto sa BG tablama u Zadru. U Kninu ih ima k'o salate.
Kada provedete toliko vremena u jednom gradu onda ne mozete da ne primetite da skoro svaka zgrada ima tragove rata, tako da treba imati razumevanja i za te ljude ako vas mrko pogledaju. Prosao sam kolima i kroz Biljane Donje. Mesic je obisao to selo par dana pre nas . Policija cuva selo od nezadovoljnih Shkrabinjaca da bi izbegla daljne ekscese koji stvaraju negativnu sliku kod EU.
Za 11 godisnjicu Oluje je "Jutarnji list" ponudio svojim citaocima veliku HR zastavu po ceni od nekih 7 Evrica i pozivom da taj dan istaknu svi zastave na svojim prozorima. Ocekivao sam tog subotnjeg jutra da ce se grad shareniti od zastava posto odredjena doza fanatizma definitivno postoji.
Ali avaj, to je bila prilika da konstatujem kolika je cena rodoljublja u hrvatskoj - 7 Evrica. Setajuci Zadrom videh svega par istaknutih zastava po privatnim prozorima (drzavne zgrade se ne racunaju posto su to svakako morale da urade). Grad je bio pust (mozda su otisli na proslavu u Knin). Indenticno je bilo i kada sam presao malo posle toga na ostrvo Ugljan, videh samo jednu zastavu. Bas sam bio razocarat, ocekivao sam vishe.

Dok sam ishao trajektom taj dan na ostrvo, pored nas su sedeli dva klinca koja rade na INInoj pumpi na ostrvu. Silom prilika primetih da je jedan od klinaca veoma razocaran desavanjima tog jutra. Otprilike je pricao svom drugaru sledece:
"Eto, tek je proslo 11 godina, a vise niko ne postuje tradiciju i zrtve koje su podnete (nisu istaknute zastave...). Sve Srbe u Hrvatskoj bi trebalo pobiti - dok su drugi ratovali oni su se bogatili. A ovo ostrvo je leglo komunizma, na njemu su sve partizani..."

Deo klincevog komentara lici na izlive mrznje koje je nacizam imao prema Jevrejima svojevremeno. Znaci za sve su krivi Srbi (pa i za to da on ne zaradjuje dovoljno...).
Elem, postoje ekstremisti koje naravno ne treba izazivati, ali mi se ipak cini da je veci deo hrvata spustio loptu do te mere da pocinju da iritiraju te iste ekstremiste.

Oficijalno drzavne sluzbe su krajnje predusretljive i u kontaktima sa njima nisam ni jednog trenutka osetio neprijatnost.

Prosle godine smo obisli B. Vodu, Makarsku i Splitu. Iz kaprica sam otisao na Poljud da ispratim atmosferu na Hajdukovoj utakmici (inace uopste ne gledam nikakve utakmice ni na TVu, a kamoli da idem na stadione...). Taj dan su navijaci ubacili u auto sa ZG tablama bengalku i naravno unistili auto. Znaci kada nema BG tabli, dobre su i ZG.

Verovatno u celoj ovoj prici treba imati i malo srece, ali ko ne rizikuje taj i ne dobije

Ustashe ne miruju.

jesi li ti uopšte pročitao ovo šta si citirao? :think:

:rotf:
 
Ja sam inače iz Vojnića, sa Korduna, grada koji je u Oluji razrušen do neprepoznatljivosti. Baka i djed su se vratili još 98-me a ja često odlazim tamo od 2000-e godine. Iza kuće još uvjek stoji zapaljena očeva Peglica sa prednjom krajiškom tablicom VN•19-70 (zadnju je neko odnio)... Vojnić je mali gradić, dosta naših se vratilo tako da i danas ima Srba više nego Hrvata, odnos nije 92% - 7% kao nekad ali više nas je i nema nikakvih problema za aute sa tablicama iz Srbije. Na ljeto 2005-e sam bio kod bake i djeda autobusom, kao i svake godine, ali su moji stric, strina i brat i sestra od strica došli Vectrom BG tablica. Nije bilo problema dok nismo odlučili da svi zajedno odemo na nekoliko dana na more u mjesto Bakar kod Rijeke đe stric ima nekog prijatelja koji drži apartmane. Išli smo magistralom do Karlovca da se tu uključimo na auto-put za Rijeku i na ulazu u Karlovac sreli smo grupu od 20-ak mlađih ustaša koji su išli kraj puta, većina ih je bila obučena u hrvatske dresove i nosili su usranu hrvatsku zastavetinu, taj dan se igrala utakmica između Inkera i Crvene zvezde pa su valjda tu krenuli... Jedan od njih je upro prstom u naš auto i onda su se svi okrenuli, nekoliko je čak i izletjelo na put ispred nas ali je stric prešao u suprotnu traku i prošao, sekund nakon toga cigla je udarila u stub između zadnje šajbe i stakla zadnjih desnih vrata... U tom Bakru su nam prvu noć ključem izgrebali jedno veliko "U" preko haube, i nabili nogom u vozačeva vrata iskrivivši lim a dok smo bili na plaži sljedeći dan neko je razbio oba fara na parkingu koji su nam naplatili 10 kuna Kada smo se vratili sa plaže i vidjeli to, odlučili smo da se odmah taj dan vratimo za Vojnić, u Karlovcu nas je kaznila policija zbog farova 500kn
Ipak najgore je bilo kada su moja dva drugara koji su se vratili da žive u Vojnić, isto 88-mo godište kao i ja, došli u BG da posjete rodbinu (bili su i kod mene). Došli su Yugićem sa KA tablicama i šahovnicom (sada su tamo karlovačke tablice, VN su ukinuli kada je Krajina pala) i jedno veče su im porazbijali sva stakla na autu ispred zgrade... Dakle, naravoučenije je: Kako god okreneš- Srbin najebe!

Ja sam pre jedno dve nedelje, bio u prilici da vidim crnog BG Zoromobila, na kome je na vise mesta bilo srafcigerom urezano NDH.
Ja cu svoju kintu da trosim odmarajuci drugde.


Uzalud vam trud Hrvati, za drugog su dunje zute....
 
Tako_lepa.jpg


Hrvatska ima i čisto more i dobru gastronomsku ponudu, ali je preskupa i za prosječnog Hrvata, stoga će Srbi, prema istraživanju Jute, i ove sezone radije u Grčku, Bugarsku, Tursku i Egipat, nego u Lijepu našu.

ZBOG EKONOMSKE KRIZE U HRVATSKOJ JE SVAKI SRPSKI TURIST, ZA RAZLIKU OD SRBINA IZBJEGLICE, DOBRODOŠAO.

Hrvatska je proteklih tjedana izvršila pravu propagandnu ekspanziju na Srbiju. „Tako lepa, a tako blizu“, vrišti po ulicama Beograda i Srbije poruka s jumbo-plakata hrvatskog Ministarstva turizma. Prpošna, prkosna i gizdava, inati se Lijepa naša na oronulim fasadama i duž Ibarske magistrale. Kao da nam želi reći: juft, pogledj’t me kak sam lepa, kak prava puca. Osamnaest mi je godina tek – taman za udaju! „Tako lepa, a tako blizu“: doista, blizu hrama Svetog Save je šibenska katedrala, blizu Saborne crkve crkva Svetog Donata; pa Dioklecijanova palača, pa Eufrazijeva bazilika, Hvar, Cres, Lošinj, boje pastelno-zelene i azurno-plave, i otoci sjajni kao biseri, a ispod u kutu, pored dvije stilizirane kockice iz šahovnice srcedrapajuća poruka: „Kad srce kaže ljeto, kaže Jadran“. Ta je poruka, naravno, prilagođena srpskom tržištu. U hrvatskoj verziji, ona glasi: „Kad srce kaže ljeto, kaže Hrvatska“, jer oportunije je reći „Jadran“, nego „Hrvatska“; ovo „Hrvatska“ usred Beograda previše bode u oči. Ovako je manje napadno i neutralnije, kao što je i „lijepa“ prevedeno u „lepa“ da se Srbi ne bi uvrijedili zbog ijekavice. Preko malih ekrana umiljati ženski glas budi potisnute asocijacije: kad srce kaže ljeto, kaže slatko, slano, kaže toplo, hladno, kaže svježe, vruće…kad srce kaže ljeto, kaže Hrvatska! Mami vas, zavodi i zove: hajde, kreni, pruža ti ruke kao Nagorkinja vila i odvodi autoputem Beograd-Zagreb do Dalmacije, do Istre i do Kvarnera.

KUPUJ HRVATSKO Beograd gori na 30 stupnjeva Celzijevih, asfalt je upaljen kao istopljeni katran, imaš osjećaj da ti se lijepi za pete, a iz Zadra i Splita s retuširanih digitalnih fotografija, prolaznike rashlađuje mediteranska klima. „Tamo daleko“ ljudi jedu kruh u znoju lica svog, a tamo gdje je tako lepo, a tako blizu, „cvrči cvrčak na čvoru“ crne smrče (kao u Nazorevoj pjesmi koju smo nekad morali učiti u lektiri). Na Jadranu miriše borovina i lavanda, kamen gori i val se pjeni, i što će zaljubljeni koje s neba gađa Amor s ultraljubičastim zrakama, nego da kao pomahnitali skoče sa uspaljenog beogradskog asfalta u virtualno more, da se „brćnu“ i da zarone duboko u jadransko plavetnilo (gdje hrču zubaci i orade) kao u san.

Hrvati se obraćaju Srbima kao Tereza Kesovija u svojoj pjesmi „Prijatelji stari, gdje ste“…dođite da nam spasite turističku sezonu. Recesija je: daj što daš! U skladu s akcionim planom „Kupuj Hrvatsko“, Lijepa naša apelira tako u Srbiji i na hrvatski patriotizam (sa začinom jugonostalgije). Nije dovoljno što se po Srbiji šire razni todorići i peveci, već je potrebno da Srbi od Hrvata kupuju i bukinge na jadranskoj obali. Jer, ako već Hrvati nisu dobro osviješteni patriote, budući da kupuju mahom stranu robu, onda bi valjda Srbi trebali biti veći Hrvati od Hrvata. Stoga, Srbijo, „kupuj hrvatsko“!

No, tu su još i Slovenci, koji se s Hrvatima nisu posvađali samo zbog nekoliko tona ribe, već i zbog nekoliko hiljada srpskih turista. „Najbliže evropsko more, prijatelji“, glasi pak poruka slovenskog Ministarstva turizma s kojom je također oblijepljen Beograd i drugi veći gradovi po Srbiji. E sad, nije baš da je Portorož Srbima bliži od Palagruže, ali takvo nešto mogu smisliti samo pametni „Janezi“. Književnik Miljenko Jergović dobro primjećuje kad kaže: „Slovenci bi Srbima da budu prijatelji, ali samo zato što bi Hrvati od Srba sve, samo ne prijateljstvo“. Ipak, treba reći glasno i jasno: to što je Hrvatska oblijepila Srbiju plakatima reklamirajući svoju turističku ponudu, takvo nešto još uvijek ne bi moglo Srbija napraviti po Hrvatskoj; nezamislivo je, naime, da sa nekog jumbo-plakata u Zagrebu iz panorame izvire kupola hrama Sv. Save, a da u lijevom uglu, na primjer, piše (naravno, ne na ćirilici): „Tamo daleko, a tako blizu“. Neki su se zlobni komentatori u Hrvatskoj zapitali: je li to Hrvatska s dubrovačkim zidinama podsjeća možda Srbiju na bombardiranje tog grada od strane jugovojske u ljeto 1991.? Ma nema govora, mo’š mislit.

PICA OD 50 KUNA Bilo kako bilo, postavlja se pitanje: zašto bi Srbi ovog ljeta i uopće trebali ići na ljetovanje u Hrvatsku, odnosno, zašto ne bi? Hrvatska je, nema sumnje, jedna od najljepših turističkih destinacija. Njezina je obala razvedena, a more čisto (barem za sada). Spiza, kako Dalmatinci nazivaju hranu, dobra je i odgovara srpskom i balkanskom ukusu. Ne treba zanemariti i nepostojanje jezične barijere, jer je hrvatski ipak do jučer bio hrvatsko-srpski jezik; oni koji baš ne govore engleski ili neki drugi strani jezik, ti će radije, umjesto Turske ili Grčke, izabrati Hrvatsku u kojoj se ne moraju sporazumijevati s rukama i nogama. Sve je to u redu, ali…ima jedno ali. Hrvatska je skupa i jedna od neopravdano najskupljih turističkih destinacija. Hrvatska je skupa i za prosječnog Hrvata, a ne da ne bi bila za prosječnog srpskog turista. Samo ilustracije radi: jedna kava na Stradunu dođe 15 kuna (2 evra), komad pizze je oko 50 kuna (7 evra), a gdje su ležaljke koje se naplaćuju masno na svakoj boljoj plaži, zatim razne ulaznice, suveniri i sl.Taj si luksuz sigurno ne može priuštiti jedan Srbin čija je prosječna plaća 300 evra. Slobodan Micić, vlasnik jedne beogradske turističke agencije, kaže da je zanimanje za Hrvatsku u Srbiji veliko, no dodaje da su Hrvati prekasno spustile cijene aranžmana i da je cijela akcija krenula prekasno. Ipak, čini se da agresivna kampanja hrvatskog Ministarstva turizma neće polučiti bog zna kakve rezultate. Prema rezultatima ankete koju je provela srpska Nacionalna asocijacija turističkih agencija (JUTA), Srbi će ovog ljeta najviše ići opet u Grčku (41%), zatim u Bugarsku (20%), onda u Tursku (18%), te u Egipat (6 %) i Crnu Goru (3 %), dok se za Hrvatsku opredijelilo svega 6 odsto ispitanika. Svjetska banka, pak, kad je u pitanju hrvatski turizam predviđa dva scenarija: jedan je optimističan i kaže da će prihodi od turizma zbog svjetske ekonomske krize pasti do10 posto, dok je drugi pesimističan i predviđa pad od 20 do čak 30 odsto. S obzirom na to da je lani turizam donio Hrvatskoj prihod od 7,4 milijardi evra, to bi značilo da će ove sezone prihodi biti manji od 750 milijuna do milijardu i pol evra. Eto, zato je svaki srpski turist – za razliku od Srbina izbjeglice ili prognanika – i te kako dobrodošao. No, ne misle baš svi Srbi da su dobrodošli u Hrvatsku. Mnogi se sa zebnjom pitaju, hoće li ekstremisti kamenovati i njihove automobile, kao što su nedavno kamenovali autobuse sa srpskim glasačima iz Srbije u Benkovcu? Politika i turizam nisu jedno te isto, ali ni opreza nikad dosta, i stoga ipak jedan savjet: ako želite biti sigurni odaberite antifašističku Istru koja je u ovom ratu bila sigurno utočište za mnoge Srbe.

Tako da mozete da duvate na donju pipu....:mrgreen:
 

Back
Top