Taj romanticni Balasevic

"Ne...
Nismo mi bili ljubavnici...
Nikad...
Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali...
I to je sve...


Oboje smo nosili na lančiću po polovinu jedne davno polomljene tajne, ali nismo pokušavali
da je sastavimo, ko zna zašto, i ta tajna lebdela je nad desetogodišnjim okeanom prošlog vremena kao
ukleta lađa...
Negde ovde daleko...
Negde tame blizu...
Ni na nebu, ni na zemlji...

Nikad mi nismo bili ljubavnici…Samo smo se ponekad, u nocima punog meseca malo trazili po dugim talasnim duzinama Ceznje…


I to je sve…

Jedan od onih života, Balašević
 
13701971.jpg
 
_provincijalka_ hvala jos jednom ;)

:zag:



Ne pitaj me ne znam kaz'ti 'di ce koja zvezda pasti
'Di ce pasti dugme s mog kaputa
Ne pitaj me sto na kraju svi kerovi za mnom laju
Ne pitaj me nikad zasto lutam

Bolje da sesir nemam, pod njime djavo drema
Sneva i izvoljeva, djavo mi je kriv

Budi me u zlo doba, za njega red ne vazi
On mora sve da proba, to djavo mesto trazi
Ne lutam sto uzivam nit' miris druma volim
Lutam da njega umorim
 
Nisam žurio kući. Ako je tamo, još spava. Da je ne budim...
Ako više nije, ako je otišla, bolje je da to što kasnije saznam...
I pored svih odugovlačenja jednom sam morao stići pred vrata.
Muzika...?
U mom stanu?
Vidi ti njega, jednu noć je neko ostao u njemu kad sam ja otišao, i već je sebi koješta uvrteo u glavu, i počeo da se ponaša kao nekakav Dom.
Što nije glumio Dom kad sam bio sam kao đeram, i kad mi je očajnički bilo potrebno svetlo u prozoru kad odlazim, i malo tihog jutarnjeg programa iza vrata, kad se vraćam?
Baš sam glup.
Pa, Dom može biti jedino ono mesto na kom nekog ima i kad ti nisi tamo...
 
Ali ona se katkad tako lepo smeši. Pa mi pet minuta u njezinu društvu bude kao da sam dobio na lotu. Hodam ulicom poput narodnog heroja, u trenutku narastem iznad svih zgrada, i u celom svemiru nema većeg i jačeg stvorenja od mene.. I zato me one tri ne zanimaju. Ne bi me zanimale ni da ih je tristo. Kad hoću tu jednu...
 

Back
Top