Taj romanticni Balasevic

  • Začetnik teme Začetnik teme Lilu
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Nikad nisam bio momak oko kog se diže larma,
ali mislim da sam faca i da imam nekog šarma.
Možda grešim, al' ja sam takvog dojma.

Neki misle da sam led, neki misle da sam vatra,
meni stvarno nije važno,
šta ko misli ili smatra,
kada ona o tome nema pojma.

I uvek smišljam neki novi stih, i neki fazon drukčiji od svih,
al' uvek kad je sretnem kažem ja istu stvar:
Pa dobro, gde si ti?
Baš sam ovih dana hteo da te zovnem.
Hej, reci mi, dal' još uvek imas onaj broj sa 203?

Pa dobro, gde si ti? Što ne navratis, kod kuće sam popodne?
Hej, reci mi, kako mama, kako tata, kako baka, kako svi?

Svake noći sanjam film u kom je ona glavni akter,
smišljam koju boju voli, smišljam kakav je karakter,
kako spava, ili tome slično.

Ja bih znao da je volim, ja bih znao s njom da maštam,
da je čuvam, da je ljubim, da joj lažem, da joj praštam
- to bi hteo da joj radim lično.

I uvek smišljam neki novi stih, i neki fazon drukčiji od svih,
al' uvek kad je sretnem kažem ja istu stvar:

Pa dobro, gde si ti? Baš sam ovih dana hteo da te zovnem.
Hej, reci mi, dal' još uvek imaš onaj broj sa 203?

Pa dobro, gde si ti? Što ne navratiš, kod kuće sam popodne?
Hej, reci mi, kako mama, kako tata, kako baka, kako svi?

Nekad ne znam da li sanjam, nekad ne znam šta je stvarnost,
ja sam hteo tačno takvu, to je čudna podudarnost,
tačno takvu, ma ozbiljno vam kažem.

Jedni misle da je nežna, drugi tvrde da je gruba.
Jedni misle da je super, drugi misle da je truba.
Ja se slažem, ma ja se uvek slažem.

I uvek smišljam neki novi stih...
 
STIH NA ASFALTU

Da mi je jos jedared proci Ilicom
Pa da becarac nasvrljam cirilicom
Tesko da bi drugi mogli resiti taj hijeroglif,
Al bi Neko znao da sam tu
Cipelice jedne bele zastale bi i prevele
Stih na asfaltu

Jednom cu u baladu da se prerusim
U refren sto se Tamo jos zapevusi
Pa da minem Starom Vlaskom
Da joj kosu sklonim daskom
I za uglom hitro zamaknem
Da pred nosom strasnog Bana, kao senka Petra Pana
Kapu namaknem

Preko krova i mansarde, osamucen daljinama
Da ostavim struk lavande medu njenim haljinama

Lagano se bore nanose Malo sta je jos po starom
Al okice moje sokice madijaju istim zarom

Ladica djindjuva po nebu prosuta
U jesen vetar primi miris Bosuta
Isprva mi nije nista al vec posle par gemista
Dopre izdaleka lagan prim
Pracen tercom suvog lisca s jednog hrasta kraj Belisca,
Stidljivo, sasvim

Sto sam joj kog vraga dao belu ruzu samoniklu
Sto li sam je povezao onaj krug na mom biciklu

Lagano se bore nanose Malo sta je jos po starom
Al okice moje sokice maðijaju istim zarom

:wink:
 
ASD:
Rekli su mi da je došla iz provincije,
strpavši u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Bože, ovo je sazvežðe za nju provincija.

Srce stade kao dete da se otima,
tražili smo se po prethodnim životima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, promašaje koji tište,
prosto, lako, k'o neko beznaèajno pristanište.

O, da mi je da se još jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim veènog deèaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.

Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reèi bi sve pokvarile,
samo se æutke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.

O, da mi je da se još jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i èekao bih samo nju, nijednu drugu.

Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li æu umeti.

Reèi jesu moje igraèke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
stakliæi kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u oèima kad
zažmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reèi, ne znam...

Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li æu umeti. Voleo
sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem.

A onda, odjednom, raspored mladeža na njenim leðima, kao
tajna mapa, pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pesma, ludo jedna...
:cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
 
Crni labud


Čim došla je i prošla meni pade na um:
Hej, to je moj par!
I prvi put je vidim, ali poznajem nju,
sasvim lucidna stvar.

Gde je to zivela? Gde se to skrivala?
Što je nisam video pre?
Koga je ljubila, koga je snivala?
Nekakve folere - mrzim ih sve!

Poručuje kampari, mirno povlači dim,
lupka čašom o šank.
Okrenula se karta, sad sam načisto s tim,
ona sad drži bank.

Sva elegantna, tanka i mistična,
da'l pri hodu i dotiče pod.
Sve mi to liči na Pjotra Ilića,
priču o jezeru, o dobru i zlu.

Hajde povedi me, Crni Labude, ja sam slutio da ćeš doći!
Daj, poljubi me i pogubi me, sad sam spreman, sad mogu poći.

Upućuje mi pogled kao dodir na tren,
hej, al' tren jako dug.
Znam, prob'o sam sve i sad sam konačno njen,
ona zatvara krug.

Ona je drukčija, s njom nema šmekanja,
i mnogo bolje nosi moj stil.
To nije putnica za listu čekanja,
čim se spakuje, startuje već.

Hajde povedi me, Crni Labude, ja sam slutio da ces doći!
Daj, poljubi me i pogubi me, sad sam spreman, sad mogu poći.

Trošio sam život kao šećerni štap,
hej, sladak i lep.
I šarao i varao i stvarao bol,
vuk'o vraga za rep.

Ti nosiš račun za sve te zablude,
o tvome vratu vidim svoj krst.
Ja sam te čekao, moj Crni Labude,
jos od ko zna kad, pođimo sad.

Hajde povedi me, Crni labude, ja sam slutio da ćeš doći!
Daj, poljubi me i pogubi me, ja sam spreman, sad mogu poći,
sa tobom.

Daj, dotuci me, Crni Labude, i ne štedi me ove noći.
Hajde, vodi me, oslobodi me, svi to moramo jednom proći,
bar nekad.

Hajde povedi me, Crni Labude, ja sam slutio da ćeš doći!
Daj, povedi me, ispovedi me, sad sam spreman, sad mogu poći.
 
adevedesete.jpg

I Miss Our Love…

On a pillow…I am on a midnight guard watch, like an old and late warrior…
On whom the Moon, a gold coin from the sky's treasure, barely falls every time…
A timid doe trembles under a shield, forever chased by contours of fear…
The doe, which gets anxious, even from peaceful slopes of dream…

I miss our love, sweetie…Without it, life crumbles vainly…
I miss you the way you were…I miss myself…as I used to be crazy…
I know that time dislikes heroes…And that it made every temple dirty…
But see, nothing besides the two of us was any good to me…

When I search for the path to the core of myself, the pathways become narrower and narrower…
And I hide in your ear's shelter, like a double cherry earring…
But I manage to resist once again, whispering, loving you in a Russian way tonight…
What are words…A flint-stone that eventually becomes shabby…

I miss our love, sweetie…Without it, this wolf changes in nature…
I miss you the way you were…I miss myself…as I used to be crazy…
I know that time blurs colors…And that it obscures strong brightness…
But see, nothing besides the two of us meant anything to me…

Sometimes again in my felt hat, you drop your smile down like an enchanted gold coin…
And then, I am my own…Regardless of the name they call me by; I am only your personal Harlequin…
Sometimes again…A tear spreads ink all over…And like a domino, a wall crashes down in a labyrinth…
That simple…Sometimes again, we come to ourselves…

I miss our love, sweetie…Without it, the cold crawls up along my veins…
I miss you the way you were…I miss myself…as I used to be crazy…
I know that time always takes its share…And I do not know, why would it spare us?
But see, nothing besides the two of us was worth anything to me…
 
ODLAZI CIRKUS

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domaćin a ko je bio gost?

Nestaje cirkus u širokoj ravnici.
U kišnoj noći za njim se srebri trag.
Odlazi fakir i artisti na žici
i tužni pajac što bio mi je drag.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Pričaće deca o svetlima arene,
vežbaće krišom kod kuće neki štos.
Ali već sutra, čim prođe neko vreme
samo će retko pomišljati na to.

Ostaće okrugli trag na mestu šatre,
tu gde se hrvao sa tigrom hrabri grk.
I par plakata, na njima gutač vatre
kome će klinci već nacrtati brk.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Laku noć dame i gospodo.
Eto, i ova predstava je završena.
Nadam se da ste uživali u njoj.
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu,
na nekoj drugoj predstavi,
u nekom drugom cirkusu.

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domaćin a ko je bio gost?

Odlazi cirkus, za sve je bolje tako.
Mnogi su predstavu shvatili do sad.
Nove pajace ce masa naći lako
jer drugi cirkus ce doći u naš grad.

Ma sve je bilo samo fol.
Sve je to samo jeftin trik.
I sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik.
 
atenaellada:
Crni labud





Hajde povedi me, Crni Labude, ja sam slutio da ces doći!
Daj, poljubi me i pogubi me, sad sam spreman, sad mogu poći.

Trošio sam život kao šećerni štap,
hej, sladak i lep.
I šarao i varao i stvarao bol,
vuk'o vraga za rep.

Ti nosiš račun za sve te zablude,
o tvome vratu vidim svoj krst.
Ja sam te čekao, moj Crni Labude,
jos od ko zna kad, pođimo sad.

E, svako od nas čeka svog crnog labuda, al se nekom on pojavi pre a nekom kasnije. :wink: :wink:
 
Balkanski tango:
Ovaj zivot je san, mala kuca kraj rampe, snop zuckaste lampe i zalihe tuge,
Nazalost, ruzan san: cale notorni smuk, keva s daskom za luk, manekeni za jad.

Sve je morao sam, prst na orozu lagan, a u srcu uragan i skok preko duge.
Brod, sleper, i sa 22-e vec je imao sve, nju je video tad...

Lud sam za tobom pace, ali lud sam i onako, trazim te otkako za sebe znam,
Budi moj ortak mace, nije mi lako da svu tu silnu lovu razbucam sam.
Nesto sam nacuo da sutra mozda ne postojim, pa bolje da odmah probamo sve.
Za sitan gros kupi me, razmazi te divlje kupine.
Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih, i ja cu za nas osedlati strah,
A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah.

A ona, seoski krin, nocni bus iz Provanse, miss nikakve sanse, tek statista srece,
Presecen film, cale prosvetni mis, keva izlizan plis, sestra ruzna ko vrag.
On je bio njen tip. Prve noci u dvosed, pa druge na trosed, a trece, eh, trece...
Ma nek puknu svi, kad je njen mladi Don spusti pravo na tron, kao visnju na slag.

Lud sam za tobom pace, ali lud sam i onako, trazim te otkako za sebe znam,
Budi moj ortak maee, nije mi lako da svu tu silnu lovu razbucam sam.
Nesto sam nacuo da sutra mozda ne postojim, pa bolje da odmah probamo sve.
Za sitan gros kupi me, razmazi te divlje kupine.
Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih, i ja cu za nas osedlati strah,
A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah.

Opet loą "deja vu", jutro mokro ko ribar i profi kalibar, pocinilac neznan,
U citulji pune stranice dve; mafija i DB slozno zale za njim.
Balkanski tango uvek zavrsi na trotoaru, djavo je kredom upisao bod,
A ona lagano niz ulicu staru, trazeci sponzora punog ko brod.
Dok klatno tasnice u ritmu hoda broji vreme i dok je merkaju ko svezi but,
U beli prah smrvi dan i mrmlja refren odnekud znan:

Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih, i ja cu za nas osedlati strah,
A ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah
 
" Nazivali su me ametarom kada sam usao u posao, u meduvremenu se se svi potpisali pod diplomu Velikog Profesionalca koju sam stekao, ali i papirni brodici napravljeni od ovih stranica poterani su od obale daskom Amaterizma, koji sam eto uspeo nakako da sacuvam u sebi, ljubomorno, tajno...
A ja naravno nikada nisam maturirao...
Skolske godine 1994/95. godine, u gimnaziji u Senti uradio je to za mene konacno moj mladi prijatelj Adrijan Arsenovic, odbranivsi sa najvisom ocenom svoj maturski rad iz muzicke kulture na temu: "Harmonska i formalna analiza pesama Dorda Balasevica".
Mom Doletu, umesto maturske slike u izlogu....
Tek toliko...
A ja zaista mozda i jesam slab muzicar, kao sto se prica...
Ali sta bi tek bilo da nisam?
Ih, brate...
Ko bi nam bio ravan?"
 
Štagod nocas da zapevam vucice na sevdalinku...
Usnuo sam cobanicu uplakanu u šljiviku...
Grom udari... Planu seno... Rasturi se stado njeno...
Zaplete se dim na uvojku... Rece da se zove Bosna... Cudno ime za devojku?

Nekom Drina tece desno... Nekom Drina lijevo tece...
Sve da tece u dubinu... Na dve pole svet da sece...
Znam tajni gaz, moje lane... Most se pruži gde ja stanem...
Sve da vuku me konji vrani... Nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani...

Osta ovaj stari kompas u grudima... A po polju nikli zabrani...
Crne senke što se gnezde u ljudima nadlecu me kao gavrani...
Nekada sam putovao po mjesecu... Kroz vilajet pun hajducije...
A sada me oci ljudske plaše više nego vucije...

Stoputa su prijatelji u molitvi pomenuti...
Dal ce mi se radovati? Ili glavu okrenuti?
Šta slagati? Šta im kasti? Svet ne možeš pesmom spasti...
Njine brige me i nocas brinu
Dok se spremam na put kuci... Na put kuci...U tudjinu...

Svetom smo se rasipali ko djerdani... Nosili nas nebom cilimi...
Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi?
Nekad smo se bratimili po pogledu... Sluteci da isto sanjamo...
I bogu je prosto bilo krstimol' se ili klanjamo...
 
Ja vec godinama znam ko sam....
Put do zvezda je samo jedna etapa kruznog puta do sebe, i ako znas precicu nema potrebe da se puno lomatas po bespucima...
Ne, bato...
Stigao si cim krenes....
Cilj nosis skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...
U tome je tajna...
U tome je trik..

:)
 
Pa da...

Hej, pusti kose pune polena!
'Ajde, baš u inat baba-rogama!
'Opla, digni suknju iznad kolena,
znam da kriješ čardaš u tim lepim nogama!

Hej, doleti mala senice!
Tu, na moje zlatne čivije!
Vatra šara tvoje zenice!
Razbi nešto i zaigraj ludo, divije!
 
U mog babe para mlogo, hej!
Da izbrojiš ne bi mogo sve.
Pa se selom pripoveda da smo prave lole,
ma, zavidi nam neki sitan svet.
Ume život biti tmuran kad gledaš od dole,
Ma budi zato sivi soko, pa se vini u visoko, hej!

Hej, haj baš nas briga,
vozamo se na taljiga 2x
Zorom, ili mrakom, šorom il' sokakom,
noću kad selo drema,
kad nigde nikog nema,
mi jurimo kroz noć.

Jedared je baba bio kum, svirci su nas čekali uz drum.
Red bi bio da smo konje upregli u čeze, al' taljige vole baba moj.
Još kad sitno iz šaraga tambura zaveze,
ondak život nema mana, brži smo od aeroplana, hej!

Hej, haj, baš nas briga...
:wink:
Pa da...

Hej, pusti kose pune polena!
'Ajde, baš u inat baba-rogama!
'Opla, digni suknju iznad kolena,
znam da kriješ čardaš u tim lepim nogama!

Hej, doleti mala senice!
Tu, na moje zlatne čivije!
Vatra šara tvoje zenice!
Razbi nešto i zaigraj ludo, divije!
:P
 

Jednom pretrurajuci joj po recima kao po tasni,slucajno sam nabasao na neke male nepotrebne lazi i te noci je tamna senka slutnje prvi put nadletala moje snove...
Znao sam da to uzima jednom za uvek,laz je teska droga,sa te igle se jos niko skinuo nije.

Volimo te Djole.
 
"Nekima se cini da su moje pesme sve iste...
Shvatam ih potpuno...
Meni su, na primer, one Ajnstajnove formule sve iste.
Nismo svi svemu dorasli....

A iza svojih pesama stojim...
I ne pada mi na pamet da ih branim...
One su tu da brane mene...
Zato i stojim iza njih..."


:)
 

Back
Top