Jao, kako je to isto sa obe strane, cudo jedno!
Meni neke moje prijateljice (kod kojih odrasla deca zive i to ne samo oni koji imaju sinove, vec i oni koji imaju cerke) kazu da mi zavide sto nikada nisam osetila zajednicu sa snajom.
Mnogo godina ranije, te iste osobe su mi isto govorile da mi zavide sto tada tako mladi zivimo sami i sto mi se ni svekar ni svekrva ne trpaju u zivot.
Ali, mi smo bili vrlo aktivni da bismo bili samostalni!
Za 20 godina, vi cete biti na ovom istom forumu, samo cete sada ogovarati svoje snaje i zetove!
A zivot je tako kratak.... treba svaki trenutak iskoristiti... a kada se setim kako sam ovde napadnuta da sam hladna i ne-znam-sve-kakva upravo zato sto ne pokazujem neko veliko intersovanje za zivot svog sina i snaje jer smatram da ne moram da znam kol`ka im je plata (niti oni treba da znaju kol`ka su nasa primanja).... a i pored te moje hladnoce ja sam im materijalno dala onako kako majka mozeda da!
Ali, zaboga, nisam ih stavila u sam centar svoga zivota...
A o unucetu necu da pisem jer i ja i snaja i sin patimo sto dete raste bez blizine baba i deda - snaja mi je skoro slala neki clanak kao je za razvoj deteta vazna uloga baba i deda....
Zato bar na ljubavi koju daju babe i dede nemojte zamerati... ako rade nesto pogresno, poducite ih, mene je moja snaja naucila kako da koristim neke za mene novitete kada je beban bio malen, nije sramota uciti.
Ja svoje unuce vidim 1-2 X godisnje na nedelju-dve.
Volela bih da ga cesce vidjamo, ali ga svakao ne bih cuvala svaki dan - roditelji su tu da vaspitavaju decu, a babe i dede da im oplemenjuju zivot.
A zajednica je nesto najgore sto se moze desiti i mladima i starima...
pozdrav