Svekrve...neicrpna tema

:) legla sam u 11, na rukama sam bebu uspavala u pola 10, ustala zedna oko 1, dojila pre 3, opet dojila pre 5 i nisam vise ni legla jer je ubrzo posle dojenja sledilo razbudjivanje....i tako, beba, pas i ja uzivamo budni, ostali spavaju ko klade...od jutros sam u trecem autfitu :))), zbog bljuckanja, kakili smo 5 puta, guza nam crvena....ludilo....da li me sad razumete, zasto cenim svoj mir...a to i nije sve, da ne duzim, jasno vam je....
 
:) legla sam u 11, na rukama sam bebu uspavala u pola 10, ustala zedna oko 1, dojila pre 3, opet dojila pre 5 i nisam vise ni legla jer je ubrzo posle dojenja sledilo razbudjivanje....i tako, beba, pas i ja uzivamo budni, ostali spavaju ko klade...od jutros sam u trecem autfitu :))), zbog bljuckanja, kakili smo 5 puta, guza nam crvena....ludilo....da li me sad razumete, zasto cenim svoj mir...a to i nije sve, da ne duzim, jasno vam je....

uh sad si me podsetila muka. mm me nagovara na drugo dete
 
Neizreciva, jako mi je poznat tvoj raspored...menjanje pelena, dojenje, podrigivanje, bljuckanje, uspavljivanje, menjanje pelena i tako redom....Ni meni niko ne dolazi bez najave. Volim da sam komotna, nekad sam u pidzami do 12 a nekad i ceo dan:worth:, nekad zaspim uz bebu preko dana ako ne spavam nocu. Uz takav raspored i nase rituale, tesko da se moze neko uklopiti. Par puta mi banula svekrva bez najave i prekinula me u dojenju, od tada se uvek najavi, to bar nije tesko.
Nego, nerviraju me pojedini ljudi koji dolaze u babine. Prosle nedelje mi bila rodbina sa malom decom, ostali do kasno uvece tako da bebu nisam uspela ni okupati, sve mislim otici ce. Motali se oko kreveca, podizali bebu da je nose:eek:. Ja ga taman nahranim i uspavam, kad zena ulece u sobu i nosi ga, kao dosta je spavao. A beba mi ima tek 2,5 meseca. Bila sam sokirana takvim ponasanjem. Hajde da je u pitanju neko ko nema decu pa ne zna, ali ona ima vec dvoje. Uf, jedva sam cekala da odu...Srecom pa je takvih gostiju malo, vecinom su normalni,dodju, vide bebu, ostanu sat, dva, ako je beba raspolozena dam im da ga drze koji minut i dosta:)
 
sa 52 godine treba da si zena u punoj snazi, a ne umiruca sa poslednjom zeljom na svetu
osim ako nije u pitanju neka teza bolest, ne daj boze
u redu je da se sa neizrecivim stavom ne slazes, ali napisano je strasna pristrasna glupost

Možda je glupost, ali je to ipak moje mišljenje, možda nezdravo i nedotupavno, ali ipak moje.
P.S.
Da, borim se sa neizlečivom bolešću, hvala na dobrim željama.
 
:) i opet se pitam, kad ce ova tema da bude ono sto jeste....da se jadamo a bez toga da tu dodje neko da soli pamet drugima...missim, o da toga nemamo dovoljno u RL :))))

Može tema da se zove i "snajke - neiscrpna tema" moja sveki bi svakako imala šta reći, a što ne bih i ja rekla neke stvari koje me bole ili iritiraju, a više nisam ni snajka ni svekrva, sad sam samo svoja kakva god da sam, ali ipak imam neko svoje mišljenje, kome drago, kome ne.
 
Može tema da se zove i "snajke - neiscrpna tema" moja sveki bi svakako imala šta reći, a što ne bih i ja rekla neke stvari koje me bole ili iritiraju, a više nisam ni snajka ni svekrva, sad sam samo svoja kakva god da sam, ali ipak imam neko svoje mišljenje, kome drago, kome ne.

nemam nista protiv i takve teme kao sto nemam protiv ni da iko iskaze svoje misljenje kad je to tema....niti me poznajes niti citas sto pisem a napadas me bez veze, cak i da nisam upravu ovo je tema o jadikovanju ili hvaljenju svekrva....

- - - - - - - - - -

Neizreciva, jako mi je poznat tvoj raspored...menjanje pelena, dojenje, podrigivanje, bljuckanje, uspavljivanje, menjanje pelena i tako redom....Ni meni niko ne dolazi bez najave. Volim da sam komotna, nekad sam u pidzami do 12 a nekad i ceo dan:worth:, nekad zaspim uz bebu preko dana ako ne spavam nocu. Uz takav raspored i nase rituale, tesko da se moze neko uklopiti. Par puta mi banula svekrva bez najave i prekinula me u dojenju, od tada se uvek najavi, to bar nije tesko.
Nego, nerviraju me pojedini ljudi koji dolaze u babine. Prosle nedelje mi bila rodbina sa malom decom, ostali do kasno uvece tako da bebu nisam uspela ni okupati, sve mislim otici ce. Motali se oko kreveca, podizali bebu da je nose:eek:. Ja ga taman nahranim i uspavam, kad zena ulece u sobu i nosi ga, kao dosta je spavao. A beba mi ima tek 2,5 meseca. Bila sam sokirana takvim ponasanjem. Hajde da je u pitanju neko ko nema decu pa ne zna, ali ona ima vec dvoje. Uf, jedva sam cekala da odu...Srecom pa je takvih gostiju malo, vecinom su normalni,dodju, vide bebu, ostanu sat, dva, ako je beba raspolozena dam im da ga drze koji minut i dosta:)

mi smo preziveli gostovanje...bilo je svakako ali dalo se podneti :)...kad je bas islo na ustrb deteta onda sam reagovala ali inace sam kulirala...
 
nemam nista protiv i takve teme kao sto nemam protiv ni da iko iskaze svoje misljenje kad je to tema....niti me poznajes niti citas sto pisem a napadas me bez veze, cak i da nisam upravu ovo je tema o jadikovanju ili hvaljenju svekrva....
U pravu si, nemam blage veze što sam se nakačila baš na tebe, ma znam, tvoji postovi me baš iznervirali, ali ipak nemam prava da te osuđujem, tu si u pravu potpuno, kanda je neko moje bitisanje u ovom vremenu i prostoru, plus moja bolest tome doprinela da ovako reagujem.
Izvinjavam se svim snajkama, izvinjavam se neizrecivoj, iako mi se nikako ne dopada, ipak mislim da sam preterala u kuđenju.
Verujem i nadam se da neću još dugo moralisati na ovoj temi, sve najbolje snajkama, oprostite staroj ludi na nebulozama
 
:) ma ok, razumem ja da moj stav iritira neke ljude ali mene je taj stav doveo do toga da i sa 41 godinom i tinejdzerom i bebom oko sebe imam sacuvano zivce i osmeh za njih svaki dan....cenim svoj mir, ulazem trud u moju porodicu i decu i kao lavica cuvam ono sto je moje...ajde da mi neko pomaze ili da sam nekom na grbaci, pa da je red da istrpim puno toga ali ovako ne moram....znam granice i cvrsto ih se drzim i mislim da je tako postenije nego da dopustim svasta pa da posle moram rezove da pravim...
 
:) ma ok, razumem ja da moj stav iritira neke ljude ali mene je taj stav doveo do toga da i sa 41 godinom i tinejdzerom i bebom oko sebe imam sacuvano zivce i osmeh za njih svaki dan....cenim svoj mir, ulazem trud u moju porodicu i decu i kao lavica cuvam ono sto je moje...ajde da mi neko pomaze ili da sam nekom na grbaci, pa da je red da istrpim puno toga ali ovako ne moram....znam granice i cvrsto ih se drzim i mislim da je tako postenije nego da dopustim svasta pa da posle moram rezove da pravim...

Davno nekad, neko mnogo pametniji od mene je rekao: "oprosti im bože, ne znaju šta čine"
Dodala bih da : "nikad nikog mrzeti ne mogoh dok ga ne prepoznah kao sebi ravna"
Želela bih da sve vi snajke zaboravite sve što sam ovde pisala i baljezgala, znam da se to ne može, pisana reč ostaje, ipak, izvinjavam se svakom koga sam uvredila, više ne mogu niti umem.
 
Imamo labradora starog deset godina, razmaženog ali dragog. Zbog toga sto je polomio trčeći po basti nekoliko biljaka i po njenoj naredbi , u poslednje vreme je vezan. Posledica tog vezivanja je da, cim ga pustimo da trckara, on iskopa zemlju ispod ograde i pobegne na dan-dva pa se vrati.
Pre neki dan shvatismo da ima buve. Kupili neki preparat i isprskali i njega i njegovu kućicu.
Kaže draga sveki : Najbolje bi bilo da vi njega uspavate, da se ne muci... Ne verujem svojim usima.
 
jao marge, da nije tuzno bilo bi smesno :)))....ne pstavljajte psa nasamo sa njom, nije bezbedno...

a moja draga sveki je utripovala da dete drzim zednim...i dzabe sam joj rekla da mali sisa i da nudim svaki dan vodu i da nece da pije, kao i da je pedijatar istog misljenja da je sisanje dovoljno....cak ni na one velike vrucine nije hteo, dam mu na prevaru uz igru koliko mogu....kad su bili kod nas cekala je da izadjem iz prostorije da mu tutne flasicu vode u usta i to pred samo sisanje pa je mm pobesneo a juce na skajpu mu je opet sugerisala da mu daje vodu a beba je bas pre toga sisala...i naravno, znajuci mene, mm me pita da li da da vode i ja kazem da ne daje sad jer je dete pre 10 min sisalo...kao da ja ne znam odakle je njemu to palo na pamet, bas su naivni on i njegova mama :))))
 
Imamo labradora starog deset godina, razmaženog ali dragog. Zbog toga sto je polomio trčeći po basti nekoliko biljaka i po njenoj naredbi , u poslednje vreme je vezan. Posledica tog vezivanja je da, cim ga pustimo da trckara, on iskopa zemlju ispod ograde i pobegne na dan-dva pa se vrati.
Pre neki dan shvatismo da ima buve. Kupili neki preparat i isprskali i njega i njegovu kućicu.
Kaže draga sveki : Najbolje bi bilo da vi njega uspavate, da se ne muci... Ne verujem svojim usima.

uspavaj matoru kučku, da ne muči jadnog psa, i u pravu je neizraciva, pas nije bezbedan pored nje, otrovala bi ga krndeljuša na 1
 
Drage moje,
Ja sam snaha godinu dana. Živimo u istoj kući sa svekrvom i svekrom. Mi na jednom spratu, oni na drugom. Prije udaje svekrva mi je djelovala kao ok žena. Međutim, kako smo se uzeli, počeli su problemi. Prvo joj nije odgovaralo kako sređujemo kuhinju, koliko smo platili namještaj (ja sam kulirala sve to i sa mužem odlučivala po našem izboru i želji-na kraju je sve ispalo savršeno), a zatim meni nije odgovaralo što svraća svoje prijatelje da nam vide stan i kad smo mi kod kuće i kad nijesmo. Kad sam rekla da mi to smeta i da ne treba to da radi, ona je izjavila kako je to njena kuća i kako u nju može ući bilo ko koga ona dovede. Tom prilikom je, kada sam pokušala lijepo da joj objasnim o čemu se radi, rekla kako je od mene očekivala više prisnosti i emocija. Iznenadila sam se jer na takvu ,,prisnost'' nijesam navikla. Nijesam vaspitana tako da ne poštujem tuđu privatnost. Nakon toga je vjerovatno shvatila da griješi i više nije to radila, ali mene te riječi i dalje bole i ne mogu da ih zaboravim. Dugo vremena sam sa gorčinom prilazila kući u kojoj živimo. Tu su još neke stvari koje mi smetaju: uporno je predlagala da širim veš na njenoj terasi što sam odbijala jer mi je glupo da teglim toliki teret na sprat kad imam žicu na svojoj terasi, donosi nam hranu i sada često iako ja kuvam, uvijek uđe u našu kuhinju bez obzira što joj iz nje ništa ne treba tako da stalno imam osjećaj da nešto provjerava (jesam li nešto skuvala, je li mi čisto...ne znam ni sama), stalno ima more savjeta oko naše bebe iako joj savjete ne tražimo i super se snalazimo. Ja sam vrlo odgovorna, vrijedna i samostalna žena i sve te stvari mi smetaju. Ja nju zaista poštujem jer je majka mog muža, zovnem na kafu (samo kada sam raspoložena jer kad nijesam ne mogu da odgovaram na njena mnogobrojna pitanja i slušam komentare), ispoštujem neke datume, poštujem njihovu privatnost (ne pada mi na pamet da ulazim u njihove spavaće sobe ili kuhinju, ne dolazim u nepristojno vrijeme, ne postavljan neprimjerena pitanja, nijesam po prirodi radoznala osoba, ne kritikujem nikoga, ne dijelim savjete). Mene sad interesuje da li ja u nečemu griješim.
 
Da napomenem da ja sve što ona kaže, a ne odgovara mi, iskuliram jer sam na početku pokušala da neke stvari objasnim na lijep način, ali se ona silno iznervirala i počela raspravljati i svađati iako ja u tome nijesam htjela da učestvujem. Elem, shvatila sam da je svadljive prirode i da je najbolje da ćutim, a radim kako mislim da treba bez obzira na nju. Time nijednom nijesam učinila njoj neku neprijatnost ili napravila njoj neki prblem jer se ne petljam u njhov život.
 
Drage moje,
Ja sam snaha godinu dana. Živimo u istoj kući sa svekrvom i svekrom. Mi na jednom spratu, oni na drugom. Prije udaje svekrva mi je djelovala kao ok žena. Međutim, kako smo se uzeli, počeli su problemi. Prvo joj nije odgovaralo kako sređujemo kuhinju, koliko smo platili namještaj (ja sam kulirala sve to i sa mužem odlučivala po našem izboru i želji-na kraju je sve ispalo savršeno), a zatim meni nije odgovaralo što svraća svoje prijatelje da nam vide stan i kad smo mi kod kuće i kad nijesmo. Kad sam rekla da mi to smeta i da ne treba to da radi, ona je izjavila kako je to njena kuća i kako u nju može ući bilo ko koga ona dovede. Tom prilikom je, kada sam pokušala lijepo da joj objasnim o čemu se radi, rekla kako je od mene očekivala više prisnosti i emocija. Iznenadila sam se jer na takvu ,,prisnost'' nijesam navikla. Nijesam vaspitana tako da ne poštujem tuđu privatnost. Nakon toga je vjerovatno shvatila da griješi i više nije to radila, ali mene te riječi i dalje bole i ne mogu da ih zaboravim. Dugo vremena sam sa gorčinom prilazila kući u kojoj živimo. Tu su još neke stvari koje mi smetaju: uporno je predlagala da širim veš na njenoj terasi što sam odbijala jer mi je glupo da teglim toliki teret na sprat kad imam žicu na svojoj terasi, donosi nam hranu i sada često iako ja kuvam, uvijek uđe u našu kuhinju bez obzira što joj iz nje ništa ne treba tako da stalno imam osjećaj da nešto provjerava (jesam li nešto skuvala, je li mi čisto...ne znam ni sama), stalno ima more savjeta oko naše bebe iako joj savjete ne tražimo i super se snalazimo. Ja sam vrlo odgovorna, vrijedna i samostalna žena i sve te stvari mi smetaju. Ja nju zaista poštujem jer je majka mog muža, zovnem na kafu (samo kada sam raspoložena jer kad nijesam ne mogu da odgovaram na njena mnogobrojna pitanja i slušam komentare), ispoštujem neke datume, poštujem njihovu privatnost (ne pada mi na pamet da ulazim u njihove spavaće sobe ili kuhinju, ne dolazim u nepristojno vrijeme, ne postavljan neprimjerena pitanja, nijesam po prirodi radoznala osoba, ne kritikujem nikoga, ne dijelim savjete). Mene sad interesuje da li ja u nečemu griješim.

Nazalost, ovo je boldovano istina i ona ce verovatno uvek raditi sta njoj odgovara a ne vama, ako imate ikako uslova da se odvojite od njih, tada ces tek dobiti svoju slobodu i mir..
Skoro svi koji zive u zajednici imaju ovaj problem (pa i mnogo gori), cast izuzecima...
 
Drage moje,
Ja sam snaha godinu dana. Živimo u istoj kući sa svekrvom i svekrom. Mi na jednom spratu, oni na drugom. Prije udaje svekrva mi je djelovala kao ok žena. Međutim, kako smo se uzeli, počeli su problemi. Prvo joj nije odgovaralo kako sređujemo kuhinju, koliko smo platili namještaj (ja sam kulirala sve to i sa mužem odlučivala po našem izboru i želji-na kraju je sve ispalo savršeno), a zatim meni nije odgovaralo što svraća svoje prijatelje da nam vide stan i kad smo mi kod kuće i kad nijesmo. Kad sam rekla da mi to smeta i da ne treba to da radi, ona je izjavila kako je to njena kuća i kako u nju može ući bilo ko koga ona dovede. Tom prilikom je, kada sam pokušala lijepo da joj objasnim o čemu se radi, rekla kako je od mene očekivala više prisnosti i emocija. Iznenadila sam se jer na takvu ,,prisnost'' nijesam navikla. Nijesam vaspitana tako da ne poštujem tuđu privatnost. Nakon toga je vjerovatno shvatila da griješi i više nije to radila, ali mene te riječi i dalje bole i ne mogu da ih zaboravim. Dugo vremena sam sa gorčinom prilazila kući u kojoj živimo. Tu su još neke stvari koje mi smetaju: uporno je predlagala da širim veš na njenoj terasi što sam odbijala jer mi je glupo da teglim toliki teret na sprat kad imam žicu na svojoj terasi, donosi nam hranu i sada često iako ja kuvam, uvijek uđe u našu kuhinju bez obzira što joj iz nje ništa ne treba tako da stalno imam osjećaj da nešto provjerava (jesam li nešto skuvala, je li mi čisto...ne znam ni sama), stalno ima more savjeta oko naše bebe iako joj savjete ne tražimo i super se snalazimo. Ja sam vrlo odgovorna, vrijedna i samostalna žena i sve te stvari mi smetaju. Ja nju zaista poštujem jer je majka mog muža, zovnem na kafu (samo kada sam raspoložena jer kad nijesam ne mogu da odgovaram na njena mnogobrojna pitanja i slušam komentare), ispoštujem neke datume, poštujem njihovu privatnost (ne pada mi na pamet da ulazim u njihove spavaće sobe ili kuhinju, ne dolazim u nepristojno vrijeme, ne postavljan neprimjerena pitanja, nijesam po prirodi radoznala osoba, ne kritikujem nikoga, ne dijelim savjete). Mene sad interesuje da li ja u nečemu griješim.

Moja svekrva je tako dovodila rodjake i prijatelje da nam vide kucu kad ja nisam tu...iako ne zivimo u istoj kuci...imala je kljuc jer je meni to bilo normalno..kome cu verovati ako ne majci moga muza... Kad sam saznala doslo mi je da je pridavim :) jos kad sam cula da je jetrvi pokazivala moju odecu iz ormara...:roll: Tako da ja dobro znam kako je to bljak :)
Grozno zvuci ali tu pomaze samo lukavstvo. Prvo, svoje zakljucati bez teskih reci i svadja. Kljuc ne deliti, ne objasnjavati se oko toga. Savete saslusati, nece ti nista biti od toga, a zene u tim godinama jednostavno vole da nekom trebaju. Deca su odrasla, radni vek je prosao i to je prirodno. Verovatno ce i mnoge od nas tako :)
Nista ti ne radis pogresno, samo ne pridaj tome veliki znacaj. Svoje ipak moras odvojiti, ali ne hirurski jer to deluje kao odbijanje. Sta ces, mnoge od nas prolaze kroz to...meni tako dolaze u dvoriste i sede, bez obzira jesam li napolju ili ne. Kako je to bzvz, nekad mi se ne izlazi, hocu da kuvam ili peglam ili citam, a ispred kuce mi sede ljudi...
 
Drage moje,
Ja sam snaha godinu dana. Živimo u istoj kući sa svekrvom i svekrom. Mi na jednom spratu, oni na drugom. Prije udaje svekrva mi je djelovala kao ok žena. Međutim, kako smo se uzeli, počeli su problemi. Prvo joj nije odgovaralo kako sređujemo kuhinju, koliko smo platili namještaj (ja sam kulirala sve to i sa mužem odlučivala po našem izboru i želji-na kraju je sve ispalo savršeno), a zatim meni nije odgovaralo što svraća svoje prijatelje da nam vide stan i kad smo mi kod kuće i kad nijesmo. Kad sam rekla da mi to smeta i da ne treba to da radi, ona je izjavila kako je to njena kuća i kako u nju može ući bilo ko koga ona dovede. Tom prilikom je, kada sam pokušala lijepo da joj objasnim o čemu se radi, rekla kako je od mene očekivala više prisnosti i emocija. Iznenadila sam se jer na takvu ,,prisnost'' nijesam navikla. Nijesam vaspitana tako da ne poštujem tuđu privatnost. Nakon toga je vjerovatno shvatila da griješi i više nije to radila, ali mene te riječi i dalje bole i ne mogu da ih zaboravim. Dugo vremena sam sa gorčinom prilazila kući u kojoj živimo. Tu su još neke stvari koje mi smetaju: uporno je predlagala da širim veš na njenoj terasi što sam odbijala jer mi je glupo da teglim toliki teret na sprat kad imam žicu na svojoj terasi, donosi nam hranu i sada često iako ja kuvam, uvijek uđe u našu kuhinju bez obzira što joj iz nje ništa ne treba tako da stalno imam osjećaj da nešto provjerava (jesam li nešto skuvala, je li mi čisto...ne znam ni sama), stalno ima more savjeta oko naše bebe iako joj savjete ne tražimo i super se snalazimo. Ja sam vrlo odgovorna, vrijedna i samostalna žena i sve te stvari mi smetaju. Ja nju zaista poštujem jer je majka mog muža, zovnem na kafu (samo kada sam raspoložena jer kad nijesam ne mogu da odgovaram na njena mnogobrojna pitanja i slušam komentare), ispoštujem neke datume, poštujem njihovu privatnost (ne pada mi na pamet da ulazim u njihove spavaće sobe ili kuhinju, ne dolazim u nepristojno vrijeme, ne postavljan neprimjerena pitanja, nijesam po prirodi radoznala osoba, ne kritikujem nikoga, ne dijelim savjete). Mene sad interesuje da li ja u nečemu griješim.

Da napomenem da ja sve što ona kaže, a ne odgovara mi, iskuliram jer sam na početku pokušala da neke stvari objasnim na lijep način, ali se ona silno iznervirala i počela raspravljati i svađati iako ja u tome nijesam htjela da učestvujem. Elem, shvatila sam da je svadljive prirode i da je najbolje da ćutim, a radim kako mislim da treba bez obzira na nju. Time nijednom nijesam učinila njoj neku neprijatnost ili napravila njoj neki prblem jer se ne petljam u njhov život.

to sve može da bude i sitnica,ali i stvari koje zaista nerviraju

najbolje da se odselite
 

Back
Top