NevenA :)
Ističe se
- Poruka
- 2.332
ako moji deda i baba mogu da se klackaju 45 min. do NS-a pa onda još par sati do nas pa onda da sednu u taksi..
a imaju po 80 godina..
ne znam o čemu pričate
a imaju po 80 godina..
ne znam o čemu pričate

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
legla sam u 11, na rukama sam bebu uspavala u pola 10, ustala zedna oko 1, dojila pre 3, opet dojila pre 5 i nisam vise ni legla jer je ubrzo posle dojenja sledilo razbudjivanje....i tako, beba, pas i ja uzivamo budni, ostali spavaju ko klade...od jutros sam u trecem autfitu
)), zbog bljuckanja, kakili smo 5 puta, guza nam crvena....ludilo....da li me sad razumete, zasto cenim svoj mir...a to i nije sve, da ne duzim, jasno vam je....
uh sad si me podsetila muka. mm me nagovara na drugo dete
sa 52 godine treba da si zena u punoj snazi, a ne umiruca sa poslednjom zeljom na svetu
osim ako nije u pitanju neka teza bolest, ne daj boze
u redu je da se sa neizrecivim stavom ne slazes, ali napisano je strasna pristrasna glupost
i opet se pitam, kad ce ova tema da bude ono sto jeste....da se jadamo a bez toga da tu dodje neko da soli pamet drugima...missim, o da toga nemamo dovoljno u RL
)))
Može tema da se zove i "snajke - neiscrpna tema" moja sveki bi svakako imala šta reći, a što ne bih i ja rekla neke stvari koje me bole ili iritiraju, a više nisam ni snajka ni svekrva, sad sam samo svoja kakva god da sam, ali ipak imam neko svoje mišljenje, kome drago, kome ne.
Neizreciva, jako mi je poznat tvoj raspored...menjanje pelena, dojenje, podrigivanje, bljuckanje, uspavljivanje, menjanje pelena i tako redom....Ni meni niko ne dolazi bez najave. Volim da sam komotna, nekad sam u pidzami do 12 a nekad i ceo dan, nekad zaspim uz bebu preko dana ako ne spavam nocu. Uz takav raspored i nase rituale, tesko da se moze neko uklopiti. Par puta mi banula svekrva bez najave i prekinula me u dojenju, od tada se uvek najavi, to bar nije tesko.
Nego, nerviraju me pojedini ljudi koji dolaze u babine. Prosle nedelje mi bila rodbina sa malom decom, ostali do kasno uvece tako da bebu nisam uspela ni okupati, sve mislim otici ce. Motali se oko kreveca, podizali bebu da je nose. Ja ga taman nahranim i uspavam, kad zena ulece u sobu i nosi ga, kao dosta je spavao. A beba mi ima tek 2,5 meseca. Bila sam sokirana takvim ponasanjem. Hajde da je u pitanju neko ko nema decu pa ne zna, ali ona ima vec dvoje. Uf, jedva sam cekala da odu...Srecom pa je takvih gostiju malo, vecinom su normalni,dodju, vide bebu, ostanu sat, dva, ako je beba raspolozena dam im da ga drze koji minut i dosta
![]()
nemam nista protiv i takve teme kao sto nemam protiv ni da iko iskaze svoje misljenje kad je to tema....niti me poznajes niti citas sto pisem a napadas me bez veze, cak i da nisam upravu ovo je tema o jadikovanju ili hvaljenju svekrva....
U pravu si, nemam blage veze što sam se nakačila baš na tebe, ma znam, tvoji postovi me baš iznervirali, ali ipak nemam prava da te osuđujem, tu si u pravu potpuno, kanda je neko moje bitisanje u ovom vremenu i prostoru, plus moja bolest tome doprinela da ovako reagujem.
Izvinjavam se svim snajkama, izvinjavam se neizrecivoj, iako mi se nikako ne dopada, ipak mislim da sam preterala u kuđenju.
Verujem i nadam se da neću još dugo moralisati na ovoj temi, sve najbolje snajkama, oprostite staroj ludi na nebulozama
ma ok, razumem ja da moj stav iritira neke ljude ali mene je taj stav doveo do toga da i sa 41 godinom i tinejdzerom i bebom oko sebe imam sacuvano zivce i osmeh za njih svaki dan....cenim svoj mir, ulazem trud u moju porodicu i decu i kao lavica cuvam ono sto je moje...ajde da mi neko pomaze ili da sam nekom na grbaci, pa da je red da istrpim puno toga ali ovako ne moram....znam granice i cvrsto ih se drzim i mislim da je tako postenije nego da dopustim svasta pa da posle moram rezove da pravim...
Imamo labradora starog deset godina, razmaženog ali dragog. Zbog toga sto je polomio trčeći po basti nekoliko biljaka i po njenoj naredbi , u poslednje vreme je vezan. Posledica tog vezivanja je da, cim ga pustimo da trckara, on iskopa zemlju ispod ograde i pobegne na dan-dva pa se vrati.
Pre neki dan shvatismo da ima buve. Kupili neki preparat i isprskali i njega i njegovu kućicu.
Kaže draga sveki : Najbolje bi bilo da vi njega uspavate, da se ne muci... Ne verujem svojim usima.
Drage moje,
Ja sam snaha godinu dana. Živimo u istoj kući sa svekrvom i svekrom. Mi na jednom spratu, oni na drugom. Prije udaje svekrva mi je djelovala kao ok žena. Međutim, kako smo se uzeli, počeli su problemi. Prvo joj nije odgovaralo kako sređujemo kuhinju, koliko smo platili namještaj (ja sam kulirala sve to i sa mužem odlučivala po našem izboru i želji-na kraju je sve ispalo savršeno), a zatim meni nije odgovaralo što svraća svoje prijatelje da nam vide stan i kad smo mi kod kuće i kad nijesmo. Kad sam rekla da mi to smeta i da ne treba to da radi, ona je izjavila kako je to njena kuća i kako u nju može ući bilo ko koga ona dovede. Tom prilikom je, kada sam pokušala lijepo da joj objasnim o čemu se radi, rekla kako je od mene očekivala više prisnosti i emocija. Iznenadila sam se jer na takvu ,,prisnost'' nijesam navikla. Nijesam vaspitana tako da ne poštujem tuđu privatnost. Nakon toga je vjerovatno shvatila da griješi i više nije to radila, ali mene te riječi i dalje bole i ne mogu da ih zaboravim. Dugo vremena sam sa gorčinom prilazila kući u kojoj živimo. Tu su još neke stvari koje mi smetaju: uporno je predlagala da širim veš na njenoj terasi što sam odbijala jer mi je glupo da teglim toliki teret na sprat kad imam žicu na svojoj terasi, donosi nam hranu i sada često iako ja kuvam, uvijek uđe u našu kuhinju bez obzira što joj iz nje ništa ne treba tako da stalno imam osjećaj da nešto provjerava (jesam li nešto skuvala, je li mi čisto...ne znam ni sama), stalno ima more savjeta oko naše bebe iako joj savjete ne tražimo i super se snalazimo. Ja sam vrlo odgovorna, vrijedna i samostalna žena i sve te stvari mi smetaju. Ja nju zaista poštujem jer je majka mog muža, zovnem na kafu (samo kada sam raspoložena jer kad nijesam ne mogu da odgovaram na njena mnogobrojna pitanja i slušam komentare), ispoštujem neke datume, poštujem njihovu privatnost (ne pada mi na pamet da ulazim u njihove spavaće sobe ili kuhinju, ne dolazim u nepristojno vrijeme, ne postavljan neprimjerena pitanja, nijesam po prirodi radoznala osoba, ne kritikujem nikoga, ne dijelim savjete). Mene sad interesuje da li ja u nečemu griješim.
Drage moje,
Ja sam snaha godinu dana. Živimo u istoj kući sa svekrvom i svekrom. Mi na jednom spratu, oni na drugom. Prije udaje svekrva mi je djelovala kao ok žena. Međutim, kako smo se uzeli, počeli su problemi. Prvo joj nije odgovaralo kako sređujemo kuhinju, koliko smo platili namještaj (ja sam kulirala sve to i sa mužem odlučivala po našem izboru i želji-na kraju je sve ispalo savršeno), a zatim meni nije odgovaralo što svraća svoje prijatelje da nam vide stan i kad smo mi kod kuće i kad nijesmo. Kad sam rekla da mi to smeta i da ne treba to da radi, ona je izjavila kako je to njena kuća i kako u nju može ući bilo ko koga ona dovede. Tom prilikom je, kada sam pokušala lijepo da joj objasnim o čemu se radi, rekla kako je od mene očekivala više prisnosti i emocija. Iznenadila sam se jer na takvu ,,prisnost'' nijesam navikla. Nijesam vaspitana tako da ne poštujem tuđu privatnost. Nakon toga je vjerovatno shvatila da griješi i više nije to radila, ali mene te riječi i dalje bole i ne mogu da ih zaboravim. Dugo vremena sam sa gorčinom prilazila kući u kojoj živimo. Tu su još neke stvari koje mi smetaju: uporno je predlagala da širim veš na njenoj terasi što sam odbijala jer mi je glupo da teglim toliki teret na sprat kad imam žicu na svojoj terasi, donosi nam hranu i sada često iako ja kuvam, uvijek uđe u našu kuhinju bez obzira što joj iz nje ništa ne treba tako da stalno imam osjećaj da nešto provjerava (jesam li nešto skuvala, je li mi čisto...ne znam ni sama), stalno ima more savjeta oko naše bebe iako joj savjete ne tražimo i super se snalazimo. Ja sam vrlo odgovorna, vrijedna i samostalna žena i sve te stvari mi smetaju. Ja nju zaista poštujem jer je majka mog muža, zovnem na kafu (samo kada sam raspoložena jer kad nijesam ne mogu da odgovaram na njena mnogobrojna pitanja i slušam komentare), ispoštujem neke datume, poštujem njihovu privatnost (ne pada mi na pamet da ulazim u njihove spavaće sobe ili kuhinju, ne dolazim u nepristojno vrijeme, ne postavljan neprimjerena pitanja, nijesam po prirodi radoznala osoba, ne kritikujem nikoga, ne dijelim savjete). Mene sad interesuje da li ja u nečemu griješim.
Drage moje,
Ja sam snaha godinu dana. Živimo u istoj kući sa svekrvom i svekrom. Mi na jednom spratu, oni na drugom. Prije udaje svekrva mi je djelovala kao ok žena. Međutim, kako smo se uzeli, počeli su problemi. Prvo joj nije odgovaralo kako sređujemo kuhinju, koliko smo platili namještaj (ja sam kulirala sve to i sa mužem odlučivala po našem izboru i želji-na kraju je sve ispalo savršeno), a zatim meni nije odgovaralo što svraća svoje prijatelje da nam vide stan i kad smo mi kod kuće i kad nijesmo. Kad sam rekla da mi to smeta i da ne treba to da radi, ona je izjavila kako je to njena kuća i kako u nju može ući bilo ko koga ona dovede. Tom prilikom je, kada sam pokušala lijepo da joj objasnim o čemu se radi, rekla kako je od mene očekivala više prisnosti i emocija. Iznenadila sam se jer na takvu ,,prisnost'' nijesam navikla. Nijesam vaspitana tako da ne poštujem tuđu privatnost. Nakon toga je vjerovatno shvatila da griješi i više nije to radila, ali mene te riječi i dalje bole i ne mogu da ih zaboravim. Dugo vremena sam sa gorčinom prilazila kući u kojoj živimo. Tu su još neke stvari koje mi smetaju: uporno je predlagala da širim veš na njenoj terasi što sam odbijala jer mi je glupo da teglim toliki teret na sprat kad imam žicu na svojoj terasi, donosi nam hranu i sada često iako ja kuvam, uvijek uđe u našu kuhinju bez obzira što joj iz nje ništa ne treba tako da stalno imam osjećaj da nešto provjerava (jesam li nešto skuvala, je li mi čisto...ne znam ni sama), stalno ima more savjeta oko naše bebe iako joj savjete ne tražimo i super se snalazimo. Ja sam vrlo odgovorna, vrijedna i samostalna žena i sve te stvari mi smetaju. Ja nju zaista poštujem jer je majka mog muža, zovnem na kafu (samo kada sam raspoložena jer kad nijesam ne mogu da odgovaram na njena mnogobrojna pitanja i slušam komentare), ispoštujem neke datume, poštujem njihovu privatnost (ne pada mi na pamet da ulazim u njihove spavaće sobe ili kuhinju, ne dolazim u nepristojno vrijeme, ne postavljan neprimjerena pitanja, nijesam po prirodi radoznala osoba, ne kritikujem nikoga, ne dijelim savjete). Mene sad interesuje da li ja u nečemu griješim.
Da napomenem da ja sve što ona kaže, a ne odgovara mi, iskuliram jer sam na početku pokušala da neke stvari objasnim na lijep način, ali se ona silno iznervirala i počela raspravljati i svađati iako ja u tome nijesam htjela da učestvujem. Elem, shvatila sam da je svadljive prirode i da je najbolje da ćutim, a radim kako mislim da treba bez obzira na nju. Time nijednom nijesam učinila njoj neku neprijatnost ili napravila njoj neki prblem jer se ne petljam u njhov život.