Svekrve...neicrpna tema

da znas da je to kod mene bas imalo efekta....nasa veza je bila relativno kratka i nismo se previse dobro poznavali niti sam znala koliki uticaj njegova majka ima na njega....ali, on je video koliko sam ja dobre volje pokazala da ostvarim zdrav odnos i znao je da je to zbog njega....i ceni to...isto tako, video je koliko su oni bili surovi i nekorektni....i sad im je kao zao.....ali, preko nekih uvreda nije lako preci.....

U sustini zeni i jeste najbitnije da ima podrsku od strane svoga muza.Jer nekako lakse cu npr. ja preci preko svekrvine uvrede i nepostovanja nego da mi mm prebaci kakva sam ja to u odnosu sa njegovom majkom.
 
Daš sve od sebe, tačno. Ustvari, ponašaš se sasvim prirodno, budeš ono što jesi. Kako svoju majku poštuješ, tako isto i njegovu. Kako sa svojom majkom razgovaraš, tako i sa njegovom. Normalno, fino i kulturno. Pomogneš kad nešto treba, kao i svakom drugom, ma jedan sasvim normalan odnos.
Da... a onda budeš polivena hladnom vodom i shvatiš da si neopevana budala i idealista, koji misli da su svi ljudi dobri. Ako ne, još bolje, vidim da i takvih primera ima. Ali, uglavnom bude drugačije... nažalost.
Juče je i mm konačno primetio da postoji mogućnost da njegova mama namerno radi ono što radi. Sitnice su u pitanju, sitnice tipa - ćerka i unuka, kao i snaja i unuka dele sladoled iz iste činijice. Naravno, neće dete od 2 godine da jede samo sladoled. Medjutim, ćerki i unuki da dve kugle, a snaji i unuki da jednu kuglu. :mrgreen: Pomalo bedno, a? I primetio to mm, i rekoh, prvi put je glasno rekao da postoji mogućnost da ona to namerno radi. Ma, jok, pile moje, omakne joj se svaki put. :mrgreen: Sitnice, gluposti, ali su njeno ogledalo, fakat! I sve bi to bilo pas laje vetar nosi, da deca nisu počela da se čarkaju. Tačnije, da moje ćerka nije počela da udara zaovinu ćerku. Ebi ga, dete oseti, vidi, ako je mala nije blesava. Kad se nešto stalno iznova i iznova ponavlja, kada je jedno dete na pijedestalu, a drugo u prašini, deca to pre ili kasnije osete. Osete i bude im krivo, pre nego što su u stanju da shvate.
Očekuju da ja bijem i kaznim moje dete, zato što udara zaovinu malu. E, paz da neću! Pričam joj - to ti je, sine, sestra, treba da se volite i slažete, da se zajedno igrate, a ne da se bijete... pričam i pričaću. A da je bijem i kažnjavam što se bori za svoje mesto - ne pada mi na pamet. Dete je to, ona se buni protiv konkurencije, a obe su suviše male da shvate da nijedna od njih dve nije za to kriva. Valjda će jednoga dana shvatiti, i valjda, kada budu starije i pametnije, neće dozvoliti da ih baba razdvoji i napravi od njih neprijatelje. Iskreno se nadam da neće, velika je to greota. :(
I tako... svekrva tera svoje, mrzi mene, pa i moje dete, a deca plaćaju. Sve je drugo manje važno, a ta posledica odnosa svekrva- snaja je ipak najgora :(
 
Moj muz je uvek bio na mojoj strani i mogu i da je ogovaram kod njega i da ne ogovaram, uvek ce mi reci da sam u pravu i da zna i on dobro kakva je ona. Tu nemam problem.

Problem mi je sto ovo sto smo kao razdvojeni i u dve kuce je takodje zajednica. Srecem je i previse cesto, narocito otkad je lepo vreme, pa oni ne ulaze u kucu, a meni se ne izlazi.

Uskoro moji dolaze (zive na oko 200km) i provesce jedan celi dan ovde, i ja bih volela da sam sama sa njima i sa bebom, da mozda setamo malo, da se oni sami igraju, ali ne vredi, moracemo i svekra i svekrvu da zovemo bar na rucak. Tako od pocetka, kad moji dodju, onda zovemo i njegove, jer i oni nas zovu kod njih kad im dolaze njihovi rodjaci, i jednom i moje su zvali pa smo i mi jeli tamo, mislim bezveze, to da prekinem, glupo mi je, ispasce da ih ne zovemo da jedu kod nas, ako me razumete kao da je meni ikad bilo do hrane, nego mi zao sto moji tako dugo nisu dolazili i taj jedan dan se moze desiti da mi ona upropasti svojom nervozom.
Ali, ona bi verovatno shvatila kako je nesto oko hrane, jer kod njih oduvek vazi da svi zajedno jedu, jednom je ispala strasna situacija, kada sam postavila u njihovoj kuci samo za nas dvoje(a mm mi je tako rekao, mi cemo sada, oni ce posle), ona je plakala i vikala, to se u njihovoj kuci nikada nije desilo.

Posle porodjaja nisam zvala mamu da mi pomaze, jer je mm uzeo odmor, a i njegovi su tu u dvoristu, glupo da zovem i mamu da pomaze, a tako mi je trebala... :(
Dosla je posle mesec dana na jedan vikend, i tad nismo imale mira od nje, nekoliko puta je dosla, kao prvo zove nju na kafu, onda posle da je pita zasto nije dosla na kafu, ja rekoh : dala sam joj da pegla, mislim kad vec svekrva mi se ne ponudi da pomogne, vec se pomoc zasnivala na "daj ja da ti pridrzim dete, a ti radi" bukvalno. , posle je dosla da vidi kako cemo za kupanje (muz mi je dezurao), ja joj lepo objasnim da bih je kupala sa mamom kad je mama sada tu, ona mi visokim tonom odgovara "pa nisi valjda mislila da cu ja da se utrpavam?" (jok i ne bi) nego je mislila jel da dodje svekar da ponese kadicu sa vodom. A svaki put kad udje pocne sa recenicom "eee, pa dete vam budno, vi ne vidite!" , a ona je probudi svaki put kad udje i drmne vratima.

Jao, Boze, hocu li ikada otici odavde? :(

atakualpa, jel vi imate nekad u planu da odete?

A mogla bih ovde i cesce da pisem, lakse bude stvarno.
 
Poslednja izmena:
meni je uvek najvaznije da mi je savest mirna i da me razumeju oni do kojih mi je stalo.....a da on nije u stanju da se izbori sa situacijom, da vuce na njihovu stranu, da je nekorektan prema nama zbog njih, pa ne bih mogla da budem sa njim......suvise ulazem u nas odnos, i ulagacu uvek mnogo i za to ocekujem postovanje koje ja imam prema njemu....cak ni svoje necu zvati na vencanje zato sto njegovi nece biti pozvani.....iako sa mojima nema problema....
 
E to je najgore kad moras i svojima nesto da oduzmes, a oni ni krivi ni duzni.

Evo je sada ulazi kao harambasa, videla da dete spava i izasla. Bas volim sto je nije probudila. Sigurno joj dosadno pa je dosla da vidi da uzme bebu. Jooj sto meni nije dosadno, nego i par minuta sto ugrabim da popijem kafu i prodjem malo netom i tada dolazi. I sta, posle verovatno misli kako sedim za kompom i nista ne radim, a ja po celi dan na nogama, i nesnosne bolove u ledjima imam. Ali sad kad navalim na prostiranje i peglanje vesa i spremanje rucka, verovatno cu i da zaboravim koliko me nervira.
 
E to je najgore kad moras i svojima nesto da oduzmes, a oni ni krivi ni duzni.

Evo je sada ulazi kao harambasa, videla da dete spava i izasla. Bas volim sto je nije probudila. Sigurno joj dosadno pa je dosla da vidi da uzme bebu. Jooj sto meni nije dosadno, nego i par minuta sto ugrabim da popijem kafu i prodjem malo netom i tada dolazi. I sta, posle verovatno misli kako sedim za kompom i nista ne radim, a ja po celi dan na nogama, i nesnosne bolove u ledjima imam. Ali sad kad navalim na prostiranje i peglanje vesa i spremanje rucka, verovatno cu i da zaboravim koliko me nervira.

najgori je taj osecaj nemoci i nepravde i to je onos to ti moras da resis sa sobom.....

ja sam shvatila da u ovoj situaciji negde dobijam a negde gubim i to je tako i tak mora biti.....sustina smo nas troje a sve okolo je manje vazno.....a moji se nece naljutiti jer i tako zovemo samo kumove a i ne znaju sve sta su njegovi napravili....
 
Ma, i moj muž je uvek bio na mojoj, ustvari, na našoj strani. Uvek! Da ne grešim dušu. Pisala sam o tome i pre. Medjutim, da li nije želeo da vidi, da li je želeo da ne bude tako... uvek joj je nalazi opravdanja, te nije namerno, te nije htela, te zanela se, nije razmišljala... ma kako bre svaki put? Pa, morao je i on jednom da počne da se miri sa istinom.
Eh, Badema, nije ti lako. Veliko je to opterećenje kada ni sa majkom, koja tako daleko živi, ne možeš ni jedan dan da budeš sama. Mi smo stvari postavili od starta drugačije. Moje je moje, tvoje je tvoje, nema zajedničkih obroka, osim kada neko nekog pozove. A moji kada dodju, dodju gore kod nas, a ne kod njih. Kad-kad sidjemo na kafu, aj da ne odbijemo svaki put, ali kažem, kad-kad.
A da odemo... pa planiramo, želimo... jednog dana sigurno će biti, ali mora čovek i imati gde da ode. Ne može se, pogotovo sa malom decom, grlom u jagode.
I mi smo odvojeni, svako je domaćinstvo za sebe, ali zajednica je to, obrni okreni. Ne valja, varnice svaki čas. Da ja ne prećutim, i da ne smirujem muža i kad treba i kad ne treba - bilo bi belaja.
Jedva čekam da svane taj dan kada ćemo se odseliti. A mnogo će vode još proteći i Dunavom i Savom, dok ne dočekamo taj dan, tj. dok se za njega ne izborimo.
 
E to je najgore kad moras i svojima nesto da oduzmes, a oni ni krivi ni duzni.

Evo je sada ulazi kao harambasa, videla da dete spava i izasla. Bas volim sto je nije probudila. Sigurno joj dosadno pa je dosla da vidi da uzme bebu. Jooj sto meni nije dosadno, nego i par minuta sto ugrabim da popijem kafu i prodjem malo netom i tada dolazi. I sta, posle verovatno misli kako sedim za kompom i nista ne radim, a ja po celi dan na nogama, i nesnosne bolove u ledjima imam. Ali sad kad navalim na prostiranje i peglanje vesa i spremanje rucka, verovatno cu i da zaboravim koliko me nervira.

I onda krene prica "Kad sam ja bila kao ti nije bilo masina za ves,za sudove.Islo se na njivu,radilo se po ceo dan.A ti?Malo,malo pa sedis ili skitas po ceo dan."
Znam...to sam slusala po ceo dan.Ali izdrzala sam.Sad prodje i po dva,tri meseca da ne odem da je vidim.Odu mm i deca,a ja...pa bas i ne moram.
 
Bila mi je mama koja živi na 500 km od nas, a pri tom je bolesna i jedva dođe jednom godišnje. Posle tri dana došla je svekrva da pita "A kad ce OVA matora da ide kući ?"... već dva dana mi ta rečenica bruji u glavi, baš me pogodila...
 
Moji svekar i svekrva su mi sada nakalemili 7500 kazne sto nisam htela da se odvojim od deteta kad smo bili na vidjanju. Sa svakim sledecim mojim odbijanjem da budem sa detetom u njihovom prisustvu, kazna se povecava na duplo.

Takvu babu i dedu ne bih pozelela ni najgorim mogucim neprijateljima.

Tek nakon ovolikog nenormalnog njihovog inacenja, jos vise sam ubedjena da nisu normalni jer je sasvim normalno da se ja posle raznih iskustava sa njima bojim da ostavim dete samo sa njima i kao staratelj imam pravo da zastitim dete bar svojim prisustvom dok ne bude dovoljno velika da se stara sama o sebi, a po zakonu to niko ne moze da mi ospori osim ocigledno nekih njihovih veza i vezica u sudu. A da stvarno zele da je vidjaju normalno, ne bi obracali paznju na mene i bavili bi se detetom umesto teranjem inata na trosak i moj i detetov.

Stvarno se bojim tih ljudi i njihovih fiks ideja. :sad2:

U ponedeljak cu se morati obratiti ombdusmanu za ljudska prava. Nadam se da u ovoj zemlji postoji bar neka institucija koja nas moze zastititi od njihovih nenormalnih poteza.
 
Moji svekar i svekrva su mi sada nakalemili 7500 kazne sto nisam htela da se odvojim od deteta kad smo bili na vidjanju. Sa svakim sledecim mojim odbijanjem da budem sa detetom u njihovom prisustvu, kazna se povecava na duplo.Takvu babu i dedu ne bih pozelela ni najgorim mogucim neprijateljima.

Tek nakon ovolikog nenormalnog njihovog inacenja, jos vise sam ubedjena da nisu normalni jer je sasvim normalno da se ja posle raznih iskustava sa njima bojim da ostavim dete samo sa njima i kao staratelj imam pravo da zastitim dete bar svojim prisustvom dok ne bude dovoljno velika da se stara sama o sebi, a po zakonu to niko ne moze da mi ospori osim ocigledno nekih njihovih veza i vezica u sudu. A da stvarno zele da je vidjaju normalno, ne bi obracali paznju na mene i bavili bi se detetom umesto teranjem inata na trosak i moj i detetov.

Stvarno se bojim tih ljudi i njihovih fiks ideja. :sad2:

U ponedeljak cu se morati obratiti ombdusmanu za ljudska prava. Nadam se da u ovoj zemlji postoji bar neka institucija koja nas moze zastititi od njihovih nenormalnih poteza.

Zašto im ne dozvoljavaš da vide unuka/unuka...? Pretpostavljam da si razvedena, ali, opet...
 
Bila mi je mama koja živi na 500 km od nas, a pri tom je bolesna i jedva dođe jednom godišnje. Posle tri dana došla je svekrva da pita "A kad ce OVA matora da ide kući ?"... već dva dana mi ta rečenica bruji u glavi, baš me pogodila...

I mene pogodja kad procitam tako nesto, a ne znam ni tebe ni tvoju mamu. Prosle godine sam bila u slicnoj situaciji, trudna, pila neke tablete za kontrakcije, pa se jos i tresla, i moja mama je dosla na vikend, a dolazi jako retko 3-4 puta godisnje, racunajuci i kad dodju na pola dana, zive oko 200km od nas. I umesto da mi bude lakse, da mi ona pomogne malo i ispricamo se, ja se iznervirala. Naime, ode ona kod svekrve u drugu kucu da poprica i sa njom, ova je ni kafom nije ponudila, jos je pitala kako to ide bez muza. Moja mama joj je odgovorila da su trenutno u kreditima i imaju registraciju pa nisu mogli oboje nego je bar ona dosla autobusom da nas vidi. I posle me mama pita zasto je ona to pitala, hoce li mozda nesto komsiluk da prica, joooooj kakav komsiluk, moja svekrva se ni sa kim od njih ne druzi, nego je bila ljuta na mog muza za neku levu stvar i odmah su joj svi krivi, ili je ljubomorna bila sto vidi kako mama i ja imamo lep odnos kakav ona sa svojim sinom nikad nije imala. Inace, tih dana se ni meni nije javljala kad me vidi u dvoristu, ja joj kazem zdravo, a ona cuti. Posle kad se pomirila sa mm, on je pita zasto je takva bila i prema meni, a njen odgovor je :"pa znate kakva sam kad me uhvati ona moja nervoza", i tako to ide, ona moze da nabije negativnu atmosferu do usijanja i uvek se opravda sa tim da je uhvatilo ono njeno. I sa ludacima cu tako i ja da poludim.
Posle mesec dana kada su moji putovali u jedan grad u blizini, ona ih je zvala na rucak i sve super, mozda joj je bilo krivo sto je bila tako drska prema mami. A mama me molila da joj nista ne kazem, da ne izazivam probleme. Ali, zaista me pogodilo. I da, posle dva meseca ode moja sveki sa dve prijateljice na Zlatibor, sva srecna, htedoh da je pitam kako to ide bez muza, ali nema veze, mozda je i bolje sto cutim.
Lako je reci da bi joj udarili samar ili prekinuli svaki kontakt, kad se nadjete u takvim situacijama postavlja se pitanje da li cutati i ne davati znacaja jednoj ludoj babi, ili se posvadjati i iznervirati se jos vise.
 
Zašto im ne dozvoljavaš da vide unuka/unuka...? Pretpostavljam da si razvedena, ali, opet...

Ma dozvoljavam im i nisam razvedena, nego udovica, ali oni ne ostaju na tome, nego me teraju u dalje troskove iz cistog inata. Ma komplikovano je bre jako. Sude se za vidjanje deteta koje im nikada, ali nikada nije bilo onemoguceno ni na jedan nacin. Pozivaju se na to da se nisam nekoliko puta javila na telefon (kad uostalom nisam ni bila kod kuce), a ja imam snimljeno kako odbijaju da ga vide dok ne isteraju parnicu (a sve da bi se i dalje sudili dok ne isteraju da ga mogu vidjati bez svedoka i kako su nekoliko puta rekli '' necemo se smiriti dok te ne unistimo i sve pare cuvamo samo za to''), a dokazi koje imam se ne priznaju u sudstvu jer su u pitanju snimci. Imam i svedoke, ali ih niko ne poziva da svedoce, nego se samo donose odluke bez ikakvog mog znanja i uticaja.

Inace, ti baba i deda jednostavno nisu bezbedni za dete i moraju se vidjati sa njim u kontrolisanim uslovima, al ne uspevam da se izborim sa instituacijama koje aljkavo rade svoj posao. :(

Bas sam se malopre obratila mejlom svim mogucim tzv. zastitnicima ljudskih prava ukljucujuci i one za koje sam mislila da nikada necu imati ikakvih dodirnih tacaka sa njima.

Msm, kad je u pitanju bezbedan psiholosko fizicki razvoj deteta, moram se obratiti bilo kom za pomoc.
 
Poslednja izmena:
Ma dozvoljavam im i nisam razvedena, nego udovica, ali oni ne ostaju na tome. Ma komplikovano je bre jako. Sude se iz inata, a dokazi koje imam se ne priznaju u sudstvu jer su u pitanju snimci. Imam i svedoke, ali ih niko ne poziva da svedoce, nego se samo donose odlike bez ikakvog mog znanja i uticaja.

Inace, ti baba i deda jednostavno nisu bezbedni za dete i moraju se vidjati sa njim u kontrolisanim uslovima, al ne uspevam da se izborim sa instituacijama koje aljkavo rade svoj posao. :(

Izvini, molim te...Vidim da si u jako teškoj situaciji...Jooj, šta sve ima na ovom svetu...
 

Back
Top