Zamislite, zene, apelacioni sud mi je odbio zalbu na presudu.

Ladno su doneli odluku bez ikakve izjave mene kao roditelja deteta.

Nista, idem dalje makar do evropskih institucija. Necu vala placati troskove svekrvinog seoskog inata, jok ja.
A sve vreme ih preko njihovih rodjaka ubedjujem da se ne inate i pristanu da povuku tuzbu i vidjaju dete u mom prisustvu bar dok je malena i oni nece. Na kraju ce sami sebi zakuvati, baksuzi jedni, pa ih dete nece zapravo ni poznavati...sto je steta za nju, koliko god da su bezobrazni (msm ipak su joj baba i deda, valjalo bi da budu u kontaktu)...
I posle svega, jos uvek se cudim granicama patologije i mrznje do kojih neki ljudi mogu ici.