Svekrve...neicrpna tema

a boldovano mi je nesto najgore sto sam procitala..
njegova majka je mozda sebicna zena po karakteru, ali svog sina rodila i podigla..dosta od nje..njegov zivot nije poceo zenidbom..ocigledno je da je ziveo i pre toga..ja ovde samo citam moji roditelji su divni, a tvoja mama nije zasluzila ni casu vodu (cak ni da joj se rodjeni sin nadje kad je bolesna)..[/B]..

A otkud ti znaš ko je njega podigao? Možda baba i deda??? Čini se da imaš više podataka od mene o životu mm . :hahaha:
To njenom sinu a mom mužu nije dovoljno, inače bi on imao kakav-takav odnos sa njom. Nisu se nikad svađali, ali nisu se ni družili.
Nije svaka majka blizu onom idealu majke koji većina ima u mislima.
MM i ja smo dovoljno bliski da nema šta da mi "baci u lice" jer oboje znamo i razgovaramo o karakteru/ličnosti njegove majke, ne brini se ti za naš brak :mrgreen: (btw, zajedno smo tek 14,5 godina, što u vezi što u braku). To što on nema potrebu da joj se mentalno & "emotivno" nađe je njegova odluka. Ne bi bilo ni prirodno da posle toliko godina glumi da oseća nešto što ne postoji, pogotovo ne za čoveka koji je na pragu 42-e i zna šta hoće/neće i ne mora nikom da se opravdava. :heart: Poenta moje priče je da ukoliko ne postoji normalan, harmoničan odnos izgrađen imeđu roditelja-deteta praćen ljubavlju i pažnjom da u kasnijem životu dete ne mora da ima ikakvu obavezu prema roditelju koji ga je zlostavljao/zapostavljao na bilo koji način.


onako kako se stvari odvijaju u vecini brakova, dobar razlog da to bude ono sto ces muz jednog dana da ti baci u lice..



Još nešto da dodam. Tvoja interpretacija je tvoja projekcija- ja stvarno ne znam šta se odigrava u većini brakova ali još manje ne razumem kako ti znaš šta bi mogao meni muž da prebaci. Niti ga poznaješ, niti naš odnos i nažalost, pričaš/pišeš samo da bi napisala nešto.
Projekcija: ako tebi muž nešto prebacuje ne znači da u drugim brakovima muževi prebacuju ženama. Postoje valjda i brakovi u kojima nema potrebe za pasivno-agresivnim odnosima. :bye:
 
Poslednja izmena:
a meni nije jasno zato ti tako skaces na nju
ti se nisi osecala kao zrtva i tebi je super i sa tvojim bivsim
ali brate mili
nisu svi ljudi isti
zene se razvode ne samo kada nema vise ljubavi i razumevanja
nego i kada im je dosta nekog debila da trpe
im zena ima pravo svog bivseg pomenuti kako ona zeli, jer je ona sa njim zivela i zna kakav je a ne ti
i ima pravo da se oseti kao zrtva
znaci, nisi bila u njenoj kozi, nisi setala u njenim cipelama, i zato ne znam sta ima da ti smeta nacin na koji se ona oseca
jel to svi moramo isto da se osecamo? postoji samo jedno pravilno razmiljanje?
jedan zivotni put za sve nas?
ne bih rekla...

a sta kazes kako se osecaju njena deca kad je ona citavo njihovo detinjstvo i sada bila zrtva????.....moja majka se tako ponasala i osecala i znam posledice toga, moje borbe i kompleksa koje mi je nabila i koliko mi je trebalo da shvatim da je sve to u njenoj glavi i da je normalno biti pozrtvovana i dobra majka.....jadna ona, sve daje na decu, umire za decom, sve deca kriva sto ona nije prozivela i napecala se.....a da malo pogleda u sebe i preuzme odgovornost za svoj zivot i postupke???.....ma ne, lakse je reci: ja sam jadna....i svaliti krivicu na decu i bivseg muza.....

p.s. zrtve smo samo onoliko koliko se to i osecamo.....:)
 
..zene se razvode i kad im druga strana zatrazi razvod..
..a deca tu nisu kriva, iako se nekom chini da je onaj ko je otishao otishao zbog dece..
..pa im to vraca stavom "ako sam se ja muchila zbog vas i vi cete zbog svoje dece, bar ako se ja pitam"..
:dash:
..ne verujem shta chitam.. :neutral:
 
dete do trece godine i ne bi trebalo da ide u vrtic i osim ako se nema drugo resenje onda se daje dete u jaslice....inace dete do trece godine uopste nema potrebu za socijalizacijom....

pa da
ako roditelji ne mogu da ga cuvaju do trece godine, jer su ga oni napravili i rodili
onda tyreba da ga daju u jaslice
i ja sam isla u jaslice, moja sestra nije jer majka tada nije radila, i ja sam mnogo otvorenija od nje i samostalnija, ona je plakala i u skolu kad je morala da ide...
nisu me gurnuli nikome na grbacu, babama, tetkama i sl...
ljudi su toliko sebicni da samo gledaju svoje potrebe da zadovolje i kako njima odgovara
ne misle na te babe i dede...
odakle ti to da dete nema potrebu za socijalizacijom ( jos ce me ubediti da je bolje da dete bude sa penzionerima nego sa vrsnjacima i vaspitacicom koja je skolovana da ih cuva i uci kroz igru )
 
pa da
ako roditelji ne mogu da ga cuvaju do trece godine, jer su ga oni napravili i rodili
onda tyreba da ga daju u jaslice
i ja sam isla u jaslice, moja sestra nije jer majka tada nije radila, i ja sam mnogo otvorenija od nje i samostalnija, ona je plakala i u skolu kad je morala da ide...
nisu me gurnuli nikome na grbacu, babama, tetkama i sl...
ljudi su toliko sebicni da samo gledaju svoje potrebe da zadovolje i kako njima odgovara
ne misle na te babe i dede...
odakle ti to da dete nema potrebu za socijalizacijom ( jos ce me ubediti da je bolje da dete bude sa penzionerima nego sa vrsnjacima i vaspitacicom koja je skolovana da ih cuva i uci kroz igru )

ne pricam napamet nego sam se raspitala pre nego sto sam pocela da radim i kod psihologa i u samom obdanistu.....preporucili su mi da dete ostane u svom okruzenju uz osobu koja brine o nemu..i tako sam ja platila da zena brine o detetu i sa 3 godine je posao u obdaniste....ne mora automatski da znaci da to moraju biti baba i deda.....

evo, lako se nadje i na netu....

Pedijatri i psiholozi jednoglasni su kada je u pitanju obdanište: deca ne bi trebalo da krenu u obdanište pre trece godine. Pedijatri svoj stav objašnjavaju njegovim nedovoljno razvijenim imunološkim sistemom - do trece godine ono ne može dobro da se "brani" od virusa i bakterija koji su prisutni u decjim kolektivnim centrima, a psiholozi su protiv obdaništa, jer se smatra da je porodica prirodna sredina mališana. Idelano je da mališani do cetvrte ili pete godine provode vreme u porodicnom okruženju (ukoliko roditelji rade, idealna zamena su baka i deka), a da potom godinu ili dve provedu u raznim kreativnim radionicama ili zabavištima, gde ce nauciti kako da lakše komuniciraju sa vršnjacima i steci prva pripremna znanja za školu. Dete je do trece godine apslotno emocionalno vezano za roditelje. Porodica je centar ljubavi, zaštite i sigurnosti. Tek posle trece godine ono pocinje da pokazuje interesovanja za okolinu i za vršnjake.
 
a ne znam sto vam je tesko da shvatite da ima muskaraca koji beze
moju najbolju drugaricu je njen bajni muz ostavio pred porodjaj
uplasio se
i vratio se posle 3 godine skoro u njihov zivot sa pricom da tada nije bio spreman

(ja ne govorim sada o svakom coveku, i svakom razvodu, niti ih sve izjednacavam, ja govorim o ovakvim izuzecima, koje ocigledno ne mozete razumeti jer niste bili u njihovoj kozi...)
nije lako, znam kako je mojoj drugarici bilo
on zeleo momacki zivot pa zabegao, ona sa stomakom do zuba namesta celu kuhinju koja je stigla, ide u bolnicu kad joj pozli
radi kao konj jer sa srednjom skolom i bez stalnog posla mozes samo takve poslove da nadjes
i sama kaze da mu te 3 godine nikada nece oprostiti
jer nije imala nikakvu ali nikakvu pomoc od njega, ni materijalnu ni emotivnu...
 
Poslednja izmena:
ne pricam napamet nego sam se raspitala pre nego sto sam pocela da radim i kod psihologa i u samom obdanistu.....preporucili su mi da dete ostane u svom okruzenju uz osobu koja brine o nemu..i tako sam ja platila da zena brine o detetu i sa 3 godine je posao u obdaniste....ne mora automatski da znaci da to moraju biti baba i deda.....

evo, lako se nadje i na netu....

Pedijatri i psiholozi jednoglasni su kada je u pitanju obdanište: deca ne bi trebalo da krenu u obdanište pre trece godine. Pedijatri svoj stav objašnjavaju njegovim nedovoljno razvijenim imunološkim sistemom - do trece godine ono ne može dobro da se "brani" od virusa i bakterija koji su prisutni u decjim kolektivnim centrima, a psiholozi su protiv obdaništa, jer se smatra da je porodica prirodna sredina mališana. Idelano je da mališani do cetvrte ili pete godine provode vreme u porodicnom okruženju (ukoliko roditelji rade, idealna zamena su baka i deka), a da potom godinu ili dve provedu u raznim kreativnim radionicama ili zabavištima, gde ce nauciti kako da lakše komuniciraju sa vršnjacima i steci prva pripremna znanja za školu. Dete je do trece godine apslotno emocionalno vezano za roditelje. Porodica je centar ljubavi, zaštite i sigurnosti. Tek posle trece godine ono pocinje da pokazuje interesovanja za okolinu i za vršnjake.
pa ja svo vreme to vrtim
eto, nisi dala dete babi i dedi, nego si nasla zenu
zasto nisi dala babi i dedi?
verovatno nisi zelela ili oni nisu zeleli
treceg nema
i zasto sada skacete na ovu zenu koja je rekla da ni ona nema ambicija da cuva decu
eto, verovatno ce i njene unuke cuvati neka zena
i nece im nista faliti
 
a ne znam sto vam je tesko da shvatite da ima muskaraca koji beze
moju najbolju drugaricu je njen bajni muz ostavio pred porodjaj
uplasio se
i vratio se posle 3 godine skoro u njihov zivot sa pricom da tada nije bio spreman

(ja ne govorim sada o svakom coveku, i svakom razvodu, niti ih sve izjednacavam, ja govorim o ovakvim izuzecima, koje ocigledno ne mozete razumeti jer niste bili u njihovoj kozi...)
nije lako, znam kako je mojoj drugarici bilo
on zeleo momacki zivot pa zabegao, ona sa stomakom do zuba namesta celu kuhinju koja je stigla, ide u bolnicu kad joj pozli
radi kao konj jer sa srednjom skolom i bez posla mozes samo takve poslove da nadjes
i sama kaze da mu te 3 godine nikada nece oprostiti
jer nije imala nikakvu ali nikakvu pomoc od njega, ni materijalnu ni emotivnu...

:)))) mene je moj MUZ poslao na bankomat a da mi je prehodno skinuo sve pare sa racuna....mi ni dinara u kuci....a dete 2 godine....pa sta, imala sam ja svasta nesto sa njim, milicija mi je dolazila na vrata ne jednom pa se ne jadam niti je moje dete za to krivo....moj nije pobegao ali sam ga zato ja oterala, jer je poceo da ugrozava i dete i mene....stisnes petlju i teras dalje, usput zivis najbolje sto mozes i uzivas u svom detetu....a losu proslost treba staviti bas tamo, u proslost....zuc i gorcina stete najvise nama i nasim najmilijima a najmanje onima koji su to izazvali......
 
a ne znam sto vam je tesko da shvatite da ima muskaraca koji beze
moju najbolju drugaricu je njen bajni muz ostavio pred porodjaj
uplasio se
i vratio se posle 3 godine skoro u njihov zivot sa pricom da tada nije bio spreman

(ja ne govorim sada o svakom coveku, i svakom razvodu, niti ih sve izjednacavam, ja govorim o ovakvim izuzecima, koje ocigledno ne mozete razumeti jer niste bili u njihovoj kozi...)
nije lako, znam kako je mojoj drugarici bilo
on zeleo momacki zivot pa zabegao, ona sa stomakom do zuba namesta celu kuhinju koja je stigla, ide u bolnicu kad joj pozli
radi kao konj jer sa srednjom skolom i bez posla mozes samo takve poslove da nadjes
i sama kaze da mu te 3 godine nikada nece oprostiti
jer nije imala nikakvu ali nikakvu pomoc od njega, ni materijalnu ni emotivnu...

..kad bi tvoja drugarica svoj ochaj usmerila na svoje dete umesto na tog magarca,
i kad bi dete a ne pogreshan mushkarac bio unjenoj glavi razlog za raspad -
ne bih mogla da je opravdam nichim..
 
:)))) mene je moj MUZ poslao na bankomat a da mi je prehodno skinuo sve pare sa racuna....mi ni dinara u kuci....a dete 2 godine....pa sta, imala sam ja svasta nesto sa njim, milicija mi je dolazila na vrata ne jednom pa se ne jadam niti je moje dete za to krivo....moj nije pobegao ali sam ga zato ja oterala, jer je poceo da ugrozava i dete i mene....stisnes petlju i teras dalje, usput zivis najbolje sto mozes i uzivas u svom detetu....a losu proslost treba staviti bas tamo, u proslost....zuc i gorcina stete najvise nama i nasim najmilijima a najmanje onima koji su to izazvali......

pa naravno da dete nije krivo
ali da je on kreten, kreten je
ne treba od njega praviti sveca kada to nije
ne treba ga ni pljuvati pred decom dok su tako mala, kada odrastu vrlo dobro shvate ko je ko i kakav
 
pa ja svo vreme to vrtim
eto, nisi dala dete babi i dedi, nego si nasla zenu
zasto nisi dala babi i dedi?
verovatno nisi zelela ili oni nisu zeleli
treceg nema
i zasto sada skacete na ovu zenu koja je rekla da ni ona nema ambicija da cuva decu
eto, verovatno ce i njene unuke cuvati neka zena
i nece im nista faliti

ja dete nisam mogla ni da dam jer je moja mama bila jako bolesna....a opet da naglasim: po 15 put.....nisam joj ni zamerila sto nema ambicije da cuva unuke (nije to njena obaveza) nego sam joj zamerila na stavu da je zrtva svoje dece....to je po meni ruzno i ne bih to svom detetu nikad ucinila....da mu kazem kako sam se ja jadna satrla da ga othranim......jeote, pa uzivam sto ga imam i spremna sam na sve samo da on bude jednog dana srecan covek.....a time sto cu mu nabijati na nos moje ~zrtve~ tesko da cu to postici......
 
A otkud ti znaš ko je njega podigao? Možda baba i deda??? Čini se da imaš više podataka od mene o životu mm . :hahaha:
To njenom sinu a mom mužu nije dovoljno, inače bi on imao kakav-takav odnos sa njom. Nisu se nikad svađali, ali nisu se ni družili.
Nije svaka majka blizu onom idealu majke koji većina ima u mislima.
MM i ja smo dovoljno bliski da nema šta da mi "baci u lice" jer oboje znamo i razgovaramo o karakteru/ličnosti njegove majke, ne brini se ti za naš brak :mrgreen: (btw, zajedno smo tek 14,5 godina, što u vezi što u braku). To što on nema potrebu da joj se mentalno & "emotivno" nađe je njegova odluka. Ne bi bilo ni prirodno da posle toliko godina glumi da oseća nešto što ne postoji, pogotovo ne za čoveka koji je na pragu 42-e i zna šta hoće/neće i ne mora nikom da se opravdava. :heart: Poenta moje priče je da ukoliko ne postoji normalan, harmoničan odnos izgrađen imeđu roditelja-deteta praćen ljubavlju i pažnjom da u kasnijem životu dete ne mora da ima ikakvu obavezu prema roditelju koji ga je zlostavljao/zapostavljao na bilo koji način.





Još nešto da dodam. Tvoja interpretacija je tvoja projekcija- ja stvarno ne znam šta se odigrava u većini brakova ali još manje ne razumem kako ti znaš šta bi mogao meni muž da prebaci. Niti ga poznaješ, niti naš odnos i nažalost, pričaš/pišeš samo da bi napisala nešto.
Projekcija: ako tebi muž nešto prebacuje ne znači da u drugim brakovima muževi prebacuju ženama. Postoje valjda i brakovi u kojima nema potrebe za pasivno-agresivnim odnosima. :bye:

Ovo sam i ja rekla!
 
..kad bi tvoja drugarica svoj ochaj usmerila na svoje dete umesto na tog magarca,
i kad bi dete a ne pogreshan mushkarac bio unjenoj glavi razlog za raspad -
ne bih mogla da je opravdam nichim..

pa dobro
sta mozemo a sta ne da opravdamo nije ni bitno ;)
to je zivot nekih drugih ljudi i nije nase da ikome sudimo
da je ovaj svet idealan kako bi svi zeleli
sva deca bi bila srecana, sve porodice bi bile srecne i bla bla bla
a kako je to dostojevski lepo napisao,
sve srecne porodice lice jedna na drugu, svaka nesrecna porodica, nesrecna je na svoj nacin...
malo to zaboravljamo....
 
ja dete nisam mogla ni da dam jer je moja mama bila jako bolesna....a opet da naglasim: po 15 put.....nisam joj ni zamerila sto nema ambicije da cuva unuke (nije to njena obaveza) nego sam joj zamerila na stavu da je zrtva svoje dece....to je po meni ruzno i ne bih to svom detetu nikad ucinila....da mu kazem kako sam se ja jadna satrla da ga othranim......jeote, pa uzivam sto ga imam i spremna sam na sve samo da on bude jednog dana srecan covek.....a time sto cu mu nabijati na nos moje ~zrtve~ tesko da cu to postici......

Slazem se.

Boki,drzavna obdanista po malo i podsecaju na logore.;)
Mnoge stvari shvatis kada postanes majka.;)

Ja i dalje ne shvatam sta je toliko strasno u tom da baba i deda ponekad pricuvaju dete.
Mislim,zar se ne treba pomagati medjusobno...
Osecam se ko pala s Marsa zato sto mi je to normalno.
 
ljudi unakarde nekada i rodjenu decu a da toga nisu ni svesni
nekako im promakne, ne primete da su zakazali kao roditelji, a opet sto je jos gore
o sebi misle, kao i o svojoj deci sve u superlativu
ni grama kriticnosti
po meni je to nesto jos gore, jer je takvih roditelja sve vise
msm, sve vise delikvenata imamo na ulici
i to dobra vecina je od sve nekih finih roditelja
 
a kako je to dostojevski lepo napisao,
sve srecne porodice lice jedna na drugu, svaka nesrecna porodica, nesrecna je na svoj nacin...

To je bio Tolstojevski :mrgreen:..Tolstoj....

Samo da dodam da poznajem neke ljude iz dalje okoline koji deci (sada odraslim ljudima) nameću priče o odricanju itd., kao da su deca tražila da budu rođena. Stoga se u potpunosti slažem sa neizrecivom i strašna je pomisao da se neko žrtvuje zbog dece i da gubi svoj život zbog njih.
 
Poslednja izmena:
Mi smo provodile često vikende na selu kod tatinih, svaki raspust kod njih, povremeno posjećivali mamine... samo što su oni nas zvali i željeli da vide. Djed i baba bi nam pričali priče svako veče, on je znao nebrojeno bajkica, često bi i smišljao pričice o nekoj groznoj baki i divnom deki kojeg unuci obožavaju: ) Deka je bio car, obožavao istoriju, imao samo 4razreda osnovne škole i kao najstarije dijete proveo čitav život na selu pomažući mlađoj braći i sestrama, i podižući svoju djecu, iščitao sve tatine knjige koje bi našao u kući, mladi ljudi su ga mnogo voljeli jer je bio zabavan, znao da pripovijeda, njegove priče iz rata bi okupljene ostavljale bez daha, a prema djeci je bio pažljiviji od roditelja... kada dođu gosti i baba postavi mezište, deka odmah mazne sa stola i izdijeli svim klincima koji su tu, kako je baba to mrzila, valjda bi je to postidilo: )
Baba je patila što tata nema sina, a deka bi je ružio i nas zagrli i govori nam kako pored nas ne bi poželio muško. I uvijek kada se vrati petkom iz grada, donese svakoj od nas po nešto. Istrči pred kuću kada čuje kola, i negoduje što ga grlimo i ljubimo, nemojte djeco vidite kako sam ja star i prljav, a srce mu ko kuća.
Meni i sada krenu suze kada se sjetim tog dana kada je umro. Mamin otac nije ni blizu tome, tako dalek i nekako krut, super je prema ujakovoj djeci, a mi nikada nismo bile slobodne sa njim... srećom, tu je bio naš deka. Kako bi odrastanje bilo siromašno bez tatinih roditelja. Ne mogu da zamislim da nas nisu voljeli i da su željeli da svoje vrijeme koriste na drugačiji način. Mada mogu da razumiijem drugačije ljude, ipak mi nismo kvarile njihovu rutinu, unosile smo dinamiku u život im, i nismo im nametane. Možda bi to bilo drugačije da su gradski deka i baka.
 
Slazem se.

Boki,drzavna obdanista po malo i podsecaju na logore.;)
Mnoge stvari shvatis kada postanes majka.;)

Ja i dalje ne shvatam sta je toliko strasno u tom da baba i deda ponekad pricuvaju dete.
Mislim,zar se ne treba pomagati medjusobno...
Osecam se ko pala s Marsa zato sto mi je to normalno.

to je zato sto smo izgelda sa razlicitih planeta ;) ti s marsa, ja s jupitera :)
dzabe da se objasnjavamo
ti ne razumes sto je strasno da decu cuvaju babe i dede
ja ne razumem sta je strasno da baba i deda nece da cuvaju unuke
i tako...
a ovo dfa obdanista podsecaju na logore, prvi put cujem a bas imam dosta drugarica cija deca su u tom uzrastu da idu u isto...
i svima je super, vole svoje drugare, imaju simpatije, uce engleski...
ne znam sta se to tako strasno desava u obdanistu pa ga poredis sa logorom
:)))
 
Mi smo provodile često vikende na selu kod tatinih, svaki raspust kod njih, povremeno posjećivali mamine... samo što su oni nas zvali i željeli da vide. Djed i baba bi nam pričali priče svako veče, on je znao nebrojeno bajkica, često bi i smišljao pričice o nekoj groznoj baki i divnom deki kojeg unuci obožavaju: ) Deka je bio car, obožavao istoriju, imao samo 4razreda osnovne škole i kao najstarije dijete proveo čitav život na selu pomažući mlađoj braći i sestrama, i podižući svoju djecu, iščitao sve tatine knjige koje bi našao u kući, mladi ljudi su ga mnogo voljeli jer je bio zabavan, znao da pripovijeda, njegove priče iz rata bi okupljene ostavljale bez daha, a prema djeci je bio pažljiviji od roditelja... kada dođu gosti i baba postavi mezište, deka odmah mazne sa stola i izdijeli svim klincima koji su tu, kako je baba to mrzila, valjda bi je to postidilo: )
Baba je patila što tata nema sina, a deka bi je ružio i nas zagrli i govori nam kako pored nas ne bi poželio muško. I uvijek kada se vrati petkom iz grada, donese svakoj od nas po nešto. Istrči pred kuću kada čuje kola, i negoduje što ga grlimo i ljubimo, nemojte djeco vidite kako sam ja star i prljav, a srce mu ko kuća.
Meni i sada krenu suze kada se sjetim tog dana kada je umro. Mamin otac nije ni blizu tome, tako dalek i nekako krut, super je prema ujakovoj djeci, a mi nikada nismo bile slobodne sa njim... srećom, tu je bio naš deka. Kako bi odrastanje bilo siromašno bez tatinih roditelja. Ne mogu da zamislim da nas nisu voljeli i da su željeli da svoje vrijeme koriste na drugačiji način. Mada mogu da razumiijem drugačije ljude, ipak mi nismo kvarile njihovu rutinu, unosile smo dinamiku u život im, i nismo im nametane. Možda bi to bilo drugačije da su gradski deka i baka.

baka i deda koji su zeljni svojih unuka i spremni da uloze trud i ljubav puno znace u odgajanju deteta...pored roditelja oni su kao slag na torti :)
 
to je zato sto smo izgelda sa razlicitih planeta ;) ti s marsa, ja s jupitera :)
dzabe da se objasnjavamo
ti ne razumes sto je strasno da decu cuvaju babe i dede
ja ne razumem sta je strasno da baba i deda nece da cuvaju unuke
i tako...
a ovo dfa obdanista podsecaju na logore, prvi put cujem a bas imam dosta drugarica cija deca su u tom uzrastu da idu u isto...
i svima je super, vole svoje drugare, imaju simpatije, uce engleski...
ne znam sta se to tako strasno desava u obdanistu pa ga poredis sa logorom
:)))

Mozda su beogradska obdanista super bajna.Kod mene ne moze flasica,laza,omiljena igracka,cebence,ne sme bodi,pa su ispasani stalno,grupe velike,nadrndane vaspitacice.

Rekla sam po nekad da pricuvaju.Odrasla sam u porodici punoj ljubavi i gde je pokazivanje iste sasvim normalna stvar.
Takodje ogromna ljubav od baba i deda,tako da mi nije cudno sto moji i njegovi obozavaju unuku,i takodje obozavaju da je pricuvaju ako moram kod zubara,da skoknem do grada u kupovinu i sl.Eto kad je bio onaj sneg do kolena,nije bilo bas prakticno da je vucem sa sobom do grada...:confused:
 

Back
Top