Sve se vrti oko keksa

Pošto sam postigao svoj cilj, ispričaću ti kako sam zavodio jednu devojku (koja je bila pljunuta, ali pljunuta LindaLee: dobre sesi, struk, kuk, guza, faca, prijatna žvaka, rođena namiguša, voli dobro da pojede i popije, ma - i s t a).

U jednom restaurantu koji je bio na dobrom glasu, jedne večeri, nakon kraćeg očijukanja priđem ti ja Pljunutoj, popijemo po par skupih pića, razmenimo kraće priče o našim životima i ja ti u svoj cv ubacim podatak da sam između ostalog i mađioničar, što nju po drugi put obori s nogu. Počne da me moljaka da joj pokažem neki svoj trik, i ja joj obećam da ću joj pokazati jedan sjajan, ali nakon tvog... pardon, našeg keksa. Ona, radoznala do bola (kažem ti, ista Linda), pristane. Nakon osrednjeg keksa (ne mogu da uživam sa ženom dok je celu ne izgrickam, a kako da je ližem kad je prvi put vidim), Pljunuta zatraži od mene da nakon nje ispunim i svoje obećanje.

- Dobro - rekoh joj - obuci se i očešljaj se.
Ona se obuče na brzaka i dok je češljala svoju bujnu kosicu, ja otvorim vrata i govoreći joj:
- Prvo ti zavrtim mozak, zatim te povalim, a onda... Onda učinim da nestaneš! - i gurnem je napolje iz apartmana. :malav:

Šta misliš o ovom mom potezu, je l' bilo dovoljno zelene boje? :) :lol:

Sve super samo su metafore sumnjive :)
 
Sve super samo su metafore sumnjive :)
Kada se dostigne nivo odrasle svesti o vrtenju (oko keksa, malog prsta i sl.), osoba nauči da ulaže, da bude odgovorna, da, kako bih rekao - kreira uspešne keks-momente,
i da se ne prepušta lažnim obećanjima i sumnjivim metaforama. Međutim, u ovoj noći velike borbe sa malim pričama, opsednut svojom moći -
emocionalnom, intelektualnom ili keksualnom - ne sporim da na momente mogu da ispadnem sumnjiv, egoista, mučitelj, mogu da počnem da
zloupotrebljavam niže nivoe, jednom rečju - da živim u mentalno-keksualnoj izolovanosti ne uviđajući tuđu, otrovnu keksualnu patnju... :)
 
Pošto sam postigao svoj cilj, ispričaću ti kako sam zavodio jednu devojku (koja je bila pljunuta, ali pljunuta LindaLee: dobre sesi, struk, kuk, guza, faca, prijatna žvaka, rođena namiguša, voli dobro da pojede i popije, ma - i s t a).

U jednom restaurantu koji je bio na dobrom glasu, jedne večeri, nakon kraćeg očijukanja priđem ti ja Pljunutoj, popijemo po par skupih pića, razmenimo kraće priče o našim životima i ja ti u svoj cv ubacim podatak da sam između ostalog i mađioničar, što nju po drugi put obori s nogu. Počne da me moljaka da joj pokažem neki svoj trik, i ja joj obećam da ću joj pokazati jedan sjajan, ali nakon tvog... pardon, našeg keksa. Ona, radoznala do bola (kažem ti, ista Linda), pristane. Nakon osrednjeg keksa (ne mogu da uživam sa ženom dok je celu ne izgrickam, a kako da je ližem kad je prvi put vidim), Pljunuta zatraži od mene da nakon nje ispunim i svoje obećanje.

- Dobro - rekoh joj - obuci se i očešljaj se.
Ona se obuče na brzaka i dok je češljala svoju bujnu kosicu, ja otvorim vrata i govoreći joj:
- Prvo ti zavrtim mozak, zatim te povalim, a onda... Onda učinim da nestaneš! - i gurnem je napolje iz apartmana. :malav:

Šta misliš o ovom mom potezu, je l' bilo dovoljno zelene boje? :) :lol:
eeee kojo... nema tu ni z od zelene, crno, crno pa nema dalje... iskreno se nadam da si iskoristio neki los vic u ovoj rundi... ja mislila da si dzent, al dobro, covek se uci dok je ziv
 
eeee kojo... nema tu ni z od zelene, crno, crno pa nema dalje... iskreno se nadam da si iskoristio neki los vic u ovoj rundi... ja mislila da si dzent, al dobro, covek se uci dok je ziv
Ispričaću ti nešto o svom sistemu keks-vrednosti, Otrove moj.
Kad gradim intimne (makar samo na psihološkom planu) odnose s drugim čovekom, pamtim savet svojih učitelj(ic)a da je potrebno imati meru u osećanjima. Osećanja su lepa stvar, ali niko od nas ne bi voleo (ti prva) da bude ugušen u ljubavnim zagrljajima, je l'. (Ako već treba da se gušimo, onda je bolje uglenmonoksidom ili cijanid-isparenjima.) I nemojte bonton-savetima-ljubavima tipa "ja mislila da si džent" da nas gušite. Svi odnosi treba da budu ravnopravni. Vi žene možete da dajete ili tražite avans, mi muškarci možemo da činimo više on onoga što čini druga strana, ali ne preterujmo. Nametljivost je osobina kojoj ovde ima najmanje mesta. Treba(lo bi) ostaviti drugoj strani pravo na sopstvene poteze. Ako je stvarno interesujemo (a to je jedino važno, inaće - čemu sve), ona će (druga strana) preduzeti korake da nam krene u susret - i tebi će biti lakše, i ja se neću osećati paralizovano.

Svaki odnos sa drugim čovekom doživljavam kao svojevrsnu šahovsku partiju: ti povlačiš potez, ja povlačim potez, ti si aktivna - ja sam aktivan (nadam se da će se ova metafora dopasti Silencetu, i da mu neće izgledati "sumnjiva"). Ako pak na sebe preuzmem celu partiju, krećem se i za "bele" i za "crne" figure, i to više nije odnos već igra sa samim sobom. Čak i ako su moja osećanja veoma jaka, ja neću uletetati u keks-odnose kao u vodu, jer na njenom dnu mogu da budu i panjevi, i korenje, i razne metalne konstrukcije (stari šporeti, bojleri, školjka od fiće), može da se desi da ona uopšte nije dovoljno duboka za moj broj. Trudim se da omogućim drugoj strani da pokaže sebe, i to mi redovno pruža priliku da je bolje upoznam. E sad, zaljubljujući se ili oduševljavajući se (Pljunutom), često činim more nepromišljenih-zelenih i pogrešnih-crnih poteza, baš zato što ih ne usklađujem sa zainteresovanošću suprotne strane za odnose.

Zaista treba raditi postepeno. Međutim, ako ja, što se ono kaže "nagrnem-krnem", mogu da budem neinteresantan tom ženskom čoveku. Nama je uglavnom interesantno ono što je neobično, nepoznato, nedostupno, zabranjeno, a ono što je "na izvol'te", što je celo kao na dlanu, ne izaziva čak ni običan "orijentacioni refleks", što bi rekli grugovi psiholozi. Svaka stvar koja se nameće je sumnjiva (primer: jedan od mojih omiljenih likova u čiji kostim se često oblačim, Kojatkin, sumnjiv je jer je, brate, dosadan i nametljiv), a ono o čemu kruže legende, ono što niko i nikad nije video (moj drugi omiljen lik - Kojot) - to bolesno privlači!
Naravno, ni s ovom strategijom ne poreterujem, jer, ako se previše potrudim na ovaj način, osoba koja me interesuje može svašta da pomisli o meni, i da, za razliku od tebe, uopšte ne odreaguje. Ali, i ako joj (ti) odmah pružim sve odgovore, gde je onda draž? :)

Zato se trudim da imam meru: da umem da zainteresujem, da dam mogućnost mojoj partnerki da pokaže svoj istraživački instinkt, da je (te - ti si moja verbalna keks-partnerka) ne dovodim u zabludu da je sa mnom "sve jasno". Dakle, pokušavam da ne gušim druge i retko ostajem bez vazduha. Poušavam da zaintrigiram svojom zagonetkom - samim sobom, svojim predatorskim osećanjima, svojom otvorenošću, svojom ranjivošću i svojom predatorskom snagom. :flert:
 
e kojo, konstantno smo na razlicitim frekvencijama... ne razumemo se, pa to ti je :lol:... samo sam drugacije zamisljala tebe u tom hotelu, kao nekog ko joj pomaze da obuce kaput, zove taksi, ispraca u kisnom mantilu, pali cigaretu i odlazi suprotnom stranom ulice... taj los madjionicarski trik bih ocekivala od svih osim od tebe... eto samo to
 

Back
Top