San prošle noći narastao u potrebi nakon bola,u umoru predjene daljine pun je bio mirisa i širokih bulevara..
Pokušaj kontrole sna ostao je samo pokušaj!
Trudila se snom da ga ne dozove,iako su pucketale i varničile one mrvice tišine,koja je divljala!
Znala je da nikada više njegov pogled ne sme da uhvati njen teret iz daljine,iz sećanja.
Boli je saznanje nemoći u pojašnjenju,da svakodnevno na momenat uspeva da umakne onim putem,i iz nekog ugla vidi ga,i tada samo tada u skrivenom kutku duše,istrči na uglu njene usnice osmeh,jer zna da je na mestu gde pripada!
Možda je to ponese onaj vetar o kome je pričao da će šumoreći , šaputati da tragovi i reči,znaci i susret nisu potrebni,da bi znala....
Sa džepovima punim izgladnelih čežnji vidjeno skriva, tamo,gde samo ona zna put ulaska u odaje lavirinta nezaborava!
Tamo je duboko skrivena hemija one goruće crvene boje,treperava,smotana a nasmejana,iskričava...
Sa glavom medju dlanovima od teških misli i bolova,uspeva da zadrži ruke,da na onom poznatom mestu budnih snova ,ne ostave trag znakom.