SVE PRAVE LJUBAVI SU TUŽNE

"Ova žena je ćudljiva, vječiti april, vesela je pa tmurna, pričljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne određuje dan već trenutak, slučajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da će biti. Obična je samo kad zaboravi." Meša Selimović

10940425_10205958680152900_3968433960718393435_n.jpg
 
1231.jpg


Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?
Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine?
Ah, rado bih je sklonio na koje
zaboravljeno mesto u sred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.
Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pesmo slatka.
 

Jednom kad molitve moje uslišane budu
i osmijeh mi tvoj donesu
na nebu iznad grada
razvit ću tibetanske zastave,šarene.
I ti ćeš im biti vjetar da slobodno vijore
i kiša ćeš im biti i sunce da ih suši,
ti ćeš im biti sve što im treba.
A ja ću na kiši i vjetru stajati i sretna biti
jer osmijeh će tvoj i vječno sunce biti.
Jednom..

10303731_10203552808124050_1647558000334379565_n.jpg
@
 

Back
Top